DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 69 <-- 69 --> PDF |
M. Vukelić: LAUDONOVGAJ Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 425-436 Tablica 2. Izvod iz poglavlja "Jv Uređaj ni razred Šumarija Naziv Broj Proizvodno rali Korenica Laudonov gaj 43 813,79 zatim Gačko-Ličko Sredogorje, Malu Kapelu i Ličku Plješevicu. Skoro sve vode ovog popdručja su ponornice, stoje karakteristika Krasa. Od svih revira Otočke Imovne općine, šumarije Korenica jest jedini Laudonov gaj ravnica, a svi ostali su brdoviti. Klimatički odnošaji prema nadmorskoj visini, te blizini visokih planina su tako reći tropske naravi, što nam flora ovog kraja kazuje, tako smo našli najednom čistacu iznad Otočca ogromno mnoštvo ružičastog Convolvulus cantabrica, koji je zapravo mediteranac, ali uspijeva i ovdje kao poput nekih mediteranskih elemenata. Ovi predjeli imaju vruće ljeto, ali kratku zimu, a proljeće i jesen neopazice prelaze u ljeto, dotično u zimu. Izvanredne nagle promjene iz velike vrućine u zimu i obrnuto, te rani i kasni mrazevi uzrokovani su čestom neuspjehu kultura. Veliki kompleksi od više hiljada jutara su bez kapi žive vode, dok su drugi dijelovi kao Laudonov gaj u Krbavi izvrgnuti poplavama, koje nastaju kada tkzv. "Zelena i Hrnjakova pećina" vodu izbace" završava A. Kauders. 6. Šesti zapis objavljen je u Vijestima Geološkog Površina Neplodno Ukupno Ukupna drvna zaliha rali rali m´ 358,28 1.167,07 47.918 Godišnji sječivi prihod 3 m710 povjerenstva za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, svezak I Zagreb 1911. god. u članku Ekskurzija u Ličko i Krbavsko polje od 16.-22. srpnja 1910. god. u kojem Fr. Š and or piše: "U smijem SSZ na putu prema Ogrešovu polju nalazimo isprva kamenitu, onda kršnu i šljunčastu, zatim krupno pješčanu, rđastu ilovinu, koja ispremješana sa crvenjačom u Laudonovom gaju stvara šumsko tlo sa starom hrastovom sastojinom. Dalje prena sjeveru-zapadu pojavljuju se silne mase žutog na površini rdastog pijeska, koje su djelomice smirene s pomoću hrasta i bora (S. Scopariuma na čistinama), koje vjetar lako raznosi. Na temelju ovih izviđa pristupit će se geološkom kartiranju ovih polja, da se daljnja ispitivanja o svojstvima pojedinih tala nastavljaju". 7. Sedmi zapis o Laudonovu gaju objavio je D. Pejnović u časopisu "Priroda" na stranici 175-176 1985. godine. 8. Osmi zapis objavio je Z. Potočić u Šumarskom listu na str. 3 i 5 1990. godine. 9. Laudonov gaj u kratko je opisan u Šumarskoj enciklopediji 1983. god. pod nazivom "Peščare" u Lici na Krbavskom polju po ing. Španoviću. PRIRODNE ZNAČAJKE LAUDONOVA GAJA Natural characteristics of Laudonov Gaj a) Orografske i hidrografske prilike Laudonov gaj nalazi se između 15° 38´ 35" i 15" 40´ 25" istočne dužine, te 44° 38´ 15" do 44° 49´ 35" sjeverne šireine. Smješten je u obliku poluotoka na sjeverozapadnom dijelu Krbavskog polja. Od Korenice je udaljen svega 15 km, a nalazi se blizu mjesta Bunić. Svojim jugozapadnim dijelom naslanja se na cestu Bunić- Krbava-Podlapača. Sjevernu granicu čini riječica Krbavica koja izvire iznad Bunića u Zelenoj pećini u vrelu koje se zove Dragaševo. Rječica Krbavica za visokih vodostaja poplavi sve niže dijelove do Hržić polja. Ljeti presuši, a Hržić polje se pretvori u baru, dok u nižim dijelovima ostaje s vodom u kojima može preživjeti riba linjak. Površina cijele gospodarske jedinice Laudonov gaj nalazi se u blago nagnutom terenu u kome najviša kota ima nadmorsku visinu 644 m n. m., a najniža kota je u Hržić polju 628 m n. m. b) Geološka podloga Istu čine kremeni pijesci, koji leže izravno na zaravnjenoj karstificiranoj podlozi gornjokrednih vapnenaca. U lakoj mineralnoj frakciji dominira kvare, a sporedni sastojci su feldspati, čestice rožnaca i škriljevaca. U teškoj mineralnoj frakciji prevladavaju limonitne čestice. Dominantna uloga u grupi prozirnih teških minerala čine: furmalin, cirkon i ratil. Prate ih epidot i grupa amfibola i piroksena. Granit je relativno prisutan kao i drugi sporedni sastojci kao što su: staurolit, dis- ten, spinel te brakit, titarit, kloridi, apatit. c)Tlo Tla imaju specifičnu pedogenezu, zbog geološke podloge kremenih pijesaka, reljefa, klime i vegetacije. Identificiranje i kasifikacija tala izvršena je 1973. god. (Škorić A., Filipovski G. i Čirić N.) i Gračan N.; 1951. god. Utvrđeni su tipovi tala: |