DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 23 <-- 23 --> PDF |
B. Prpić: UTJECAJ V0D0TEHNIČK1H ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 379-390 Skraćena studija je kasnije objavljena u časopisu "Hrvatske vode" , broj 32, studeni 2000. pod naslovom: Projektiranje režima podzemne vode kao preduvjeta opstanka nizinskih šuma u području hidrotehničkog zahvata, primjer šume Repaš i HE Novo Virje. Autori članka su dr. se. Oleg Antonie , dipl. ing. šum, Dalibor Hatić , dipl. ing. šum., Josip Kri žan, dipl. ing. mat. Dragan Bukovec, dipl. ing. geol. i Damir B o r o v i ć, dipl. ing. grad. Studija je zadovoljila cilj zadatka postavljenoga po investitoru, za koji se može reći daje izhitren zbog nekritičnoga korištenja podataka kapilarnoga podizanja vode i uzimanja u obzir samo šume Repaš. Traženi zahtjev u zaključku rada, Antoni e et al. 2000, glasi: "Režim podzemne vode koji je prihvatljiv s gledišta opstanka nizinskih šuma u nepôsredoj blizini buduće akumulacije HE N. Virje određenje objektivnim metodama na temelju ovisnosti prirasta hrasta lužnjaka o okolišnim čimbenicima. Projektirana apsolutna mjesečna razina podzemne vode koristit će se kao granični uvjet za projektiranje zaštitnih mjera (n. pr. površinske odvodnje). Projektirano rješenje temelji se na modelu prirodnog vodnog lica. Kao glavni biološki indikator (zavisna varijabla) uzet je plošni prirast hrasta lužnjaka, a kao nezavisne varijable uzeti su: razina podzemne vode, kapilarno podizanje vode, oborine, kapacitet tla za vodu, evapotranspiracija, temperature zraka, sunčeva radijacija, položaj stabla u sastojini, starost stabala. Rad je dobro grafički opremljen uz korištenje suvremene računalne tehnike. Karte i grafikoni u boji impresioniraju čitatelja. Autori su koristili pedološke podatke, piezometre i karte detaljne izmjere koje je pripremio fakultetski tim. U težnji zadovoljenja investitora zanemarena je netočnost podataka o kapilarnom usponu vode dobivenom na osnovi grube procjene teksture tla na 5712 pedoloških sondi (fingerprobe - proba prstom). Tako dobiveni podaci ne mogu se smatrati mjerodavnima. Šumarska su istraživanja pokazala da u šumi Repaš, jednoj od ugroženih od eventualne izgradnje HE N. Virje, ima 30 hidropedoloških jedinica, a svaka jedinica pokazuje svoje vrijednosti kapilarnoga uspona vode odlučujuće za život hrasta lužnjaka. Tome je potrebno dodati i prijelaze između hidropedoloških jedinica kojih je bezbroj i koje također pokazuju svoja svojstva kapilarnoga uspona, ali isto tako i različitost dubine tla do šljunka u kojemu se uspon vode prekida. Kapilarni uspon vode u tlu zavisi o njegovoj teksturi. U tlima šume Repaš iznosi kapilarni uspon prema Vidačeku (1989) 2 cm u sitnome šljunku, 10 cm za vrlo fini pijesak i 29 cm za prah u jednome danu. Tako se može dogoditi da u dijelu staništa skupina stabala ima dobru, a u drugome dijelu staništa slabu opskrbljenost vodom zbog, u pravilu, velike različitosti u teks turi pojedinih horizonata ekološkoga profila tla i shodno tome, različitoga kapilarnog uspona vode. Uzmemo li u obzir raznolikost ekoloških profila tla u šumama utjecanoga područja HE N. Virje te njihovo prihranjivanje podzemnom vodom kako iz dravskoga toka tako i od pribrežja susjedne Mađarske u šumi Repaš prema Čavleku, u Prpić et al, 1989, ili iz Bilogore za nizinske šume na desnoj obali Drave, možemo s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da svako stablo u nizinskim šumama ima "svoj" način opskrbe vodom. Svaka promjena vodnih prilika u staništima nizinskih šuma, a što se odnosi i na izgradnju HE N. Virje izazvat će zavisno o vrsti višak ili manjak vode u mikrostaništima pojedinih stabala ili njihovih grupa, što će imati za posljedicu stres, a zavisno o trajanju i fiziološko slabljenje manjega ili većega dijela šume, a što je praktički nepredvidivo zbog dokazane velike raznolikosti nizinskih staništa. Promjena vodnih odnosa može izazvati i poboljšanje stanja što je, međutim, zanemarivo s obzirom na vjerojatnosti pogoršanja u čitavoj šumi. Teškoća koja se pojavila tijekom rada na spomenutoj studiji je površina nizinskih šuma koje bi bile utjecane poslije eventualne izgradnje hidroelektrane. Fakultetski tim bio je uvjeren kako treba uzeti u obzir sve nizinske šume lijevoga i desnoga zaobalja Drave uz planirane objekte hidroelektrane (akumulacija i odvodni kanal) budući daje njihovo postojanje u prostoru posljedica prirodnoga utjecaja dinamike rijeke Drave. Utvrđeno je da dravski vodostaj neposredno utječe na razine podzemnih voda u šumi Repaš (Prpić, 1986), a znatan utjecaj imaju i podzemni tokovi voda koje teku iz okolnoga pribrežja prema rijeci Dravi, pa je razina podzemnih voda u staništima nizinskih šuma zavisna o ta dva izvora. Zasigurno je utjecaj dravskoga vodostaja važniji za nizinska staništa, ali za niskih vodostaja rijeke prihranjivanje vodom iz pribrežja poprima veće značenje. Velik pozitivan ekološki učinak na higrofite nizinskih šuma može se očekivati za visokoga dravskoga vodostaja i obilnoga podzemnog dotoka iz pribrežja uz odlučujuće kolebanje razina podzemnih voda u profilima tla. Mišljenje je investitora, međutim, kako treba započeti s radom na izgradnji hidroelektrane N. Virje i prema "poznavanju zahtjeva svih pojedinih korisnika u prostoru, glede mogućih oscilacija razine podzemnih voda, te sinteza tih zahtjeva u jedinstvene uvjete uspostavljanja budućeg režima podzemnih voda " ("Elektroprojekt", Vrsta Y2, Projekt NVD 00.09 Knjiga HO 1.0, Prilog 6, List 2). Zahtjevi o jedinstvenim uvjetima uspostavljanja budućeg režima podzemnih voda bit će sadržani u izrađenom modelu podzemnih voda koji se, navodno, nalazi u konačnoj studiji utjecaja na okoliš (izjava u Listu 3 u podpoglavlju 6.2. Hidrologija, Prilog 6, Knjiga HO 1.0), koju do danas nismo uspjeli vidjeti... |