DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 89 <-- 89 --> PDF |
AKTUALNO BIOKOVO JE U SVEMU POSEBNOST Kada sam prije godinu dana na stranicama našega glasila predstavio novoga prvaka Hrvatske u rogovima divokoze iz lovišta "Jablanac"1 (i jelena običnog iz lovišta "Garjevica") teško je bilo i pomisliti da će naša zemlja kroz tako kratko vrijeme dobiti još jaču trofeju u rogovima, ove izrazito gorske vrste divljači. Dosadašnjega prvaka iz lovišta "Jablanac" na području masiva Sjevernog Velebita s ocjenom od 114,02 CIC točaka, lovca Božidara Šego te iz Omišlja, za pune 1,46 CIC točaka nadvisile su kuke divokoze iz lovišta "Biokovo", lovca Ivice Tod ori ča iz Zagreba, i tako s ocjenom od 115,48 CIC točaka postala novi prvak Hrvatske. Odstrjel je izvršen u reviru Kimet, blokovskog masiva 11. studenog 2000., a samo službeno ocjenjivanje provedeno je u Kamenici 8. lipnja 2001. od Ad hoc CIC povjerenstva "Izložbe i trofeje" u sastavu: Veljko Varićak, predsjednik, Annibale Drobn i g, Ivica L o v r i ć i Božidar R a d e š i č . Usporedbom mjera dobivenih po formuli CIC-a bivšega i sadašnjega prvaka u rogovima divokoze (Tablica 1 ) proizlazi da su u dužini rogova (srednja mjera) kuke s Velebita za 0,5 cm kraće od kuka divokoze s Biokova, a u visini rogova za 0,3 cm dujje. U mjerama opsega debljeg roga kuke divokoze s Velebita su za 0,1 cm dulje, a u rasponu rogova za 1,4 cm slabije od novog prvaka, stoje i presudilo u sticanju prvenstva. Naime, za godine starosti (divokoza s Velebita imala je 13 godina, a divokoza s Biokova 17 godina) obje su trofeje, kako to nalaže formula, dobile jednak broj dodatnih točaka, svaka po tri dodatne točke. Tablica 1. Mjere i ocjene dviju najjačih rogova divokoza sa Sjevernog Velebita (I) i Biokova (II) Mjere I II Dužina rogova 28,3/28,0 28,7/28,6 Visina rogova 19,8 19,5 Opseg debljeg roga 8,2 8,1 Raspon rogova 16,2 17,6 Točke na starost 3 3 Ocjena 114,02 115,48 Iako ukupna razlika u konačnim ocjenama obiju trofeja od 1,46 CIC točaka izgleda naoko mala, taje razlika, imajući na umu relativno mali broj elemenata mjerenja, odnosno dodatnih točaka, ipak znatna. Potvr Frković. A.(2000): Novi hrvatski prvaci u rogovima jelena i divokoze. Šum. list 5-6, str. 324-327. da tome je i najnovija ranglista deset najjačih rogova divokoze svijeta. Uz izuzetak svjetskog prvaka, rogove divokoze iz Rumunjske (141,10 t.) i viceprvaka (Slovenija, 127,50 t.), od trećeg do desetog mjesta redoslijed rogova po trofejnoj snazi je slijedeći: 120,70 t., 119,60 t., 118,30 t., 117,50 t., 115,48 t. (Hrvatska, 7. mjesto), 114,53 t., 114,02 t. (Hrvatska, 9. mjesto) i 113,75 t. Razlika je dakle od trećeg do desetog mjesta svega 6,95 CIC točaka, ili u prosjeku 0,86 CIC točaka, između svake od rangiranih trofeja. Uspješna reintrodukcija Pored izvorne divokoze Gorskog kotara, čija je populacija u uskoj migracijskoj vezi s divokozama snežničko- javorniškog područja i Kočevske susjedne Slovenije, u Hrvatskoj postoje još dvije odvojene kolonije divokoze koje danas stane Sjeverni Velebit i Biokovo, a potomci su uspješno naseljene divokoze sa strane. Računa se daje autohtona divokoza nestala s Velebita Slika 1. Kapitalni rogovi divokoze iz lovišta "Biokovo", 115,48 CIC točaka, novi prvak Hrvatske (Foto: Filip Šabić) |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 90 <-- 90 --> PDF |
početkom druge polovice 20. stoljeća (oko 1912). Uništio ju je čovjek nerazumnim lovom i uskraćivanjem svake zaštite i čuvanja (Z. Car 1968). Opisujući spašavanje divokoze iz mora kod Jablanca 1896. god., G.E. Schreiber u članku tiskanom u Lovačko-ribarskom vjesniku 1908. god. jasno daje do znanja da "divokoza ima još i danas na Velebitu". I masiv Biokova stanila je u prošlosti divokoza, vjerojatno nestavši tu zbog intenzivnog stočarenja (N. T vrtković 1994). Predstavljajući kapitalne rogove divokoza s Velebita i Biokova ukratko ću prikazati usporedne podatke uspješno provedenog naseljavanja (reintrodukcije) i do sadašnje gospodarenje tom vrsti divljači na ova dva izdvojena lokaliteta (Tablica 2). Kako je uzrok nestanka divokoza s ovih prostora bio bez svake sumnje čovjek, a ne nepovoljni odnosi biotopa, degeneracija i/ili slično, pred sam početak Drugog svjetskog rata otpočele su pripreme za povrat divokoze na Sjeverni Velebit. Slika biotopa, ocijenjeno je, ostala je posve nepromijenjena, predjeli prikladni za opstanak divljači postali su veći, budući daje izostao opsežan ugon domaće stoke, a držanje domaćih koza, kao glavnog prehrambenog i prostornog konkurenta divokozama, zabranjeno. Tablica 2. Pregled usporednih podataka provedene reintrodukcije i gospodarenje divokozom na Biokovu i Sjevernom Velebitu* Lovište (masiv) Površina (u ha) Godina prvog unašanja Broj unešenih primjeraka po godinama Ukupno uneseno: muških ženskih ukupno Provenijencija unesene divljači Lovnoproduktivna površina (u ha) Gospodarski kapacitet (grla) Brojnost divljači pred prva izlučenja (grla) Prva godina provedbe odstrjelnih zahvata Ukupna izlučenja odstrjelom (grla) -razdoblje 1976-1997. -razdoblje 1998-2001. Napad medaljnih trofeja u razdoblju 1978-2001. - zlatnih - srebrnih - brončanih Ocjene trofejno najjačih kuka (CIC točaka) - u divojarca u divokoze Biokovo 17.003 1964. 1964.-19 1965.-6 1967.-5 1968.-5 1969.-12 12(24%) 36 (76 %) 47 Prenj i Cvrsnica (BUS) 11.090 1.182 850 1976. 1.048 108 1 3 14 116,35 115,48 Sjeverni Velebit 40.700 1974. 1974.-10 1978.-5 8 (53 %) 7 (47 %) 15 Prenj (BiH) Kamniške Alpe (SI.) 7.110 300 190 1997. 17 3 5 3 115,15 114,02 * Prema podacima Filipa Vilima Šabića, Vlatka Skorupa i Josipa Tomljanovića. No i pored tako rano započetih priprema i pokušaja povratka divokoze u staru postojbinu (Velebit) prva uspješna naseljavanja provedena su na Biokovu. Godine 1964. uneseno je prvih 19 grla, da bi ih u još četiri navrata (1965-1969.) bilo uneseno 28, ili ukupno 47 grla (12 muških i 36 ženskih). Sva divljač uhvaćena je u poznatim divokozjim staništima Bosne i Hercegovine, na Prenju i Čvrsnici, i pripadnici su podvrste Rupicapra rupicapra balcanica. Prvih 10 divokoza iste provenijencije Velebit je dobio 10 godina kasnije, 1974. god. Kako je naknadno 1978. god. uneseno još 5 grla iz Kamniških Alpi (Slovenija) današnja velebitska populacija je dvojnog podrijetla sastavljenog od podvrste R. r. balcanica i podvrste R. r. rupicapra. U dva lovišta masiva Sjevernog Velebita zajedno s dijelom površina novoosnovanog Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, ukupne površine 40.700 ha, procjenjuje se da danas, u dvije odvojene skupine, obitava 200 divokoza. Pred prva izlučenja godine 1997. brojnost im je procijenjena na 190 grla, od čega na lovište |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 91 <-- 91 --> PDF |
"Jablanac" IX/6 otpada 120 grla ili 63 % ukupne populacije (usmeni podatak J. To m 1 j a n o v i ć a ). Odstrjelni zahvati Prema važećim lovnogospodarskim osnovama izračunata lovnoproduktivna površina za lovište "Biokovo" XVII/ 1 iznosi 11.090 ha, a gospodarski kapacitet 1182 grla, dok se kao prikladna divokozja staništa Sjevernog Velebita (LPP) vodi površina od 7110 ha te gospodarski kapacitet od 300 grla. Stabilizacijom populacije unesene divokoze na Biokovu se otpočelo s izlovljavanjem 1976. godine, a na Sjevernom Velebitu, u lovištu "Jablanac", 1997. god. U razdoblju od 1976. do 1997. (22 godine), prema evidenciji Šumarije Makarska, na Biokovu je registriran ulov od 1048 grla (muških 693 i ženskih 355) ili prosječno godišnje 48 grla. Daje populacija divokoza ovog staništa vrlo dobra jasno potvrđuje napad medaljnih trofeja: zlatnih 45, srebrnih 77 i brončanih 196. Za drugo razdoblje izlučenja, odstrjeljnih zahvata od 1998. do 2001. godine, u kojemu je u "igri" i Velebit, ulov je u srazmjeru s fondom: u minule 4 godine na Slika 2. Naoko ogoljelu primorsku stranu Biokova krase ponikve (bogodoli), doći i japage. Dok se nekada u njima sadio krumpir i napasivala stoka danas su to ponajbolja staništa divokoza. (Foto: Alojzije Frković) Biokovu je ustrijeljeno 108 grla, a na Velebitu (lovište "Jablanac") 17 grla. Napad trofejno vrijedni]ih trofeja bio je veći na Velebitu nego na Biokovu: od ukupno 11 medaljnih kuka na Velebitu su stečene 3 "zlatne" (od 105 točaka na više) i 5 "srebrnih" (od 100 do 104,99 točaka) trofeja, a na Biokvu jedna "zlatna" i 3 "srebrne" trofeje. Sticanjem najnovije kapitalne divokoze, Biokovo je u posjedu dva nacionalna prvaka: u rogovima divojarca, 116,35 C1C točaka (neslužbena ocjena!) i u rogovima divokoze, 115,48 CIC točaka. Od do sada poduzetih mjera zaštite divokoze, može se uzeti dijelom skraćivanje lovne sezone. Zakonom o lovu divokoza je pod lovostajom od 1. siječnja do 31. kolovoza. Planovi odstrjela, uz izuzetak Biokova, temelje se na osnovi neusaglašenih procjena veličina populacija. Sretna je okolnost da su vršni dijelovi Sjevernog Velebita proglašeni nacionalnim parkom, a Nacionalni park Risnjak proširen na šire podatčje hrvatskog Snježnika i izvora Kupe, što je još uvijek nedostatno za učinkovitiju zaštitu malobrojne izvorne populacije divokoze Gorskog kotara. Slika 3. Lomska duliba podno Velikog Rajinca na Sjevernom Velebitu gdje je 1974. god. ispušteno prvih 10 divokoza sa Prenja i Čvrsnice (Foto: Alojzije Frković) |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 92 <-- 92 --> PDF |
U Crvenoj knjizi životinjskih svojti Republike Hrvatske - Sisavci iz 1994. god., u koju je divokoza unesena kao rijetka svojta (prirodno zastupljena malom populacijom ograničenom na posebnom staništu!), kao zaštitne mjere koje valja poduzeti navode se: Učinkovitije provođenje propisane zaštite, stalno praćenje stanja populacija, kontrolirano unošenje na staništa i lokalitete koje je nekad zauzimala, pogotovo u područja gdje je zamrlo stočarstvo. Verifikacija "zlatnih" trofeja lovišta "Garjevica" Prilikom boravka u Kamenici na području Lovnog gospodarstva Moslavina 8. i 9. lipnja 2001. naprijed spomenuto Ad hoc CIC-povjerenstvo "Izložbe i trofeje" izvršilo je, uz ocjenjivanja rogova divokoze s Biokova, i ocjenjivanje svih "zlatnih" trofeja jelena običnog i muflona te kljova veprova stečenih u lovištu "Garjevica" VI1/4 u razdoblju od 1996. (kada je održana posljednja lovačka izložba u Zagrebu) do 2001. godine. 2 Od 14 "zlatnih" muflona (od 205 točaka na više) najbolji je ocijenjen s 220,00 CIC točaka, najbolji vepar od 5 "zlatnih" (od 120 točaka na više) s 130,25 CIC točaka, a od trideset i jednog "zlatnog" rogovlja jelena (od 210 točaka na više) najbolji je ocijenjen s 244,65 CIC točaka, novi viceprvak Hrvatske. Slika 4. CIC nagrada "Edmond-Blanc 2001" Službenoj verifikaciji podvrgnuta su i tri muflonska roga iz senjskog lovišta "Sveti Juraj" stečena krajem prošle i početkom ove godine. Novim prvakom ovog već dobro poznatog muflonskog lovišta u nas proglašeni su rogovi lovca Franza M er an a, s ocjenom od 225,85 CIC točaka. Ostala dva trofeja ocijenjena su s 221,80 i 213,35 CIC točaka. Nažalost i pored tako visokih ocjena mufloni iz senjskog podvelebita još uvijek nisu među 50 trofejno najjačih a Europi. Taj privilegij i dalje uživaju dva muflonska roga s poluotoka Pelješca s ocjenama od 233,40 CIC točaka (Ratko ; Na 48. Generalnoj skupštini Međunarodnog savjeta za lovstvo i zaštitu divljači (CIC), koja je održana u Portorožu (Slovenija) od 1. do 6. svibnja 2001., tradicionalna godišnja nagrada Edmond- Blanc 2001 za najbolje lovište dodijeljena je lovištu "Garjevica" Lovnog gospodarstva Moslavina Ti odoro vic, 1984.) i od 231,50 CIC točaka (Jure B i 1 ić, 1981.), koji i dalje drže solidno 34. i 48. mjesto na ljestvici najboljih muflona starog kontinenta. Na zasjedanju u Kamenici CIC- Ad hoc povjerenstvo je službeno ocijenilo i rogove kapitalnog srnjaka iz San Lea (Pesaro Urbino, Italija), odstrjel iz 1999 god., koji su rogovi u suhom stanju težili 720 g. S ocjenom od 199,85 CIC točaka Italija je dobila novog nacionalnog prvaka, zauzevši 15. mjesto na svjetskoj ranglisti. Slika 5. "Zlatno" rogovlje jelena običnog iz lovišta "Garjevica" Lovnog gospodarstva Moslavina službeno ocijenjeno 8. i 9. 5 2001. u Kamenici (Foto: Alojzije Frković) Slika 6. Rogovi muflona iz sej+jskog lovišta "Sveti Juraj"; najjači muflon ocijenjen s 224/85 CIC točaka (Foto: Alojzije Frković) |