DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 104 <-- 104 --> PDF |
uz spomenute vrste pridolaze još obični bor i ariš. Dominantna vrsta u svim tim šumama je smreka, nju je najlakše obnoviti, a nakon sječe i prodati. Osim smreke, na većini se lokaliteta obilnije javlja i bukva, dok je jele zbog sušenja ostalo vrlo malo. Budući daje trend u češkom šumarstvu postizanje mješovitih šuma, pri obnovi se ulažu napori da se unese jela, ali i obični jasen, javor mliječ (na niže položaje), gorski javor (na više položaje) i trešnja. Zbog velike brojnosti divljači sadnice se moraju zaštićivati (npr. jelu ograđuju, a jasen štite plastičnim cijevima). U zadnjih desetak godina šume se sve više nastoji obnoviti prirodnim putem. Saznali smo podatak da je udio prirodne obnove 1991. bio svega 2 %, a sada je već 20 %. Istovremeno je ukupni etat smanjen. Upoznati smo s najčešćim načinom obnove: u sastojini se posiječe grmlje (ako ga ima) i dio stabala, da na tlo dođe malo više svjetla, ali ne previše. Grebačima se naprave široke brazde na tlu da sjeme lakše stupi a vezu s njim. Kad se tlo dovoljno naplodi sjemenom sa starih stabala, počnu rasti mlade biljčice smreke i bukve. Istodobno se posade i sadnice jele, a eventualno i drugih vrsta. Tlo se drži pod zastorom krošanja stare sastojine da ne uzrastu korovi i da se izbjegnu radovi njege, a i zbog opasnosti da čitava mlada sastojina strada od mraza (ta je opasnost prisutna dok mlada sastojina ne preraste visinu od 1 m). Kroz čitavo pomladno razdoblje (koje traje oko 30 godina), svjetlo se dovodi vrlo polagano, a stara se sastojina potpuno uklanja kad je mlada visoka 1-1,5 m. Sječa se obavlja harvesterima, koji najmanje oštećuju tlo i stabalca buduće sastojine. Tijekom dana imali smo priliku vidjeti i rasadnik privatnog poduzeća "Vltava", u kojem se proizvode sadnice za poduzeće "Šume Republike Češke". Godišnja proizvodnja iznosi oko milijun sadnica. Šumari nadziru proces proizvodnje, jer su izbirljivi glede kvalitete sadnog materijala. Svake godine u "Šumama Republike Češke" sastavljaju popis dobavljača sadnog Slika 2. Problemi obnove u šumariji Krivoklât - izostanak uroda sjemena i rast travne vegetacije (Foto: D. Posarić) materijala koji zadovoljavaju njihove kriterije kvalitete i samo s njima surađuju. Čitav četvrti dan bio je rezerviran za posjet Pragu. Opet smo imali vodiča (kao i prva dva dana), te smo razgledali mnoge istaknute znamenitosti češkoga glavnog grada. Petoga dana posjeta obišli smo područje šumarije Krivoklat, gdje nanije domaćin bio ing. František Davidek, voditelj oblasnog inspektorata. Šumarija se prostire na oko 14.000 ha, a čitava krivoklâtska oblast je zaštitno područje. Gospodare s različitim šumama, a gotovo u svima imaju problema s obnovom. Kitnjakove šume su im kroz 15 godina uzastopce vrlo intenzivno brštene. Krošnje stabala su se prorijedile, urod je izostajao, a tlo se zakorovilo. Tretirali su sastojine iz zrakoplova preparatom Foray (na bazi Bacillus thuringiensis) i stanje se značajno popravlja. Jela im se, također kroz razdoblje od petnaestak godina vrlo intenzivno sušila, najvjerojatnije zbog istovremenog djelovanja niza nepovoljnih činitelja: suše, onečišćenja, bolesti i štetnika. Potom se stanje, bez intervencije čovjeka, popravilo, ali su već nastale velike štete. Jelu danas obnavljaju isključivo sadnjom sadnica, uz strogu kontrolu provenijencije. Bukove sastojine obnavljaju uz podstojnu etažu graba. Nju u nekoliko navrata prorjeđuju i dovode sve više svjetla bukovom pomlatku, da bi ga nakon 8-10 godina potpuno oslobodili. U mnogim šumama pridolazi ariš. Budući da mu je autoktonost na ovom području sporna, zaštitari prirode zalagali su se da ga se iskorijeni. Šumari su bili protiv toga, jer je ariš već formirao ekotip, a i ekonomski je opravdan. Stoga je dogovoreno da ga se tolerira u omjeru smjese do 10 %. Vidjeli smo i monokulture smreke, u koje se pri obnovi nastoji unositi jelu i bukvu. To se ovdje čini sadnjom sadnica prije početka obnove, jer bi ih smreka masovnošću zagušila, ako bi se sadila nakon početka obnove. Velike probleme pri obnovi gotovo svih sastojina stvara im divljač odgrizanjem pupova i grančica s mladih biljaka, pa su morali poduzeti mjere da smanje brojnost divljači. Velik je problem i učestali deficit oborina. Zadnjih desetak godina količina oborina nije došla na razinu višegodišnjeg prosjeka od 510 mm. Uza sve to, kasni mrazevi, koji se ponekad jave čak u lipnju, mogu upropastiti sav pomladak. Imajući sve to na umu, treba vrlo oprezno procjenjivati vrijeme uklanjanja stare sastojine: predugo ostavljanje starih stabala znači malenu količinu svjetla i oborina za pomladak, što na kraju može dovesti do propadanja mladih biljaka, a prerano uklanjanje stare sastojine mladu ostavlja izloženu mrazu, koji ju također može uništiti. Na području šumarije Krivoklât vidjeli smo i dva rezervata: jedan strogi rezervat, u kojemu čovjek ne intervenira nikakvim zahvatima, to rezervat tise na obali |