DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 64     <-- 64 -->        PDF

M. Vukeiić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 425-436
se nastavlja idućih godina pa i stoljeća. Sadile su se listače
koje odgovaraju poplavnom području krbavskog
polja, a to su ponajprije hrast lužnjak i topole.


Osnivanjem imovnih općina u Laudonov gaj se
unosi i obični i crni bor, bagrem te pitomi kesten.
Povijesna grada Laudonova gaja uništena je u ratovima
i nije sačuvana.


Slika 1. Panorama Krbavskog polja, sa pogledom iz Bunića na
Laudonov gaj
(Foto: M. Vukeiić)


Postoje samo zapisi o ovoj šumi i predanja. Zahvaljujući
jednom jedinom i prvom statističkom opisu
šuma otočke imovne općine kojega je napisao nadšumar
S. Pere 1895. godine, može se zaključiti da su te


šume bile uređene. Prema istom opisu površina gaja
iznosila je 813,79 rali ili 467,50 ha. Uređajni razred
nosio je br. 43, a razmjera dobnih razreda utvrđenu je
kako slijedi:


mlado do 40 godina 3.403 m3


srednje 40-80 god. 8.687 m3


staro 80-120 i više god. 35.828 m3


Ukupno 47.918 m3


Godišnji sječivi prihod iznosio je 710 m3. U to su
vrijeme živi pijesci bili umireni, a gospodarenje kulturama-
šumama odvijalo se prema odredbama šumskogospodarske
osnove za g.j. Laudonov gaj.


Prestankom rada Imovnih općina 1941.god. nestala
je sva arhivska građa, a u Laudonovom gaju se u to vrijeme
obavljaju nekontrolirane sječe bez evidencija.


Nakon II. svj.rata 1946. god. o gaju se počelo voditi
više računa, te su zabranjene sječe i paša.


Prvo poslijeratno uređivanje Laudonovog gaja izvršeno
je 1956. god., a od tada se gajem gospodari po
odredbama šumsko gospodarskih osnova.


1956. god. Zavod za zaštitu prirode, Laudonov gaj,
odjel 16a, površine 33,23 ha, staru lužnjakovu hrastovu
šumu koju je posadio Laudon 1746.god. proglašava
specijalnim rezervatom šumske vegetacije. Od tada se
ta šuma vodi kao šuma posebne namjene. Danas ona
slavi svoj 255. rođendan kao živi spomenik šumarstva
Like i Hrvatske.


Stanje Laudonovog gaja danas prikazano je u Izvodu
iz osnove gospodarenja ( 1998-2007. godine).


1. POVIJEST LAUDONOVA GAJA
The history of Laudonov Gaj
a) Biografija Ernesta Gideona Laudona


Barun, general Ernest Gideon Laudon porijeklom
Škot, rođenje 2. veljače 1716. godine u Toutzenu u Litvi,
. Već 1732. godine pristupa u rusku vojnu službu, a
1735. god. sudjeluje u ratu kod Donziga. Sa ruskim
trupama sudjeluje u ratu protiv Turaka i 1739. god. kao
natporučnik završava u Petrogradu.


Godine 1743. odlazi u Beč u austrijsku vojsku, te se
u činu kapetana dodjeljuje Trenkovu korpusu. Sa Trenkom
ratuje u Bavarskoj i na Rajni te u Šlezijskom ratu.
U Beču živi do 1746. god. Tada je raspoređen u Karlovački
generalat u I Ličku pukovniju za zapovjednika u
Bunićku kapetaniju u pograničnu službu. U Buniću je
proveo punih 10 godina. Unapreden je u čin majora
zatim u pukovnika, a 1757. god. odlazi u Pruski rat i ističe
se u bitci kod Kahlina, da bi 1758. god. bio unaprijeđen
u čin generala, te u feld maršala lajtnanta. Za zasluge
dobiva od Marije Terezije "Križ Marije Terezije"
i titulu baruna, a ruska carica poklanja mu zlatni mač.


Godine 1760. nakon niza neuspjeha u bitci kod
Lieguitea i Praškog rata biva zapostavljen do 1766.


god., kada ga Dvorsko ratno vijeće vraća u vojnu službu
i povjerava mu zapovjedništvo u Moravskoj.


Godine 1788. kao feldmaršal lcjtnant bio je zapovjednik
u Hrvatskoj, kada je potukao Turke kod Dubice,
Bosanskog Novog i Gradiške, zatim osvaja Beograd
i Semberiju.


Umire u Netitscheinu 1790. godine u 74. godini života.


Podaci su objavljeni u: Majers Konversations Lexikonu
Leipzing und Wien 1896. g. i Brockhaus Konversations
Lexikonu Leipzing und Wien 1890. g.


b) Povijesni podaci:


Laudonov gaj podigao je šumarski ured I. Ličke pukovnije
- Bunićka kapetanija 1746.god. na živim pijescima
Krbavskog polja.


Živi pijesci spominju se još od Krbavske bitke koja
se odigrala upravo na prostorima Laudonova gaja. U
puku živi predaja kako je u tijeku bitke s Turcima vjetar
digao pijesak i nosio ga ravno u oči hrvatskoj vojsci,
zbog čega je bitka i izgubljena. Istina je sasvim