DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 67 <-- 67 --> PDF |
M. Vukelić: LAUDONOVGAJ U to vrijeme živi pijesci bivaju djelomično sanirani od Milakovog gaja do ceste Šalamunić-Debelo brdo. Od 1856. god., a i 1871. god. kada su osnovane Imovne općine, Gospodarski ured otočke imovne općine nastavlja pošumljavanje živih pijesaka. U to vrijeme u Laudonov gaj se unosi obični i crni bor te bagrem, pitomi kesten i topola. Do II. svjetskog rata površine pod kulturama narasle su i do 400 ha. 1924. god. radi smirivanja živih pijesaka počeo se sijati zečjak (Sarothamnus scoparius), koji se održao i do danas i prirodno se razmnožava. Tijekom I. i II. svjetskog rata Laudonov gaj se sjekao nekontrolirano, ali se i obnavljao hrastom lužnjakom i običnim borom. O dosadašnjem gospodarenju Laudonova gaja vrlo je malo pisanih podataka, jer je arhivska grada propala u II. svjetskom ratu. Evidencije o sječama ne postoje, a tek 1946. god. počelo se više pozornosti posvećivati gaju, kada su i zabranjene sve sječe. Šumsko gospodarstvo Lika iz Gospića 1968. god. pokušalo je unijeti topole na Hržić polje, pa je angažiralo Institut za topole iz Novog Sada. Iste godine kada nas je posjetio ing. Živojinović radi uzimanja uzoraka tla sa Hržić polja, dogodio se incident kojega moram spomenuti. Vraćajući se starom cestom preko Plitvičkih jezera za Gospić, u Plitvičkom Ljeskovcu na cesti nas je presreo čovjek u staroj policijskoj dolamici s uperenim pištoljem i iz sveg glasa povikao "Stoj ili pucam". Sofer odmah nije mogao stati jer je landrover Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 425-436 bio pun uzoraka zemlje, ušao je u krivinu, a ja sam povikao "gas", a iza nas je ostao ličanin s pištoljem. Možda nas je krivina spasila. Tada je naš kolega iz Novog Sada ostao bez riječi i onako preplašen progovorio "Ju bre gde dođoh da poginem". Tako je otišao naš stručnjak za topole u Novi Sad s uzorcima tla iz Hržić polja, a od topola ostalo samo mrtvo slovo na papiru, ne zbog prepada, već zbog toga što šumsko gospodarstvo Lika Gospić nije imalo financijskih sredstava za proširenu reprodukciju. Laudonov gaj upravo zbog svoje povijesne specifičnosti i podizanja kultura na živim pijescima postao je fenomen o kojem se sve do II. svijetskog rata posvećivalo više pozornosti nego Plitvičkim jezerima. Stari hrastovi posađeni 1746. god. su posječeni između dva rata i sastojina je obnovljena, dok odjel 16a nije posječen i danas živi u sjećanju na generala Laudona i I. ličku pukovniju. Prvo poslijeratno uređivanje Laudonova gaja izvršeno je tek 1955. god., radove je obavio ing. I. Ko ste nac, šef odjela za uređivanje šuma iz Gospića. Tada je Laudonov gaj podijeljen na 16 odjela i odsjeka s glavnim i sporednim prosjekama. Za vrijeme Domovinskog rata ova gospodarska jedinica bila je okupirana od srbo-četničkoga agresora, koji je posjekao 30 ha običnog bora, a pošumljavanja tih površina izvršena su 1998. god. nakon Oluje, kada su šume Šumarije Korenica i Laudonova gaja ponovo u sastavu Uprave šuma Gospić. 2. ZABILJESKE O LAUDONOVU GAJU Notes on Laudonov Gaj a) Zapis 1 -9 1. Prvi zapis objavljenje u Šumarskom listu 1886. god. na str. 506-523, kojega je objavio profesor Šumarske škole iz Križevaca Vladimir Kiseljak. Članak nosi naslov "Izvještaj o poučnom putovanju po LičkoOtočkom okružju i Primorju". Na tom putovanju ekskurziji bilo je 12 slušatelja šumarstva. Citiram samo ono što se odnosi na Laudonov gaj. "Dne 8. lipnja oprostismo se u Korenici najliepše sa gosp. nadšumarom Adamekom , zahvalismo koreničanu na srdačnom dočeku, pa hajde sad kolima dalje put Bunića u Laudonov gaj, odavde opet isti dan jošte kroz Kulu i Osik u Gospić. Laudonov gaj u Krbavskoj dolini nedaleko Bunića nosi ime slavnog generala Laudona, koji gaje, bivši još kapetan u krajini oko 1750. god. zasadio. Taj gaj zaprema 400 jutara, te je čisti hrastik, zasađen u obliku postavljene i spremne vojske, tu je prednji odjel predstavljajući straže, zatim savezna poveća šuma (pričuva), a to bi značilo jezgru vojske, napokon dođe u stanovitoj udaljenosti u nekom redu opet hrašće kao posljednji odjel. Vidi se ukus i strogi red vojnički koji je tada valjao za šume. Žali bože da tomu danas nije tako. Taj je gaj segregacijom pripao imovnoj obćini otočkoj, te strada od silne krađe i navale ljudi i marve. Za primjer neka budi spomenuto da je samo lanjske godine bilo 758 prijavnica o vrhu šumskih krađa po lugaru otkritih, a da je u istinu preko 1000 kom hrastovih stabala ukradeno. Po naravi lagano sipko i pjeskovito tlo, tako rekoć čista pjeskulja preobrati se haranjem šuma u čistu pustoš, tako je dobra polovina te površine, dakle 200 jutara tla pješčara ili ti pržina kako je narod zove, ta na kojoj za žege ni slamka ni travka ne stoji. Za bure uzvitla opet vijetar taj sitni piesak tako jako da ga raznaša po Krbavskoj dolini, sve do Korenice na 15 km daljine. Uoči te velike pogibelji, koja prieti krbavskoj inače plodnoj i marljivo obrađenoj dolini, širenjem i povećanjem te pješčare, moralo bi se najozbiljnije nastojati i to što skorije da se zasadi prikladnim biljem. Za takova pusta i pjeskovita mjesta bezuvjetni crni bor najpogodniji je i najprikladniji. To dokazuju doduše u neznatnom opsegu izvedeni radovi sa crnim bo |