DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 66 <-- 66 --> PDF |
M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Planom pošumljavanja određena je tehnika pošum ljavanja i vrsta sadnica, odabran je hrast lužnjak koji je proizveden na području generalata. Šumarnici su znali daje to područje poplavno i da podzemne vode odgovaraju hrastu lužnjaku, što govori u prilog tome daje šumarska struka vodila stručne po slove, a kapetan Laudon je bio izvršitelj zadatka koji su mu postavljeni. Pošumljavanje živih pijesaka vršeno je vrlo disciplinirano i organizirano, gotovo vojnički. Radnu snagu sačinjavali su krajišnici Bunića i okoline, kasnije upravne općine Bunić koja je imala preko 6.000 stanovnika. Svaki krajišnik bio je dužan odraditi 10 radnih dana. Jame za sadnju kopale su se ručno do dubine 1 m i punile humusom iz obližnjih šuma. Na svaki 1 m2 dolazila je jedna sadnica hrasta lužnjaka, što znači da je sađeno 10.000 sadnica po ha. Način pošumljavanja propisan je i izvršen po vojničkom ustroju. Prikazana je vojska - pukovnija u vojnom pokretu i to: glavnina, rezerva, pobočnica i izvidnica. Za nepropisno pošumljavnaje bile su poduzete stroge mjere, a pošumljene površine čuvala je vojska. Oko pošumljenih površina kopani su jarci za zaštitu kulture od stoke i požara. Iste godine pošumljeno je oko 30 ha, a pošumljavanje se nastavlja idućih godina. Upravo te 1746. god. bio je početak povijesnog šumarskog zadatka na smirivanju živih pijesaka na Krbavskom polju i to je godina rođenja Laudonovog gaja. Riječica Krbavica, koja izvire nedaleko Bunića u ledenoj pećini te u Dragaševu i Hrnjakovu vrelu (644 m n. m.), cijelim svojim tokom dugim preko 10 km sa sjeverozapada obilazi Laudonov gaj (637 m n. m.), i završava u Hržić polju (627 m n. m.), koji čini sjeveroistočnu granicu sadašnjega gaja. Rječica Krbavica u jesen i proljeće toliko nabuja da poplavi cijelo područje oko gaja pa i sam gaj u nižim dijelovima, a ljeti presuši. Hržić polje je uvijek pod vodom, a u njegovim barama i danas živi riba linjak. Danas je to polje djelomično meliorirano zahvaljujući I. ličkoj i II. otočkoj pukovniji, koje su prokopale drenažne kanale do ponora u Jošanima. Šumarski ured I. ličke pukovnije poznat je po podizanju kultura Jasikovac i Ludonov gaj, a II. otočke pukovnije po kartiranju i inventarizaciji šuma na čelu sa majorom pl. Pirkerom, koji je po nalogu Marije Terezije i karlovačkog generala 1745-1746 obavio zadatke i utvrdio ukupnu drvnu zalihu otočke pukovnije, čak i drvnu masu po ha po vrsti drveća. Major pl. Pirker bio je 1765. god. na sastanku u karlovačkom generalatu kada je šumarnik Franzoni obznanio propise o šumskom redu. Donošenjem tih propisa o šumskom redu, kod nas se obilježava starost Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 42S-436 šumarstva na ovim prostorima, međutim ono je i starije, što dokazuju upravo ove naše najstarije kulture kao stoje Laudonov gaj i dr. Donošenju propisa o šumskom redu prethodilo je loše gospodarenje šumama pod vojnom upravom, jer su se šume devastirale opetovanim i nekontroliranim sječama, a broj koza je bio enormno velik. U izvještaju Pirkera 1765. god. stoji daje svako domaćinstvo u krajini imalo i do 300 koza, a osnivanjem Imovnih općina 1871. god. koze su bile gotovo nestale, što potvrđuje statistički opis šumah otočke imovne općine 1896. god. (Š. Pere). Kapetan Laudon za vrijeme službovanja u Buniću (1746.-1756. god.) pored podizanja kultura na živim pijescima izgradio je mnoge puteve, zatim drenažne kanale na Krbavskom polju i dao velik doprinos razvoju toga kraja, zbog čega gaje narod osobito cjenio. Za vrijeme austrijskih vlasti u Buniću je izgrađena katolička crkva i to od bijelog klesanog kamena, koja je služila za katoličke obrede. Ista je srušena u II. svjetskom ratu, čije zidine i danas stoje u mjestu Bunić. Laudon je otišao iz Bunića 1756. god. s činom majora, a narod jeu njegovu čast za sve dobro što je učinio za ovaj kraj hrastovu kulturu na živim pjescima nazvao njegovim imenom "Laudonov gaj". Slika 3. Crkva Sv. Rođenja Blažene Djeviee Marije u Buniću, koju je sagradilo Ratno ministarstvo iz Beča 1864. god. i to od zaklade u spomen Laudonu. Na tom mjestu je bila stara kapelica sagrađena 1743. god. u kojoj je sahranjeno dvoje djece generala Laudona, koja su umrla od šarlaha. (Foto: M. Vukelić) Poslije odlaska Laudona Bunička kapetanija je segregacijom dodijeljena II. otočkoj pukovniji, koja je nastavila s pošumljavanjima. Pored pošumljavanja živih pijesaka 1781. god. ista pukovnija završava dva drenažna kanala u Hržić polju i spaja ih s ponorima u Jošanima, a dio Hržić polja priveden je poljoprivrednim kulturama. |