DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 88     <-- 88 -->        PDF

jevi PIM-a "Ivan Milutinovic" iz Beograda. Iskopavau
zakup lokalnim stočarima, što nije bilo u skladu s
ju se zemljane kasete za prijem refuliranoga pijeska. lovnim gospodarenjem (divlji papkari u dodiru s pitoNasip
je dovršen 1971. godine . mim životinjama?). Postojala je mogućnost zaraze i ši


Osim izgradnje ovoga nasipa, šumare je iritirao Zarenja
zaraznih bolesti na ljude i stoku, odnosno na dikon
o vodama na temelju kojega su vodograditelji povlje
životinje (metiljavost, trihineloza, šap itd.). Da irolagali
pravo na tz. "kopitnicu" (10 m) prostor uz obalu i nija bude veća, štete učinjene prirodi proglašavane su


nasip (10+55+20 m) u kojemu su se ponekad nalazili obostranom koristi, te je od šumara zatraženo da sudjedijelovi
gospodarski vrijednih šuma. Nadalje, nasipi su luju u troškovima.
prolazili sredinom lovno-šumskih revira koji su davani


EKOLOŠKE STETE


Izgradnja nasipa "Drava-Dunav" i kasnije rekonstrukcije
nasipa "Zmajevac-Kopačevo" i "Dravskoga
nasipa"znatno su obezvrijedile ekosustave Kopačkoga
rita i Dravskih ritova u Baranji, o čemu postoje brojna
izvješća i napisi. Najzanimljivije je u svemu tome, što
je jedna šteta (ili štetni utjecaj) u uzročno-posljedičnoj
povezanosti prouzročila cijeli niz ekoloških i ostalih
neprilika u ovome dijelu Baranje. Krenimo redom.


Zbog probijanja hulovskog praga PIM-ovim refulerskim
bagerom u 1967. godini presušilo je Kopačko
jezero. Mnoge su ptice vodarice te godine izgubile
mjesto okupljanja, hranjenja, mira i "azila". Nije nam
bilo poznato gdje su se sklonile, iako se radilo o velikim
jatima divljih gusaka (oko 30 tisuća), divljih pataka
(do 25 tisuća), brojnih žličarki (do 1000), čaplji, žalara,
prutki i drugih skupina ptica koje se tradicionalno
okupljaju već stoljećima na ovome mjestu. Pokušaj da
se hulovski prag vrati u prvobitno stanje običnim nasipavanjem
pijeska iz Dunava, završilo je nepovoljno za
Kopačko jezero, jer je voda u vrijeme refuliranja (nasipavanja)
tekla prema Kopačkome ritu. Noseći pijesak
istaložila gaje na jezerskom "Poluotoku", stoje kasnije
potaklo rast vrbovog mladika (Getz, 1998). Gusti
mladik vrbe koji je gotovo ušao u jezero, prekrio je nekadašnje
biljne zajednice (Carex elatae W. Koch,
1926, Oenantho-Rorippetum Lohm. 1950) zeljastih biljaka
kojima su se hranile divlje guske, divlje svinje,
jeleni i druge životinje. Osim toga, "Poluotok" je kao
kopneni dio Kopačkoga jezera imao ulogu suhozemnog
odmorišta i okupljališta ptica. Ovdje su se na velikoj
i prostranoj čistini osjećale potpuno sigurnima, jer
bi već na veću udaljnost lako uočile nekog grabežljivca
ili (krivo) lovca.


Prilikom pokušaja sanacije hulovskoga praga, zaboravilo
se na finu slojevitost taložine nastalu dugogodišnjom
dinamikom plavljenja i otplavljivanja, na materijal
povezan humusom, žiljem različitih vodenih biljaka
i životinja koje su živjele u takvom okolišu, a
koje su mu davale izuzetnu čvrstoću i otpornost na
protok vode. Godinu dana kasnije na intervenciju zaštitara
prirode prag se pokušao popraviti pleterima vrbovog
šiblja (fašinama) i kamenom, što također nije
izvedeno na primjeren način, zbog čega se iza pregra


de stvorilo slapište i kasnije duboka jaruga (liman), u
koji se prag dijelom urušio (slika 2). Liman je godinama
postajao sve veći, da bi pred rat ugrozio i staru ribarsku
kuću predloženu za upis u knjigu spomenika
kulture. Još do danas hulovski prag nije doveden u prvobitno
stanje, unatoč prijetnjama Sudom bivšega Republičkoga
zavoda za zaštitu prirode.


uzročila je odron obale i nastanak duboke jaruge (limana)
u blizini stare ribarske kuće, (desno na slici) predložene za´
upis u knjigu zaštićenih spomenika kulture.


Nadalje nasipom "Drava-Dunav" onemogućeno je
naplavljivanje zapadnog dijela Kopačkoga rita (šum.
revira Dravica, 1812 ha), a time mriješćenje i odrastanje
ribe. Ekološki značaj Dravice pokazuju i istraživanja
divlje patke (Anas platyrhynchos Lin., 1758). Između
ostalog, ovdje je nađen velik broj gnijezda sa zaleženim
ženkama i ženke s mladima. Važnost ovoga
mjesta došla bi do posebnog izražaja za vrijeme poplave
središnjih dijelova rita (Kopačkoga i Bijeloga jezera,
Sarvaš bare; tereni ispod 81.00 m.n.m.) kada bi se
divlje patke zbog preplavljivanja gnijezda preselile u
vrbake Dravice i osnovale drugo leglo (Getz, 1972).


Do izgradnje nasipa veliku ulogu u okupljanju ptica
vodarica imao je Općinski pašnjak pored sela Kopačeva.
Na tom mjestu rado su se zadržavale bijele rode.
Prije sakupljanja za odlazak u južne krajeve (sredinom
mj. kolovoza) vježbale bi jedriti. Prizor jedrenja okupio
bi mnogo promatrača ptica jer je bio zanimljiv i