DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 18 <-- 18 --> PDF |
B. Pipić: UTJECAJ VODOTHHNIČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJ1NA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001), 379-390 njama u riječnim dolinama, zatim klimatskim ekscesima poglavito sušom, ali i s novom vrstom sušenja šuma povezanom s promjenom "kemijske klime", ugrožen je hrast lužnjak i ostale vrste drveća. Učestali stresovi i posljedično fiziološko slabljenje šumskoga drveća pogoduje napadu štetnika i bolesti, a šuma poprima izgled stadija raspadanja nekadašnjih nizinskih prašuma kada su stabla hrasta lužnjaka doživljavala starost preko 500 godina. Danas se, međutim, suše lužnjakova stabla mlada od 100 godina, stoje osobito zapaženo u staništima u kojima je došlo do promjene vodnih prilika u ekološkome profilu šumskih tala. Prva sušenja hrasta lužnjaka zabilježena su u 19. stoljeću, a prva masovna sušenja 1909. godine. Do danas se u Hrvatskoj zasigurno osušilo više od 5 milijuna m3 te vrste drveta. Promjena klime i klimatski ekscesi, dinamika rijeke i promjena njezina toka, zatim pojava bolesti i štetnika šumskoga drveća, pripadaju u čimbenike na koje je teško utjecati ili se uopće ne može utjecati. Uz utjecaj spomenutih čimbenike nizinske šume hrasta lužnjaka u prošlosti su se normalno razvijale i zadržavale stoljećima svoju stabilnost. Različiti zahvati u hrvatski prostor nizinskih šuma u XX. stoljeću i promjena "kemijske klime" ("kisele kiše", odnosno mokro i suho taloženje štetnih kemijskih tvari iz atmosfere) dakle djelatnosti koje možemo kontrolirati pa i potpuno eliminirati, izazvale su sušenja hrasta lužnjaka te propadanje gotovo svih vrsta drveća u većoj ili manjoj mjeri. Poznato je kako je hrast lužnjak otporan na imisije štetnih plinova pa zaključujemo daje upravo promjena vodnih prilika u njegovim staništima jedan od glavnih uzroka sušenja te vrste. UTJECAJ SUŠENJA NIZINSKOGA BRIJESTA NA KUIMU SUME The impact of lowland elm dieback on forest climate Sušenje nizinskog brijesta u našim nizinskim šumama trajalo je od 1930. do 1960. godine i ta vrsta je danas skoro nestala iz svoga prirodnog areala. Najvećiudjel nizinskog brijesta bio je u slavonskoj šumi hrastalužnjaka (Genisto elatae-Quercetum roboris) u kojoj jetvorio podstojnu etažu u sloju drveća kao obični grab PROMJENA MAKROKLIME Prema Va j di 1983. klima se početkom XX. stoljeća promjenila u smislu češće pojave bezkišnih proljeća i ljeta s visokim temperaturama zraka te pojave vlažnijih i hladnijih razdoblja u odnosu na prosjek. Danas smo svjedoci opće promjene klime na kraju XX. stoljeća u smislu povećanja prosječnih temperatura, većega broja toplih dana i manje količine oborina tijekom vegetacijskoga razdoblja, a što se pripisuje povećanju količine C02 izgaranjem fosilnih goriva (industrija, energetika, promet) i pojavi učinka "staklenika atmosfere". Prema modelu zatopljenja klime temperatura će se u XXI. stoljeću prosječno povećati za kojih 4 stupnja C, a prema mišljenju šumara ekologa promjena klime ne će izazvati samo pogoršanje nego i poboljšanje pojedinih šumskih staništa. U slučaju pogoršanja staništa slijedi fenotipska prilagodba i selekcija u smislu stvaranja bolje prilagođenih ekotipova, zatim dominacija do sada potištenih vrsta, migracija vrsta, ali i sušenje onih koje se ne mogu prilagoditi (Otto, 1994, Prpić i dr., 1998). Prema klimatskome modelu zatopljenja zime će biti blaže s više oborina na sjevernoj polutci, što ukazuje da će u dolinama naših rijeka biti uvijek dovoljno vode, a dođe li do manjih promjena u prirodnim nizinskim šumama koje se odlikuju velikom biološkom raz u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuH- Quercetum roboris). Mikroklima je u slavonskoj šumi lužnjaka bila slična onoj u lužnjakovoj šumi s grabom. Nestankom nizinskog brijesta stanište slavonske šume lužnjaka postalo je toplije i suše (P r p i ć, 1975). -- Changes in the microclimate nolikošću uslijedit će fenotipska prilagodba i selekcija ili možebitna migracija vrsta. Smatramo, međutim, da ne može doći do takvih klimatskih promjena koje bi izazvale katastrofalna sušenja hrasta lužnjaka u riječnim dolinama, jer će se šumska staništa i dalje vlažiti pod utjecajem rijeke i njezinih pritoka i tako osiguravati vodu, osnovni ekološki čimbenik uspijevanja hrasta lužnjaka. Klimatska odstupanja od prosjeka, osobito nizovi sušnih godina koje bilježimo u drugoj polovici XX. stoljeća, nepovoljno su utjecala na hrast lužnjak. To je osobito došlo do izražaja ako se istovremeno pojavio i neki drugi nepovoljan utjecaj, primjerice štetnici koji izazivaju golobrst ili vodotehnički zahvat koji mijenja vodne prilike u staništu, a što u najviše slučajeva završava sušenjem hrasta lužnjaka manjega ili većeg intenziteta. Ako nema takvoga dodatnog nepovoljnog utjecaja dovoljna je samo jedna vlažna godina za oporavak hrasta lužnjaka. |