DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 97 <-- 97 --> PDF |
4. prof. dr. sc. Slavko Matić - Uzgajanje u jelovim šumama, 5. Akademik Dušan Klepac - Uređivanje jelovih šuma, 6. prof. dr. sc. Milan Glavaš - Štetni biotski čimbenici jele, integralna zaštita i lovstvo, 7. prof. dr. sc. Boris Ljuljka - Iskorištavanje, mehanizacija, svojstva i uporaba jelovine, 8. prof. dr. sc. Mladen Figurić - Ekonomika gospodarenja jelovim šumama, 9. poglavlje bibliografiju i kazalo imena izradio je tehnički urednik monografije Hranislav Jakovac, dipl. ing. U prvome poglavlju obrađene su taksonomske značajke i rasprostiranje obične jele u Europi i Hrvatskoj, zatim geološka podloga i tla jelovih šuma, klima i mikroklima jelovih sastojina u panonskomne i dinarskome dijelu jelova areala, šumske zajednice obične jele i jelove šume obuvaćene zaštitom prirode. Zbog svoje ekološke konstitucije obična jela s bukvom i ostalim vrstama drveća tvori preborne šume u kojima je ona glavna vrstu i preduvjet preborne strukture. Jelove šume zauzimaju u Hrvatskoj oko 220 000 ha, a nalazimo je u 5 šumskih zajednica koje predstavljaju šumske ekološke sustave s jelom. Najveću površinu zauzima šuma bukve i jele u višem pojasu krša Hrvatskih Dinarida. pretežito na kalkokambisolu. Znatno je manja površina panonske bukovo-jelove šume, dok šume jele s crnim grabom nalazimo u manjim površinama na Biokovu i na obroncima Velike Kapele iznad Novog Vinodolskog. Veliko gospodarsko, a istovremeno i ekološko značenje ima šuma jele s rebračom na silikatnim geološkim podlogama u Gorskome kotaru. U ovome poglavlju opisani su geološka podloga i tla jelovih šuma i jelove šume koje se nalaze u objektima zaštićenim sa stajališta zaštite prirode. U drugome poglavlju obrađena je ekofiziologija obične jele s posebnim osvrtom na izravne ekološke čimbenike, a osobito na njezine zahtjeve prema svjetlosti. Velika podnošljivost zasjene čini jelu konkurentnijom od ostalih vrsta drveća, u zajedničkim staništima (bukva, gorski javor, gorski brijest i dr.). Opisan je korijenski sustav jele u dinarskome i panonskome staništu, pojava fiziološkoga srašćivanja njezinoga korjenja, mikoriza i mikrobiološka aktivnost tala jelovih šuma. Opisano je, nadalje, propadanje obične jele uzrokovano promjenom "kemijske klime" u području zapadnih Dinarida. Ovo poglavlje sadrži opis infrastrukturne uloge prebornih šuma u krajobrazu. Genetika i oplemenjivanje obične jele opisani su u trećemu poglavlju, koje razrađuje dosadašnje spoznaje o oplemenjivanju obične jele od generativnoga razmnožavanja do sjemenskih sastojina i pokusa provenijencije u Hrvatskoj. Na oplemenjivanju jele u Hr vatskoj nije se u većoj mjeri istraživalo, budući da se ona u prebornim šumama vrlo dobro prirodno pomlađuje. Obična jela danas je najoštećenija vrsta drveta u Hrvatskoj, ali i u ostalome dijelu njezinoga europskoga areala, stoje šumare genetičare usmjerilo na obimnija istraživanja. U pogledu očuvanja genofonda obične jele preporučuje se konzervacija lokalnih genetskih resursa metodom "in situ". Izneseni su prvi rezultati provenijeničnoga istraživanja obične jele u rasadničkome testu, koji su započeti 1994. godine. U četvrtome poglavlju nalazimo radove iz područja uzgajanja šuma. Opisano je sjemenarstvo i rasadnička proizvodnja jelovih biljaka, uzgojni postupci u prebornim šumama, obnova i posebni uzgojni postupci u jelovim šumama oštećenim propadanjem i bukovo-jelove prašume hrvatskih Dinarida. Ukazano je na sve veće potrebe za sjemenom i sadnicama obične jele zbog popunjavanja u nepomlađenim površinama prebora, zbog neuspješnoga prirodnog pomlađivanja, što je posljedica većega sušenja jele u drugoj polovici 20. stoljeća. Naglašeno je da "hrvatsko šumarstvo nikada nije napustilo preborni način gospodarenja kao mjeru njege, pomlađivanja, iskorištavanja i trajnog održanja stabilnih, biološki raznolikih, produktivnih i potrajnih prebornih šuma". U ovome poglavlju opisane su prašume bukve i jele hrvatskih Dinarida, Čorkova uvala u području Nacionalnoga parka Plitvička jezera, Devčića tavani i Nadžak bilo u Parku prirode Velebit, Javorov kal u Nacionalnome parku Risnjak i Plješivička uvala u Ličkoj Plješivici. Za prve dvije prašume dana je dinamika strukture sastojine. Peto poglavlje sadrži radove iz uređivanja šuma koji se odnose na rast i prirast i dendrokronologiju obične jele, te uređivanje prebornih jelovih šuma. Ustanovljeni su visinski, debljinski i volumni rast i prirast jelovih stabala za jednodobne i preborne šume i gospodarsku jedinicu Belevine u fakultetskoj šumi Zalesina, što je poslužilo kao osnovica za rad u ostalim prebornim šumama. Načini uređivanja prebornih šuma opisani su za tri različita razdoblja: od 1765. godine do početka 20. stoljeća, zatim za prvu polovici 20. stoljeća i sadašnje metode uređivanja šuma sa stanjem površina, drvnim zalihama i prirastima, posebno za državne, a posebno za privatne šume. U radu o dendrokronologiji obične jele analizirani su debljinski prirasti stabala iz jelove šume s rebračom (jedan lokalitet) i šume bukve i jele. Šesto poglavlje odnosi se na zaštitu šuma od štetnih biotskih čimbenika jele, na integralnu zaštitu šuma, na korisne kukce u jelovim šumama te na lovnu kom |