DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 104     <-- 104 -->        PDF

uz spomenute vrste pridolaze još obični bor i ariš. Dominantna
vrsta u svim tim šumama je smreka, nju je
najlakše obnoviti, a nakon sječe i prodati. Osim smreke,
na većini se lokaliteta obilnije javlja i bukva, dok je
jele zbog sušenja ostalo vrlo malo. Budući daje trend
u češkom šumarstvu postizanje mješovitih šuma, pri
obnovi se ulažu napori da se unese jela, ali i obični jasen,
javor mliječ (na niže položaje), gorski javor (na
više položaje) i trešnja. Zbog velike brojnosti divljači
sadnice se moraju zaštićivati (npr. jelu ograđuju, a jasen
štite plastičnim cijevima).


U zadnjih desetak godina šume se sve više nastoji
obnoviti prirodnim putem. Saznali smo podatak da je
udio prirodne obnove 1991. bio svega 2 %, a sada je
već 20 %. Istovremeno je ukupni etat smanjen. Upoznati
smo s najčešćim načinom obnove: u sastojini se
posiječe grmlje (ako ga ima) i dio stabala, da na tlo
dođe malo više svjetla, ali ne previše. Grebačima se naprave
široke brazde na tlu da sjeme lakše stupi a vezu s
njim. Kad se tlo dovoljno naplodi sjemenom sa starih
stabala, počnu rasti mlade biljčice smreke i bukve. Istodobno
se posade i sadnice jele, a eventualno i drugih
vrsta. Tlo se drži pod zastorom krošanja stare sastojine
da ne uzrastu korovi i da se izbjegnu radovi njege, a i
zbog opasnosti da čitava mlada sastojina strada od mraza
(ta je opasnost prisutna dok mlada sastojina ne preraste
visinu od 1 m). Kroz čitavo pomladno razdoblje
(koje traje oko 30 godina), svjetlo se dovodi vrlo polagano,
a stara se sastojina potpuno uklanja kad je mlada
visoka 1-1,5 m. Sječa se obavlja harvesterima, koji
najmanje oštećuju tlo i stabalca buduće sastojine.


Tijekom dana imali smo priliku vidjeti i rasadnik
privatnog poduzeća "Vltava", u kojem se proizvode
sadnice za poduzeće "Šume Republike Češke". Godišnja
proizvodnja iznosi oko milijun sadnica. Šumari
nadziru proces proizvodnje, jer su izbirljivi glede kvalitete
sadnog materijala. Svake godine u "Šumama Republike
Češke" sastavljaju popis dobavljača sadnog


Slika 2. Problemi obnove u šumariji Krivoklât - izostanak uroda
sjemena i rast travne vegetacije
(Foto: D. Posarić)


materijala koji zadovoljavaju njihove kriterije kvalitete
i samo s njima surađuju.


Čitav četvrti dan bio je rezerviran za posjet Pragu.
Opet smo imali vodiča (kao i prva dva dana), te smo
razgledali mnoge istaknute znamenitosti češkoga glavnog
grada.


Petoga dana posjeta obišli smo područje šumarije
Krivoklat, gdje nanije domaćin bio ing. František Davidek,
voditelj oblasnog inspektorata. Šumarija se
prostire na oko 14.000 ha, a čitava krivoklâtska oblast
je zaštitno područje. Gospodare s različitim šumama, a
gotovo u svima imaju problema s obnovom.


Kitnjakove šume su im kroz 15 godina uzastopce
vrlo intenzivno brštene. Krošnje stabala su se prorijedile,
urod je izostajao, a tlo se zakorovilo. Tretirali su
sastojine iz zrakoplova preparatom Foray (na bazi
Bacillus thuringiensis) i stanje se značajno popravlja.
Jela im se, također kroz razdoblje od petnaestak godina
vrlo intenzivno sušila, najvjerojatnije zbog istovremenog
djelovanja niza nepovoljnih činitelja: suše,
onečišćenja, bolesti i štetnika. Potom se stanje, bez intervencije
čovjeka, popravilo, ali su već nastale velike
štete. Jelu danas obnavljaju isključivo sadnjom sadnica,
uz strogu kontrolu provenijencije. Bukove sastojine
obnavljaju uz podstojnu etažu graba. Nju u nekoliko
navrata prorjeđuju i dovode sve više svjetla bukovom
pomlatku, da bi ga nakon 8-10 godina potpuno
oslobodili. U mnogim šumama pridolazi ariš. Budući
da mu je autoktonost na ovom području sporna, zaštitari
prirode zalagali su se da ga se iskorijeni. Šumari su
bili protiv toga, jer je ariš već formirao ekotip, a i ekonomski
je opravdan. Stoga je dogovoreno da ga se tolerira
u omjeru smjese do 10 %. Vidjeli smo i monokulture
smreke, u koje se pri obnovi nastoji unositi
jelu i bukvu. To se ovdje čini sadnjom sadnica prije početka
obnove, jer bi ih smreka masovnošću zagušila,
ako bi se sadila nakon početka obnove.


Velike probleme pri obnovi gotovo svih sastojina
stvara im divljač odgrizanjem pupova i grančica s mladih
biljaka, pa su morali poduzeti mjere da smanje
brojnost divljači. Velik je problem i učestali deficit
oborina. Zadnjih desetak godina količina oborina nije
došla na razinu višegodišnjeg prosjeka od 510 mm.
Uza sve to, kasni mrazevi, koji se ponekad jave čak u
lipnju, mogu upropastiti sav pomladak. Imajući sve to
na umu, treba vrlo oprezno procjenjivati vrijeme uklanjanja
stare sastojine: predugo ostavljanje starih stabala
znači malenu količinu svjetla i oborina za pomladak,
što na kraju može dovesti do propadanja mladih
biljaka, a prerano uklanjanje stare sastojine mladu
ostavlja izloženu mrazu, koji ju također može uništiti.


Na području šumarije Krivoklât vidjeli smo i dva
rezervata: jedan strogi rezervat, u kojemu čovjek ne intervenira
nikakvim zahvatima, to rezervat tise na obali