DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 78 <-- 78 --> PDF |
U ćubastog gnjurca kljun je crven, jak i šiljat, na rubovima sitno nazubljen. Prsti im nisu srasli plivajućim kožicama kao u pataka, već je svaki prst za sebe obrubljen plivaćom kožom koju na vrhovima prekrivaju plosnati nokti. Dok pliva tijelo mu se samo plitko uranja u vodu, nećujno zaranjajući. Pod vodom je vrlo brz, odbacujući se snažnim zamasima nogu. Iako se hrani svim manjim vodenim životinjama, od rakova, mekušaca i punoglavaca do insekata i njihovih razvojnih oblika, riba mu je najčešće na trpezi. Nije stoga čudo daje u prošlosti, uz kormorana, bio široko proganjan i ubijan na ribnjacima. Danas uživa potpunu zaštitu. Daleko prije samog reprodukcijskog razdoblja, još tijekom zime, dolazi do formiranja parova. Kada jednom odabere područje gniježdenja, počinju posebni obredi njihovih osebujnih „svadbenih svečanosti". Neke od njih prikazuje slika 3 (a i b). Slika 3. Neki od ceremonijala snubljcnja u vrijeme "svadbenih svečanosti"; a. uspravni stav na površini vode pred izradu gnijezda, b. podvodno približavanje partneru a "pingvin" stavu, (svi crteži iz Buch der Vogelwelt, Stuttgart 1973.) U razdoblju od svibnja do srpnja u plivajuće gnijezdo ženka jednom godišnje snese 3-6 jaja, na kojima naizmjence s mužjakom sjede 25-29 dana. Mladi su potrkušci; čim se izvale iz jajeta i osuše spremni su zaplivati pa čak i roniti. Umorivši se, redovno se uspnu ženki na leda, koja su po vanjskoj strani providena nešto produljenim perjem poput ograde, unutar koje se ugodno smjeste i odmaraju. Već smo istakli daje ćubasti gnjurac u nas čest i široko rasprostranjen. Računa se da u Hrvatskoj gnijezdi 2500 do 3000 parova. Obitava na svim odgovarajućim staništima Europe, uz izuzetak Islanda te najsjevernijih dijelova Skandinavije i Rusije. U kasnu jesen usporedo sa zamrzavanjem otvorenih voda seli na jug, zimujući na priobalju mora i ušćima većih rijeka. Od prve izabrane ptice godine, sivog sokola (Falco peregrinus) godine 1971. pa do danas, prošlo je punih 30 godina otkako Njemački savez za zaštitu prirode iz Bonna (NABU) provodi izbor europske ptice godine. Ćubasti gnjurac tako je trideset prva vrsta po redu, čijim se izborom, ponovimo to još jednom, nije toliko željelo zaštititi ovu prelijepu pticu naših preostalih močvara, koliko skrenuti pozornost na vodu i svu delikat nost sve većeg iskorišćavanja slobodnih voda na kojima obitava ovaj gnjurac. Kako prijedlog za pticu godine NABU-a može proslijediti bilo koja europska zaštitarska udruga, možda je red na nama šumarima da okupljeni oko Hrvatskoga šumarskog društva istaknemo neku od ugroženih šumskih vrsta za pticu godine 2002. Ovo tim prije, jer je Generalna skupština UN-a upravo tu godinu proglasila Međunarodnom godinom planina. Alojzije Frković Literatura Heinzel, H., Fitter, R. i Parslow J. 1999: Ptice Hrvatske i Europe. Hrvatsko ornitološko društvo, Zagreb. Knop, F. 1961/62: Gnjurci. Lovački vjesnik 7-8, str. 169-170. Mužinić , J. 2001: Ćubasti gnjurac - ptica godine. Hrvatska vodoprivreda 104, str. 52-53. |