DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 85     <-- 85 -->        PDF

su u prošlosti imali veliki ribolovno-gospodarstveni
značaj2 (Getz, Maj s toro vi ć, 1991).


Načelno, plavljenje Kopačkoga rita događa se zbog
topljenja snijega i obilnih oborina u području Alpa i
Tatra. Kada vodostaj Dunava dosegne + 150 cm (prema
vodomjeru a Apatinu; "0" kota je na 78,84 m.n.m.),
voda počinje ulaziti u Kopački rit. Viši vodostaj iznad
+500 cm, dovodi do pravljenja cijeloga Kopačkoga
rita. Poplava će zahvatiti sve površine u prostoru od
nasipa "Drava-Dunav " i "Zmajevac-Kopačevo" pa do
Dunava na istoku i rijeke Drave na jugu. Nepoplavljena
će ostati obalna terasa Drave, Dunava, Vemeljskoga
dunavaca i neke više grede u samom ritu (Remeta,
83,50 m.n.m.) (vidi zemljovid).


Velike, tz. katastrofalne poplave´ nastaju ako vodostaj
poraste iznad +600 cm, s tendencijom prema
+800 cm. U takvim situacijama Kopački rit poprima
oblik velikog jezera iz kojega mjestimično proviruju
krošnje vrbovih stabala. Najviši vodostaj zabilježen je
24725. lipnja 1965. godine i iznosio je +825 cm.


Poplave traju različito vrijeme. Prema prikupljenim
podacima (Godišnjak vodostaja Hidrometerološke službe,
1936/1946., 1951/1960.,) rijeka Dunav poplavljuje
niske terene Kopačkoga rita u prosjeku 3,2 puta godišnje.
Poplave traju prosječno 101,5 dana a godini
(Vasić, 1965).


Pojava poplave nije isključivo vezana za određeno
godišnje doba. Poznato je nekoliko pojavnih obilježja
poplave. Tako je zapaženo da će nakon blage (europske)
zime bez oborina doći do poplave u veljači, ožujku
i travnju. Zovu ih još i kratkotrajnima, jer ne traju
duže od 30 dana. Ako je u Alpama zima bila oštra i
duga s dosta oborina, poplava će se javiti u svibnju i lipnju.
I ove poplave ne traju duže od 30 dana. Ukoliko
je zima a Europi bila oštra i dugotrajna, a proljeće i lje


to kišovito, nastaju velike poplave koje traju od ožujka
do kolovoza. Poplave se javljaju i u prosincu (tz. zimska
voda). Nastaju zbog obilnih padalina a planinskom
dijelu Dunava. O njihovoj učestalosti postoje oprečna
mišljenja; na pojavu poplave zimi izgleda utječu hidroenergetski
objekti i uređenje vodotoka i zemljišta u
gornjem toku Dunava.


Poplava se može javiti i zimi (prosinac/siječanj)
kada temperature zraka padnu ispod -20 "C. Zbog toga
se znalo dogoditi da sante leda nizvodno od ušća Drave
(Daljska krivina) pregrade Dunav i stvore ledenu barijeru,
tz. "ledeni čep". Voda bi se u tom slučaju razlila
po ritu i zadržala sve dok ledolomci ne bi probili led.
Zimske poplave s ledom ostavile bi tragove na drveću
u obliku prstenova oštećčene kore, koji se još danas zapažaju
na nekim mjestima.


Za vrijeme visokih vodostaja Dunav teče cijelom
širinom Kopačkoga rita i djelomično koritom rijeke
Drave (do 12 r. km.). Utjecaj rijeke Drave na ekosustav
Kopačkoga rita manjeg je značaja, pogotovo ako je
Dunav nizak. Visoki vodostaj Dunava zaustavlja normalni
protok Drave, pa se u njenom koritu javlja uspor
vode koji se zapaža sve do 50 r. km. do Belišća.


Visoke vode povećavaju brzinu protjecanja, a niske
izazivaju eroziju korita. Povećana erozija korita rijeke
povećana je skraćivanjem i poravnavanjem toka rijeke
tz. prekopima. Od ulaska Dunava iz Mađarske u Hrvatsku
do utoka rijeke Drave, Dunav je u poslijednjih 170
godina skraćen za 19 km. Zapaženo je da srednje vode
zaliježu sve dublje u dunavsko i dravsko korito, tako
da nasipi na nekim dijelovima podravlja gube svoju
namjenu. Tako je npr. srednji vodostaj Dunava za
razdoblje 1923-1948. iznosio je +354 cm, da bi pao za
45 cm prema razdoblju 1951-1985. godine, dakle na
+300 cm.


SILINA TOKA DUNAVA U PROŠLOSTI


Raznovrsnim hidrotehničkim zahvatima, mjerama i izgradnju brojnih elektrana, ograničeno je razlijevanje
zaštite od bujica uređenjem šumskoga zemljišta u gorrijeke
na područje forlanda (inženjerskog i administranjoj
Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, uključujući tivnog plavljenog područja). Obala rijeke stabilizirana


: Kanale u Kopačkom ritu dijelimo na (prirodne i prokopane), na: a) ekološko-hidrološki značajne (primarne), jer su manjeviše cijelu godinu
pod vodom te time utječu na opstojnost: bakterija, gljiva, algi, vodenoga bilja, beskralješnjaka i kralješnjaka, posebiceo ptica vodarica,
b) manje značajne (sekundarne) koji su u funkciji naplavljivanja samo tijekom porasta vodostaja Dunava iznad + 300 cm. Primami kanali
su: Stara biljska Drava, Novi kanal Sakadaš, Čonakut, Hulovo, Renovo (Pusta fok), - sekundarni: Remeta, Šlajs, Pumpa, Mangola, Stari
prinasipni, Nadjhatfok, Arvafok, Šebcšfok, Pačfok (ili Bačfok), Dombofok, Kovačfok, Žcmža, Galješnica, Ciganski bogaz i dr.
Primami kanali su stalno pod vodom, različite su dubine (ovisno od visine vodostaja u poplavi), širine 20 - 40 metara, s obalnom terasom
nalik na "gredu" sa zanimljivim biljnim obraštajem. Sporedni kanali dolaze do izražaja kada vodostaj Dunava poraste iznad + 300 cm.
Većim dijelom godine su bez vode i liče na dublje jaruge. U prošlosti su imali veliki gospodarstveni (ribarski) značaj. Kanali Kopačkoga
rita mogu se definirati i u odnosu na smjer kretanja vode i pripadnost značajnijim vodenim površinama. Tako su npr. "dunavski" kanali:
Pačfok, Dombofok, Žemža, Galješnica, Kovačfok, Hulovo, "dravski": Renovo, Ciganski bogaz i više neimenovanih kanala, "jezerski"
(Kopačko jezero): Čonakut, Šlajs, Pumpa, Nadjhatfok, Hulovo, Poroslo, Gorba, Krstine, Šantafok, "prinasipni" (uz nasip "Drava - Dunav"):
Novi kanal Sakadaš, Birofok, (prema Andarić bari), Remeta, Stara biljska Drava.
"´ Pod pojmom katastrofalnih (katastrofičnih) poplava podrazumijevamo poplave koje prouzrokuju proboje nasipa i velike štete a zaobalju.
U katastrofalnoj poplavi stradavaju: naselja, obiteljske kuće, industrijska postrojenja, ceste, putcvi, poljodjelske kulture, šumski rasadnici,
plantaže ea - topola. Uzrokuju ugibanje stoke, divljači i drugih životinja. Često stradavaju i ljudi. Katastrofalne poplave u Baranji zabilježene
su u godinama: 1834., 1836., 1837., 1853., 1876., 1926., 1965., 1972. (Marjanović - Madjar, 1986).