DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 90 <-- 90 --> PDF |
početkom druge polovice 20. stoljeća (oko 1912). Uništio ju je čovjek nerazumnim lovom i uskraćivanjem svake zaštite i čuvanja (Z. Car 1968). Opisujući spašavanje divokoze iz mora kod Jablanca 1896. god., G.E. Schreiber u članku tiskanom u Lovačko-ribarskom vjesniku 1908. god. jasno daje do znanja da "divokoza ima još i danas na Velebitu". I masiv Biokova stanila je u prošlosti divokoza, vjerojatno nestavši tu zbog intenzivnog stočarenja (N. T vrtković 1994). Predstavljajući kapitalne rogove divokoza s Velebita i Biokova ukratko ću prikazati usporedne podatke uspješno provedenog naseljavanja (reintrodukcije) i do sadašnje gospodarenje tom vrsti divljači na ova dva izdvojena lokaliteta (Tablica 2). Kako je uzrok nestanka divokoza s ovih prostora bio bez svake sumnje čovjek, a ne nepovoljni odnosi biotopa, degeneracija i/ili slično, pred sam početak Drugog svjetskog rata otpočele su pripreme za povrat divokoze na Sjeverni Velebit. Slika biotopa, ocijenjeno je, ostala je posve nepromijenjena, predjeli prikladni za opstanak divljači postali su veći, budući daje izostao opsežan ugon domaće stoke, a držanje domaćih koza, kao glavnog prehrambenog i prostornog konkurenta divokozama, zabranjeno. Tablica 2. Pregled usporednih podataka provedene reintrodukcije i gospodarenje divokozom na Biokovu i Sjevernom Velebitu* Lovište (masiv) Površina (u ha) Godina prvog unašanja Broj unešenih primjeraka po godinama Ukupno uneseno: muških ženskih ukupno Provenijencija unesene divljači Lovnoproduktivna površina (u ha) Gospodarski kapacitet (grla) Brojnost divljači pred prva izlučenja (grla) Prva godina provedbe odstrjelnih zahvata Ukupna izlučenja odstrjelom (grla) -razdoblje 1976-1997. -razdoblje 1998-2001. Napad medaljnih trofeja u razdoblju 1978-2001. - zlatnih - srebrnih - brončanih Ocjene trofejno najjačih kuka (CIC točaka) - u divojarca u divokoze Biokovo 17.003 1964. 1964.-19 1965.-6 1967.-5 1968.-5 1969.-12 12(24%) 36 (76 %) 47 Prenj i Cvrsnica (BUS) 11.090 1.182 850 1976. 1.048 108 1 3 14 116,35 115,48 Sjeverni Velebit 40.700 1974. 1974.-10 1978.-5 8 (53 %) 7 (47 %) 15 Prenj (BiH) Kamniške Alpe (SI.) 7.110 300 190 1997. 17 3 5 3 115,15 114,02 * Prema podacima Filipa Vilima Šabića, Vlatka Skorupa i Josipa Tomljanovića. No i pored tako rano započetih priprema i pokušaja povratka divokoze u staru postojbinu (Velebit) prva uspješna naseljavanja provedena su na Biokovu. Godine 1964. uneseno je prvih 19 grla, da bi ih u još četiri navrata (1965-1969.) bilo uneseno 28, ili ukupno 47 grla (12 muških i 36 ženskih). Sva divljač uhvaćena je u poznatim divokozjim staništima Bosne i Hercegovine, na Prenju i Čvrsnici, i pripadnici su podvrste Rupicapra rupicapra balcanica. Prvih 10 divokoza iste provenijencije Velebit je dobio 10 godina kasnije, 1974. god. Kako je naknadno 1978. god. uneseno još 5 grla iz Kamniških Alpi (Slovenija) današnja velebitska populacija je dvojnog podrijetla sastavljenog od podvrste R. r. balcanica i podvrste R. r. rupicapra. U dva lovišta masiva Sjevernog Velebita zajedno s dijelom površina novoosnovanog Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, ukupne površine 40.700 ha, procjenjuje se da danas, u dvije odvojene skupine, obitava 200 divokoza. Pred prva izlučenja godine 1997. brojnost im je procijenjena na 190 grla, od čega na lovište |