DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Ti su koeficijenti u Italiji dosta niski 1,4-2,0, za razliku od Portugala, gdje poprimaju vrijednosti od 2-3. Pluto je materijal biljnog porijekla sastavljen od stanica koje čine molekule suberina i voštanih tvari slojevite strukture. Ovogodišnji sloj raste iznad prošlogodišnjeg tvoreći finu strukturu , male specifične težine, velike elastičnosti i savitljivosti. Pluto je nepropusno za tekućine i plinove, niskog je stupnja zapaljivosti i dugotrajno zbog otpornosti na vanjske čimbenike i mikroorganizme. Osim toga posjeduje veliki kapacitet izolacije ambijenta. Osim ovih karakteristika važno je da je pluto obnovljiv materijal koji ne zagađuje okolinu a za Sardiniju predstavlja važan strateški materijal. Hrast plutnjak u ovom napuštenom i brdskom području predstavlja važnu vrstu za izgled okoliša, a osim toga osigurava visoke prihode te bi o njemu trebalo voditi posebnu brigu. Italija proizvdi godišnje oko 14 000 tona pluta na 120 000 ha površine. U 1991. g. u Italiji je postojalo 156 poduzeća sa preko 2 000 zaposlenih radnika, a fakturiranje iznos od 141 milijarde lira. Po nekim procjenama, samo bi Sardinija mogla imati gotovo 1,5 mil. ha zemljišta koje bi odgovaralo kao stanište za hrast plutnjak, a takvih površina ima gotovo isto toliko i na kontinentalnom dijelu Italije, što daje plutnjaku značenje na nacionalnom planu. Za stvaranje takvog programa potrebno je osiguravati izvore financiranja za idućih 30 g. Upravo zbog toga što je taj program kompatibilan s ambijentom tirenske obale, juga Italije i otoka, a osigurava prihod od 4 t po ha ili 3-4 mil. lira po ha godišnje, ovaj projekt poprima sve veće značenje. Vlasnici šuma koji su uglavnom odsutni trebaju osnovati "udruženje proizvođača pluta" te na taj način zaštititi svoje interese, a isto tako doprinijeti provedbi tehničkih, ekonomskih i ekoloških mjera. Predviđeno je školovanje kadrova i to ekspertnih tehničara za pluto i kvalificiranih radnika za skidanje pluta. Na ovaj bi se način omogućilo provođenje zakona o visini i načinu skidanja pluta i doprinijelo kvaliteti i vitalnosti šuma hrasta plutnjaka. Antonio Šarac ino, Vittorio Leone: Strategija preživljavanja požara i poslijepožarna obnova u mediteranskom području - primjer alepskog bora Vegetacija mediteranskog područja izložena je čestim sezonskim požarima. U toj zoni registrirano je godišnje oko 50 000 požara na 600 000 ha površine, a to je gotovo dvostruka površiina u odnosu na 70-te godine. Od te površine, gotovo se trećina odnosi na šume alepskog bora (P halepensis). U mediteranskom području šumski su požari uglavnom antropološkog porijekla, socijalno-ekonomske motivacije. Sve je više požara namjerno iniciranih, kao i onih koji imaju velik negativni učinak na šumske ce noze, pogotovo kad se ponavljaju u kraćim intervalima na istim površinama. U Italjji se ulažu velika tehnička i ekonomska sredstva na gašenje požara, dok su sredstva za preventivne mjere neznatna. Opožarene površine teško se obnavljaju uz velike troškove i negativne ekološke posljedice. U ovom članku autor je obradio strategiju preživljavanja biljaka alepskog bora i metode obnove opožarenih površina. Poslije požara vegetacija se obnavlja na dva načina i to: vegetativnim putem iz spavajućih pupova koji su ostali sačuvani na panjevima, korijenju ili drugim podzemnim dijelovima (Q. ilex) ili sjemenjem koje je ostalo sačuvano na terenu ili na krošnji (P hale pensis). Kod alepskog bora gdje je češer zatvoren, iako je sjeme već zrelo, često se sačuva klijavost. To predstavlja veliku zalihu sjemena u krošnji debla koja poslije požara dospije na tlo, pa je klijavost relativno dobro sačuvana. Ovu kvalitetu ne posjeduju ostale vrste borova, te se smatra da je ona kod alepskog bora evolutivnog karaktera, kao zaštita protiv suhih i vrućih vjetrova mediterana. Pored toga, češer alepskog bora je zatvoren i sjemenke su obavijene čvrstim, nepropusnim i na temperaturu dosta otprnim ovoj em. Klijavost sjemana alepskog bora nastupa s jesenskim kišama i produžuje se kroz cijelu zimu nakon prolaza požara. Znatna količina sjemena (1/3) dospije na tlo već u prvih 10 dana nakon požara. Sjeme alepskog bora optimalno klija pri temperaturi od oko 19 °C u jesensko-zimskom razdoblju, kada vlažnost tla i temperatura pogoduju razvoju mlade biljke prije nastupajućeg sušnog razdoblja. Za vrijeme požara sjemenke su izložene visokoj temperaturi koja ne djeluje povoljno na klijavost, te se smatra daje prag smrtnosti temperatura od 150 °C za Slika 5. Obnova alepskog bora dvije godine nakon požara u blizini matičnog stabla, koje je posječeno 16 mjeseci nakon požara |