DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 68 <-- 68 --> PDF |
M. Vukclic: LAUDONOV GAJ rom tik Laudonovog gaja, te je država jošte prije segregacije počela saditi i vezati ovo tlo, pa da se to nastavilo bilo bi uspjeha, da neima poteškoća koje prijete kulturam od ljudi i marve. Imade srestva kojimi se takovo tlo dade vazati i prepravljati, na timi odredbama nesmiju oklijevati oni koji se to tiče. Drugu nepriliku u toj dolini prouzrokuje neka voda zvana Velika jaruga, koja sa sjeverne strane opkoljuje taj Laudonov gaj, a izvire nedaleko Bunića. Za žege usred ljeta presahne ta jaruga, al dotle je poljanam štete počinila, jer ta voda neima pravog korita niti odtoka, a kad što poplavljuje ćelu dolinu. Ovo bi zemljište morali strukovnjaci, posebice kulturni mjernik izpitati te shodni predlog staviti kako bi se občuvalo i osiguralo do daljnjih nepogoda. U Buniću razgledali smo jošte crkvu generala Laudona koju je dala sagraditi krajika vlada prije 25 god. Iz Bunića pošli smo preko Kule i Osika pa ravnicom ličkom prispjeli u Gospić do 9 (devet) sati uveče". 2. Drugu zabilješku o Laudonovu gaju nalazimo u Šumarskom listu 1889. god. na str. 193 i 194 u članku "Podizanje vrbe, topole i običnog bora na pješčenjacima". Nepoznati autor piše: "Takve pješčanice vidimo mi u kotlini Krbave, imenito na tlu na kojemu stoji njekad glasoviti Laudonov gaj, te je tlo okolice toga gaja poimence dio doline od Šalamunića poprieko do blizu Debela brda — tim gibućim ili plivajućim pieskom posuto. Sitan piesak uz rečeni gaj drži se još samo tim, što mu gaj daje njeku čvrstoću". Zadaća gaja, navodi autor, imala je biti da veže tlo i da čuva susjedne poljane od letećeg pijeska. Tu zadaću gaj potpuno ne vrši jer je rijedak i posječen, a mjestimice i posve poharan od nevaljale ruke. Poharom toga gaja pretvorio se je veći dio šumišta u pravo pravcato stovarište letećeg pijeska. Taj leteći pijesak uzvitlan vjetrom zasipava poljane prema Debelom brdu i već je pokrio 100-150 rali pitomine te je posve uništio svaku ogoju i sav taj predjel prestavlja sliku "Sahare u malom". Kad vjetar puše taj piesak leti u gustih oblacih sve dalje, tako čak do sela Bunić zrak pokvari. Nestane Tablica 1. Izvod iz priloga "A" 1895. god. Šumarija Naziv sreza i uređaj nog razreda Broj Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 425-436 li gaja onda bi moglo zaprietiti cijeloj okolici na daleko, čiji smetovi sav predjel zasipaju. Tada je onda i kulturama u sjevernom dijelu Krbavske doline odzvonilo. 3. Treći zapis o Laudonovu gaju objavljenje u Bečkom Oesterreichische Forst-Zeitung-u i to 27. ožujka 1891. god. Prevedeno sa njemačkog notica nosi naslov: "Laudonova zaštitna šuma u Krbavi u Hrvatskoj". Ta zaštitna šuma osnovana je 1746. god. na granici nakon ratova sa turskom vojskom, a nazvana u čast generala Laudona njegovin imenom, treba da zadržava ogromne količine pijeska u Krbavskom polju da bi se zaštitili plodni usjevi. Laudonova zaštitna šuma obrasla je hrastom lužnjakom, bukvom, omorikom i običnim borom i strogo je čuvana od šumokradica. Otkako je međutim ta zaštitna šuma prešla pod upravu civilnog stanovništva, potpuno je devastirana od žitelja Korenice i Udbine u ogromnim razmjerima. Ispostavilo se je da su sami čuvari šume pomagali šumsku krađu, te su više navrata odstranjivani i postavljani su novi pouzdani čuvari šume. Po naređenju viših vlasti čitava je šuma oivičena dubokim jarkom, koji je trebao predstavljati zapreku šumokradicama na za iznošenje drva iz šume i time pružiti nadu da se ta šuma sačuva od devastacije (Autor članka nije naznačen u notici). 4. Četvrti zapis o Laudonovom gaju napisao je nadšumar Sandor Pere, upravitelj Otočke imovne općine u svom "Statističkom opisu šumah" Otočke imovne općine 1896. god., koji je pronađen u staroj arhivi Šumarije Otočac. U poglavlju "A" dat je prikaz Laudonovog gaja po uređajnim razredima, površina, drvna zaliha i razmjera dobnih razreda (tablica 1.) U poglavlju "E" on piše: Kod kulturah najviše seje uložilo u Laudonov gaj radi vezanja letećeg pijeska "Flugsand". Pošumljavanje je obavljeno sadnicama običnog i crnog bora, bagremom i topolom. Laudonov gaj predstavljao je samo jedan uređaj ni razred i nosio broj 43. Površina Razmjera dobnih razreda rali ha mlado srednje staro do 40 god 40-80 god 80-120 god Korenica Laudonov gaj 43 1.167,07 671,65 3.403 8.687 35.828 U poglavlju "J" 1859. god. dat je iskaz o proizvodnoj i ukupnoj površini uređajnog razreda 43, s ukupnom drvnom zalihom i godišnjim sječivim prihodom. 5. Peti zapis o Laudonovu gaju nalazimo u Šumarskom listu iz 1906. god. na str. 317., u članaku koji nosi naslov: "Ovogodišnja naučna ekskurzija Slušatelja Kraljevske šumarske Akademije u Primorje i Liku. Autor članka Alfons Kauders , asistent piše: "Od gora nalazimo na ovom kompleksu uz orijaški Velebit, koji se proteže od Dalmatinske granice pa sve do Vratnika, |