DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 87     <-- 87 -->        PDF

zbog nepoštivanja ugovorenih obveza o privremenastalih
šteta, o čemu će još biti riječi u nastavku
nom korištenju zaštićenog područja, ne dovođenu ovoga teksta.
istoga u prvobitno stanje, izbjegavanju saniranja


UTJECAJ LOKALNE POLITIKE


U "Jelenovom" biltenu br. 38 iz 1969. godine nalazimo
tekst šumara Ivana Isakovića (1969) (citiramo):
"Baranjski nasip (nasip "Drava-Dunav", 18 km.) od
Osijeka do Kopačeva je prosto iznuđen od nekih političara
i vodoprivrednika. Kada je već započet, traži se
da šumarstvo financira njegovu izgradnju, iako za to
nemaju interesa. Evo nekoliko podataka o tome:


uz tešku borbu trasa je pomaknuta na zapad, kako
se ne bi uništavala prirodna i ekonomska vrijednost
plavnoga područja u odnosu na ukupnu proizvodnju
biomase biljnoga i životinjskoga svijeta,
obećano je 4000 ha poljoprivrednoga zemljišta koje
će se moći koristiti?


Na ovakav način podignuti nasip s ustavom kod
Kopačeva, a bez crpne stanice ne riješava vodni režim
u tz. "zaštićenom" (od poplave) području. To su najniži


dijelovi kopačevskih močvara koje će postati recipient
voda. Naše Gazdinstvo4 dobit će oko 2000 ha "zaštićene"
površine, koja po pedološkim analizama odgovara,
u najboljem slučaju, samo za vrbove šume, a to smo
imali i prije izgradnje nasipa. S druge strane prema
ocjenama najpoznatijih pedologa koje je angažirao
PIK "Belje", ovo se područje neće moći koristiti bez
daljnih ogromnih ulaganja uz stalno ispumpavanje
vode, što oni neće htjeti činiti".


Sukob šumara i zaštitara prirode s vodoprivredom,
a koje je kulminiralo 70-tih godina, samo je slijed protivljenja
izgradnji nasipa preko Kopačkoga rita koji su
predložili davne 1909. godine mađarski vodograditelji,
dok je još Kopački rit bio u sklopu Vlastelinstva
"Belje", u vlasništvu obitelji Habsburg Sasz-Teschen.


PROJEKTIRANI NESTANAK KOPAČKOGA RITA


Uz spomenuti projekt iz 1909. godine veže se projekt
"HIDROPROJEKTA" Zemaljskoga projektnoga
zavoda za melioracije i regulacije iz Zagreba, koji je
naručilo Državno dobro "Belje". Prema ovome projektu
iz 1949. godine, trasa nasipa pružala se gotovo uz
samu obalnu terasu Dunava (vidi zemljovid) i daje kojim
slučajem došlo do realizacije istoga, Kopačkoga
rita više ne bi bilo (Hidroprojekt..., 1954).


Sljedećim projektom iz 1966. godine" trebala je biti
presječena Remeta, najviša greda u Kopačkome ritu
(83,50 m.n.m.) gdje se, kako je poznato, u vrijeme poplave
sklanja jelenska divljač, divlje svinje, jazavci,
lisice i druge životinje. Nerijetko se ovdje za vrijeme
poplave može zapaziti na staroj vrbi lisicu i fazana
kako strpljivo čekaju opadanje vodostaja i tlo pod nogama.
Ponekad velika nevolja može zbližiti iskonske
neprijatelje.


Današnja trasa, zapravo nasip "Drava-Dunav" presjekao
je (ekološki) vrijedan habitat ptica vodarica i
mrijesnu površinu šarana i druge riječne ribe. Odvojeni
od utjecaja poplave ostale su bare: Mađarska, Istrizina,
Ajzengraben, Jančirit, Borbaj i Općinski pašnjak
(Getz, 1991), koje će s vremenom presušiti i obrasti
biljnim zajednicama ritskih livada i kasnije šumom.


Šumari su predlagali varijantu uz sadašnju cestu nasip
Osijek-Bilje, uz dodatnu zaštitu sela Bilja i Kopačeva,
čime bi se očuvala cjelovitost Kopačkoga rita
u granicama Posebnog zoološkog rezervata.


Nažalost, u gradnji nasipa "Drava-Dunav" određenu
ulogu odigrala je lokalna politika i političari, koji se
nisu slagali s "Jelenovcima", beogradskim poduzećem
koje im se nametnulo s brojnim ograničenjima u pogledu
lova, ribolova i politike oblikovanja Baranje prema
svojim mjerilima i uplivom. Stoga ovu varijantu mnogi
smatraju stanovitim revanšizmom prikrivenog protivljenja
i stanovitim animozitetom prema svemu onome
stoje predlagao LŠG "Jelen". Postoje i druga mišljenja
kojima se preferira isključivo struka, vodograditeljstvo.


Namjera (službenih) zaštitara prirode, šumara, lovaca,
ornitologa za zaštititom ovog područja, potpuno
se okrenula u korist vodoprivrede nakon katastrofalne
poplave a 1965. godini. Krilatica VDI-a došla je do punog
izražaja. VDl-u su se priklonili i zaštitari bivšega
Republičkog zavoda za zaštitu prirode, koji izgleda
nisu zaboravili raspuštanje Zavoda zbog suprostavljanja
izgradnji hidroelektrane na rijeci Krki.


Uskoro je krenula izgradnja nasipa od Sakadaša
prema Osijeku. U Kopački rit ulaze bageri i drugi stro


4 Lovno-šumsko gazdinstvo "Jelen" - Beograd, sljednik je Uprave saveznih lovišta - Beograd, osnovano Rješenjem Vlade SFRJ od 28. 7.


1952. pod br. IV.-2590 i Uprave uzgajališta divljači "Jelen" - Beograd nakon izdvajanja lovno-šumskih površina iz sustava Državnoga
dobra "Belje". Zvanično LSG "Jelen" postaje 1959. godine Rješenjem SIV-a R.p. br. 295 od 24. 11. 1959. godine.
s Velika poplava u 1965. godini s tragičnim posljedicama za pučanstvo Baranje inicirala je izradu studije: "Visoki vodni nivoi Drave i
Dunava; "Projekt" - Zagreb, Studija V.V.N.). Studiju je naručio Fond za vodoprivredu SR Hrvatske (Majstorović, 1998).