DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 97     <-- 97 -->        PDF

4.
prof. dr. sc. Slavko Matić - Uzgajanje u jelovim šumama,
5.
Akademik Dušan Klepac - Uređivanje jelovih šuma,
6.
prof. dr. sc. Milan Glavaš - Štetni biotski čimbenici
jele, integralna zaštita i lovstvo,
7.
prof. dr. sc. Boris Ljuljka - Iskorištavanje, mehanizacija,
svojstva i uporaba jelovine,
8.
prof. dr. sc. Mladen Figurić - Ekonomika gospodarenja
jelovim šumama,
9.
poglavlje bibliografiju i kazalo imena izradio je tehnički
urednik monografije Hranislav Jakovac,
dipl. ing.
U prvome poglavlju obrađene su taksonomske
značajke i rasprostiranje obične jele u Europi i Hrvatskoj,
zatim geološka podloga i tla jelovih šuma, klima i
mikroklima jelovih sastojina u panonskomne i dinarskome
dijelu jelova areala, šumske zajednice obične
jele i jelove šume obuvaćene zaštitom prirode. Zbog
svoje ekološke konstitucije obična jela s bukvom i ostalim
vrstama drveća tvori preborne šume u kojima je
ona glavna vrstu i preduvjet preborne strukture.


Jelove šume zauzimaju u Hrvatskoj oko 220 000 ha,
a nalazimo je u 5 šumskih zajednica koje predstavljaju
šumske ekološke sustave s jelom. Najveću površinu
zauzima šuma bukve i jele u višem pojasu krša Hrvatskih
Dinarida. pretežito na kalkokambisolu. Znatno je
manja površina panonske bukovo-jelove šume, dok
šume jele s crnim grabom nalazimo u manjim površinama
na Biokovu i na obroncima Velike Kapele iznad
Novog Vinodolskog. Veliko gospodarsko, a istovremeno
i ekološko značenje ima šuma jele s rebračom na silikatnim
geološkim podlogama u Gorskome kotaru.


U ovome poglavlju opisani su geološka podloga i
tla jelovih šuma i jelove šume koje se nalaze u objektima
zaštićenim sa stajališta zaštite prirode.


U drugome poglavlju obrađena je ekofiziologija
obične jele s posebnim osvrtom na izravne ekološke
čimbenike, a osobito na njezine zahtjeve prema svjetlosti.
Velika podnošljivost zasjene čini jelu konkurentnijom
od ostalih vrsta drveća, u zajedničkim staništima
(bukva, gorski javor, gorski brijest i dr.). Opisan je
korijenski sustav jele u dinarskome i panonskome staništu,
pojava fiziološkoga srašćivanja njezinoga korjenja,
mikoriza i mikrobiološka aktivnost tala jelovih
šuma. Opisano je, nadalje, propadanje obične jele
uzrokovano promjenom "kemijske klime" u području
zapadnih Dinarida.


Ovo poglavlje sadrži opis infrastrukturne uloge prebornih
šuma u krajobrazu.


Genetika i oplemenjivanje obične jele opisani su
u trećemu poglavlju, koje razrađuje dosadašnje spoznaje
o oplemenjivanju obične jele od generativnoga
razmnožavanja do sjemenskih sastojina i pokusa provenijencije
u Hrvatskoj. Na oplemenjivanju jele u Hr


vatskoj nije se u većoj mjeri istraživalo, budući da se
ona u prebornim šumama vrlo dobro prirodno pomlađuje.
Obična jela danas je najoštećenija vrsta drveta u
Hrvatskoj, ali i u ostalome dijelu njezinoga europskoga
areala, stoje šumare genetičare usmjerilo na obimnija
istraživanja.


U pogledu očuvanja genofonda obične jele preporučuje
se konzervacija lokalnih genetskih resursa metodom
"in situ". Izneseni su prvi rezultati provenijeničnoga
istraživanja obične jele u rasadničkome testu,
koji su započeti 1994. godine.


U četvrtome poglavlju nalazimo radove iz područja
uzgajanja šuma. Opisano je sjemenarstvo i rasadnička
proizvodnja jelovih biljaka, uzgojni postupci u prebornim
šumama, obnova i posebni uzgojni postupci u
jelovim šumama oštećenim propadanjem i bukovo-jelove
prašume hrvatskih Dinarida.


Ukazano je na sve veće potrebe za sjemenom i sadnicama
obične jele zbog popunjavanja u nepomlađenim
površinama prebora, zbog neuspješnoga prirodnog
pomlađivanja, što je posljedica većega sušenja jele u
drugoj polovici 20. stoljeća.


Naglašeno je da "hrvatsko šumarstvo nikada nije
napustilo preborni način gospodarenja kao mjeru njege,
pomlađivanja, iskorištavanja i trajnog održanja stabilnih,
biološki raznolikih, produktivnih i potrajnih
prebornih šuma".


U ovome poglavlju opisane su prašume bukve i jele
hrvatskih Dinarida, Čorkova uvala u području Nacionalnoga
parka Plitvička jezera, Devčića tavani i Nadžak
bilo u Parku prirode Velebit, Javorov kal u Nacionalnome
parku Risnjak i Plješivička uvala u Ličkoj
Plješivici. Za prve dvije prašume dana je dinamika
strukture sastojine.


Peto poglavlje sadrži radove iz uređivanja šuma
koji se odnose na rast i prirast i dendrokronologiju obične
jele, te uređivanje prebornih jelovih šuma. Ustanovljeni
su visinski, debljinski i volumni rast i prirast
jelovih stabala za jednodobne i preborne šume i gospodarsku
jedinicu Belevine u fakultetskoj šumi Zalesina,
što je poslužilo kao osnovica za rad u ostalim prebornim
šumama.


Načini uređivanja prebornih šuma opisani su za tri
različita razdoblja: od 1765. godine do početka 20. stoljeća,
zatim za prvu polovici 20. stoljeća i sadašnje metode
uređivanja šuma sa stanjem površina, drvnim zalihama
i prirastima, posebno za državne, a posebno za
privatne šume.


U radu o dendrokronologiji obične jele analizirani
su debljinski prirasti stabala iz jelove šume s rebračom
(jedan lokalitet) i šume bukve i jele.


Šesto poglavlje odnosi se na zaštitu šuma od štetnih
biotskih čimbenika jele, na integralnu zaštitu šuma,
na korisne kukce u jelovim šumama te na lovnu kom