DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 84     <-- 84 -->        PDF

sječe i druge radove obavljaju na temelju propisa
Osnova gospodarenja, te da realizaciju planova
nadzire inspekcija, i da ne izlaze iz tih planovima
zadanih okvira,


predstavnici Parka prirode istakli su potrebu ugradnje
u Osnove gospodarenja određenih njihovih
uvjeta zaštite prirode, kako bi se zaštitile prilikom
sječe određene vrijednosti, koje do sada nisu bile u
dovoljnoj mjeri zaštićene, odnosno prepoznate,


svi su se sudionici složili da komunikacija i suradnja
šumarstva i zainteresiranih za gospodarenje
šumama u prostoru Parka prirode nije zadovoljava


juća i da se bezuvjetno mora dignuti na višu razinu,
kako bi se zadovoljili naoko različiti, ali ipak zajednički
interesi,


čišćenje cijeloga prostora Parka, a posebice šuma
od divljih odlagališta smeća, jedan je od primarnih
zadataka, pa je potrebna sinkronizirana aktivnost da
se taj akutan problem započne rješavati,


edukacija stanovništva mora biti sve prisutnija, a u
sklopu iste i upoznavanje s načinom i ciljevima gospodarenja
šumama.


Dujo Pavelić


LITERATURA:


1. Grupa autora, 1996.: Žumberak: "Baština i izazovi 3. Odjeli za uređivanje šuma, Uprava šuma Karlovac i
budućnosti" (Zbornik u čast 700-te obljetnice Zagreb: Osnove gospodarenja za gospodarske
prvog spomena imena Žumberak) jedinice koje ulaze u sastav Parka prirode
2.
Martinović, J., 1997.: "Tloznanstvo u zaštiti 4. Čampa, L., 1991.: "Po Žumberku i Gorjancima"
okoliša"
PROJEKTIRANI NESTANAK KOPACKOGA RITA


Politika agrara i Vodoprivrede u sukobu sa zaštitarima prirode


U časopisu "Hrvatska vodoprivreda" (studeni
2000., br. 28) pročitali smo vrlo zanimljiv članak uvaženoga
profesora Ognjena B o n a c c i a (2000.) "Plavljene
površine kao bitan dio ekosustava" u kojem objašnjava
pojavu poplave. Našu pozornost zaokupila su dva, za
nas, bitna zaključka: a) kritika upućena vodograditeljstvu
(vodograditeljima, H. vodoprivredi), koja se može
shvatiti kao pošteno priznanje slabe (eko) izobraženosti,
nerazvijenosti upravljačkih struktura, najčešće sukoba
interesa pojedinaca, a mi bi dodali uskih, često i osobnih
interesa vodećih ljudi u H. vodoprivredi, kojima u prošlosti,
a i danas, nije nimalo stalo do ekologije, zaštite


prirode i općenito do očuvanja preostalih izvornih dijelova
prirode s kojima još raspolaže Hrvatska. On je to
nazvao "tvrdima inženjerijskim pristupom, koji se po
njegovom uvjerenju postepeno napušta i prelazi (citiramo):
"... na prirodne sustave, tj. na renaturalizaciju plavljenih
površina i b) da o pojavi poplave različito razmišljaju
hidrolozi, geomorfolozi, ekonomisti i ekolozi, pa
su pristupi ovoj pojavi često dijametralno suprotni i najčešće
ih nije moguće usuglasiti.


No prije nego što objasnimo o čemu je riječ, nužno
je reci nešto o poplavi u Baranji.


POJAVA POPLAVE U BARANJI I KOPAČKOM RITU


Prema Bonacciu pojavu poplave u Baranji i glasovitom
Dunavsko-dravskom trokutu možemo definirati
poplavom kratkotrajnoga povratnoga razdoblja ili kao
prostor aktivnoga plavljenja područja.


Cijeli Kopački rit1 može se shvatiti kao velika retencija
za prihvat izlivenih dunavskih voda, koja ima prirodni
terenski prag, što omogućava da se tek mali dio


voda zadrži u ritu. Pri porastu Dunava voda ulazi u Kopački
rit, prelijeva i plavi terene, podiže svoju razinu
sve do kulminacije dotoka. Glavni dovodnik vode je
kanal Hulovo, a odvodnik kanal Renovo (Pustafok). Za
vrijeme poplava ovisno o vodostaju, uključuju se i drugi
kanali kao što su: Nagyhatfok, Pačfok (ili Bačfok),
Dombofok, Žemža, Kovačfok, Galješnica i drugi koji


1 Pod širim pojmom Kopački rit: a) podrazumijeva se poplavno područje ritova koje se nalazi sjevero-istočno od grada Osijeka, u Baranji,
u zamišljenom trokutu što ga čine rijeke Drava i Dunav. Rijeka Dunav je istočna, a rijeka Drava južna granica Kopačkoga rita. Zapadnom i
sjeverozapadnom granicom mogla bi se označiti zamišljena linija koja vodi cestom Osijek - Bilje - Kopačevo i kod Sakadaša se nadovezuje
na nasip "Zmajevac - Kopačevo" koji završava podno (lesne uzvisine) Zmajevačkc planine, gotovo na 1424 riječnom kilometru Dunava;
b) prema katastru Ribolovnog centra Apatina, Kopački rit je ribolovni revir istočno od sela Kopačeva veličine 4.360 ha (Crvenčanin - Pinčir,
1965); c) prema Zakonu o zaštiti prirode iz 1967. godine, Kopački rit je dio Posebnog zoološkog rezervata veličine 7.000 ha.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 85     <-- 85 -->        PDF

su u prošlosti imali veliki ribolovno-gospodarstveni
značaj2 (Getz, Maj s toro vi ć, 1991).


Načelno, plavljenje Kopačkoga rita događa se zbog
topljenja snijega i obilnih oborina u području Alpa i
Tatra. Kada vodostaj Dunava dosegne + 150 cm (prema
vodomjeru a Apatinu; "0" kota je na 78,84 m.n.m.),
voda počinje ulaziti u Kopački rit. Viši vodostaj iznad
+500 cm, dovodi do pravljenja cijeloga Kopačkoga
rita. Poplava će zahvatiti sve površine u prostoru od
nasipa "Drava-Dunav " i "Zmajevac-Kopačevo" pa do
Dunava na istoku i rijeke Drave na jugu. Nepoplavljena
će ostati obalna terasa Drave, Dunava, Vemeljskoga
dunavaca i neke više grede u samom ritu (Remeta,
83,50 m.n.m.) (vidi zemljovid).


Velike, tz. katastrofalne poplave´ nastaju ako vodostaj
poraste iznad +600 cm, s tendencijom prema
+800 cm. U takvim situacijama Kopački rit poprima
oblik velikog jezera iz kojega mjestimično proviruju
krošnje vrbovih stabala. Najviši vodostaj zabilježen je
24725. lipnja 1965. godine i iznosio je +825 cm.


Poplave traju različito vrijeme. Prema prikupljenim
podacima (Godišnjak vodostaja Hidrometerološke službe,
1936/1946., 1951/1960.,) rijeka Dunav poplavljuje
niske terene Kopačkoga rita u prosjeku 3,2 puta godišnje.
Poplave traju prosječno 101,5 dana a godini
(Vasić, 1965).


Pojava poplave nije isključivo vezana za određeno
godišnje doba. Poznato je nekoliko pojavnih obilježja
poplave. Tako je zapaženo da će nakon blage (europske)
zime bez oborina doći do poplave u veljači, ožujku
i travnju. Zovu ih još i kratkotrajnima, jer ne traju
duže od 30 dana. Ako je u Alpama zima bila oštra i
duga s dosta oborina, poplava će se javiti u svibnju i lipnju.
I ove poplave ne traju duže od 30 dana. Ukoliko
je zima a Europi bila oštra i dugotrajna, a proljeće i lje


to kišovito, nastaju velike poplave koje traju od ožujka
do kolovoza. Poplave se javljaju i u prosincu (tz. zimska
voda). Nastaju zbog obilnih padalina a planinskom
dijelu Dunava. O njihovoj učestalosti postoje oprečna
mišljenja; na pojavu poplave zimi izgleda utječu hidroenergetski
objekti i uređenje vodotoka i zemljišta u
gornjem toku Dunava.


Poplava se može javiti i zimi (prosinac/siječanj)
kada temperature zraka padnu ispod -20 "C. Zbog toga
se znalo dogoditi da sante leda nizvodno od ušća Drave
(Daljska krivina) pregrade Dunav i stvore ledenu barijeru,
tz. "ledeni čep". Voda bi se u tom slučaju razlila
po ritu i zadržala sve dok ledolomci ne bi probili led.
Zimske poplave s ledom ostavile bi tragove na drveću
u obliku prstenova oštećčene kore, koji se još danas zapažaju
na nekim mjestima.


Za vrijeme visokih vodostaja Dunav teče cijelom
širinom Kopačkoga rita i djelomično koritom rijeke
Drave (do 12 r. km.). Utjecaj rijeke Drave na ekosustav
Kopačkoga rita manjeg je značaja, pogotovo ako je
Dunav nizak. Visoki vodostaj Dunava zaustavlja normalni
protok Drave, pa se u njenom koritu javlja uspor
vode koji se zapaža sve do 50 r. km. do Belišća.


Visoke vode povećavaju brzinu protjecanja, a niske
izazivaju eroziju korita. Povećana erozija korita rijeke
povećana je skraćivanjem i poravnavanjem toka rijeke
tz. prekopima. Od ulaska Dunava iz Mađarske u Hrvatsku
do utoka rijeke Drave, Dunav je u poslijednjih 170
godina skraćen za 19 km. Zapaženo je da srednje vode
zaliježu sve dublje u dunavsko i dravsko korito, tako
da nasipi na nekim dijelovima podravlja gube svoju
namjenu. Tako je npr. srednji vodostaj Dunava za
razdoblje 1923-1948. iznosio je +354 cm, da bi pao za
45 cm prema razdoblju 1951-1985. godine, dakle na
+300 cm.


SILINA TOKA DUNAVA U PROŠLOSTI


Raznovrsnim hidrotehničkim zahvatima, mjerama i izgradnju brojnih elektrana, ograničeno je razlijevanje
zaštite od bujica uređenjem šumskoga zemljišta u gorrijeke
na područje forlanda (inženjerskog i administranjoj
Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, uključujući tivnog plavljenog područja). Obala rijeke stabilizirana


: Kanale u Kopačkom ritu dijelimo na (prirodne i prokopane), na: a) ekološko-hidrološki značajne (primarne), jer su manjeviše cijelu godinu
pod vodom te time utječu na opstojnost: bakterija, gljiva, algi, vodenoga bilja, beskralješnjaka i kralješnjaka, posebiceo ptica vodarica,
b) manje značajne (sekundarne) koji su u funkciji naplavljivanja samo tijekom porasta vodostaja Dunava iznad + 300 cm. Primami kanali
su: Stara biljska Drava, Novi kanal Sakadaš, Čonakut, Hulovo, Renovo (Pusta fok), - sekundarni: Remeta, Šlajs, Pumpa, Mangola, Stari
prinasipni, Nadjhatfok, Arvafok, Šebcšfok, Pačfok (ili Bačfok), Dombofok, Kovačfok, Žcmža, Galješnica, Ciganski bogaz i dr.
Primami kanali su stalno pod vodom, različite su dubine (ovisno od visine vodostaja u poplavi), širine 20 - 40 metara, s obalnom terasom
nalik na "gredu" sa zanimljivim biljnim obraštajem. Sporedni kanali dolaze do izražaja kada vodostaj Dunava poraste iznad + 300 cm.
Većim dijelom godine su bez vode i liče na dublje jaruge. U prošlosti su imali veliki gospodarstveni (ribarski) značaj. Kanali Kopačkoga
rita mogu se definirati i u odnosu na smjer kretanja vode i pripadnost značajnijim vodenim površinama. Tako su npr. "dunavski" kanali:
Pačfok, Dombofok, Žemža, Galješnica, Kovačfok, Hulovo, "dravski": Renovo, Ciganski bogaz i više neimenovanih kanala, "jezerski"
(Kopačko jezero): Čonakut, Šlajs, Pumpa, Nadjhatfok, Hulovo, Poroslo, Gorba, Krstine, Šantafok, "prinasipni" (uz nasip "Drava - Dunav"):
Novi kanal Sakadaš, Birofok, (prema Andarić bari), Remeta, Stara biljska Drava.
"´ Pod pojmom katastrofalnih (katastrofičnih) poplava podrazumijevamo poplave koje prouzrokuju proboje nasipa i velike štete a zaobalju.
U katastrofalnoj poplavi stradavaju: naselja, obiteljske kuće, industrijska postrojenja, ceste, putcvi, poljodjelske kulture, šumski rasadnici,
plantaže ea - topola. Uzrokuju ugibanje stoke, divljači i drugih životinja. Često stradavaju i ljudi. Katastrofalne poplave u Baranji zabilježene
su u godinama: 1834., 1836., 1837., 1853., 1876., 1926., 1965., 1972. (Marjanović - Madjar, 1986).




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 86     <-- 86 -->        PDF

je brojnim kamenim "perima" (deflektorima), kamenom
i drugim materijalom stoje ekološki neprihvatljivo. Budući
da živimo u prostoru neposredne urbane sredine
(grad Osijek je samo 10 km od Kopačkoga rita), velikih
potreba za riječnim transportom, sve većim zahtjevima
za navodnjavanjima, prostorima za rekreaciju (turizam)
i gradnju obiteljskih kuća koje se nekontrolirano približavaju
Kopačkom ritu itd., težnja za što prirodnijim
okolišem koji bi ispunjavao visoke međunarodne kriterije
osnovom kojih bi se Kopački rit mogao proglasiti
nacionalnim parkom - nije više moguća.


Prema tomu, onih velikih prirodnih prodora Dunava
kroz Kopački rit prema rijeci Dravi kojima bi se
promijenio izgled krajolika, usudili bi se tvrditi, neće
biti. Ovo mišljenje ne dijele ovdašnji vodograditelji
koji ostavljaju mogućnost iznenađenja glede općih
promjena klime u Europi i svijetu. Nažalost izostanak


"katastrofalnih" poplava dovodi do ekološkog starenja
Kopačkoga rita, postepenog nestajanja njegovih glasovitih
bara i "jezera", dunavaca, fokova i kanala, nepreglednih
tršćaka, a na koje nas danas upućuju nazivi sa
starih zemljovida i usmena predaja ovdašnjih stanovnika.
Izostanak dugotrajnih poplava znatno utječe na raznolikost
i brojnost biljnih i životinjskih vrsta, usmjeravajući
je izvjesnoj uniformnosti, dominantnosti nekih
vrsta, stvarajući usputno prostor za prenamnoženje i
prilagođavanje aloktonim vrstama.


Za većinu sadašnjih vrsta koje žive na ovome području
poplava znači veću mogućnost razvoja, veći
prostor za pronalaženje hrane, veću sigurnost (od ljudi)
za gnježđenje. Stoga nije čudno što će poneki zaljubljenik
u prirodu ovoga kraja, ali i ozbiljni znastvenik,
napisati daje poplava "krv" koja život znaci, blagodat
za mnoge životinjske i biljne vrste.


NESPORAZUM S VODOPRIVREDOM


Nasuprot tomu, za vodograditelje je poplava izazov,
građevinski problem za koji su oni pozvani da ga riješe
u što kraćem vremenu i sa što manje novčanih sredstava,
na opće zadovoljstvo i korist društva. U tim društveno
opravdanim okvirima koji se povlače od početka civilizacije,
pa do po prilici 60-tih godina, sada već prošloga
stoljeća, nije bilo mjesta ekološkim protuslovljima
i zahtjevima. Ekolozi (točnije zaštitari prirode)
doživljavani su kao zanesenjaci, nerazumni ljudi, a u
nekim slučajevima priskrbili bi i epitet sabotera, destruktivaca
koji priječe prosperitet društvenoga i gospodarskoga
razvoja. U svim poznatijim javnim protivljenjima
zaštitara prirode protiv nerazumnih planova, projekata
vodoprivrednika, a u kojima bi se naslutila šteta
za okoliš, vodoprivrednici bi odgovarali poznatom krilaticom
višeg društvenoga interesa (VDI-a). Manjeviše
svaka rekonstrukcija nasipa ili gradnja novih nasipa,
melioracijskih kanala proglašavana je VDI-som,
kojemu se nije moglo suprostaviti nikakovim razložnim
prijedlogom ili isticanjem ekološke vrijednosti, npr.
šume, gnijezdilišta rijetkih močvarica, habitatom divljači
ili potpisanom (od strane Hrvatske) međunarodnom
konvencijom. Nažalost situacija se nije bitno promijenila
ni u slobodnoj Hrvatskoj, jer su vodograditelji (ne
svi), njihovo viđenje ekologije i namjere ostale iste kao
i u prošlom društveno-političkom sustavu.


Bezrazložnim hidro melioracijama u Baranji i Bačkoj
(u Podunavlju) suprostavili su se: šumari, zaštitari
prirode, ornitolozi, poneki ihtiolog, lovni stručnjaci i
lovci s međunarodnim renomeom, ponekad i iz najviših
redova zakonodavne i izvršne vlasti bivše Jugoslavije.


Najčešći razlozi protivljenja bili su:


-
mogući poremećaji u tokovima podzemnih voda,
što dovodi do sušenja gospodarski vrijednih šuma,
zadiranje (nasipima, kanalima) u jedinstvene šumske
cijeline,


-
promjene ekoloških posebnosti staništa koje dovode
do izmjene tehnologije podizanja šuma, sadnji
manje vrijednih vrsta drveća i si.,
gubitak nekog močvarnog područja, bare, jezera,
vlažnoga i staništa na kojemu su se okupljale i gnijezdile
danas već rijetke vrste ptica vodarica,
-
gubitak mrijestilišta i prirodnih rastilišta riječne
ribe koja služi i kao hrana pticama močvaricama,
-
poremaćaji hidrorežima u plavljenom i branjenom
području, sa svim posljedicama na mrijest i rast
slatkovodne ribe, razvoj beskralježnjaka i drugih
životinja vezanih uz vodu i vlažna područja,
-
poremećaji u ekosustavu, stoje kasnije pogodovalo
razvoju stranih (aloktonih) vrsta životinja i biljaka
često škodljivih za izvorne vrste,
-
što se nasipima, novo izgrađenim putevima, izgrađenim
kanalima i sličnim zahvatima omogućio nesmetani
ulaz ljudi u djevičanske, posebno čuvane dijelove
prirode (slika 1),
Slika 1. Nasip "Drava-Dunav" omogućio je nesmetani ulaz (ne)civilizacije
u središnje dijelove izvorne prirode Kopačkoga rita.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 87     <-- 87 -->        PDF

zbog nepoštivanja ugovorenih obveza o privremenastalih
šteta, o čemu će još biti riječi u nastavku
nom korištenju zaštićenog područja, ne dovođenu ovoga teksta.
istoga u prvobitno stanje, izbjegavanju saniranja


UTJECAJ LOKALNE POLITIKE


U "Jelenovom" biltenu br. 38 iz 1969. godine nalazimo
tekst šumara Ivana Isakovića (1969) (citiramo):
"Baranjski nasip (nasip "Drava-Dunav", 18 km.) od
Osijeka do Kopačeva je prosto iznuđen od nekih političara
i vodoprivrednika. Kada je već započet, traži se
da šumarstvo financira njegovu izgradnju, iako za to
nemaju interesa. Evo nekoliko podataka o tome:


uz tešku borbu trasa je pomaknuta na zapad, kako
se ne bi uništavala prirodna i ekonomska vrijednost
plavnoga područja u odnosu na ukupnu proizvodnju
biomase biljnoga i životinjskoga svijeta,
obećano je 4000 ha poljoprivrednoga zemljišta koje
će se moći koristiti?


Na ovakav način podignuti nasip s ustavom kod
Kopačeva, a bez crpne stanice ne riješava vodni režim
u tz. "zaštićenom" (od poplave) području. To su najniži


dijelovi kopačevskih močvara koje će postati recipient
voda. Naše Gazdinstvo4 dobit će oko 2000 ha "zaštićene"
površine, koja po pedološkim analizama odgovara,
u najboljem slučaju, samo za vrbove šume, a to smo
imali i prije izgradnje nasipa. S druge strane prema
ocjenama najpoznatijih pedologa koje je angažirao
PIK "Belje", ovo se područje neće moći koristiti bez
daljnih ogromnih ulaganja uz stalno ispumpavanje
vode, što oni neće htjeti činiti".


Sukob šumara i zaštitara prirode s vodoprivredom,
a koje je kulminiralo 70-tih godina, samo je slijed protivljenja
izgradnji nasipa preko Kopačkoga rita koji su
predložili davne 1909. godine mađarski vodograditelji,
dok je još Kopački rit bio u sklopu Vlastelinstva
"Belje", u vlasništvu obitelji Habsburg Sasz-Teschen.


PROJEKTIRANI NESTANAK KOPAČKOGA RITA


Uz spomenuti projekt iz 1909. godine veže se projekt
"HIDROPROJEKTA" Zemaljskoga projektnoga
zavoda za melioracije i regulacije iz Zagreba, koji je
naručilo Državno dobro "Belje". Prema ovome projektu
iz 1949. godine, trasa nasipa pružala se gotovo uz
samu obalnu terasu Dunava (vidi zemljovid) i daje kojim
slučajem došlo do realizacije istoga, Kopačkoga
rita više ne bi bilo (Hidroprojekt..., 1954).


Sljedećim projektom iz 1966. godine" trebala je biti
presječena Remeta, najviša greda u Kopačkome ritu
(83,50 m.n.m.) gdje se, kako je poznato, u vrijeme poplave
sklanja jelenska divljač, divlje svinje, jazavci,
lisice i druge životinje. Nerijetko se ovdje za vrijeme
poplave može zapaziti na staroj vrbi lisicu i fazana
kako strpljivo čekaju opadanje vodostaja i tlo pod nogama.
Ponekad velika nevolja može zbližiti iskonske
neprijatelje.


Današnja trasa, zapravo nasip "Drava-Dunav" presjekao
je (ekološki) vrijedan habitat ptica vodarica i
mrijesnu površinu šarana i druge riječne ribe. Odvojeni
od utjecaja poplave ostale su bare: Mađarska, Istrizina,
Ajzengraben, Jančirit, Borbaj i Općinski pašnjak
(Getz, 1991), koje će s vremenom presušiti i obrasti
biljnim zajednicama ritskih livada i kasnije šumom.


Šumari su predlagali varijantu uz sadašnju cestu nasip
Osijek-Bilje, uz dodatnu zaštitu sela Bilja i Kopačeva,
čime bi se očuvala cjelovitost Kopačkoga rita
u granicama Posebnog zoološkog rezervata.


Nažalost, u gradnji nasipa "Drava-Dunav" određenu
ulogu odigrala je lokalna politika i političari, koji se
nisu slagali s "Jelenovcima", beogradskim poduzećem
koje im se nametnulo s brojnim ograničenjima u pogledu
lova, ribolova i politike oblikovanja Baranje prema
svojim mjerilima i uplivom. Stoga ovu varijantu mnogi
smatraju stanovitim revanšizmom prikrivenog protivljenja
i stanovitim animozitetom prema svemu onome
stoje predlagao LŠG "Jelen". Postoje i druga mišljenja
kojima se preferira isključivo struka, vodograditeljstvo.


Namjera (službenih) zaštitara prirode, šumara, lovaca,
ornitologa za zaštititom ovog područja, potpuno
se okrenula u korist vodoprivrede nakon katastrofalne
poplave a 1965. godini. Krilatica VDI-a došla je do punog
izražaja. VDl-u su se priklonili i zaštitari bivšega
Republičkog zavoda za zaštitu prirode, koji izgleda
nisu zaboravili raspuštanje Zavoda zbog suprostavljanja
izgradnji hidroelektrane na rijeci Krki.


Uskoro je krenula izgradnja nasipa od Sakadaša
prema Osijeku. U Kopački rit ulaze bageri i drugi stro


4 Lovno-šumsko gazdinstvo "Jelen" - Beograd, sljednik je Uprave saveznih lovišta - Beograd, osnovano Rješenjem Vlade SFRJ od 28. 7.


1952. pod br. IV.-2590 i Uprave uzgajališta divljači "Jelen" - Beograd nakon izdvajanja lovno-šumskih površina iz sustava Državnoga
dobra "Belje". Zvanično LSG "Jelen" postaje 1959. godine Rješenjem SIV-a R.p. br. 295 od 24. 11. 1959. godine.
s Velika poplava u 1965. godini s tragičnim posljedicama za pučanstvo Baranje inicirala je izradu studije: "Visoki vodni nivoi Drave i
Dunava; "Projekt" - Zagreb, Studija V.V.N.). Studiju je naručio Fond za vodoprivredu SR Hrvatske (Majstorović, 1998).




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 88     <-- 88 -->        PDF

jevi PIM-a "Ivan Milutinovic" iz Beograda. Iskopavau
zakup lokalnim stočarima, što nije bilo u skladu s
ju se zemljane kasete za prijem refuliranoga pijeska. lovnim gospodarenjem (divlji papkari u dodiru s pitoNasip
je dovršen 1971. godine . mim životinjama?). Postojala je mogućnost zaraze i ši


Osim izgradnje ovoga nasipa, šumare je iritirao Zarenja
zaraznih bolesti na ljude i stoku, odnosno na dikon
o vodama na temelju kojega su vodograditelji povlje
životinje (metiljavost, trihineloza, šap itd.). Da irolagali
pravo na tz. "kopitnicu" (10 m) prostor uz obalu i nija bude veća, štete učinjene prirodi proglašavane su


nasip (10+55+20 m) u kojemu su se ponekad nalazili obostranom koristi, te je od šumara zatraženo da sudjedijelovi
gospodarski vrijednih šuma. Nadalje, nasipi su luju u troškovima.
prolazili sredinom lovno-šumskih revira koji su davani


EKOLOŠKE STETE


Izgradnja nasipa "Drava-Dunav" i kasnije rekonstrukcije
nasipa "Zmajevac-Kopačevo" i "Dravskoga
nasipa"znatno su obezvrijedile ekosustave Kopačkoga
rita i Dravskih ritova u Baranji, o čemu postoje brojna
izvješća i napisi. Najzanimljivije je u svemu tome, što
je jedna šteta (ili štetni utjecaj) u uzročno-posljedičnoj
povezanosti prouzročila cijeli niz ekoloških i ostalih
neprilika u ovome dijelu Baranje. Krenimo redom.


Zbog probijanja hulovskog praga PIM-ovim refulerskim
bagerom u 1967. godini presušilo je Kopačko
jezero. Mnoge su ptice vodarice te godine izgubile
mjesto okupljanja, hranjenja, mira i "azila". Nije nam
bilo poznato gdje su se sklonile, iako se radilo o velikim
jatima divljih gusaka (oko 30 tisuća), divljih pataka
(do 25 tisuća), brojnih žličarki (do 1000), čaplji, žalara,
prutki i drugih skupina ptica koje se tradicionalno
okupljaju već stoljećima na ovome mjestu. Pokušaj da
se hulovski prag vrati u prvobitno stanje običnim nasipavanjem
pijeska iz Dunava, završilo je nepovoljno za
Kopačko jezero, jer je voda u vrijeme refuliranja (nasipavanja)
tekla prema Kopačkome ritu. Noseći pijesak
istaložila gaje na jezerskom "Poluotoku", stoje kasnije
potaklo rast vrbovog mladika (Getz, 1998). Gusti
mladik vrbe koji je gotovo ušao u jezero, prekrio je nekadašnje
biljne zajednice (Carex elatae W. Koch,
1926, Oenantho-Rorippetum Lohm. 1950) zeljastih biljaka
kojima su se hranile divlje guske, divlje svinje,
jeleni i druge životinje. Osim toga, "Poluotok" je kao
kopneni dio Kopačkoga jezera imao ulogu suhozemnog
odmorišta i okupljališta ptica. Ovdje su se na velikoj
i prostranoj čistini osjećale potpuno sigurnima, jer
bi već na veću udaljnost lako uočile nekog grabežljivca
ili (krivo) lovca.


Prilikom pokušaja sanacije hulovskoga praga, zaboravilo
se na finu slojevitost taložine nastalu dugogodišnjom
dinamikom plavljenja i otplavljivanja, na materijal
povezan humusom, žiljem različitih vodenih biljaka
i životinja koje su živjele u takvom okolišu, a
koje su mu davale izuzetnu čvrstoću i otpornost na
protok vode. Godinu dana kasnije na intervenciju zaštitara
prirode prag se pokušao popraviti pleterima vrbovog
šiblja (fašinama) i kamenom, što također nije
izvedeno na primjeren način, zbog čega se iza pregra


de stvorilo slapište i kasnije duboka jaruga (liman), u
koji se prag dijelom urušio (slika 2). Liman je godinama
postajao sve veći, da bi pred rat ugrozio i staru ribarsku
kuću predloženu za upis u knjigu spomenika
kulture. Još do danas hulovski prag nije doveden u prvobitno
stanje, unatoč prijetnjama Sudom bivšega Republičkoga
zavoda za zaštitu prirode.


uzročila je odron obale i nastanak duboke jaruge (limana)
u blizini stare ribarske kuće, (desno na slici) predložene za´
upis u knjigu zaštićenih spomenika kulture.


Nadalje nasipom "Drava-Dunav" onemogućeno je
naplavljivanje zapadnog dijela Kopačkoga rita (šum.
revira Dravica, 1812 ha), a time mriješćenje i odrastanje
ribe. Ekološki značaj Dravice pokazuju i istraživanja
divlje patke (Anas platyrhynchos Lin., 1758). Između
ostalog, ovdje je nađen velik broj gnijezda sa zaleženim
ženkama i ženke s mladima. Važnost ovoga
mjesta došla bi do posebnog izražaja za vrijeme poplave
središnjih dijelova rita (Kopačkoga i Bijeloga jezera,
Sarvaš bare; tereni ispod 81.00 m.n.m.) kada bi se
divlje patke zbog preplavljivanja gnijezda preselile u
vrbake Dravice i osnovale drugo leglo (Getz, 1972).


Do izgradnje nasipa veliku ulogu u okupljanju ptica
vodarica imao je Općinski pašnjak pored sela Kopačeva.
Na tom mjestu rado su se zadržavale bijele rode.
Prije sakupljanja za odlazak u južne krajeve (sredinom
mj. kolovoza) vježbale bi jedriti. Prizor jedrenja okupio
bi mnogo promatrača ptica jer je bio zanimljiv i




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 89     <-- 89 -->        PDF

impresivan. Pašnjak je 80-tih godina preoran i zasijan
kukuruzom, a ptice su zauvijek nestale s ovoga mjesta.


Kroz ustavu "Kopačevo" (slika 3) bilo je moguće
upustiti stanovitu količinu vode u Dravicu, da se tome
nisu suprostavili vodoprivrednici iz Osijeka. Razlozi
zatvaranja ustave protumačeni su opasnošću od natapanja
nasipa i zaštitom retencije. Malo je čudno da ti
razlozi nisu vrijedili za dionicu nasipa "Zmajevac-Kopačevo"
(23-26 km) svega nekoliko kilometara sjevernije
gdje se nasip "kvasi" i od Ribnjaka "Belja" i od
Kopačkoga rita. Vjerojatno je na tom mjestu voda gušća,
a zrak manje zasićen kisikom?


Slika 3. Ustava "Kopačevo" na nasipu "Drava-Dunav" kod mjesta
Sakadaš, poprište brojnih ekoloških incidenata i zlorabe
ekologije u političke svrhe. Mjesto najvećeg onečišćenja u
dijelu Posebnog zoološkog rezervata "Kopački rit".


Ovakva neuvjerljiva tumačenja čelnih ljudi (osječke)
vodoprivrede nisu ulijevala povjerenje. Kasnije se
ispostavilo daje od zatvaranja ustave "Kopačevo" najveću
korist imalo desetak poljodjelaca, koji su (u arendi)
presušene bare iskoristili za uzgoj kukuruza. Njihove
namjere da se ritske oranice uz nasip iskoriste za vikend
naselje omeo je rat 1991. godine. Danas je Dravica
"čuvana" razasutim minskim poljima, pa ju rado
posjećuju ptice vodarice. Zabilježeno je gnježdenje crvenokljunih
labudova, a prema nekim saznanjima i sivih
divljih gusaka.


Paralelno s izgradnjom nasipa nastao je kanal Sakadaš
(Osječki, Novi kanal) čija je uloga u opstojnosti
ribe, zaštiti prirode i lokalnoj politici koja ima kontroverzno
značenje i ulogu. Zbog pojave "zijeva ribe",
brojnih ribokradica, kanal Sakadaš je često u središtu
pozornosti ljubitelja prirode, športskih ribolovaca, ribara
i "osječkih zelenih" koji se protive (krivo)lovu
ribe. Nerijetko novinske polemike završavaju optužbama
Ministarstva zaštite okoliša i Javne ustanove Parka
prirode, pa i tužbama na Sudu. Dok nije postojao kanal
Sakadaš "zijev ribe" isključivo je "zanimao": kormorane,
čaplje, galebove i druge ihtiofagne ptice.


Ovime nazočnost vodograditelja u Kopačkome ritu
nije završila. Godine 1980. u Kopački rit ponovno ulazi
teška mehanizacija beogradskoga preduzeća "Ivan Milutinovic"
zbog preustroja nasipa "Zmajevac-Kopačevo".
Iz ranijih (loših) iskustva s vodoprivredom ugovoreno
je pitanje nastalih šteta nakon završetka radova.
Nažalost i ovaj puta nije posao napravljen kako treba,
bile su zasipane prinasipne bare koje su služile pticama
kao zaklonište u vrijeme niskih vodostaja u ritu. S druge
strane pozajmište pijeska preobrazilo se u jezero
(prozvano Rupom) koje je privuklo brojne ribokradice.
Svakodnevni dolazak motoriziranih ribokradica, buka
njihovih motora, odbačeno smeće, novo formirane
rampe niz nasip za automobile, znatno su ekološki obezvrijedile
lokalitet (slika 4). Unatoč prijetnjama Sudom,
prinasipne bare nisu dovedene u prvobitno stanje,
a Rupa još i danas privlači ribokradice koji neposredno
i posredno ugrožavaju divlje životinje.


Slika 4. Bespravno formirana silazna rampa niz nasip "Drava-Dunav"
koja isključivo služi ribokradicama i drugim prijestupnicima
za dolazak na kanal Sakadaš. Do izgradnje nasipa
u blizini su bile tri kolonije čaplji ijedno veliko okupljalište
sova utina (Asio otus) koje su ubrzo nakon izgradnje
nasipa bile napuštene. Do izgradnje nasipa na ovo
mjesto se moglo doći iz Osijeka uz veće napore za 1-1,5
sati hoda, danas autom ili motorkotačem za 8-10 minuta.


Sam ulazak i nazočnost teške mehanizacije je zaseban
problem. Velik broj strojeva, bagera, plovećih nastambi
i ljudi (radnika), različite kulture i ekološke svijesti,
buka, dim strojeva, onečišćenje vode u blizini
plovećih nastambi nimalo nisu u suglasju s načelima i
zahtjevima zaštite prirode. Poslije završetka radova
ostao bi nered, polomljeno drveće, izgaženo prizemno
bilje, razni komunalni i industrijski otpad: kante ulja,
slomljeni dijelovi oruđa, strojeva, lokve izlivene nafte
i mazuta, cijevi bagera različitih profila koje su godinama
naruživale krajolik. Da li je to drukčije u Nizozemskoj,
Njemačkoj, Engleskoj ili Švicarskoj nije nam
poznato?


U porječju rijeke Drave (na baranjskoj strani) tijekom
obnove i preustroja "Dravskoga nasipa" trajno su




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 92     <-- 92 -->        PDF

LITERATURA


B o n a c c i, O. (2000): Plavljene površine kao bitan dio
ekosistema, Hrvatska vodoprivreda 98, god. IX.,
23-26, Zagreb.


Bonacci, O. (2000): Korištenje ekološkim inženjeringom
pri upravljanju vodenim resursima, Hrvatska
vodoprivreda 96, god. IX., 46-49, Zagreb.


Crvenčanin, M., Pinčir, S. (1965): Problematika
ribarstva apatinskog plavnoga područja, Stručna
tema LŠG "Jelena", Apatin.


Getz, D. (1972): Prilog poznavanju gnježđenja divlje
patke, Anas platyrhynchos L., 1758., na području
Kopačkoga rita, Larus, vol. 24, pp. 79-110,
Zagreb.


Getz, D., Majstorović, V. (1991): Ugroženost Kopačkoga
rita, Priroda 4-5, 6, 7, 8, Zagreb.


Getz, D. (1998): Zaštita prirode Beljskoga lovišta,
Parka prirode i Posebnog zoološkog rezervata
"Kopački rit" u kontekstu povijesnih zbivanja
na tlu Baranje od druge polovice 18. stoljeća do
Domovinskoga rata 1991.-1995. godine, Šumarski
list 5/6, God. CXXIII, 245-260, Zagreb.


Getz, D. (1998): Početak kraja Kopačkoga jezera u
Baranji, Hrvatske šume 7-8, God. CXXII, 369373,
Zagreb.


Hidroprojekt, Zemaljski projektni zavod za melioracije
i regulacije, Zagreb (1954): Bilje-Kopačevo,
ekonomska dokumentacija melioracije Kopačkoga
rita, elaborat, Zagreb.


OBLJETNICE


Isako vić, I. (1969): Vodoprivreda i šumarstvo plavnih
područja, Jelen 38, God. XI, 16-19, Beograd.


Javno vodoprivredno poduzeće "Hrvatska vodoprivreda",
Organizacionajedinica Osijek (1991): Stručno
mišljenje, Upuštanje voda u Topoljski dunavac
i područje Kopačevo-Stara Drava, 1-2, Osijek.


Majstorović , V. (1998): Obrambeni nasip "Zmajevac-
Kopačevo" u Baranji, Građevinar 9, God.
40, 421-428, Zagreb.


M aj s t o r o v i ć, V. et al. (1997): Kopački rit, upravljani
hidroekosustav, Ekološko društvo "Zeleni
Osijek", (prigodna publikacija), Osijek.


Marjanović,D., Madjar,S. (1986): Odvodnja područja
Baranje i poljoprivrednih površina "Belja",
Zbornik radova, Tri stoljeća "Belja", Osijek.


Rössler, E. (1908): Das Riedmuseum von Bellye,
Der Aquila, Separatabdruck aus dem XV Bande,
1-17, Budapest.


Vasić, T (1965): Topolina pipa, Lepurus palustris
Scop., kao štetočina mekih liščara, doktorska dizertacija,
Jelen 2,0.C. Bilje, Beograd.


Wildermuth,H. (1978): Priroda kao zadaća, Državna
uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine,
Zagreb.


Zinke Environment Colsunting for General and Eaestern
Europe (1999): Wetland Management Goes
Beyond Borders, Danube Watch, 4/99, 10-11,


Prijam i zahvala na pokroviteljstvu predsjedniku RH Stjepanu Mesiću
PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE STJEPAN MESIĆ
PRIMIO ORGANIZACIJSKI ODBOR 235. OBLJETNICE ŠUMARIJE KRASNO
I 110. OBLJETNICE ROĐENJA prof. dr. JOSIPA BALENA, dipl. ing. šum.


Sredinom veljače, predsjednik Republike Hrvatske
Stjepan M e s i ć, kao pokrovitelj spomenutih vrlo značajnih
šumarskih obljetnica, zajedno s prof. dr. Igorom
Dekanićem , savjetnikom za unutarnju politiku, primio
je članove organizacijskog odbora a sastavu: Zeljko
Ledinski , dipl. ing. šum. direktor J. P. "Hrvatske
šume", prof. dr. Slavko Matić , predsjednik Hrvatskoga
šumarskog društva, Milan Devčić, dipl. ing.
šum., pomoćnik direktora J. P. "Hrvatske šume", Jurica


Tomljanović , dipl. ing. šum. Upravitelj Uprave
šuma Senj i dr. se. Vice Ivančević, predsjednik Hrvatskoga
šumarskog društva, Ogranka Senj. Kao stoje
već objavljeno, predsjednik Stjepan Mesić rado se prihvatio
pokroviteljstva nad ovim vrlo značajnim šumarskim
obljetnicama, koje su održane krajem studenoga
prošle godine a Senju i Krasnu. Osnivanjem šumarije
Krasno, prije 235 godina, kao najstarije šumarije u našoj
zemlji, započelo je sustavno gospodarenje naših vi




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 90     <-- 90 -->        PDF

upropaštene nekad glasovite bare i stari riječni meandri:
Damrina, Košgraben, Somovska i Žuta jama. Poznata
športsko-ribička voda Gakovac presječena je nasipom
1978. godine, nakon čega je izostalo naplavljivanje
Dravom. Nekoliko godina kasnije zbog vegetacijskog
obraštaja preobrazila se u plitku muljevitu baru
neprikladnu za riječnu ribu i mnoge vrste ptica vodarica
(slika 5).


U području šum. revira Babin Grob preustrojenim
nasipom presječeni su tokovi podzemnih voda, zbog
čega se osušila oko 30 ha mješovite sastojine (Salicetum
albae Soo., Populetum nigrae Knapp., i Populetum
albae Knapp.). Do sušenja je došlo i u poljodjelskim
kulturama "Belja".


Slika 5. Primjenom suvremene tehnologije tz. "holandskog" načina
gradnje nasipa, presušila je 1978. godine poznata športsko-
ribolovna voda (bara) Gakovac. Osim bare, a zbog
presjecanja tokova podzemnih voda osušila se i vrijedna
šumska sastojina u šumskom reviru Babin grob (30 ha), a
nastale su štete na kulturama PlK.-"Belje".


POLITIKA AGRARA I VODOPRIVREDE PREMA ZAŠTITI PRIRODE


Čitajući ovaj napis netko bi mogao pomisliti da su
današnji zaštitari prirode ogorčeni vodoprivredom, vodograditeljstvom,
vodograditeljima kao izvršiteljima
brojnih projekata koji utječu na okoliš, prirodu, biljni i
životinjski svijet. Dakako da se neke pogreške iz prošlosti
ne mogu zaboraviti i služe kao primjer kake se ne
bi smjelo raditi, no pri tomu moramo se podsjetiti da
50-te godine 19. stoljeća nisu isto što i početak 21. stoljeća.
Vodograditelji nesumnjivo zaslužuju veliko priznanje
u razvoju slavonsko-baranjskog poljodjelstva, u
zaštiti imovine ljudi, naselja i sela, cesta i puteva u istrebljivanju
malarije, kolere i drugih pogubnih bolesti
koje su ugrožavale žitelje ovih krajeva. O tome svjedoče
brojne publikacije, novinski napisi, izvješća i molbenice
koje danas nalazimo u Muzeju i Arhivu grada
Osijeka, pa to ne bi trebalo posebno spominjati.


No, činjenica je da se s politikom agrara i vodoprivrede
kojima se pripisuje isušivanje znamenitih bara i
ritova (Kolodjvar, Palača), nisu slagali šumari, lovci,
ornitolozi, ljubitelji prirode, slikari, o čemu također postoje
pisani dokumenti. Tako je još 1908. godine glasoviti
sveučilišni profesor, ribarski stručnjak i ornitolog,
Ervin Rössler napisao: "Sasvim je razumljivo da će se
ovom gradnjom nasipa (misli na "Albrechtov"6 nasip;
dio nasipa "Zmajevac-Kopačevo") potpuno ili djelomično
oduzeti površine važne za ptičji svijet i da će


stoga utjecati na množinu i broj vrsta, ali osnova tih temeljnih
promjena proizlazi iz drugih razloga koje
ćemo tek kasnije spominjati" (op. autora: misli vjerojatno
na ekonomske razloge poznate pod pojmom "gladi"
za zemljom).


Razlozi za zabrinutost imali su osnove. U to vrijeme
Kopački rit našao se u opasnosti da zauvijek nestane.
Gradnja obrambenih nasipa od Veresmartha (Zmajevca)
do Kopačeva (Getz, 1998) bila je u tijeku. Bagerima
("robotima") i drugim strojevima koji su u ono
vrijeme bili čudo tehnike, presjecani su dunavski i
dravski meanderi kako bi se skratio riječni tok i usmjerio
u pravac. Obala bi se nakon toga učvrstila kamenom
i drugim materijalom. Mogućnost razlijevanja rijeke
bila je sve manja, a silina toka kroz forland sve
slabiji. U branjenom području prokopavani su melioracijski
kanali kojima se postepeno isušivalo tlo. Jedna
za drugom nestajale su poznate bare, "jezera", cijeli ritovi,
da bi ubrzo bili preorani i zasijani poljodjelskim
kulturama.


Rössler je najveći problem vidio u neshvaćanju
ekološke i estetske vrijednosti područja, u nadvladavanju
materijalnih interesa nad kulturološkim, u težnji
ondašnjih ljudi (vlasnika Vlastelinstva "Belja") za zemljišnom
rentom, do koje je bilo moguće doći oduzimanjem
novih površina prirode.7


6 Na dunavskom dijelu inudacije podignut je 1827. godine nasip od Zmajevačke planine do Monjoroša. Vlastelinstvo "Belja" pojačalo je
nasip u dužini od 6,8 km. Tridesetih godina 18. stoljeća Vlastelinstvo je izgradilo nasip u širem koritu Dunava do sela Grabovca čime se
dobilo 16 tisuća k. jutara obradivih površina. Nakon velikih poplava i probijanja nasipa a godinama: 1834., 1836., 1837., 1853., - izgrađen
je 1854. godine "Albrechtov" nasip od Monjoroša do Ašovnja (Asovanyona) i Bokrohata (Bokroshatona). Nasip je 1863. godine produžen
do Vajsfoka. U godini 1868. gradnja nasipa nastavila se do Tikveša i kasnije 1872. do Kopačeva. Ukupna dužina nasipa je 32,3 km.
7 Ervin Rössler (1908): ... ihr Schlachtrufe nach Land and höchstmöglicher Bodenrente werden immer dringlich. Das nennt man modern ....
Die Poesie des Riedes mit seiner immerns reichen Tierwelt geht ihrem Ende unaufhaltsam entgegen. Die realen, socialen und politischen
Verhältnisse ihr unabweislichen sich immer höher spannenden Anspüche lassen sentimentale Rücksichten nich gelten ....




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Gospodarstvena politika veleposjednika bila je jasna:
poljodjelstvo na prvome mjestu, a sve ostalo stoje
imalo prizvuk kulture, ljubavi prema prirodi, potisnuto
je na stranu za neko drugo vrijeme. U takvom povijesnom
kontekstu značaja i važnosti, vodoprivreda i vodograditeljstvo
od izvršitelja zadataka uskoro postaje
važnim političkim čimbenikom s velikim ovlastima sa


mostalnog odlučivanja, državnoga inicijatora različitih
radova i intervencija za područja ugrožena od poplava.
Ugradivši svoje aktivnosti u državni proračun i zakonodavstvo,
ističući pritom svoj viši društveni interes,
lako se nosila sa zaštitarima prirode, što se manje-više
nije promijenilo do danas. Da li će taj status zadržati u
mileniju u koji smo ušli, postaje upitno?


VODOGRADITELJSTVO U BUDUĆNOSTI


Vodograditeljstvo u budućnosti, odvojeno od državnoga
proračuna i utjecaja politike agrara i energetike,
bez monopolske moći imat će sve veću ulogu a zaštiti
prirode i okoliša. Vodograditeljima predstoji značajna
uloga u gospodarenju vodom, u navodnjavanjima, u
vraćanju rijekama njihovih meandara, u umjetnom zadržavanju
vode u poriječju rijeka: Vuke, Drave, Dunava
i Save, a posebno na području Kopačkoga rita. Kopački
rit će u budućnosti postati umjetno kontrolirani
ekosustav providjen brojnim kanalima, nasipima i ustavama,
nešto poput velikoga ribnjaka.


U mnogim zemljama Europe već se godinama poduzimaju
mjere i pronalaze načini vraćanja izgubljenih
dijelova prirode u prijašnje stanje. Gotovo presušene
bare, zapušteni riječni rukavci, jezera, bajeri, tresetišta,
nastoje se obnoviti i staviti u funkciju života koji je gotovo
izumro. Švicarci već pola stoljeća obnavljaju svoje
zapuštene šljunčare, jezerca u tresetištima, bare, lokve
i cijela područja koja su zbog industrijalizacije izgubila
svoja prirodna obilježja. U svemu tomu znatnu
ulogu imaju vodograditelji koji ekologiji pridaju veliku
pozornost, o čemu govore i stručni nazivi: "doprirodna
vodogradnja", "živa gradnja" itd. (VVilbermuth, 1978)."
U nekim je kantonima suradnja zaštitara prirode i vodograditelja
zakonska obveza; ni jedan projekt ne prolazi
mjerodavne komisije bez obostrane suglasnosti.


Obnova starih riječnih meandara, kanala, plavnih livada,
sve je prisutnija u: Madjarskoj, Češkoj, Rumunjskoj,
Austriji. Prema PHAR-ovom programu (Poland
and Hungary: Action for the Restructuring of the Economy
) predviđena je obnova Maloga otoka Brajila na
rijeci Moravi (Češka) i krajolika uz rijeku Prut u Moldaviji
(Rumunjska). U Češkoj na rijeci Dyji očišćenje
kanal (3,2 km) koji je zbog zapuštenosti ugrozio vrlo
vrijednu šumsku sastojinu (250 ha) dovodeći je u stanje
zamočvarivanja. Dragom akcijom, također na ušću spomenute
rijeke obnovljena je vegetacija vlažne livade,
što su pozdravili lokalni stočari. Republika Češka nastoji
obnoviti mrežu rukavaca rijeke Morave nizvodno


od brane "Nove Mlyny" u šumi Herdy (548 ha). Godine
1998. Izgrađena je mreža kanala zbog mrijesta ribe. Eu


- eksperti predložili su da se rijeka Dyja skrene u bivše
meandre. Slični programi provode se u Austriji, Njemačkoj
itd. (Zinke Enviroment Consulting ...,1999).
Vrijedno spomena je rad grupe autora (Maj s toro vić,
Getz, Brna, 1997) za uspostavljanje kontroliranoga
režima vodostaja u Kopačkome ritu, čime bi se
postiglo sigurnije mriješćenje ribe, njezin rast te stvorili
povoljniji uvjeti za gnježđenje mnogih vrsta ptica
močvarica.


U prilog obnove i navodnjavanja Dravice je i rad V.
Pančića (1991). Upuštanje vode u Dravicu uvjetuje
se analizom korespondentnih vodenih razina Dunava u
Kopačkom ritu i zaobalju uz uvažavanje interesa: šumara,
uzgajivača divljači (lovaca), športskih ribolovaca,
i ostalih.


Zaključimo, Kopački rit u kontekstu šireg plavnog
područja Baranje nesumnjivo je oblikovan rukom vodograditelja
prema željama, interesima i potrebama
vlasnika i korisnika. Taj upliv, koji je s ekološko-zaštitarskog
stajališta bio manje-više nepovoljan za ekosustav,
njegov biljni i životinjski svijet trebao bi u budućnosti
dobiti pozitivna obilježja. Vodograditeljima proričemo
sve veću nazočnost u gospodarenju vodama,
gradnji sustava za navodnjavanje, u obnovi starih rukavaca
i meandara rijeka Vuke, Drave i Dunava, obnovi i
uređenju ribnjaka, zapuštenih bajera, kanala kao i restauraciji
glasovite bare Kopačkoga jezera, te uspostavi
sustava nadzora, režima naplavljivanja i odvodnje
cijeloga Kopačkoga rita. Ukoliko se to ne uradi, Kopački
rit će izgubiti ulogu najvećeg okupljališta i gnijezdilišta
ptica močvarica u ovom dijelu Europe. Koliko
to može utjecati na znatiželju pasioniranih promatrača
ptica (bird watch) i ljubitelja prirode, na ponudu i isticanju
Kopačkoga rita kao osebujne turističke destinacije
koja se često spominje u javnim medijima, pokazat
će vrijeme.


Mr. sc. Darko Getz, dipl. ing. biologije


8 Podrazumijeva se upotreba nezalivenih kamenih blokova, korištenje šuplje opeke u kosinama kanala, podizanje obalnih šumaraka. Za
pragove se koristi grubi prirodni kamen. Formiraju se dionice kanala s različitim brzinama otjccanja vode, što pomaže mrijestu i zadržavanju
ribe i drugih vodenih životinja. Prema Bonacciu pojam "ekološki inženjering" sve se češće koristi posebno među znastvcnicima
SAD-a. Definiciju ekološkog inženjeringa dali su 1989. američki znastvenici Mitsch i Jorgensen u knjizi Ecological engineering: An introdukcion
to ecotechnology. Po njima je ekološki inženjering planiranje ljudskog društva u suglasju s prirodnim okolišem na obostranu korist.
Eko - inženjering ... je u biti strategija, suradnja s prirodom ili još više njena praktična primjena; .... osigurati koristi i svesti na najmanju
mjeru štete svim čimbenicima u prirodnim procesima i okolini.