DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 99 <-- 99 --> PDF |
sjemenke koje nisu zaštićene ljuskama češera. Pri visokoj temperaturi češer snažno eksplodira i sjeme se razleti nošeno vitlanjem zraka, koje se javlja prilikom požara, i tako dosegne udaljenosti gdje temperatura nije smrtonosna. Ako pak sjeme nije izbačeno, ostane dobro zaštićeno, jer ljuske češera tvore čvrstu zaštitu protiv visoke temperature. Sve u svemu, alepski bor ne spada u pirofite, ali ipak dosta dobro podnosi okolnosti požara i brzo naseljava opožarene površine, zahvaljujući laganom sjemenu (s krilcima) koje je nošeno vjetrom u stanju doseći velike udaljenosti od matičnog stabla. Uslijed izgorene krošnje koju kiša zajedno s karboniziranim dijelovima grana ispere na tlo oko svakog debla, formira se crni krug koji ima površinu tlocrta krošnje. U prvim godinama nova vegetacija je intenzivnija izvan crnog kruga, da bi nakon dužeg vremena biljke unutar kruga bile bolje razvijene od drugih. Poslije požara potrebno je postupati po sljedećim pravilima: prije prve zime poslije požara treba ukloniti izgore na stabla, ako je naplođenost sjemenkama alepskog bora najmanje 3 sjemenke po metru kvadratnom, ili na kraju drugog vegetacijskog razdoblja ako je oko 1,5 sjemenki po metru kvadratnom, djelomično oštećena stabla, iako će biti izložena na padu skolitida, treba zadržati još jedno vrijeme jer su aktivni izvori zasijavanja, - uporabu mehaničkih sredstava ograničiti samo na predviđene piste, granjevinu po mogućnosti samljeti radi bržeg truljenja, posebnu pozornost treba posvetiti obnovi oko panjeva matičnih stabala, jer to predstavlja "jezgru" buduće vegetacije, plantažni se uzgoj ne preporuča, jer ne omogućava biodiverzitet, u izuzetnim slučajevima gdje je pokrivenost sjemena mala (oko 0,6 sjemenki po metru kvadratnom) preporuča se u rasadniku uzgojiti sadni materijal iz sjemena dobivenog od češera koji su ostali na krošnji iza požara (prepoznaju se po sivoj boji), - preporuča se i uzgoj sadnica na supstratu sa sadržajem svijetlog pepela koji proizlazi iz biomase skupljene ispod velikih borovih stabala, kako bi se moglo selekcionirati sadnice prikladne za rast u specifičnim uvjetima. Maurizio Mulas, Emanuele Cauli, Ana Helena Dias Francesconi: Vrednovanje divljih oblika masline za šumski uzgoj U ovom članku autori su obradili mogućnost šire primjene divlje forme masline (Olea europaea L var. sylvestris ili Olea europaea var. oleaster) kao šumske vrste. Maslina zauzima šire prostore mediteranskog bazena, tvoreći prirodne višestoljetne šume i makije. Po nekim autorima iz ove divlje forme masline uzgojena je kultivirana maslina, dok drugi autori tvrde da su ove šume masline nastale prirodnim širenjem i divljanjem kultivirane masline. Morfološke razlike očituju se u sljedećim karakteri stikama: manja dlakavost donje strane lista, što joj daje više intenzivnu zelenu boju, kora u pravilu znatno tamnija i hrapavija kod pitome masline, - cvjetanje cvjetova i sazrijevanje plodova je kasnije, - cvjetne su rese raznih dimenzija, ali često velike i razgranate, plodovi su mali i vrlo mali, u grozdovima većim nego kod obične masline, deblo je nepravilnog oblika, rijetko kad uspravno i nepravilnog presjeka, - stablo naraste do 15 m visine i 60 cm debljine - doživi starost od 200-300 g. U Sardiniji, gdje je maslina vrlo raširena, predstavljena je u mnogo oblika koji se razlikuju po izgledu, obliku krošnje i posebice nijansama boje lišća. U Sardiniji je normalno rasprostranjena na visini od 400-500 m, a na povoljnim terenima i do 800 m n.v. Hladnoća je limitirajući čimbenik njenog rasprostranjenja. Ne postoji tradicija u uzgoju i kontroli šuma divlje masline. Drvo se upotrebljava za ogrijev, ali je i inače posebno cijenjeno u finom stolarstvu za izradu drvne galanterije, suvenira i skulptura, kao i za tokarenje i izradu skupog parketa. Drvo se teško pili i obraduje, a zbog nepravilne strukture ne može se ljuštiti, ali se može raditi rezani furnir. Nepravilna struktura i lijepa smeđasto-siva boja daju izrađenim predmetima posebnu vrijednost. Iako su mnoge sadnice masline upotrijebljene za programe pošumljavanja, ne postoji selekcija s biološkim i tehničkim karakteristikama za produkciju drvnih sortimenata. Zbog toga su tijekom 1997-1999. g. ustanovljene zone promatranja na Sardiniji, gdje su obilježena 74 matična stabla i to 5-15 stabala sa svake promatrane zone. Za svako stablo ustanovljena je lista na kojoj su evidentirane sve morfološke, biološke i ekološke karakteristike. Na toj osnovi nakon dugog promatranja svih relevantnih čimbenika moći će se doći do značajnih saznanja o klijavosti, rastu, obliku ploda i lista. Posebna pozornost je posvećena obliku debla matičnih stabala, da bi se selekcijom dobio materijal koji bi bio prikladan za šumski uzgoj na velikim površinama, koje obzirom na tlo, klimu i mediteranski ambijent odgovaraju ovoj vrsti. Frane Grospić dipl. ing. |