DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 90     <-- 90 -->        PDF

upropaštene nekad glasovite bare i stari riječni meandri:
Damrina, Košgraben, Somovska i Žuta jama. Poznata
športsko-ribička voda Gakovac presječena je nasipom
1978. godine, nakon čega je izostalo naplavljivanje
Dravom. Nekoliko godina kasnije zbog vegetacijskog
obraštaja preobrazila se u plitku muljevitu baru
neprikladnu za riječnu ribu i mnoge vrste ptica vodarica
(slika 5).


U području šum. revira Babin Grob preustrojenim
nasipom presječeni su tokovi podzemnih voda, zbog
čega se osušila oko 30 ha mješovite sastojine (Salicetum
albae Soo., Populetum nigrae Knapp., i Populetum
albae Knapp.). Do sušenja je došlo i u poljodjelskim
kulturama "Belja".


Slika 5. Primjenom suvremene tehnologije tz. "holandskog" načina
gradnje nasipa, presušila je 1978. godine poznata športsko-
ribolovna voda (bara) Gakovac. Osim bare, a zbog
presjecanja tokova podzemnih voda osušila se i vrijedna
šumska sastojina u šumskom reviru Babin grob (30 ha), a
nastale su štete na kulturama PlK.-"Belje".


POLITIKA AGRARA I VODOPRIVREDE PREMA ZAŠTITI PRIRODE


Čitajući ovaj napis netko bi mogao pomisliti da su
današnji zaštitari prirode ogorčeni vodoprivredom, vodograditeljstvom,
vodograditeljima kao izvršiteljima
brojnih projekata koji utječu na okoliš, prirodu, biljni i
životinjski svijet. Dakako da se neke pogreške iz prošlosti
ne mogu zaboraviti i služe kao primjer kake se ne
bi smjelo raditi, no pri tomu moramo se podsjetiti da
50-te godine 19. stoljeća nisu isto što i početak 21. stoljeća.
Vodograditelji nesumnjivo zaslužuju veliko priznanje
u razvoju slavonsko-baranjskog poljodjelstva, u
zaštiti imovine ljudi, naselja i sela, cesta i puteva u istrebljivanju
malarije, kolere i drugih pogubnih bolesti
koje su ugrožavale žitelje ovih krajeva. O tome svjedoče
brojne publikacije, novinski napisi, izvješća i molbenice
koje danas nalazimo u Muzeju i Arhivu grada
Osijeka, pa to ne bi trebalo posebno spominjati.


No, činjenica je da se s politikom agrara i vodoprivrede
kojima se pripisuje isušivanje znamenitih bara i
ritova (Kolodjvar, Palača), nisu slagali šumari, lovci,
ornitolozi, ljubitelji prirode, slikari, o čemu također postoje
pisani dokumenti. Tako je još 1908. godine glasoviti
sveučilišni profesor, ribarski stručnjak i ornitolog,
Ervin Rössler napisao: "Sasvim je razumljivo da će se
ovom gradnjom nasipa (misli na "Albrechtov"6 nasip;
dio nasipa "Zmajevac-Kopačevo") potpuno ili djelomično
oduzeti površine važne za ptičji svijet i da će


stoga utjecati na množinu i broj vrsta, ali osnova tih temeljnih
promjena proizlazi iz drugih razloga koje
ćemo tek kasnije spominjati" (op. autora: misli vjerojatno
na ekonomske razloge poznate pod pojmom "gladi"
za zemljom).


Razlozi za zabrinutost imali su osnove. U to vrijeme
Kopački rit našao se u opasnosti da zauvijek nestane.
Gradnja obrambenih nasipa od Veresmartha (Zmajevca)
do Kopačeva (Getz, 1998) bila je u tijeku. Bagerima
("robotima") i drugim strojevima koji su u ono
vrijeme bili čudo tehnike, presjecani su dunavski i
dravski meanderi kako bi se skratio riječni tok i usmjerio
u pravac. Obala bi se nakon toga učvrstila kamenom
i drugim materijalom. Mogućnost razlijevanja rijeke
bila je sve manja, a silina toka kroz forland sve
slabiji. U branjenom području prokopavani su melioracijski
kanali kojima se postepeno isušivalo tlo. Jedna
za drugom nestajale su poznate bare, "jezera", cijeli ritovi,
da bi ubrzo bili preorani i zasijani poljodjelskim
kulturama.


Rössler je najveći problem vidio u neshvaćanju
ekološke i estetske vrijednosti područja, u nadvladavanju
materijalnih interesa nad kulturološkim, u težnji
ondašnjih ljudi (vlasnika Vlastelinstva "Belja") za zemljišnom
rentom, do koje je bilo moguće doći oduzimanjem
novih površina prirode.7


6 Na dunavskom dijelu inudacije podignut je 1827. godine nasip od Zmajevačke planine do Monjoroša. Vlastelinstvo "Belja" pojačalo je
nasip u dužini od 6,8 km. Tridesetih godina 18. stoljeća Vlastelinstvo je izgradilo nasip u širem koritu Dunava do sela Grabovca čime se
dobilo 16 tisuća k. jutara obradivih površina. Nakon velikih poplava i probijanja nasipa a godinama: 1834., 1836., 1837., 1853., - izgrađen
je 1854. godine "Albrechtov" nasip od Monjoroša do Ašovnja (Asovanyona) i Bokrohata (Bokroshatona). Nasip je 1863. godine produžen
do Vajsfoka. U godini 1868. gradnja nasipa nastavila se do Tikveša i kasnije 1872. do Kopačeva. Ukupna dužina nasipa je 32,3 km.
7 Ervin Rössler (1908): ... ihr Schlachtrufe nach Land and höchstmöglicher Bodenrente werden immer dringlich. Das nennt man modern ....
Die Poesie des Riedes mit seiner immerns reichen Tierwelt geht ihrem Ende unaufhaltsam entgegen. Die realen, socialen und politischen
Verhältnisse ihr unabweislichen sich immer höher spannenden Anspüche lassen sentimentale Rücksichten nich gelten ....