DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 63     <-- 63 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI -PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001). 425-436
UDK 630* 902 I 233


LAUDONOV GAJ


LAUDONOV GAJ


Marko VUKELIĆ*


SAŽETAK: U lijepoj našoj Hrvatskoj malo je regija koje se mogu pohvaliti
sa toliko prirodnih znamenitosti kao Lika. U toj krškoj regiji pod Upravom
šuma Gospić, nalaze se naše najljepše planine, Velebit, Mala Kapela i Lička
Plješevica, u kojima je izdvojeno čak 27 prirodnih zaštićenih objekata prirode
različite kategorije.


Jedan od zaštićenih objekata prirode jest šumski predjel "Laudonov gaj ",
odjel 16a, koji ima svojstvo specijalnog rezervata šumske vegetacije s površinom
od 33,23 ha. Tu sastojinu -kulturu hrasta lužnjaka (Quercus roburj na
Krbavskom polju, posadio je general Laudon 1746. godine. To je jedan od
najstarijih živih spomenika šumarstva Like i Hrvatske posađen na živim
pjescima Krbavskog polja, Bunićke kapetanije, I. Ličke pukovnije Karlovačkog
generalata iz Gospića.


U to vrijeme velike probleme gospodarstvu toga kraja pravio je živi pijesak,
kojega su austrijski šumari nazivali "Flugsand" -leteći pijesak.
Karlovački generalat sa šumarnicima I. ličke pukovnije razradili su plan i
tehniku pošumljavanja živog pijeska, a kapetan Laudon je bio izvršitelj.


Svrha ovoga članka je ukazati na povijesne činjenice o starosti šumarstva
Like koje je bilo pod vojnom austrijskom upravom kao i cijela Hrvatska, i kao
takvo ono je bilo naše. Povijest šumarstva Like vezana je za austrijsko vojno
šumarstvo, jer se gospodarenje šumama odvijalo pod njihovom upravom, oni
su prvi podizali šumske kulture i izvršili prvu inventarizaciju i kartiranje šuma
1745. i 1746. itd.


Među poznatim austrijskim šumarnicima uz Franz oni a u karlovačkom
generatu u I. ličkoj pukovniji bioje general Ja s y k, kojije podigao kulture hrasta
lužnjaka Jasikovac u Gospiću 1743. god., te u II otočnoj pukovniji šumarnik
major pl. Pirker, koji je izvršio prvu inventarizaciju šuma 1746. god. itd.


Nakon odlaska majora Laudona iz Bunićke kapetanije 1756. god., kapetanija
Bunić pripojena je II. otočkoj pukovniji sa sjedištem u Otočcu.
Podignutu kulturu hrasta lužnjaka narod je nazvao "Laudonov gaj " u čast
Laudonu za sve stoje učinio Krbavskom kraju.
K Ij učne r i/ e č i : Laudonov gaj, živi pijesak, hrast lužnjak


1. UVOD -
--Introduction
"Laudonov gaj" je jedna od najstarijih kultura hrasŽivi
pijesci Krbavskog polja pravili su velike prota
lužnjaka (Quercus robur), koju je podigao kapetan bleme gospodarstvu tog kraja, te je šumarski ured I.
Laudo n na živim pijescima Krbavskog polja 1746. Ličke pukovnije karlovačkog generalata napravio plan
godine. i razradio tehniku pošumljavanja radi smirivanja živih
pješaka. Kapetan Laudon dolazi u Bunić, te iste godine
Marko Vukelić, dipl. ing. šum., savjetnik UŠ Gospić počinje pošumljavanje, a pošumljeno preko 30 ha. Isto




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 64     <-- 64 -->        PDF

M. Vukeiić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 425-436
se nastavlja idućih godina pa i stoljeća. Sadile su se listače
koje odgovaraju poplavnom području krbavskog
polja, a to su ponajprije hrast lužnjak i topole.


Osnivanjem imovnih općina u Laudonov gaj se
unosi i obični i crni bor, bagrem te pitomi kesten.
Povijesna grada Laudonova gaja uništena je u ratovima
i nije sačuvana.


Slika 1. Panorama Krbavskog polja, sa pogledom iz Bunića na
Laudonov gaj
(Foto: M. Vukeiić)


Postoje samo zapisi o ovoj šumi i predanja. Zahvaljujući
jednom jedinom i prvom statističkom opisu
šuma otočke imovne općine kojega je napisao nadšumar
S. Pere 1895. godine, može se zaključiti da su te


šume bile uređene. Prema istom opisu površina gaja
iznosila je 813,79 rali ili 467,50 ha. Uređajni razred
nosio je br. 43, a razmjera dobnih razreda utvrđenu je
kako slijedi:


mlado do 40 godina 3.403 m3


srednje 40-80 god. 8.687 m3


staro 80-120 i više god. 35.828 m3


Ukupno 47.918 m3


Godišnji sječivi prihod iznosio je 710 m3. U to su
vrijeme živi pijesci bili umireni, a gospodarenje kulturama-
šumama odvijalo se prema odredbama šumskogospodarske
osnove za g.j. Laudonov gaj.


Prestankom rada Imovnih općina 1941.god. nestala
je sva arhivska građa, a u Laudonovom gaju se u to vrijeme
obavljaju nekontrolirane sječe bez evidencija.


Nakon II. svj.rata 1946. god. o gaju se počelo voditi
više računa, te su zabranjene sječe i paša.


Prvo poslijeratno uređivanje Laudonovog gaja izvršeno
je 1956. god., a od tada se gajem gospodari po
odredbama šumsko gospodarskih osnova.


1956. god. Zavod za zaštitu prirode, Laudonov gaj,
odjel 16a, površine 33,23 ha, staru lužnjakovu hrastovu
šumu koju je posadio Laudon 1746.god. proglašava
specijalnim rezervatom šumske vegetacije. Od tada se
ta šuma vodi kao šuma posebne namjene. Danas ona
slavi svoj 255. rođendan kao živi spomenik šumarstva
Like i Hrvatske.


Stanje Laudonovog gaja danas prikazano je u Izvodu
iz osnove gospodarenja ( 1998-2007. godine).


1. POVIJEST LAUDONOVA GAJA
The history of Laudonov Gaj
a) Biografija Ernesta Gideona Laudona


Barun, general Ernest Gideon Laudon porijeklom
Škot, rođenje 2. veljače 1716. godine u Toutzenu u Litvi,
. Već 1732. godine pristupa u rusku vojnu službu, a
1735. god. sudjeluje u ratu kod Donziga. Sa ruskim
trupama sudjeluje u ratu protiv Turaka i 1739. god. kao
natporučnik završava u Petrogradu.


Godine 1743. odlazi u Beč u austrijsku vojsku, te se
u činu kapetana dodjeljuje Trenkovu korpusu. Sa Trenkom
ratuje u Bavarskoj i na Rajni te u Šlezijskom ratu.
U Beču živi do 1746. god. Tada je raspoređen u Karlovački
generalat u I Ličku pukovniju za zapovjednika u
Bunićku kapetaniju u pograničnu službu. U Buniću je
proveo punih 10 godina. Unapreden je u čin majora
zatim u pukovnika, a 1757. god. odlazi u Pruski rat i ističe
se u bitci kod Kahlina, da bi 1758. god. bio unaprijeđen
u čin generala, te u feld maršala lajtnanta. Za zasluge
dobiva od Marije Terezije "Križ Marije Terezije"
i titulu baruna, a ruska carica poklanja mu zlatni mač.


Godine 1760. nakon niza neuspjeha u bitci kod
Lieguitea i Praškog rata biva zapostavljen do 1766.


god., kada ga Dvorsko ratno vijeće vraća u vojnu službu
i povjerava mu zapovjedništvo u Moravskoj.


Godine 1788. kao feldmaršal lcjtnant bio je zapovjednik
u Hrvatskoj, kada je potukao Turke kod Dubice,
Bosanskog Novog i Gradiške, zatim osvaja Beograd
i Semberiju.


Umire u Netitscheinu 1790. godine u 74. godini života.


Podaci su objavljeni u: Majers Konversations Lexikonu
Leipzing und Wien 1896. g. i Brockhaus Konversations
Lexikonu Leipzing und Wien 1890. g.


b) Povijesni podaci:


Laudonov gaj podigao je šumarski ured I. Ličke pukovnije
- Bunićka kapetanija 1746.god. na živim pijescima
Krbavskog polja.


Živi pijesci spominju se još od Krbavske bitke koja
se odigrala upravo na prostorima Laudonova gaja. U
puku živi predaja kako je u tijeku bitke s Turcima vjetar
digao pijesak i nosio ga ravno u oči hrvatskoj vojsci,
zbog čega je bitka i izgubljena. Istina je sasvim




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 65     <-- 65 -->        PDF

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ
Šumarski list hr. 7 X, CXXV (2001). 425-436
drukčija, jer se bitka odigrala 9. rujna 1493. god., kada
nema zračnih strujanja niti nošenja pijeska vjetrom.


Nakon oslobođenja od Turaka 1689. god. ovi prostori
Vojne krajine su pod upravom Karlovačkog generalata,
koji je oko 1746. god. bio podijeljen na karlovačku
i primorsku krajinu.


Karlovačka krajina je tada podijeljena na ličku, otočku,
ogulinsku i slunjsku pukovniju. Po pukovnijama
su 1745. god. osnovani šumarski uredi s nižim jedinicama
šumarijama, koje u početku nisu bile ustrojene.


U to su vrijeme šumarski uredi osiguravali servitutna
prava krajišnika u državnim šumama. Gospodarenje
šumama bilo je na niskoj razini, jer su se šume devastirale
nekontroliranim sječama i velikim brojem stoke,
posebice koza, zbog čega je 1765. god. donesen propis


o šumskom redu za Vojnu krajinu, kako bi se gospodaSlika
2. Laudonov gaj odjel 16a. Stari hrast
lužnjak kojega je
renje šumama podiglo na višu razinu.
posadio general Laudon 1746. god.
(Foto: M. Vukelić)


Šumarnici po pukovnijama osim sječa podižu šumske
kulture. Tako je 1743. god. I. lička pukovnija posaKada
je kapetan Laudon došao u Bunićku kapetanidila
kulturu "Jasikovac" u Gospiću, a 1746. god. "Lau-ju 1746. god. prijavak mu je podnio poručnik Vu četi ć
donov gaj" je pod zapovjedništvom kapetana Laudona. - ličanin, koji gaje upoznao sa zadacima kapetanije.


Kulture su podizane uglavnom s listačama, među Plan pošumljavanja živih pijesaka na Krbavskom
kojima je glavna vrsta bio hrast lužnjak (Quercus polju, napravili su šumarnici 1. ličke pukovnije i karlorobuf).
Pošumljavanja se nastavljaju idućih godina i vačkog generalata. Kapetan Laudon je proučio plan i
stoljeća posebice na Krbavskom polju, radi umirivanja tehniku pošumljavanja, te već iste jeseni 1746. god.
živih pijesaka. pristupa realizaciji zadatka koji mu je povjeren.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 66     <-- 66 -->        PDF

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ
Planom pošumljavanja određena je tehnika pošum


ljavanja i vrsta sadnica, odabran je hrast lužnjak koji je


proizveden na području generalata.


Šumarnici su znali daje to područje poplavno i da


podzemne vode odgovaraju hrastu lužnjaku, što govori


u prilog tome daje šumarska struka vodila stručne po


slove, a kapetan Laudon je bio izvršitelj zadatka koji


su mu postavljeni.


Pošumljavanje živih pijesaka vršeno je vrlo disciplinirano
i organizirano, gotovo vojnički. Radnu snagu
sačinjavali su krajišnici Bunića i okoline, kasnije
upravne općine Bunić koja je imala preko 6.000 stanovnika.
Svaki krajišnik bio je dužan odraditi 10 radnih
dana. Jame za sadnju kopale su se ručno do dubine
1 m i punile humusom iz obližnjih šuma. Na svaki 1 m2
dolazila je jedna sadnica hrasta lužnjaka, što znači da
je sađeno 10.000 sadnica po ha.


Način pošumljavanja propisan je i izvršen po vojničkom
ustroju. Prikazana je vojska - pukovnija u vojnom
pokretu i to: glavnina, rezerva, pobočnica i izvidnica.
Za nepropisno pošumljavnaje bile su poduzete
stroge mjere, a pošumljene površine čuvala je vojska.
Oko pošumljenih površina kopani su jarci za zaštitu
kulture od stoke i požara.


Iste godine pošumljeno je oko 30 ha, a pošumljavanje
se nastavlja idućih godina.


Upravo te 1746. god. bio je početak povijesnog šumarskog
zadatka na smirivanju živih pijesaka na Krbavskom
polju i to je godina rođenja Laudonovog
gaja.


Riječica Krbavica, koja izvire nedaleko Bunića u
ledenoj pećini te u Dragaševu i Hrnjakovu vrelu (644
m n. m.), cijelim svojim tokom dugim preko 10 km sa
sjeverozapada obilazi Laudonov gaj (637 m n. m.), i
završava u Hržić polju (627 m n. m.), koji čini sjeveroistočnu
granicu sadašnjega gaja. Rječica Krbavica u
jesen i proljeće toliko nabuja da poplavi cijelo
područje oko gaja pa i sam gaj u nižim dijelovima, a
ljeti presuši. Hržić polje je uvijek pod vodom, a u njegovim
barama i danas živi riba linjak. Danas je to polje
djelomično meliorirano zahvaljujući I. ličkoj i II.
otočkoj pukovniji, koje su prokopale drenažne kanale
do ponora u Jošanima.


Šumarski ured I. ličke pukovnije poznat je po podizanju
kultura Jasikovac i Ludonov gaj, a II. otočke pukovnije
po kartiranju i inventarizaciji šuma na čelu sa
majorom pl. Pirkerom, koji je po nalogu Marije Terezije
i karlovačkog generala 1745-1746 obavio zadatke i
utvrdio ukupnu drvnu zalihu otočke pukovnije, čak i
drvnu masu po ha po vrsti drveća.


Major pl. Pirker bio je 1765. god. na sastanku u
karlovačkom generalatu kada je šumarnik Franzoni
obznanio propise o šumskom redu. Donošenjem tih
propisa o šumskom redu, kod nas se obilježava starost


Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 42S-436


šumarstva na ovim prostorima, međutim ono je i starije,
što dokazuju upravo ove naše najstarije kulture kao
stoje Laudonov gaj i dr.


Donošenju propisa o šumskom redu prethodilo je
loše gospodarenje šumama pod vojnom upravom, jer
su se šume devastirale opetovanim i nekontroliranim
sječama, a broj koza je bio enormno velik. U izvještaju
Pirkera 1765. god. stoji daje svako domaćinstvo u
krajini imalo i do 300 koza, a osnivanjem Imovnih općina
1871. god. koze su bile gotovo nestale, što potvrđuje
statistički opis šumah otočke imovne općine
1896. god. (Š. Pere).


Kapetan Laudon za vrijeme službovanja u Buniću
(1746.-1756. god.) pored podizanja kultura na živim
pijescima izgradio je mnoge puteve, zatim drenažne
kanale na Krbavskom polju i dao velik doprinos razvoju
toga kraja, zbog čega gaje narod osobito cjenio.


Za vrijeme austrijskih vlasti u Buniću je izgrađena
katolička crkva i to od bijelog klesanog kamena, koja
je služila za katoličke obrede. Ista je srušena u II. svjetskom
ratu, čije zidine i danas stoje u mjestu Bunić.


Laudon je otišao iz Bunića 1756. god. s činom majora,
a narod jeu njegovu čast za sve dobro što je učinio
za ovaj kraj hrastovu kulturu na živim pjescima nazvao
njegovim imenom "Laudonov gaj".


Slika 3. Crkva Sv. Rođenja Blažene Djeviee Marije u Buniću, koju
je sagradilo Ratno ministarstvo iz Beča 1864. god. i to od
zaklade u spomen Laudonu. Na tom mjestu je bila stara
kapelica sagrađena 1743. god. u kojoj je sahranjeno dvoje
djece generala Laudona, koja su umrla od šarlaha.


(Foto: M. Vukelić)


Poslije odlaska Laudona Bunička kapetanija je segregacijom
dodijeljena II. otočkoj pukovniji, koja je nastavila
s pošumljavanjima. Pored pošumljavanja živih
pijesaka 1781. god. ista pukovnija završava dva drenažna
kanala u Hržić polju i spaja ih s ponorima u Jošanima,
a dio Hržić polja priveden je poljoprivrednim kulturama.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 67     <-- 67 -->        PDF

M. Vukelić: LAUDONOVGAJ
U to vrijeme živi pijesci bivaju djelomično sanirani
od Milakovog gaja do ceste Šalamunić-Debelo brdo.


Od 1856. god., a i 1871. god. kada su osnovane
Imovne općine, Gospodarski ured otočke imovne općine
nastavlja pošumljavanje živih pijesaka. U to vrijeme
u Laudonov gaj se unosi obični i crni bor te bagrem, pitomi
kesten i topola. Do II. svjetskog rata površine pod
kulturama narasle su i do 400 ha.


1924. god. radi smirivanja živih pijesaka počeo se
sijati zečjak (Sarothamnus scoparius), koji se održao i
do danas i prirodno se razmnožava.


Tijekom I. i II. svjetskog rata Laudonov gaj se sjekao
nekontrolirano, ali se i obnavljao hrastom lužnjakom
i običnim borom.


O dosadašnjem gospodarenju Laudonova gaja vrlo
je malo pisanih podataka, jer je arhivska grada propala
u II. svjetskom ratu. Evidencije o sječama ne postoje, a
tek 1946. god. počelo se više pozornosti posvećivati
gaju, kada su i zabranjene sve sječe.


Šumsko gospodarstvo Lika iz Gospića 1968. god.
pokušalo je unijeti topole na Hržić polje, pa je angažiralo
Institut za topole iz Novog Sada. Iste godine kada
nas je posjetio ing. Živojinović radi uzimanja uzoraka
tla sa Hržić polja, dogodio se incident kojega moram
spomenuti. Vraćajući se starom cestom preko Plitvičkih
jezera za Gospić, u Plitvičkom Ljeskovcu na cesti
nas je presreo čovjek u staroj policijskoj dolamici s
uperenim pištoljem i iz sveg glasa povikao "Stoj ili pucam".
Sofer odmah nije mogao stati jer je landrover


Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 425-436


bio pun uzoraka zemlje, ušao je u krivinu, a ja sam povikao
"gas", a iza nas je ostao ličanin s pištoljem. Možda
nas je krivina spasila. Tada je naš kolega iz Novog
Sada ostao bez riječi i onako preplašen progovorio "Ju
bre gde dođoh da poginem". Tako je otišao naš stručnjak
za topole u Novi Sad s uzorcima tla iz Hržić
polja, a od topola ostalo samo mrtvo slovo na papiru,
ne zbog prepada, već zbog toga što šumsko gospodarstvo
Lika Gospić nije imalo financijskih sredstava za
proširenu reprodukciju.


Laudonov gaj upravo zbog svoje povijesne specifičnosti
i podizanja kultura na živim pijescima postao je
fenomen o kojem se sve do II. svijetskog rata posvećivalo
više pozornosti nego Plitvičkim jezerima.


Stari hrastovi posađeni 1746. god. su posječeni između
dva rata i sastojina je obnovljena, dok odjel 16a
nije posječen i danas živi u sjećanju na generala Laudona
i I. ličku pukovniju.


Prvo poslijeratno uređivanje Laudonova gaja izvršeno
je tek 1955. god., radove je obavio ing. I. Ko ste nac,
šef odjela za uređivanje šuma iz Gospića. Tada je
Laudonov gaj podijeljen na 16 odjela i odsjeka s glavnim
i sporednim prosjekama.


Za vrijeme Domovinskog rata ova gospodarska jedinica
bila je okupirana od srbo-četničkoga agresora,
koji je posjekao 30 ha običnog bora, a pošumljavanja
tih površina izvršena su 1998. god. nakon Oluje, kada
su šume Šumarije Korenica i Laudonova gaja ponovo
u sastavu Uprave šuma Gospić.


2. ZABILJESKE O LAUDONOVU GAJU
Notes on Laudonov Gaj
a) Zapis 1 -9


1. Prvi zapis objavljenje u Šumarskom listu 1886.
god. na str. 506-523, kojega je objavio profesor Šumarske
škole iz Križevaca Vladimir Kiseljak. Članak
nosi naslov "Izvještaj o poučnom putovanju po LičkoOtočkom
okružju i Primorju". Na tom putovanju ekskurziji
bilo je 12 slušatelja šumarstva. Citiram samo
ono što se odnosi na Laudonov gaj.
"Dne 8. lipnja oprostismo se u Korenici najliepše sa
gosp. nadšumarom Adamekom , zahvalismo koreničanu
na srdačnom dočeku, pa hajde sad kolima dalje
put Bunića u Laudonov gaj, odavde opet isti dan jošte
kroz Kulu i Osik u Gospić.


Laudonov gaj u Krbavskoj dolini nedaleko Bunića
nosi ime slavnog generala Laudona, koji gaje, bivši još
kapetan u krajini oko 1750. god. zasadio. Taj gaj zaprema
400 jutara, te je čisti hrastik, zasađen u obliku postavljene
i spremne vojske, tu je prednji odjel predstavljajući
straže, zatim savezna poveća šuma (pričuva), a
to bi značilo jezgru vojske, napokon dođe u stanovitoj
udaljenosti u nekom redu opet hrašće kao posljednji


odjel. Vidi se ukus i strogi red vojnički koji je tada valjao
za šume. Žali bože da tomu danas nije tako. Taj je
gaj segregacijom pripao imovnoj obćini otočkoj, te
strada od silne krađe i navale ljudi i marve. Za primjer
neka budi spomenuto da je samo lanjske godine bilo
758 prijavnica o vrhu šumskih krađa po lugaru otkritih,
a da je u istinu preko 1000 kom hrastovih stabala ukradeno.
Po naravi lagano sipko i pjeskovito tlo, tako rekoć
čista pjeskulja preobrati se haranjem šuma u čistu
pustoš, tako je dobra polovina te površine, dakle 200
jutara tla pješčara ili ti pržina kako je narod zove, ta na
kojoj za žege ni slamka ni travka ne stoji.


Za bure uzvitla opet vijetar taj sitni piesak tako jako
da ga raznaša po Krbavskoj dolini, sve do Korenice na
15 km daljine. Uoči te velike pogibelji, koja prieti krbavskoj
inače plodnoj i marljivo obrađenoj dolini, širenjem i
povećanjem te pješčare, moralo bi se najozbiljnije nastojati
i to što skorije da se zasadi prikladnim biljem.


Za takova pusta i pjeskovita mjesta bezuvjetni crni
bor najpogodniji je i najprikladniji. To dokazuju doduše
u neznatnom opsegu izvedeni radovi sa crnim bo




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 68     <-- 68 -->        PDF

M. Vukclic: LAUDONOV GAJ
rom tik Laudonovog gaja, te je država jošte prije segregacije
počela saditi i vezati ovo tlo, pa da se to nastavilo
bilo bi uspjeha, da neima poteškoća koje prijete kulturam
od ljudi i marve.


Imade srestva kojimi se takovo tlo dade vazati i prepravljati,
na timi odredbama nesmiju oklijevati oni koji
se to tiče.


Drugu nepriliku u toj dolini prouzrokuje neka voda
zvana Velika jaruga, koja sa sjeverne strane opkoljuje
taj Laudonov gaj, a izvire nedaleko Bunića. Za žege
usred ljeta presahne ta jaruga, al dotle je poljanam štete
počinila, jer ta voda neima pravog korita niti odtoka, a
kad što poplavljuje ćelu dolinu. Ovo bi zemljište morali
strukovnjaci, posebice kulturni mjernik izpitati te
shodni predlog staviti kako bi se občuvalo i osiguralo
do daljnjih nepogoda.


U Buniću razgledali smo jošte crkvu generala Laudona
koju je dala sagraditi krajika vlada prije 25 god.
Iz Bunića pošli smo preko Kule i Osika pa ravnicom
ličkom prispjeli u Gospić do 9 (devet) sati uveče".


2. Drugu zabilješku o Laudonovu gaju nalazimo u
Šumarskom listu 1889. god. na str. 193 i 194 u članku
"Podizanje vrbe, topole i običnog bora na pješčenjacima".
Nepoznati autor piše: "Takve pješčanice vidimo
mi u kotlini Krbave, imenito na tlu na kojemu stoji njekad
glasoviti Laudonov gaj, te je tlo okolice toga gaja poimence
dio doline od Šalamunića poprieko do blizu
Debela brda — tim gibućim ili plivajućim pieskom posuto.
Sitan piesak uz rečeni gaj drži se još samo tim, što
mu gaj daje njeku čvrstoću".
Zadaća gaja, navodi autor, imala je biti da veže tlo i
da čuva susjedne poljane od letećeg pijeska. Tu zadaću
gaj potpuno ne vrši jer je rijedak i posječen, a mjestimice
i posve poharan od nevaljale ruke. Poharom toga
gaja pretvorio se je veći dio šumišta u pravo pravcato
stovarište letećeg pijeska. Taj leteći pijesak uzvitlan
vjetrom zasipava poljane prema Debelom brdu i već je
pokrio 100-150 rali pitomine te je posve uništio svaku
ogoju i sav taj predjel prestavlja sliku "Sahare u malom".
Kad vjetar puše taj piesak leti u gustih oblacih
sve dalje, tako čak do sela Bunić zrak pokvari. Nestane


Tablica 1. Izvod iz priloga "A" 1895. god.


Šumarija Naziv sreza i uređaj nog razreda Broj


Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 425-436


li gaja onda bi moglo zaprietiti cijeloj okolici na daleko,
čiji smetovi sav predjel zasipaju. Tada je onda i kulturama
u sjevernom dijelu Krbavske doline odzvonilo.


3. Treći zapis o Laudonovu gaju objavljenje u Bečkom
Oesterreichische Forst-Zeitung-u i to 27. ožujka
1891. god.
Prevedeno sa njemačkog notica nosi naslov: "Laudonova
zaštitna šuma u Krbavi u Hrvatskoj".


Ta zaštitna šuma osnovana je 1746. god. na granici
nakon ratova sa turskom vojskom, a nazvana u čast generala
Laudona njegovin imenom, treba da zadržava
ogromne količine pijeska u Krbavskom polju da bi se
zaštitili plodni usjevi.


Laudonova zaštitna šuma obrasla je hrastom lužnjakom,
bukvom, omorikom i običnim borom i strogo je
čuvana od šumokradica. Otkako je međutim ta zaštitna
šuma prešla pod upravu civilnog stanovništva, potpuno
je devastirana od žitelja Korenice i Udbine u ogromnim
razmjerima. Ispostavilo se je da su sami čuvari
šume pomagali šumsku krađu, te su više navrata odstranjivani
i postavljani su novi pouzdani čuvari šume.
Po naređenju viših vlasti čitava je šuma oivičena dubokim
jarkom, koji je trebao predstavljati zapreku šumokradicama
na za iznošenje drva iz šume i time pružiti
nadu da se ta šuma sačuva od devastacije (Autor
članka nije naznačen u notici).


4. Četvrti zapis o Laudonovom gaju napisao je nadšumar
Sandor Pere, upravitelj Otočke imovne općine u
svom "Statističkom opisu šumah" Otočke imovne općine
1896. god., koji je pronađen u staroj arhivi Šumarije
Otočac.
U poglavlju "A" dat je prikaz Laudonovog gaja po
uređajnim razredima, površina, drvna zaliha i razmjera
dobnih razreda (tablica 1.)


U poglavlju "E" on piše: Kod kulturah najviše seje
uložilo u Laudonov gaj radi vezanja letećeg pijeska
"Flugsand". Pošumljavanje je obavljeno sadnicama
običnog i crnog bora, bagremom i topolom.


Laudonov gaj predstavljao je samo jedan uređaj ni
razred i nosio broj 43.


Površina Razmjera dobnih razreda
rali ha mlado srednje staro
do 40 god 40-80 god 80-120 god


Korenica Laudonov gaj 43 1.167,07 671,65 3.403 8.687 35.828


U poglavlju "J" 1859. god. dat je iskaz o proizvodnoj
i ukupnoj površini uređajnog razreda 43, s ukupnom
drvnom zalihom i godišnjim sječivim prihodom.


5. Peti zapis o Laudonovu gaju nalazimo u Šumarskom
listu iz 1906. god. na str. 317., u članaku koji nosi
naslov: "Ovogodišnja naučna ekskurzija Slušatelja
Kraljevske šumarske Akademije u Primorje i Liku. Autor
članka Alfons Kauders , asistent piše: "Od gora
nalazimo na ovom kompleksu uz orijaški Velebit, koji
se proteže od Dalmatinske granice pa sve do Vratnika,




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 69     <-- 69 -->        PDF

M. Vukelić: LAUDONOVGAJ Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 425-436
Tablica 2. Izvod iz poglavlja "Jv


Uređaj ni razred


Šumarija Naziv Broj Proizvodno
rali
Korenica Laudonov gaj 43 813,79


zatim Gačko-Ličko Sredogorje, Malu Kapelu i Ličku
Plješevicu. Skoro sve vode ovog popdručja su ponornice,
stoje karakteristika Krasa.


Od svih revira Otočke Imovne općine, šumarije Korenica
jest jedini Laudonov gaj ravnica, a svi ostali su
brdoviti.


Klimatički odnošaji prema nadmorskoj visini, te
blizini visokih planina su tako reći tropske naravi, što
nam flora ovog kraja kazuje, tako smo našli najednom
čistacu iznad Otočca ogromno mnoštvo ružičastog
Convolvulus cantabrica, koji je zapravo mediteranac,
ali uspijeva i ovdje kao poput nekih mediteranskih elemenata.


Ovi predjeli imaju vruće ljeto, ali kratku zimu, a
proljeće i jesen neopazice prelaze u ljeto, dotično u
zimu. Izvanredne nagle promjene iz velike vrućine u
zimu i obrnuto, te rani i kasni mrazevi uzrokovani su
čestom neuspjehu kultura.


Veliki kompleksi od više hiljada jutara su bez kapi
žive vode, dok su drugi dijelovi kao Laudonov gaj u
Krbavi izvrgnuti poplavama, koje nastaju kada tkzv.
"Zelena i Hrnjakova pećina" vodu izbace" završava A.
Kauders.


6. Šesti zapis objavljen je u Vijestima Geološkog
Površina
Neplodno Ukupno
Ukupna drvna
zaliha
rali rali m´
358,28 1.167,07 47.918


Godišnji sječivi
prihod


3


m710


povjerenstva za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, svezak
I Zagreb 1911. god. u članku Ekskurzija u Ličko i
Krbavsko polje od 16.-22. srpnja 1910. god. u kojem
Fr. Š and or piše: "U smijem SSZ na putu prema
Ogrešovu polju nalazimo isprva kamenitu, onda kršnu
i šljunčastu, zatim krupno pješčanu, rđastu ilovinu,
koja ispremješana sa crvenjačom u Laudonovom gaju
stvara šumsko tlo sa starom hrastovom sastojinom.
Dalje prena sjeveru-zapadu pojavljuju se silne mase
žutog na površini rdastog pijeska, koje su djelomice
smirene s pomoću hrasta i bora (S. Scopariuma na čistinama),
koje vjetar lako raznosi.


Na temelju ovih izviđa pristupit će se geološkom
kartiranju ovih polja, da se daljnja ispitivanja o svojstvima
pojedinih tala nastavljaju".


7. Sedmi zapis o Laudonovu gaju objavio je D.
Pejnović u časopisu "Priroda" na stranici 175-176
1985. godine.
8. Osmi zapis objavio je Z. Potočić u Šumarskom
listu na str. 3 i 5 1990. godine.
9. Laudonov gaj u kratko je opisan u Šumarskoj enciklopediji
1983. god. pod nazivom "Peščare" u Lici
na Krbavskom polju po ing. Španoviću.
PRIRODNE ZNAČAJKE LAUDONOVA GAJA
Natural characteristics of Laudonov Gaj


a) Orografske i hidrografske prilike


Laudonov gaj nalazi se između 15° 38´ 35" i 15"
40´ 25" istočne dužine, te 44° 38´ 15" do 44° 49´ 35"
sjeverne šireine. Smješten je u obliku poluotoka na sjeverozapadnom
dijelu Krbavskog polja. Od Korenice je
udaljen svega 15 km, a nalazi se blizu mjesta Bunić.
Svojim jugozapadnim dijelom naslanja se na cestu Bunić-
Krbava-Podlapača. Sjevernu granicu čini riječica
Krbavica koja izvire iznad Bunića u Zelenoj pećini u
vrelu koje se zove Dragaševo. Rječica Krbavica za visokih
vodostaja poplavi sve niže dijelove do Hržić
polja. Ljeti presuši, a Hržić polje se pretvori u baru,
dok u nižim dijelovima ostaje s vodom u kojima može
preživjeti riba linjak.


Površina cijele gospodarske jedinice Laudonov gaj
nalazi se u blago nagnutom terenu u kome najviša kota
ima nadmorsku visinu 644 m n. m., a najniža kota je u
Hržić polju 628 m n. m.


b) Geološka podloga


Istu čine kremeni pijesci, koji leže izravno na zaravnjenoj
karstificiranoj podlozi gornjokrednih vapnenaca.
U lakoj mineralnoj frakciji dominira kvare, a sporedni
sastojci su feldspati, čestice rožnaca i škriljevaca.
U teškoj mineralnoj frakciji prevladavaju limonitne
čestice. Dominantna uloga u grupi prozirnih teških minerala
čine: furmalin, cirkon i ratil. Prate ih epidot i
grupa amfibola i piroksena. Granit je relativno prisutan
kao i drugi sporedni sastojci kao što su: staurolit, dis-
ten, spinel te brakit, titarit, kloridi, apatit.


c)Tlo
Tla imaju specifičnu pedogenezu, zbog geološke
podloge kremenih pijesaka, reljefa, klime i vegetacije.


Identificiranje i kasifikacija tala izvršena je 1973.
god. (Škorić A., Filipovski G. i Čirić N.) i
Gračan N.; 1951. god. Utvrđeni su tipovi tala:




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 70     <-- 70 -->        PDF

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ
Aremosol, silikatni kontinentalni


Arenosol, silikatni kontinentalni dvoslojni


Arenosol, silikatni kontinentalni s procesom


lesivaže


Arenosol, silikatni, kontinentaln


aluvijski, močvarni


- Epiglej
d) Klima
PremaN. Plećku iB.Kiriginu 1971. god. Laudonov
gaj s okolicom nalazi se u klimatskoj zoni C toploumjerene
kišne klime (Cfsbx poW. Köppenu)
gdje su oborine jednako raspoređene cijele godine, a
najsuši dio godine je ljeto. Maksimum oborina je kraj
proljeća i kasne jeseni. Taj tip klime karakterističan je
za područje Like i Gorskog Kotara.


Podaci o klimi odnose se na najbližu meteorološku
stanicu Stipanov grič i Korenica.


e) Temeperatura zraka
Klima se odlikuje srednjim godišnjim temperaturama
zraka od 5,7 do 7,4 °C.
Srednja mjesečna maksimalna temperatura zraka u
kolovozu iznosi 20,5 "C ,a srednje mjesečni minimum
u siječnju - 6,7 "C.
Apsolutni minimum temeperature zraka zabilježen
je 1956. g. -27 °C , a apsolutni maksimum u kolovozu
1957. od 31,5 °C.
Vegetacija počinje krajem travnja, a završava krajem
rujna. Rani mrazevi počinju krajem rujna i listopada,
a kasni snijegovi mogući su do polovice svibnja.


f) Vlaga zraka


Prema podacima meteoroloških stanica Stipanov
grič i Korenica relativna zračna vlaga ima godišnji
prosjek 81 % - 93 %.


g) Oborine
Najviše oborina padne u proljeće i jesen. Godišnji
prosjek za Stipanov grič iznosi 1204 m/m, a za Korenicu
1251 m/m.


Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 425-436


Slika 4. Laudonoj gaj odjel la i b, kultura običnog bora posađena
1895. god. Odsjek b je posjekao okupator u Domovinskom
ratu. a Šumarija Korenica je isti obnovila nakon
Oluje 1966. god. s hrastom lužnjakom i običnim borom.


(Foto: M. Vukelić)


Snijeg pada u ekstremnom obliku zimi, te uzrokuje
štete na vegetaciji, a postojanje od 1. studenog do 1.
svibnja.


Godišnji broj dana pod snijegom iznosi 69 dana.
Od vjetrova najznačajniji su bura i jugo.


h) Vegetacija
Sa suvremenog fitobioklimatskog stajališta (Ber-
to vić 1975. god.) Laudonov gaj se nalazi u zoni koja
je karakteristična po biljnoj zajednici kitnjaka i običnog
graba (Querco carpinetum Ht).
Prema radovima Instituta za četinjače Jastrebarsko
"Regionalni ekološko gospodarski tipovi šuma" 1975.
god. za širu okolicu ovdje je utvrđen EGT: I-E-10
(P e 1 c e r) na temleju kojeg se gospodari.
Fenomen lužnjaka uvjetovan je prisutnošću podzemnih
voda rijeke Krbavice.


4. OPĆEKORISNE FUNKCIJE ŠUMA
Forest functions of general benefit
Laudonov gaj kao područje živih pijesaka, čije je
umirivanje počelo pošumljavanjem 1746. god., danas
je potpuno sanirano. Osim izravnih koristi Laudonovg
gaja, isti ima ogromno značenje sa stajališta općekorisnih
funkcija šume. Šumska vegetacija ove gopsodarske
jedinice štiti prije svega od eolske erozije, ona je umirila
žive pijeske i stvara tlo, te ima veliki utjecaj na hidrološku
funkciju šume, a u širem smislu na zaštitu tla,
vodnog režima, hidroenergetskog sustava, poljopri


vredne proizvodnje, klime, proizvodnje kisika i drugih
općekorisnih funkcija šume.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 71     <-- 71 -->        PDF

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7- 8, CXXV (2001), 425-436
5. SADAŠNJE STANJE ŠUMA (1998.-2007. god.)
The present state of the forests
a) Površina


Tablica 1.
Gospodarska Obraslo Neobraslo


Neplodno tlo Ukupno


jedinica Gospodarske šume Šume posebne namjene Proizvodno Neproizvodno
Laudonov gaj ha ha ha ha ha ha
Sveukupno 313,14 33,23 59,03 1,68 0,50 407,58


b) Uređajni razredi, površina, ophodnja, drvna zaliha i prirast


Tablica 2.
Uređajani razred Obrasla površina Ophodnja Drvna zaliha Prirast god.


% 3 3


ha godina mmVha mmVha
Sjemenjača lužnjaka 124,75 140 39,80 28.746 230 661 5,30
Obični bor 176,64 80 56,40 32.368 283 1231 6,96
Panjača lužnjaka 11,75 100 3,80 1.771 151 63 5,36


313,14 100,00 62.885 201 1955 6,24


c) Etat glavnog i prethodnog prihoda za gospodarske šume


Tablica 3.
Površina ETAT


Vrsta drveća


Glavnog Prethodnog Glavnog Prethodnog Ukupno Godišnje


iUR 3 3 3 !


ha ha mmmm
Hrast lužnjak 641 2.247 2.888 289
OTB 92 9 101 10
Obični bor 8.576 1452 10.028 1.003
Ukupno 44,66 210,33 9.309 3.708 13.017 1.302


Prosječni godišnji etat za g.j. Laudonov gaj iznosi 66 % prirasta.


e) šume posebne namjene (16a) uređajni razred, površina, drvna zaliha i prirast


Tablica 4.
Uređajani razred Drvna zaliha Prirast god.


Površina ha Ophodnja god. % 3 3


mmVha mmVha
Hrast lužnjak 33,23 -100 4.235 127 16 0,48


f) Sveukupno stanje za cijelu g.j. "Laudonov gaj" (1998.-2007.)


Površine, drvne zalihe, prirast po dobnim razredima i U.R.-a


Vrsta DOBNI RAZRED
drveća 1 II III IV V VI VII Omjer


U.R. Drvna Prirast Drvna Prirast Drvna Prirast Drvna Prirast Drvna Prirast Drvna Prirast Drvna Prirast smjese
zaliha zaliha zaliha zaliha zaliha zaliha zaliha
ha m´ m´ m´ m´ m´ m´ m´ %


H. lužnjak -764 54 2.837 98 28.101 635 712 20 --4.235 16 36.649 823 54,60
OTB--81 2 89 4 179 7 98 4 ----447 17 0,67
Ob.bor -3.619 200 10.154 450 5.006 179 11.245 262 ----30.024 1.131 44,73
Ukupno -4.464 256 13.080 592 33.286 821 12.055 286 --4.235 16 67.120 1.971 100,00
Površina 20,61 37,40 85,50 124,97 44,66 -33,23 346,37 -
Ukupna površina brz I. dobnog razreda 346,37 -
Neobrasla površina 59,03
Neplodno 2,18 -
Sveukupna površina 407,58 433




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 72     <-- 72 -->        PDF

M. Vukclić: LAUDONOVCJAJ Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 425-436
6. GOSPODARENJE FAUNOM
Managing the fauna
Na području g.j. Laudonov gaj nema potrebe za posebnim
gospodarenjem faunom, iz razloga što ovo područje
nema zaštićenih životinjskih vrsta ni potrebe za
posebnom zaštitom. U sadašnjim prilikama dovoljan
okvir gospodarenja faunom daje Zakon o zaštiti prirode
(N.N. br. 30/94) čijih se odredbi treba pridržavati
glede zaštite životinjskih vrsta.


a) Lovno gospodarenje


Područje Laudonovog gaja u cijelosti je ograđeno
još 1960.god. Lovištem je u početku gospodarilo Š.G.
Lika iz Gospića te N.P Plitvice do Domovinskog rata.
U tom ograđenom prostoru gospodarilo se: zecom, fazanom,
patkama, srnama, divljim svinjama i dr. divljači
niskog lova.


Danas se Laudonov gaj nalazi u području zajedničkog
lovišta Korenica XIII, koje ima površinu od


16.788 ha.
Lovište je 19. 6.1998. god. zakupljeno od "Bepoprometa"
d.d. iz Zagreba, koji gospodari lovištem na
bazi lovno-gospodarske osnove Korenica/1996.-2005/
6 godine.
Budući je ova g.j. specifična zbog živih pijesaka i
jednodobnog gospodarenja, u ovim sastojinama treba
voditi računa o površinama iz prvog dobnog razreda
jer moraju biti ograđene zbog zaštite nasada.
Dakle, lovno-gospodarska osnova mora biti usklađena
s propisima osnove gospodarenja šumama u kojoj
je utvrđen broj i vrsta divljači koja se može uzgajati na
tom prostoru.


7. SPECIJALNI REZERVAT ŠUMSKE VEGETACIJE
Special reserve of forest vegetation
Gospodarska jedinica: Laudonov gaj, odjel 16a


Rješenjem zavoda za Zaštitu prirode iz Zagreba br.
110 od 29.06.1965. god. dio šuma gospodarske jedinice
Laudonov gaj, odjel 16a utvrđuje se kao specijalni
rezervat šumske vegetacije.


Obrazloženje: šumski predjel Laudonov gaj, odjel
16a na području šumskog gospodarsva Lika iz
Gospića Šumarije Korenica, s površinom od 33.23 ha
predstavlja povijesnu šumu hrasta lužnjaka staru 220
godina. Ova šuma je karakteristična i relativno dobro
sačuvana, a nalazi se u šumsko-privrednom području
Ličko sredogorje na Krbavskom polju. U ovom
zaštićenom predjelu, kao specijalnom rezervatu
šumske vegetacije, nalazi se 584 stabala hrasta
lužnjaka koji predstavljaju živi povijesni spomenik
kojega je posadio general E.G. Laudon 1746. god., za
vrijeme službovanja u Bunićkoj kapetaniji u I. Lučkoj
pukovniji u Gospiću.


Danas je ta sastojina hrasta lužnjaka stara 255 god.,
sa 17 stabala po ha ili 554 stabla. Srednji promjer d 1,30
m iznosi 89,4 cm, s prosječnom visinom stabala
23 metra, ukupnom drvnom zalihom od 4.235 m3. Godišnji
tečajni prirast iznosi 0,50 mVha, s postotkom
prirasta od 0,38%.


Slika5. Laudonov gaj odjel 16a, kultura hrasta lužnjaka na živim
pijescima, posađena 1746. god.
(Foto: M. Vukclić)


Sastojina je prezrela, fiziološki slaba i napadnuta
hrastovom strizibubom (Cerambix cerdo).


Ako želite vidjeti ovaj objekat, to je istočno od mjesta
Bunić prema mjestu Krbava, samo 5 km ili 10 minuta
lagane vožnje. Mjesto Bunić nalazi se na asfaltiranoj
cesti Korenica-Gospić.


8. BUDUĆE GOSPODARENJE ŠUMAMA
Future management with forests
Cilj i način gospodarenja određenje osnovom gos1.
Osiguranje potrajnosti ekosustava;
podarenja za g.j. Laudonov gaj 1998.-2007. god. a to 2. Osiguranje i poboljšanje općekorisnih funkcija
su:


šume:




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 73     <-- 73 -->        PDF

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 425-436
3. Napredno i potrajno gospodarenje ovih šuma i
šumskih zemljišta na način da se održi njihova biološka
raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja,
vitalnost, te da se ispune sada i u budućnosti bitne gospodarske,
ekološke i socijalne funkcije šuma.
Oblik gospodarenja u ovoj gospodarskoj jedinici je
jednodobni sastojinski oblik, koji vrijedi zajednodobne
šume.


Smjernice gospodarenja prikazane su u osnovi
gospodarenja ove gospodarske jedinice po uređajnim
razredima po odjelima i odsjecima za gospodarske
šume i za šume posebne namjene.


ZAKLJUČAK:- Conclusion


Dosadašnja publicirana grada o Laudonovom gaju
je vrlo skromna. Osim nekoliko članaka koji su objavljeni
u Šumarskim listovima i časopisima, ne postoji
arhivska grada iz koje bi nešto više saznali o njemu.
Sve stoje pisano i zapisano autor ovog članka nastojao
je skupiti i kronološki opisati.


Tako Laudonov gaj od svog osnivanja 1746. god.
koliko je nama poznto, prvi put posjećuju 1886. god.
slušatelji Srednje šumarske škole iz Križevaca, na čelu
s prof. Vladimirom Kiseljakom, koji je opisao povijesnu
kulturu hrasta lužnjaka (Q.robur) tada staru 140
god., sa svim njezinim karakteristikama. Taj zapis i
opis Laudonova gaja istovjetan je i potpuno se podudara
s podacima koji su u povijesnom dijelu opisani
prilikom izrade prve poslijeratne šumsko-gospodarske
osnove 1956.god., koju je izradio Odjel za uređivanje
šuma S.G. Gospić.


Profesor V. Kiseljak spominje slavnog generala
Laudona, bivšeg kapetana Bunićke kapetanije, koja je
pripadala I. Ličkoj pukovniji u Gospiću.


Rezultati i uspjeh Laudona su veliki, jer je podignuta
šuma (kultura) hrasta lužnjaka na živim pijescima,
kojoj se treba diviti s punim poštovanjem.


Bečki Oesterreichisehe Forst-Zeifung 1891.god.
piše o Laudonovoj zaštitnoj šumi u Krbavi u
Hrvataskoj, koja je podignuta 1746. god., koja na opće
čuđenje stradava od šumokradica otkako je došla pod
civilnu upravu, te su po naređenju viših vlasti smjenjivani
čuvari šuma koji su pomagali šumsku krađu.


LITERATURA


Kauders , A. 1906: Ovogodišnja naučna ekskurzija


slušatelja Kraljevske šumarske akademije u Pri


morje i Liku Šum. list 1906 (317)
Kiseljak, V. 1886: Izvještaj o poučnom putovanju
po Ličko-Otočkom okružju i Primorju. Šum. list
1886.(506-523)


Kolar, I. 1892: šume i šumarstvo u Vojnoj krajini.
Šum. list 1892.
Kosović , B. 1914: Prvi šumarski stručni opis i nacrt
šuma na Velebitu, Velikoj Kapeli od Dalmatin-


Interesantan je statistički opis šuma Otočke imovne
općine koji je napisao nadšumar Šandor Pere
1896.god. Tada je s Laudonovim gajom gospodarila
Šumarija Korenica.


U poglavlju "A" prikazan je Laudonov gaj kao
uređena gospdoarska jedinica s uređajnim razredima
hrasta lužnjaka, utvrđenom površinom, razmjerom
dobnih razreda, s drvnom zalihom i sječivim prihodom
itd.


U poglavlju "E" on piše daje naviše uložilo u kulture
u Laudonovom gaju radi vezanja živoga pijeska.


U to vrijeme u gaj se unosi i obični bor, bagrem i
topola, rezultati su više nego zadovoljavajući.


Laudonov gaj posjećuju i geolozi radi kartiranja
Krbavskog polja i njegove matične podloge i živih
pijesaka.


Danas je Laudonov gaj većim dijelom gospodarska
šuma, kojom se gospodari po načinu i metodama koje
vrijede za jednodobne šume s utvrđenim uređajnim
razredima, dobnim rezredima, drvnom zalihom, prirastom
i etatom.


Odjel 16a je šuma posebne namjene, specijalni rezervat
šumske vegetacije hrasta lužnjaka na površini
33,23 ha.


Taj živi spomenik star 255 god. preživio je sve
ratove i nedaće, i sada stoji ponosno kao živi spomenik
šumarstva Like i Hrvatske.


References


ske granice do Mrkoplja i Ogulina. Šum. list


1914 (4-16), (68-86), (133-145), (170-189),


(208-223), (250-266)
Pejnović, D. 1985: Laudonov gaj -zapis "Priroda".
Pere, Š. 1895: "Statistički opis šumah" Otočke imo


vne općine ( 1879-1895)
Piškorić , O. 1965: Dvije stota godišnjica značajnih
dokumenata našeg šumarstva, Šum. list 9-10
(463-465)




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 74     <-- 74 -->        PDF

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ
Potočić , Z. 1990: Laudonov gaj Šum. list 1990
(195-198)
***: Osnova gospodarenja šumama za g.j. "Laudonov
gaj" (1998-2007. g.)


SUMMARY: The beautiful country of Croatia contains few regions that
can boast of more natural wealth than Lika. This karst region under the Gospić
Forest Administration is home to the most beautiful mountains in Croatia:
Velebit, Mala Kapela and Lička Plješivica, with as many as 27protected natural
sites in different categories.


One of the protected natural sites is the forest area of "Laudonov Gaj",
compartment 16a, which has a characteristic of a special reserve of forest
vegetation with an area of 33.23 ha. This is a stand - culture of pedunculate
oak (Quercus robur) in the Krbavsko Polje valley, established by General
Laudon in 1746. This is one of the oldest living monuments to the forestry of
Lika and Croatia planted on quick sands of the Krbavsko Polje valley, the
Bunić Captaincy, the T´ Lika Regiment from Gospić in the Karlovac
Generalate.


At that time quick sand, called "Flugsand" -flying sand by Austrian
foresters, was a source of a number of problems in the economy of the area.


The Karlovac Generalate with the foresters of the 1st Lika Regiment made
plans and formed techniques of afforesting quick sand areas. Captain Laudon
was the executor.


The aim of this paper is to shed light on the historical facts related to the
forestry in Lika, which was, like the whole of Croatia, under the Austrian mili


tary rule. The history of forestry in Lika is linked to the Austrian military
forestry, because forests were managed under their administration. They were


the first to establish forest cultures and the first to take stock and map the
forests in 1745 and 1746, etc.


Along with Franzoni in the Karlovac Generalate, other well-known
Austrian foresters was General Jasyk in the P´ Lika Regiment, who established
the Jasikovac cultures of pedunculate oak in Gospić in 1743, Major
Pirker from the 2"J Otocal Regiment, who carried out the first inventory in
1746, and others.


After Major Laudon left the Bunić Captaincy in 1756, the Bunić Captaincy
was joined to the 2´"´ Otočac Regiment with the headquarters in Otočac.
The local people named the culture of pedunculate oak "Laudonov Gaj"
as a token of gratitude to Laudon for his good deeds in the Krbava area.
Key words : Laudonov Gaj, quick sand, pedunculate oak


Šumarski liši br. 7 -8. CXXV (2001). 425-4.16