DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 84 <-- 84 --> PDF |
sječe i druge radove obavljaju na temelju propisa Osnova gospodarenja, te da realizaciju planova nadzire inspekcija, i da ne izlaze iz tih planovima zadanih okvira, predstavnici Parka prirode istakli su potrebu ugradnje u Osnove gospodarenja određenih njihovih uvjeta zaštite prirode, kako bi se zaštitile prilikom sječe određene vrijednosti, koje do sada nisu bile u dovoljnoj mjeri zaštićene, odnosno prepoznate, svi su se sudionici složili da komunikacija i suradnja šumarstva i zainteresiranih za gospodarenje šumama u prostoru Parka prirode nije zadovoljava juća i da se bezuvjetno mora dignuti na višu razinu, kako bi se zadovoljili naoko različiti, ali ipak zajednički interesi, čišćenje cijeloga prostora Parka, a posebice šuma od divljih odlagališta smeća, jedan je od primarnih zadataka, pa je potrebna sinkronizirana aktivnost da se taj akutan problem započne rješavati, edukacija stanovništva mora biti sve prisutnija, a u sklopu iste i upoznavanje s načinom i ciljevima gospodarenja šumama. Dujo Pavelić LITERATURA: 1. Grupa autora, 1996.: Žumberak: "Baština i izazovi 3. Odjeli za uređivanje šuma, Uprava šuma Karlovac i budućnosti" (Zbornik u čast 700-te obljetnice Zagreb: Osnove gospodarenja za gospodarske prvog spomena imena Žumberak) jedinice koje ulaze u sastav Parka prirode 2. Martinović, J., 1997.: "Tloznanstvo u zaštiti 4. Čampa, L., 1991.: "Po Žumberku i Gorjancima" okoliša" PROJEKTIRANI NESTANAK KOPACKOGA RITA Politika agrara i Vodoprivrede u sukobu sa zaštitarima prirode U časopisu "Hrvatska vodoprivreda" (studeni 2000., br. 28) pročitali smo vrlo zanimljiv članak uvaženoga profesora Ognjena B o n a c c i a (2000.) "Plavljene površine kao bitan dio ekosustava" u kojem objašnjava pojavu poplave. Našu pozornost zaokupila su dva, za nas, bitna zaključka: a) kritika upućena vodograditeljstvu (vodograditeljima, H. vodoprivredi), koja se može shvatiti kao pošteno priznanje slabe (eko) izobraženosti, nerazvijenosti upravljačkih struktura, najčešće sukoba interesa pojedinaca, a mi bi dodali uskih, često i osobnih interesa vodećih ljudi u H. vodoprivredi, kojima u prošlosti, a i danas, nije nimalo stalo do ekologije, zaštite prirode i općenito do očuvanja preostalih izvornih dijelova prirode s kojima još raspolaže Hrvatska. On je to nazvao "tvrdima inženjerijskim pristupom, koji se po njegovom uvjerenju postepeno napušta i prelazi (citiramo): "... na prirodne sustave, tj. na renaturalizaciju plavljenih površina i b) da o pojavi poplave različito razmišljaju hidrolozi, geomorfolozi, ekonomisti i ekolozi, pa su pristupi ovoj pojavi često dijametralno suprotni i najčešće ih nije moguće usuglasiti. No prije nego što objasnimo o čemu je riječ, nužno je reci nešto o poplavi u Baranji. POJAVA POPLAVE U BARANJI I KOPAČKOM RITU Prema Bonacciu pojavu poplave u Baranji i glasovitom Dunavsko-dravskom trokutu možemo definirati poplavom kratkotrajnoga povratnoga razdoblja ili kao prostor aktivnoga plavljenja područja. Cijeli Kopački rit1 može se shvatiti kao velika retencija za prihvat izlivenih dunavskih voda, koja ima prirodni terenski prag, što omogućava da se tek mali dio voda zadrži u ritu. Pri porastu Dunava voda ulazi u Kopački rit, prelijeva i plavi terene, podiže svoju razinu sve do kulminacije dotoka. Glavni dovodnik vode je kanal Hulovo, a odvodnik kanal Renovo (Pustafok). Za vrijeme poplava ovisno o vodostaju, uključuju se i drugi kanali kao što su: Nagyhatfok, Pačfok (ili Bačfok), Dombofok, Žemža, Kovačfok, Galješnica i drugi koji 1 Pod širim pojmom Kopački rit: a) podrazumijeva se poplavno područje ritova koje se nalazi sjevero-istočno od grada Osijeka, u Baranji, u zamišljenom trokutu što ga čine rijeke Drava i Dunav. Rijeka Dunav je istočna, a rijeka Drava južna granica Kopačkoga rita. Zapadnom i sjeverozapadnom granicom mogla bi se označiti zamišljena linija koja vodi cestom Osijek - Bilje - Kopačevo i kod Sakadaša se nadovezuje na nasip "Zmajevac - Kopačevo" koji završava podno (lesne uzvisine) Zmajevačkc planine, gotovo na 1424 riječnom kilometru Dunava; b) prema katastru Ribolovnog centra Apatina, Kopački rit je ribolovni revir istočno od sela Kopačeva veličine 4.360 ha (Crvenčanin - Pinčir, 1965); c) prema Zakonu o zaštiti prirode iz 1967. godine, Kopački rit je dio Posebnog zoološkog rezervata veličine 7.000 ha. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 85 <-- 85 --> PDF |
su u prošlosti imali veliki ribolovno-gospodarstveni značaj2 (Getz, Maj s toro vi ć, 1991). Načelno, plavljenje Kopačkoga rita događa se zbog topljenja snijega i obilnih oborina u području Alpa i Tatra. Kada vodostaj Dunava dosegne + 150 cm (prema vodomjeru a Apatinu; "0" kota je na 78,84 m.n.m.), voda počinje ulaziti u Kopački rit. Viši vodostaj iznad +500 cm, dovodi do pravljenja cijeloga Kopačkoga rita. Poplava će zahvatiti sve površine u prostoru od nasipa "Drava-Dunav " i "Zmajevac-Kopačevo" pa do Dunava na istoku i rijeke Drave na jugu. Nepoplavljena će ostati obalna terasa Drave, Dunava, Vemeljskoga dunavaca i neke više grede u samom ritu (Remeta, 83,50 m.n.m.) (vidi zemljovid). Velike, tz. katastrofalne poplave´ nastaju ako vodostaj poraste iznad +600 cm, s tendencijom prema +800 cm. U takvim situacijama Kopački rit poprima oblik velikog jezera iz kojega mjestimično proviruju krošnje vrbovih stabala. Najviši vodostaj zabilježen je 24725. lipnja 1965. godine i iznosio je +825 cm. Poplave traju različito vrijeme. Prema prikupljenim podacima (Godišnjak vodostaja Hidrometerološke službe, 1936/1946., 1951/1960.,) rijeka Dunav poplavljuje niske terene Kopačkoga rita u prosjeku 3,2 puta godišnje. Poplave traju prosječno 101,5 dana a godini (Vasić, 1965). Pojava poplave nije isključivo vezana za određeno godišnje doba. Poznato je nekoliko pojavnih obilježja poplave. Tako je zapaženo da će nakon blage (europske) zime bez oborina doći do poplave u veljači, ožujku i travnju. Zovu ih još i kratkotrajnima, jer ne traju duže od 30 dana. Ako je u Alpama zima bila oštra i duga s dosta oborina, poplava će se javiti u svibnju i lipnju. I ove poplave ne traju duže od 30 dana. Ukoliko je zima a Europi bila oštra i dugotrajna, a proljeće i lje to kišovito, nastaju velike poplave koje traju od ožujka do kolovoza. Poplave se javljaju i u prosincu (tz. zimska voda). Nastaju zbog obilnih padalina a planinskom dijelu Dunava. O njihovoj učestalosti postoje oprečna mišljenja; na pojavu poplave zimi izgleda utječu hidroenergetski objekti i uređenje vodotoka i zemljišta u gornjem toku Dunava. Poplava se može javiti i zimi (prosinac/siječanj) kada temperature zraka padnu ispod -20 "C. Zbog toga se znalo dogoditi da sante leda nizvodno od ušća Drave (Daljska krivina) pregrade Dunav i stvore ledenu barijeru, tz. "ledeni čep". Voda bi se u tom slučaju razlila po ritu i zadržala sve dok ledolomci ne bi probili led. Zimske poplave s ledom ostavile bi tragove na drveću u obliku prstenova oštećčene kore, koji se još danas zapažaju na nekim mjestima. Za vrijeme visokih vodostaja Dunav teče cijelom širinom Kopačkoga rita i djelomično koritom rijeke Drave (do 12 r. km.). Utjecaj rijeke Drave na ekosustav Kopačkoga rita manjeg je značaja, pogotovo ako je Dunav nizak. Visoki vodostaj Dunava zaustavlja normalni protok Drave, pa se u njenom koritu javlja uspor vode koji se zapaža sve do 50 r. km. do Belišća. Visoke vode povećavaju brzinu protjecanja, a niske izazivaju eroziju korita. Povećana erozija korita rijeke povećana je skraćivanjem i poravnavanjem toka rijeke tz. prekopima. Od ulaska Dunava iz Mađarske u Hrvatsku do utoka rijeke Drave, Dunav je u poslijednjih 170 godina skraćen za 19 km. Zapaženo je da srednje vode zaliježu sve dublje u dunavsko i dravsko korito, tako da nasipi na nekim dijelovima podravlja gube svoju namjenu. Tako je npr. srednji vodostaj Dunava za razdoblje 1923-1948. iznosio je +354 cm, da bi pao za 45 cm prema razdoblju 1951-1985. godine, dakle na +300 cm. SILINA TOKA DUNAVA U PROŠLOSTI Raznovrsnim hidrotehničkim zahvatima, mjerama i izgradnju brojnih elektrana, ograničeno je razlijevanje zaštite od bujica uređenjem šumskoga zemljišta u gorrijeke na područje forlanda (inženjerskog i administranjoj Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, uključujući tivnog plavljenog područja). Obala rijeke stabilizirana : Kanale u Kopačkom ritu dijelimo na (prirodne i prokopane), na: a) ekološko-hidrološki značajne (primarne), jer su manjeviše cijelu godinu pod vodom te time utječu na opstojnost: bakterija, gljiva, algi, vodenoga bilja, beskralješnjaka i kralješnjaka, posebiceo ptica vodarica, b) manje značajne (sekundarne) koji su u funkciji naplavljivanja samo tijekom porasta vodostaja Dunava iznad + 300 cm. Primami kanali su: Stara biljska Drava, Novi kanal Sakadaš, Čonakut, Hulovo, Renovo (Pusta fok), - sekundarni: Remeta, Šlajs, Pumpa, Mangola, Stari prinasipni, Nadjhatfok, Arvafok, Šebcšfok, Pačfok (ili Bačfok), Dombofok, Kovačfok, Žcmža, Galješnica, Ciganski bogaz i dr. Primami kanali su stalno pod vodom, različite su dubine (ovisno od visine vodostaja u poplavi), širine 20 - 40 metara, s obalnom terasom nalik na "gredu" sa zanimljivim biljnim obraštajem. Sporedni kanali dolaze do izražaja kada vodostaj Dunava poraste iznad + 300 cm. Većim dijelom godine su bez vode i liče na dublje jaruge. U prošlosti su imali veliki gospodarstveni (ribarski) značaj. Kanali Kopačkoga rita mogu se definirati i u odnosu na smjer kretanja vode i pripadnost značajnijim vodenim površinama. Tako su npr. "dunavski" kanali: Pačfok, Dombofok, Žemža, Galješnica, Kovačfok, Hulovo, "dravski": Renovo, Ciganski bogaz i više neimenovanih kanala, "jezerski" (Kopačko jezero): Čonakut, Šlajs, Pumpa, Nadjhatfok, Hulovo, Poroslo, Gorba, Krstine, Šantafok, "prinasipni" (uz nasip "Drava - Dunav"): Novi kanal Sakadaš, Birofok, (prema Andarić bari), Remeta, Stara biljska Drava. "´ Pod pojmom katastrofalnih (katastrofičnih) poplava podrazumijevamo poplave koje prouzrokuju proboje nasipa i velike štete a zaobalju. U katastrofalnoj poplavi stradavaju: naselja, obiteljske kuće, industrijska postrojenja, ceste, putcvi, poljodjelske kulture, šumski rasadnici, plantaže ea - topola. Uzrokuju ugibanje stoke, divljači i drugih životinja. Često stradavaju i ljudi. Katastrofalne poplave u Baranji zabilježene su u godinama: 1834., 1836., 1837., 1853., 1876., 1926., 1965., 1972. (Marjanović - Madjar, 1986). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 86 <-- 86 --> PDF |
je brojnim kamenim "perima" (deflektorima), kamenom i drugim materijalom stoje ekološki neprihvatljivo. Budući da živimo u prostoru neposredne urbane sredine (grad Osijek je samo 10 km od Kopačkoga rita), velikih potreba za riječnim transportom, sve većim zahtjevima za navodnjavanjima, prostorima za rekreaciju (turizam) i gradnju obiteljskih kuća koje se nekontrolirano približavaju Kopačkom ritu itd., težnja za što prirodnijim okolišem koji bi ispunjavao visoke međunarodne kriterije osnovom kojih bi se Kopački rit mogao proglasiti nacionalnim parkom - nije više moguća. Prema tomu, onih velikih prirodnih prodora Dunava kroz Kopački rit prema rijeci Dravi kojima bi se promijenio izgled krajolika, usudili bi se tvrditi, neće biti. Ovo mišljenje ne dijele ovdašnji vodograditelji koji ostavljaju mogućnost iznenađenja glede općih promjena klime u Europi i svijetu. Nažalost izostanak "katastrofalnih" poplava dovodi do ekološkog starenja Kopačkoga rita, postepenog nestajanja njegovih glasovitih bara i "jezera", dunavaca, fokova i kanala, nepreglednih tršćaka, a na koje nas danas upućuju nazivi sa starih zemljovida i usmena predaja ovdašnjih stanovnika. Izostanak dugotrajnih poplava znatno utječe na raznolikost i brojnost biljnih i životinjskih vrsta, usmjeravajući je izvjesnoj uniformnosti, dominantnosti nekih vrsta, stvarajući usputno prostor za prenamnoženje i prilagođavanje aloktonim vrstama. Za većinu sadašnjih vrsta koje žive na ovome području poplava znači veću mogućnost razvoja, veći prostor za pronalaženje hrane, veću sigurnost (od ljudi) za gnježđenje. Stoga nije čudno što će poneki zaljubljenik u prirodu ovoga kraja, ali i ozbiljni znastvenik, napisati daje poplava "krv" koja život znaci, blagodat za mnoge životinjske i biljne vrste. NESPORAZUM S VODOPRIVREDOM Nasuprot tomu, za vodograditelje je poplava izazov, građevinski problem za koji su oni pozvani da ga riješe u što kraćem vremenu i sa što manje novčanih sredstava, na opće zadovoljstvo i korist društva. U tim društveno opravdanim okvirima koji se povlače od početka civilizacije, pa do po prilici 60-tih godina, sada već prošloga stoljeća, nije bilo mjesta ekološkim protuslovljima i zahtjevima. Ekolozi (točnije zaštitari prirode) doživljavani su kao zanesenjaci, nerazumni ljudi, a u nekim slučajevima priskrbili bi i epitet sabotera, destruktivaca koji priječe prosperitet društvenoga i gospodarskoga razvoja. U svim poznatijim javnim protivljenjima zaštitara prirode protiv nerazumnih planova, projekata vodoprivrednika, a u kojima bi se naslutila šteta za okoliš, vodoprivrednici bi odgovarali poznatom krilaticom višeg društvenoga interesa (VDI-a). Manjeviše svaka rekonstrukcija nasipa ili gradnja novih nasipa, melioracijskih kanala proglašavana je VDI-som, kojemu se nije moglo suprostaviti nikakovim razložnim prijedlogom ili isticanjem ekološke vrijednosti, npr. šume, gnijezdilišta rijetkih močvarica, habitatom divljači ili potpisanom (od strane Hrvatske) međunarodnom konvencijom. Nažalost situacija se nije bitno promijenila ni u slobodnoj Hrvatskoj, jer su vodograditelji (ne svi), njihovo viđenje ekologije i namjere ostale iste kao i u prošlom društveno-političkom sustavu. Bezrazložnim hidro melioracijama u Baranji i Bačkoj (u Podunavlju) suprostavili su se: šumari, zaštitari prirode, ornitolozi, poneki ihtiolog, lovni stručnjaci i lovci s međunarodnim renomeom, ponekad i iz najviših redova zakonodavne i izvršne vlasti bivše Jugoslavije. Najčešći razlozi protivljenja bili su: - mogući poremećaji u tokovima podzemnih voda, što dovodi do sušenja gospodarski vrijednih šuma, zadiranje (nasipima, kanalima) u jedinstvene šumske cijeline, - promjene ekoloških posebnosti staništa koje dovode do izmjene tehnologije podizanja šuma, sadnji manje vrijednih vrsta drveća i si., gubitak nekog močvarnog područja, bare, jezera, vlažnoga i staništa na kojemu su se okupljale i gnijezdile danas već rijetke vrste ptica vodarica, - gubitak mrijestilišta i prirodnih rastilišta riječne ribe koja služi i kao hrana pticama močvaricama, - poremaćaji hidrorežima u plavljenom i branjenom području, sa svim posljedicama na mrijest i rast slatkovodne ribe, razvoj beskralježnjaka i drugih životinja vezanih uz vodu i vlažna područja, - poremećaji u ekosustavu, stoje kasnije pogodovalo razvoju stranih (aloktonih) vrsta životinja i biljaka često škodljivih za izvorne vrste, - što se nasipima, novo izgrađenim putevima, izgrađenim kanalima i sličnim zahvatima omogućio nesmetani ulaz ljudi u djevičanske, posebno čuvane dijelove prirode (slika 1), Slika 1. Nasip "Drava-Dunav" omogućio je nesmetani ulaz (ne)civilizacije u središnje dijelove izvorne prirode Kopačkoga rita. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 87 <-- 87 --> PDF |
zbog nepoštivanja ugovorenih obveza o privremenastalih šteta, o čemu će još biti riječi u nastavku nom korištenju zaštićenog područja, ne dovođenu ovoga teksta. istoga u prvobitno stanje, izbjegavanju saniranja UTJECAJ LOKALNE POLITIKE U "Jelenovom" biltenu br. 38 iz 1969. godine nalazimo tekst šumara Ivana Isakovića (1969) (citiramo): "Baranjski nasip (nasip "Drava-Dunav", 18 km.) od Osijeka do Kopačeva je prosto iznuđen od nekih političara i vodoprivrednika. Kada je već započet, traži se da šumarstvo financira njegovu izgradnju, iako za to nemaju interesa. Evo nekoliko podataka o tome: uz tešku borbu trasa je pomaknuta na zapad, kako se ne bi uništavala prirodna i ekonomska vrijednost plavnoga područja u odnosu na ukupnu proizvodnju biomase biljnoga i životinjskoga svijeta, obećano je 4000 ha poljoprivrednoga zemljišta koje će se moći koristiti? Na ovakav način podignuti nasip s ustavom kod Kopačeva, a bez crpne stanice ne riješava vodni režim u tz. "zaštićenom" (od poplave) području. To su najniži dijelovi kopačevskih močvara koje će postati recipient voda. Naše Gazdinstvo4 dobit će oko 2000 ha "zaštićene" površine, koja po pedološkim analizama odgovara, u najboljem slučaju, samo za vrbove šume, a to smo imali i prije izgradnje nasipa. S druge strane prema ocjenama najpoznatijih pedologa koje je angažirao PIK "Belje", ovo se područje neće moći koristiti bez daljnih ogromnih ulaganja uz stalno ispumpavanje vode, što oni neće htjeti činiti". Sukob šumara i zaštitara prirode s vodoprivredom, a koje je kulminiralo 70-tih godina, samo je slijed protivljenja izgradnji nasipa preko Kopačkoga rita koji su predložili davne 1909. godine mađarski vodograditelji, dok je još Kopački rit bio u sklopu Vlastelinstva "Belje", u vlasništvu obitelji Habsburg Sasz-Teschen. PROJEKTIRANI NESTANAK KOPAČKOGA RITA Uz spomenuti projekt iz 1909. godine veže se projekt "HIDROPROJEKTA" Zemaljskoga projektnoga zavoda za melioracije i regulacije iz Zagreba, koji je naručilo Državno dobro "Belje". Prema ovome projektu iz 1949. godine, trasa nasipa pružala se gotovo uz samu obalnu terasu Dunava (vidi zemljovid) i daje kojim slučajem došlo do realizacije istoga, Kopačkoga rita više ne bi bilo (Hidroprojekt..., 1954). Sljedećim projektom iz 1966. godine" trebala je biti presječena Remeta, najviša greda u Kopačkome ritu (83,50 m.n.m.) gdje se, kako je poznato, u vrijeme poplave sklanja jelenska divljač, divlje svinje, jazavci, lisice i druge životinje. Nerijetko se ovdje za vrijeme poplave može zapaziti na staroj vrbi lisicu i fazana kako strpljivo čekaju opadanje vodostaja i tlo pod nogama. Ponekad velika nevolja može zbližiti iskonske neprijatelje. Današnja trasa, zapravo nasip "Drava-Dunav" presjekao je (ekološki) vrijedan habitat ptica vodarica i mrijesnu površinu šarana i druge riječne ribe. Odvojeni od utjecaja poplave ostale su bare: Mađarska, Istrizina, Ajzengraben, Jančirit, Borbaj i Općinski pašnjak (Getz, 1991), koje će s vremenom presušiti i obrasti biljnim zajednicama ritskih livada i kasnije šumom. Šumari su predlagali varijantu uz sadašnju cestu nasip Osijek-Bilje, uz dodatnu zaštitu sela Bilja i Kopačeva, čime bi se očuvala cjelovitost Kopačkoga rita u granicama Posebnog zoološkog rezervata. Nažalost, u gradnji nasipa "Drava-Dunav" određenu ulogu odigrala je lokalna politika i političari, koji se nisu slagali s "Jelenovcima", beogradskim poduzećem koje im se nametnulo s brojnim ograničenjima u pogledu lova, ribolova i politike oblikovanja Baranje prema svojim mjerilima i uplivom. Stoga ovu varijantu mnogi smatraju stanovitim revanšizmom prikrivenog protivljenja i stanovitim animozitetom prema svemu onome stoje predlagao LŠG "Jelen". Postoje i druga mišljenja kojima se preferira isključivo struka, vodograditeljstvo. Namjera (službenih) zaštitara prirode, šumara, lovaca, ornitologa za zaštititom ovog područja, potpuno se okrenula u korist vodoprivrede nakon katastrofalne poplave a 1965. godini. Krilatica VDI-a došla je do punog izražaja. VDl-u su se priklonili i zaštitari bivšega Republičkog zavoda za zaštitu prirode, koji izgleda nisu zaboravili raspuštanje Zavoda zbog suprostavljanja izgradnji hidroelektrane na rijeci Krki. Uskoro je krenula izgradnja nasipa od Sakadaša prema Osijeku. U Kopački rit ulaze bageri i drugi stro 4 Lovno-šumsko gazdinstvo "Jelen" - Beograd, sljednik je Uprave saveznih lovišta - Beograd, osnovano Rješenjem Vlade SFRJ od 28. 7. 1952. pod br. IV.-2590 i Uprave uzgajališta divljači "Jelen" - Beograd nakon izdvajanja lovno-šumskih površina iz sustava Državnoga dobra "Belje". Zvanično LSG "Jelen" postaje 1959. godine Rješenjem SIV-a R.p. br. 295 od 24. 11. 1959. godine. s Velika poplava u 1965. godini s tragičnim posljedicama za pučanstvo Baranje inicirala je izradu studije: "Visoki vodni nivoi Drave i Dunava; "Projekt" - Zagreb, Studija V.V.N.). Studiju je naručio Fond za vodoprivredu SR Hrvatske (Majstorović, 1998). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 92 <-- 92 --> PDF |
LITERATURA B o n a c c i, O. (2000): Plavljene površine kao bitan dio ekosistema, Hrvatska vodoprivreda 98, god. IX., 23-26, Zagreb. Bonacci, O. (2000): Korištenje ekološkim inženjeringom pri upravljanju vodenim resursima, Hrvatska vodoprivreda 96, god. IX., 46-49, Zagreb. Crvenčanin, M., Pinčir, S. (1965): Problematika ribarstva apatinskog plavnoga područja, Stručna tema LŠG "Jelena", Apatin. Getz, D. (1972): Prilog poznavanju gnježđenja divlje patke, Anas platyrhynchos L., 1758., na području Kopačkoga rita, Larus, vol. 24, pp. 79-110, Zagreb. Getz, D., Majstorović, V. (1991): Ugroženost Kopačkoga rita, Priroda 4-5, 6, 7, 8, Zagreb. Getz, D. (1998): Zaštita prirode Beljskoga lovišta, Parka prirode i Posebnog zoološkog rezervata "Kopački rit" u kontekstu povijesnih zbivanja na tlu Baranje od druge polovice 18. stoljeća do Domovinskoga rata 1991.-1995. godine, Šumarski list 5/6, God. CXXIII, 245-260, Zagreb. Getz, D. (1998): Početak kraja Kopačkoga jezera u Baranji, Hrvatske šume 7-8, God. CXXII, 369373, Zagreb. Hidroprojekt, Zemaljski projektni zavod za melioracije i regulacije, Zagreb (1954): Bilje-Kopačevo, ekonomska dokumentacija melioracije Kopačkoga rita, elaborat, Zagreb. OBLJETNICE Isako vić, I. (1969): Vodoprivreda i šumarstvo plavnih područja, Jelen 38, God. XI, 16-19, Beograd. Javno vodoprivredno poduzeće "Hrvatska vodoprivreda", Organizacionajedinica Osijek (1991): Stručno mišljenje, Upuštanje voda u Topoljski dunavac i područje Kopačevo-Stara Drava, 1-2, Osijek. Majstorović , V. (1998): Obrambeni nasip "Zmajevac- Kopačevo" u Baranji, Građevinar 9, God. 40, 421-428, Zagreb. M aj s t o r o v i ć, V. et al. (1997): Kopački rit, upravljani hidroekosustav, Ekološko društvo "Zeleni Osijek", (prigodna publikacija), Osijek. Marjanović,D., Madjar,S. (1986): Odvodnja područja Baranje i poljoprivrednih površina "Belja", Zbornik radova, Tri stoljeća "Belja", Osijek. Rössler, E. (1908): Das Riedmuseum von Bellye, Der Aquila, Separatabdruck aus dem XV Bande, 1-17, Budapest. Vasić, T (1965): Topolina pipa, Lepurus palustris Scop., kao štetočina mekih liščara, doktorska dizertacija, Jelen 2,0.C. Bilje, Beograd. Wildermuth,H. (1978): Priroda kao zadaća, Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Zagreb. Zinke Environment Colsunting for General and Eaestern Europe (1999): Wetland Management Goes Beyond Borders, Danube Watch, 4/99, 10-11, Prijam i zahvala na pokroviteljstvu predsjedniku RH Stjepanu Mesiću PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE STJEPAN MESIĆ PRIMIO ORGANIZACIJSKI ODBOR 235. OBLJETNICE ŠUMARIJE KRASNO I 110. OBLJETNICE ROĐENJA prof. dr. JOSIPA BALENA, dipl. ing. šum. Sredinom veljače, predsjednik Republike Hrvatske Stjepan M e s i ć, kao pokrovitelj spomenutih vrlo značajnih šumarskih obljetnica, zajedno s prof. dr. Igorom Dekanićem , savjetnikom za unutarnju politiku, primio je članove organizacijskog odbora a sastavu: Zeljko Ledinski , dipl. ing. šum. direktor J. P. "Hrvatske šume", prof. dr. Slavko Matić , predsjednik Hrvatskoga šumarskog društva, Milan Devčić, dipl. ing. šum., pomoćnik direktora J. P. "Hrvatske šume", Jurica Tomljanović , dipl. ing. šum. Upravitelj Uprave šuma Senj i dr. se. Vice Ivančević, predsjednik Hrvatskoga šumarskog društva, Ogranka Senj. Kao stoje već objavljeno, predsjednik Stjepan Mesić rado se prihvatio pokroviteljstva nad ovim vrlo značajnim šumarskim obljetnicama, koje su održane krajem studenoga prošle godine a Senju i Krasnu. Osnivanjem šumarije Krasno, prije 235 godina, kao najstarije šumarije u našoj zemlji, započelo je sustavno gospodarenje naših vi |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 88 <-- 88 --> PDF |
jevi PIM-a "Ivan Milutinovic" iz Beograda. Iskopavau zakup lokalnim stočarima, što nije bilo u skladu s ju se zemljane kasete za prijem refuliranoga pijeska. lovnim gospodarenjem (divlji papkari u dodiru s pitoNasip je dovršen 1971. godine . mim životinjama?). Postojala je mogućnost zaraze i ši Osim izgradnje ovoga nasipa, šumare je iritirao Zarenja zaraznih bolesti na ljude i stoku, odnosno na dikon o vodama na temelju kojega su vodograditelji povlje životinje (metiljavost, trihineloza, šap itd.). Da irolagali pravo na tz. "kopitnicu" (10 m) prostor uz obalu i nija bude veća, štete učinjene prirodi proglašavane su nasip (10+55+20 m) u kojemu su se ponekad nalazili obostranom koristi, te je od šumara zatraženo da sudjedijelovi gospodarski vrijednih šuma. Nadalje, nasipi su luju u troškovima. prolazili sredinom lovno-šumskih revira koji su davani EKOLOŠKE STETE Izgradnja nasipa "Drava-Dunav" i kasnije rekonstrukcije nasipa "Zmajevac-Kopačevo" i "Dravskoga nasipa"znatno su obezvrijedile ekosustave Kopačkoga rita i Dravskih ritova u Baranji, o čemu postoje brojna izvješća i napisi. Najzanimljivije je u svemu tome, što je jedna šteta (ili štetni utjecaj) u uzročno-posljedičnoj povezanosti prouzročila cijeli niz ekoloških i ostalih neprilika u ovome dijelu Baranje. Krenimo redom. Zbog probijanja hulovskog praga PIM-ovim refulerskim bagerom u 1967. godini presušilo je Kopačko jezero. Mnoge su ptice vodarice te godine izgubile mjesto okupljanja, hranjenja, mira i "azila". Nije nam bilo poznato gdje su se sklonile, iako se radilo o velikim jatima divljih gusaka (oko 30 tisuća), divljih pataka (do 25 tisuća), brojnih žličarki (do 1000), čaplji, žalara, prutki i drugih skupina ptica koje se tradicionalno okupljaju već stoljećima na ovome mjestu. Pokušaj da se hulovski prag vrati u prvobitno stanje običnim nasipavanjem pijeska iz Dunava, završilo je nepovoljno za Kopačko jezero, jer je voda u vrijeme refuliranja (nasipavanja) tekla prema Kopačkome ritu. Noseći pijesak istaložila gaje na jezerskom "Poluotoku", stoje kasnije potaklo rast vrbovog mladika (Getz, 1998). Gusti mladik vrbe koji je gotovo ušao u jezero, prekrio je nekadašnje biljne zajednice (Carex elatae W. Koch, 1926, Oenantho-Rorippetum Lohm. 1950) zeljastih biljaka kojima su se hranile divlje guske, divlje svinje, jeleni i druge životinje. Osim toga, "Poluotok" je kao kopneni dio Kopačkoga jezera imao ulogu suhozemnog odmorišta i okupljališta ptica. Ovdje su se na velikoj i prostranoj čistini osjećale potpuno sigurnima, jer bi već na veću udaljnost lako uočile nekog grabežljivca ili (krivo) lovca. Prilikom pokušaja sanacije hulovskoga praga, zaboravilo se na finu slojevitost taložine nastalu dugogodišnjom dinamikom plavljenja i otplavljivanja, na materijal povezan humusom, žiljem različitih vodenih biljaka i životinja koje su živjele u takvom okolišu, a koje su mu davale izuzetnu čvrstoću i otpornost na protok vode. Godinu dana kasnije na intervenciju zaštitara prirode prag se pokušao popraviti pleterima vrbovog šiblja (fašinama) i kamenom, što također nije izvedeno na primjeren način, zbog čega se iza pregra de stvorilo slapište i kasnije duboka jaruga (liman), u koji se prag dijelom urušio (slika 2). Liman je godinama postajao sve veći, da bi pred rat ugrozio i staru ribarsku kuću predloženu za upis u knjigu spomenika kulture. Još do danas hulovski prag nije doveden u prvobitno stanje, unatoč prijetnjama Sudom bivšega Republičkoga zavoda za zaštitu prirode. uzročila je odron obale i nastanak duboke jaruge (limana) u blizini stare ribarske kuće, (desno na slici) predložene za´ upis u knjigu zaštićenih spomenika kulture. Nadalje nasipom "Drava-Dunav" onemogućeno je naplavljivanje zapadnog dijela Kopačkoga rita (šum. revira Dravica, 1812 ha), a time mriješćenje i odrastanje ribe. Ekološki značaj Dravice pokazuju i istraživanja divlje patke (Anas platyrhynchos Lin., 1758). Između ostalog, ovdje je nađen velik broj gnijezda sa zaleženim ženkama i ženke s mladima. Važnost ovoga mjesta došla bi do posebnog izražaja za vrijeme poplave središnjih dijelova rita (Kopačkoga i Bijeloga jezera, Sarvaš bare; tereni ispod 81.00 m.n.m.) kada bi se divlje patke zbog preplavljivanja gnijezda preselile u vrbake Dravice i osnovale drugo leglo (Getz, 1972). Do izgradnje nasipa veliku ulogu u okupljanju ptica vodarica imao je Općinski pašnjak pored sela Kopačeva. Na tom mjestu rado su se zadržavale bijele rode. Prije sakupljanja za odlazak u južne krajeve (sredinom mj. kolovoza) vježbale bi jedriti. Prizor jedrenja okupio bi mnogo promatrača ptica jer je bio zanimljiv i |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 89 <-- 89 --> PDF |
impresivan. Pašnjak je 80-tih godina preoran i zasijan kukuruzom, a ptice su zauvijek nestale s ovoga mjesta. Kroz ustavu "Kopačevo" (slika 3) bilo je moguće upustiti stanovitu količinu vode u Dravicu, da se tome nisu suprostavili vodoprivrednici iz Osijeka. Razlozi zatvaranja ustave protumačeni su opasnošću od natapanja nasipa i zaštitom retencije. Malo je čudno da ti razlozi nisu vrijedili za dionicu nasipa "Zmajevac-Kopačevo" (23-26 km) svega nekoliko kilometara sjevernije gdje se nasip "kvasi" i od Ribnjaka "Belja" i od Kopačkoga rita. Vjerojatno je na tom mjestu voda gušća, a zrak manje zasićen kisikom? Slika 3. Ustava "Kopačevo" na nasipu "Drava-Dunav" kod mjesta Sakadaš, poprište brojnih ekoloških incidenata i zlorabe ekologije u političke svrhe. Mjesto najvećeg onečišćenja u dijelu Posebnog zoološkog rezervata "Kopački rit". Ovakva neuvjerljiva tumačenja čelnih ljudi (osječke) vodoprivrede nisu ulijevala povjerenje. Kasnije se ispostavilo daje od zatvaranja ustave "Kopačevo" najveću korist imalo desetak poljodjelaca, koji su (u arendi) presušene bare iskoristili za uzgoj kukuruza. Njihove namjere da se ritske oranice uz nasip iskoriste za vikend naselje omeo je rat 1991. godine. Danas je Dravica "čuvana" razasutim minskim poljima, pa ju rado posjećuju ptice vodarice. Zabilježeno je gnježdenje crvenokljunih labudova, a prema nekim saznanjima i sivih divljih gusaka. Paralelno s izgradnjom nasipa nastao je kanal Sakadaš (Osječki, Novi kanal) čija je uloga u opstojnosti ribe, zaštiti prirode i lokalnoj politici koja ima kontroverzno značenje i ulogu. Zbog pojave "zijeva ribe", brojnih ribokradica, kanal Sakadaš je često u središtu pozornosti ljubitelja prirode, športskih ribolovaca, ribara i "osječkih zelenih" koji se protive (krivo)lovu ribe. Nerijetko novinske polemike završavaju optužbama Ministarstva zaštite okoliša i Javne ustanove Parka prirode, pa i tužbama na Sudu. Dok nije postojao kanal Sakadaš "zijev ribe" isključivo je "zanimao": kormorane, čaplje, galebove i druge ihtiofagne ptice. Ovime nazočnost vodograditelja u Kopačkome ritu nije završila. Godine 1980. u Kopački rit ponovno ulazi teška mehanizacija beogradskoga preduzeća "Ivan Milutinovic" zbog preustroja nasipa "Zmajevac-Kopačevo". Iz ranijih (loših) iskustva s vodoprivredom ugovoreno je pitanje nastalih šteta nakon završetka radova. Nažalost i ovaj puta nije posao napravljen kako treba, bile su zasipane prinasipne bare koje su služile pticama kao zaklonište u vrijeme niskih vodostaja u ritu. S druge strane pozajmište pijeska preobrazilo se u jezero (prozvano Rupom) koje je privuklo brojne ribokradice. Svakodnevni dolazak motoriziranih ribokradica, buka njihovih motora, odbačeno smeće, novo formirane rampe niz nasip za automobile, znatno su ekološki obezvrijedile lokalitet (slika 4). Unatoč prijetnjama Sudom, prinasipne bare nisu dovedene u prvobitno stanje, a Rupa još i danas privlači ribokradice koji neposredno i posredno ugrožavaju divlje životinje. Slika 4. Bespravno formirana silazna rampa niz nasip "Drava-Dunav" koja isključivo služi ribokradicama i drugim prijestupnicima za dolazak na kanal Sakadaš. Do izgradnje nasipa u blizini su bile tri kolonije čaplji ijedno veliko okupljalište sova utina (Asio otus) koje su ubrzo nakon izgradnje nasipa bile napuštene. Do izgradnje nasipa na ovo mjesto se moglo doći iz Osijeka uz veće napore za 1-1,5 sati hoda, danas autom ili motorkotačem za 8-10 minuta. Sam ulazak i nazočnost teške mehanizacije je zaseban problem. Velik broj strojeva, bagera, plovećih nastambi i ljudi (radnika), različite kulture i ekološke svijesti, buka, dim strojeva, onečišćenje vode u blizini plovećih nastambi nimalo nisu u suglasju s načelima i zahtjevima zaštite prirode. Poslije završetka radova ostao bi nered, polomljeno drveće, izgaženo prizemno bilje, razni komunalni i industrijski otpad: kante ulja, slomljeni dijelovi oruđa, strojeva, lokve izlivene nafte i mazuta, cijevi bagera različitih profila koje su godinama naruživale krajolik. Da li je to drukčije u Nizozemskoj, Njemačkoj, Engleskoj ili Švicarskoj nije nam poznato? U porječju rijeke Drave (na baranjskoj strani) tijekom obnove i preustroja "Dravskoga nasipa" trajno su |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 90 <-- 90 --> PDF |
upropaštene nekad glasovite bare i stari riječni meandri: Damrina, Košgraben, Somovska i Žuta jama. Poznata športsko-ribička voda Gakovac presječena je nasipom 1978. godine, nakon čega je izostalo naplavljivanje Dravom. Nekoliko godina kasnije zbog vegetacijskog obraštaja preobrazila se u plitku muljevitu baru neprikladnu za riječnu ribu i mnoge vrste ptica vodarica (slika 5). U području šum. revira Babin Grob preustrojenim nasipom presječeni su tokovi podzemnih voda, zbog čega se osušila oko 30 ha mješovite sastojine (Salicetum albae Soo., Populetum nigrae Knapp., i Populetum albae Knapp.). Do sušenja je došlo i u poljodjelskim kulturama "Belja". Slika 5. Primjenom suvremene tehnologije tz. "holandskog" načina gradnje nasipa, presušila je 1978. godine poznata športsko- ribolovna voda (bara) Gakovac. Osim bare, a zbog presjecanja tokova podzemnih voda osušila se i vrijedna šumska sastojina u šumskom reviru Babin grob (30 ha), a nastale su štete na kulturama PlK.-"Belje". POLITIKA AGRARA I VODOPRIVREDE PREMA ZAŠTITI PRIRODE Čitajući ovaj napis netko bi mogao pomisliti da su današnji zaštitari prirode ogorčeni vodoprivredom, vodograditeljstvom, vodograditeljima kao izvršiteljima brojnih projekata koji utječu na okoliš, prirodu, biljni i životinjski svijet. Dakako da se neke pogreške iz prošlosti ne mogu zaboraviti i služe kao primjer kake se ne bi smjelo raditi, no pri tomu moramo se podsjetiti da 50-te godine 19. stoljeća nisu isto što i početak 21. stoljeća. Vodograditelji nesumnjivo zaslužuju veliko priznanje u razvoju slavonsko-baranjskog poljodjelstva, u zaštiti imovine ljudi, naselja i sela, cesta i puteva u istrebljivanju malarije, kolere i drugih pogubnih bolesti koje su ugrožavale žitelje ovih krajeva. O tome svjedoče brojne publikacije, novinski napisi, izvješća i molbenice koje danas nalazimo u Muzeju i Arhivu grada Osijeka, pa to ne bi trebalo posebno spominjati. No, činjenica je da se s politikom agrara i vodoprivrede kojima se pripisuje isušivanje znamenitih bara i ritova (Kolodjvar, Palača), nisu slagali šumari, lovci, ornitolozi, ljubitelji prirode, slikari, o čemu također postoje pisani dokumenti. Tako je još 1908. godine glasoviti sveučilišni profesor, ribarski stručnjak i ornitolog, Ervin Rössler napisao: "Sasvim je razumljivo da će se ovom gradnjom nasipa (misli na "Albrechtov"6 nasip; dio nasipa "Zmajevac-Kopačevo") potpuno ili djelomično oduzeti površine važne za ptičji svijet i da će stoga utjecati na množinu i broj vrsta, ali osnova tih temeljnih promjena proizlazi iz drugih razloga koje ćemo tek kasnije spominjati" (op. autora: misli vjerojatno na ekonomske razloge poznate pod pojmom "gladi" za zemljom). Razlozi za zabrinutost imali su osnove. U to vrijeme Kopački rit našao se u opasnosti da zauvijek nestane. Gradnja obrambenih nasipa od Veresmartha (Zmajevca) do Kopačeva (Getz, 1998) bila je u tijeku. Bagerima ("robotima") i drugim strojevima koji su u ono vrijeme bili čudo tehnike, presjecani su dunavski i dravski meanderi kako bi se skratio riječni tok i usmjerio u pravac. Obala bi se nakon toga učvrstila kamenom i drugim materijalom. Mogućnost razlijevanja rijeke bila je sve manja, a silina toka kroz forland sve slabiji. U branjenom području prokopavani su melioracijski kanali kojima se postepeno isušivalo tlo. Jedna za drugom nestajale su poznate bare, "jezera", cijeli ritovi, da bi ubrzo bili preorani i zasijani poljodjelskim kulturama. Rössler je najveći problem vidio u neshvaćanju ekološke i estetske vrijednosti područja, u nadvladavanju materijalnih interesa nad kulturološkim, u težnji ondašnjih ljudi (vlasnika Vlastelinstva "Belja") za zemljišnom rentom, do koje je bilo moguće doći oduzimanjem novih površina prirode.7 6 Na dunavskom dijelu inudacije podignut je 1827. godine nasip od Zmajevačke planine do Monjoroša. Vlastelinstvo "Belja" pojačalo je nasip u dužini od 6,8 km. Tridesetih godina 18. stoljeća Vlastelinstvo je izgradilo nasip u širem koritu Dunava do sela Grabovca čime se dobilo 16 tisuća k. jutara obradivih površina. Nakon velikih poplava i probijanja nasipa a godinama: 1834., 1836., 1837., 1853., - izgrađen je 1854. godine "Albrechtov" nasip od Monjoroša do Ašovnja (Asovanyona) i Bokrohata (Bokroshatona). Nasip je 1863. godine produžen do Vajsfoka. U godini 1868. gradnja nasipa nastavila se do Tikveša i kasnije 1872. do Kopačeva. Ukupna dužina nasipa je 32,3 km. 7 Ervin Rössler (1908): ... ihr Schlachtrufe nach Land and höchstmöglicher Bodenrente werden immer dringlich. Das nennt man modern .... Die Poesie des Riedes mit seiner immerns reichen Tierwelt geht ihrem Ende unaufhaltsam entgegen. Die realen, socialen und politischen Verhältnisse ihr unabweislichen sich immer höher spannenden Anspüche lassen sentimentale Rücksichten nich gelten .... |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Gospodarstvena politika veleposjednika bila je jasna: poljodjelstvo na prvome mjestu, a sve ostalo stoje imalo prizvuk kulture, ljubavi prema prirodi, potisnuto je na stranu za neko drugo vrijeme. U takvom povijesnom kontekstu značaja i važnosti, vodoprivreda i vodograditeljstvo od izvršitelja zadataka uskoro postaje važnim političkim čimbenikom s velikim ovlastima sa mostalnog odlučivanja, državnoga inicijatora različitih radova i intervencija za područja ugrožena od poplava. Ugradivši svoje aktivnosti u državni proračun i zakonodavstvo, ističući pritom svoj viši društveni interes, lako se nosila sa zaštitarima prirode, što se manje-više nije promijenilo do danas. Da li će taj status zadržati u mileniju u koji smo ušli, postaje upitno? VODOGRADITELJSTVO U BUDUĆNOSTI Vodograditeljstvo u budućnosti, odvojeno od državnoga proračuna i utjecaja politike agrara i energetike, bez monopolske moći imat će sve veću ulogu a zaštiti prirode i okoliša. Vodograditeljima predstoji značajna uloga u gospodarenju vodom, u navodnjavanjima, u vraćanju rijekama njihovih meandara, u umjetnom zadržavanju vode u poriječju rijeka: Vuke, Drave, Dunava i Save, a posebno na području Kopačkoga rita. Kopački rit će u budućnosti postati umjetno kontrolirani ekosustav providjen brojnim kanalima, nasipima i ustavama, nešto poput velikoga ribnjaka. U mnogim zemljama Europe već se godinama poduzimaju mjere i pronalaze načini vraćanja izgubljenih dijelova prirode u prijašnje stanje. Gotovo presušene bare, zapušteni riječni rukavci, jezera, bajeri, tresetišta, nastoje se obnoviti i staviti u funkciju života koji je gotovo izumro. Švicarci već pola stoljeća obnavljaju svoje zapuštene šljunčare, jezerca u tresetištima, bare, lokve i cijela područja koja su zbog industrijalizacije izgubila svoja prirodna obilježja. U svemu tomu znatnu ulogu imaju vodograditelji koji ekologiji pridaju veliku pozornost, o čemu govore i stručni nazivi: "doprirodna vodogradnja", "živa gradnja" itd. (VVilbermuth, 1978)." U nekim je kantonima suradnja zaštitara prirode i vodograditelja zakonska obveza; ni jedan projekt ne prolazi mjerodavne komisije bez obostrane suglasnosti. Obnova starih riječnih meandara, kanala, plavnih livada, sve je prisutnija u: Madjarskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Austriji. Prema PHAR-ovom programu (Poland and Hungary: Action for the Restructuring of the Economy ) predviđena je obnova Maloga otoka Brajila na rijeci Moravi (Češka) i krajolika uz rijeku Prut u Moldaviji (Rumunjska). U Češkoj na rijeci Dyji očišćenje kanal (3,2 km) koji je zbog zapuštenosti ugrozio vrlo vrijednu šumsku sastojinu (250 ha) dovodeći je u stanje zamočvarivanja. Dragom akcijom, također na ušću spomenute rijeke obnovljena je vegetacija vlažne livade, što su pozdravili lokalni stočari. Republika Češka nastoji obnoviti mrežu rukavaca rijeke Morave nizvodno od brane "Nove Mlyny" u šumi Herdy (548 ha). Godine 1998. Izgrađena je mreža kanala zbog mrijesta ribe. Eu - eksperti predložili su da se rijeka Dyja skrene u bivše meandre. Slični programi provode se u Austriji, Njemačkoj itd. (Zinke Enviroment Consulting ...,1999). Vrijedno spomena je rad grupe autora (Maj s toro vić, Getz, Brna, 1997) za uspostavljanje kontroliranoga režima vodostaja u Kopačkome ritu, čime bi se postiglo sigurnije mriješćenje ribe, njezin rast te stvorili povoljniji uvjeti za gnježđenje mnogih vrsta ptica močvarica. U prilog obnove i navodnjavanja Dravice je i rad V. Pančića (1991). Upuštanje vode u Dravicu uvjetuje se analizom korespondentnih vodenih razina Dunava u Kopačkom ritu i zaobalju uz uvažavanje interesa: šumara, uzgajivača divljači (lovaca), športskih ribolovaca, i ostalih. Zaključimo, Kopački rit u kontekstu šireg plavnog područja Baranje nesumnjivo je oblikovan rukom vodograditelja prema željama, interesima i potrebama vlasnika i korisnika. Taj upliv, koji je s ekološko-zaštitarskog stajališta bio manje-više nepovoljan za ekosustav, njegov biljni i životinjski svijet trebao bi u budućnosti dobiti pozitivna obilježja. Vodograditeljima proričemo sve veću nazočnost u gospodarenju vodama, gradnji sustava za navodnjavanje, u obnovi starih rukavaca i meandara rijeka Vuke, Drave i Dunava, obnovi i uređenju ribnjaka, zapuštenih bajera, kanala kao i restauraciji glasovite bare Kopačkoga jezera, te uspostavi sustava nadzora, režima naplavljivanja i odvodnje cijeloga Kopačkoga rita. Ukoliko se to ne uradi, Kopački rit će izgubiti ulogu najvećeg okupljališta i gnijezdilišta ptica močvarica u ovom dijelu Europe. Koliko to može utjecati na znatiželju pasioniranih promatrača ptica (bird watch) i ljubitelja prirode, na ponudu i isticanju Kopačkoga rita kao osebujne turističke destinacije koja se često spominje u javnim medijima, pokazat će vrijeme. Mr. sc. Darko Getz, dipl. ing. biologije 8 Podrazumijeva se upotreba nezalivenih kamenih blokova, korištenje šuplje opeke u kosinama kanala, podizanje obalnih šumaraka. Za pragove se koristi grubi prirodni kamen. Formiraju se dionice kanala s različitim brzinama otjccanja vode, što pomaže mrijestu i zadržavanju ribe i drugih vodenih životinja. Prema Bonacciu pojam "ekološki inženjering" sve se češće koristi posebno među znastvcnicima SAD-a. Definiciju ekološkog inženjeringa dali su 1989. američki znastvenici Mitsch i Jorgensen u knjizi Ecological engineering: An introdukcion to ecotechnology. Po njima je ekološki inženjering planiranje ljudskog društva u suglasju s prirodnim okolišem na obostranu korist. Eko - inženjering ... je u biti strategija, suradnja s prirodom ili još više njena praktična primjena; .... osigurati koristi i svesti na najmanju mjeru štete svim čimbenicima u prirodnim procesima i okolini. |