DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 86 <-- 86 --> PDF |
je brojnim kamenim "perima" (deflektorima), kamenom i drugim materijalom stoje ekološki neprihvatljivo. Budući da živimo u prostoru neposredne urbane sredine (grad Osijek je samo 10 km od Kopačkoga rita), velikih potreba za riječnim transportom, sve većim zahtjevima za navodnjavanjima, prostorima za rekreaciju (turizam) i gradnju obiteljskih kuća koje se nekontrolirano približavaju Kopačkom ritu itd., težnja za što prirodnijim okolišem koji bi ispunjavao visoke međunarodne kriterije osnovom kojih bi se Kopački rit mogao proglasiti nacionalnim parkom - nije više moguća. Prema tomu, onih velikih prirodnih prodora Dunava kroz Kopački rit prema rijeci Dravi kojima bi se promijenio izgled krajolika, usudili bi se tvrditi, neće biti. Ovo mišljenje ne dijele ovdašnji vodograditelji koji ostavljaju mogućnost iznenađenja glede općih promjena klime u Europi i svijetu. Nažalost izostanak "katastrofalnih" poplava dovodi do ekološkog starenja Kopačkoga rita, postepenog nestajanja njegovih glasovitih bara i "jezera", dunavaca, fokova i kanala, nepreglednih tršćaka, a na koje nas danas upućuju nazivi sa starih zemljovida i usmena predaja ovdašnjih stanovnika. Izostanak dugotrajnih poplava znatno utječe na raznolikost i brojnost biljnih i životinjskih vrsta, usmjeravajući je izvjesnoj uniformnosti, dominantnosti nekih vrsta, stvarajući usputno prostor za prenamnoženje i prilagođavanje aloktonim vrstama. Za većinu sadašnjih vrsta koje žive na ovome području poplava znači veću mogućnost razvoja, veći prostor za pronalaženje hrane, veću sigurnost (od ljudi) za gnježđenje. Stoga nije čudno što će poneki zaljubljenik u prirodu ovoga kraja, ali i ozbiljni znastvenik, napisati daje poplava "krv" koja život znaci, blagodat za mnoge životinjske i biljne vrste. NESPORAZUM S VODOPRIVREDOM Nasuprot tomu, za vodograditelje je poplava izazov, građevinski problem za koji su oni pozvani da ga riješe u što kraćem vremenu i sa što manje novčanih sredstava, na opće zadovoljstvo i korist društva. U tim društveno opravdanim okvirima koji se povlače od početka civilizacije, pa do po prilici 60-tih godina, sada već prošloga stoljeća, nije bilo mjesta ekološkim protuslovljima i zahtjevima. Ekolozi (točnije zaštitari prirode) doživljavani su kao zanesenjaci, nerazumni ljudi, a u nekim slučajevima priskrbili bi i epitet sabotera, destruktivaca koji priječe prosperitet društvenoga i gospodarskoga razvoja. U svim poznatijim javnim protivljenjima zaštitara prirode protiv nerazumnih planova, projekata vodoprivrednika, a u kojima bi se naslutila šteta za okoliš, vodoprivrednici bi odgovarali poznatom krilaticom višeg društvenoga interesa (VDI-a). Manjeviše svaka rekonstrukcija nasipa ili gradnja novih nasipa, melioracijskih kanala proglašavana je VDI-som, kojemu se nije moglo suprostaviti nikakovim razložnim prijedlogom ili isticanjem ekološke vrijednosti, npr. šume, gnijezdilišta rijetkih močvarica, habitatom divljači ili potpisanom (od strane Hrvatske) međunarodnom konvencijom. Nažalost situacija se nije bitno promijenila ni u slobodnoj Hrvatskoj, jer su vodograditelji (ne svi), njihovo viđenje ekologije i namjere ostale iste kao i u prošlom društveno-političkom sustavu. Bezrazložnim hidro melioracijama u Baranji i Bačkoj (u Podunavlju) suprostavili su se: šumari, zaštitari prirode, ornitolozi, poneki ihtiolog, lovni stručnjaci i lovci s međunarodnim renomeom, ponekad i iz najviših redova zakonodavne i izvršne vlasti bivše Jugoslavije. Najčešći razlozi protivljenja bili su: - mogući poremećaji u tokovima podzemnih voda, što dovodi do sušenja gospodarski vrijednih šuma, zadiranje (nasipima, kanalima) u jedinstvene šumske cijeline, - promjene ekoloških posebnosti staništa koje dovode do izmjene tehnologije podizanja šuma, sadnji manje vrijednih vrsta drveća i si., gubitak nekog močvarnog područja, bare, jezera, vlažnoga i staništa na kojemu su se okupljale i gnijezdile danas već rijetke vrste ptica vodarica, - gubitak mrijestilišta i prirodnih rastilišta riječne ribe koja služi i kao hrana pticama močvaricama, - poremaćaji hidrorežima u plavljenom i branjenom području, sa svim posljedicama na mrijest i rast slatkovodne ribe, razvoj beskralježnjaka i drugih životinja vezanih uz vodu i vlažna područja, - poremećaji u ekosustavu, stoje kasnije pogodovalo razvoju stranih (aloktonih) vrsta životinja i biljaka često škodljivih za izvorne vrste, - što se nasipima, novo izgrađenim putevima, izgrađenim kanalima i sličnim zahvatima omogućio nesmetani ulaz ljudi u djevičanske, posebno čuvane dijelove prirode (slika 1), Slika 1. Nasip "Drava-Dunav" omogućio je nesmetani ulaz (ne)civilizacije u središnje dijelove izvorne prirode Kopačkoga rita. |