DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 77 <-- 77 --> PDF |
CUBASTI GNJURAC (Podiceps cristatus) - PTICA 2001. GODINE Nakon crvenkaste lunje (Milvus milvus) jubilarne ptice 2000. godine, za pticu prve godine novog tisućljeća 2001. proglašen je ćubasti gnjurac {Podiceps cristatus), znana ptica močvarica, čiji je život vezan za močvarna i vodena staništa Europe i Hrvatske. Za razliku od sve prorjeđenije crvene lunje, za koju smo ustvrdili da joj ugroženost proizlazi kao posljedica devastacije životnog prostora (otvorenih oraničnih i livadnih površina) i neodgovornog odnosa čovjeka prema prirodi i okolišu, za aktualnu pticu godine to se ne bi moglo reći. Ćubasti gnjurac ne samo daje česta i relativno brojna ptica, nego je i poznata širem krugu ljudi. Motritelji ptica mogu je vidjeti gotovo na svakom našem ribnjaku, jezeru i/ili umjetnoj akumulaciji nizinskog dijela zemlje, čije su obale prekrivene trskom, ša- šom ili nekom drugom vodenom vegetacijom. Koji je onda pravi razlog da ova prelijepa ptica močvarica dobija status "ptice godine"? "Ne izabire se uvijek ugrožena vrsta ptice, niti iznimno rijetka vrsta koju ljudi nikada nisu vidjeli. Problem se može zahvatiti i šire, tako da izabrana vrsta simbolički predstavlja ujedinjene probleme u okolišu ..." napisala je ornitologinja dr. se. Jasmina Mužinić u ovogodišnjem svibanjskom broju časopisa "Hrvatska vodoprivreda". Dok se na ugroženost livadnih biotopa upozorilo izborom bijele rode (Ciconia ciconia), neprimjerenim gospodarenjem oraničkih površina izborom već spomenute crvenkaste lunje (Milvus milvus), izborom ovogodišnjeg ćubastog gnjurca "skreće se pozornost na Slika 1. Ćubasti gnjurac - ptica godine 2001. vodu i probleme slobodnih voda u prirodi". A daje voda naša strateška odrednica, nek posluže riječi iz uvodnika urednice Branke Mataković -Paver iz spomenutog broja "Hrvatskih šuma": Teško je kada nema tekuće vode. Nikome ne pada na pamet da vodom iz bunara ili udaljene česme puni do vrha kadu za kupanje, da za pranje zubi potroši i po dvije litre vode (koliko zna iscuriti iz slavine), da se od vrućine brani zalijevanjem terasa... Predočite kako je tek onima koji pješače kilometre i kilometre da bi donijeli tu dragocjenu tekućinu tek za najnužnije potrebe. A kako žive oni koji je nemaju odakle donijeti, nego vodu kupuju kao i svaku drugu robu? Ako imaju čime. Slika 2. lako slab letač ćubasti gnjurac u letu drži glavu i vrat ispod razine tijela. Prema znanstvenoj sistematici gnjurci spadaju u red plijenorki (Pygodes), podred gnjurci (Podicipedidae) i rod gnjurci (Podiceps). Od poznatih pet europskih gnjuraca u nas, pored ćubastog gnjurca, gnijezde još crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis) i mali gnjurac (Tachyhabtus ruficollis), dok nam ušati gnjurac (Podiceps auritus) i ridogrli gnjurac (Podiceps grise- gena) dolaze samo na zimovanje. Svi su gnjurci ptice vodenih staništa, jednako spretni na vodi i pod vodom. Na kopnu su vrlo nespretni. U svih pet vrsta osnovna boja perja tijela je ista, odozgo tamno siva, a odozdo bijela. Gnijezda viju na stajaćim vodama, močvarama i/ili jezerima, a tvore ih skupljene vlati trske i drugih vodenih biljaka. Ćubasti gnjurac najveći je i najpoznatiji od svih naših gnjuraca. Veličine je divlje patke, od koje je manje zdepast i dugovrat. Krila su mu uska i malena (u rasponu mjeri 85 cm) pa nije čudo da slovi kao slab letač. U vrijeme gniježđenja odlikuje se crnosmeđim produženim perjem na glavi, koje formira a obliku ćube (kukme) i riđim ovratnikom kojega u vrijeme snubljenja pri maštovitim ljubavnim igrama oblikuje u lepezu, prekrivajući perjem uši i gornji dio vrata. Nakon gniježđenja gubi svadbeno ruho. Za razliku od divljih pataka spolovi se ne razlikuju ni veličinom, ni bojom perja. Od odraslih jedinki mlade lučimo po prugastom vratu i glavi. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 78 <-- 78 --> PDF |
U ćubastog gnjurca kljun je crven, jak i šiljat, na rubovima sitno nazubljen. Prsti im nisu srasli plivajućim kožicama kao u pataka, već je svaki prst za sebe obrubljen plivaćom kožom koju na vrhovima prekrivaju plosnati nokti. Dok pliva tijelo mu se samo plitko uranja u vodu, nećujno zaranjajući. Pod vodom je vrlo brz, odbacujući se snažnim zamasima nogu. Iako se hrani svim manjim vodenim životinjama, od rakova, mekušaca i punoglavaca do insekata i njihovih razvojnih oblika, riba mu je najčešće na trpezi. Nije stoga čudo daje u prošlosti, uz kormorana, bio široko proganjan i ubijan na ribnjacima. Danas uživa potpunu zaštitu. Daleko prije samog reprodukcijskog razdoblja, još tijekom zime, dolazi do formiranja parova. Kada jednom odabere područje gniježdenja, počinju posebni obredi njihovih osebujnih „svadbenih svečanosti". Neke od njih prikazuje slika 3 (a i b). Slika 3. Neki od ceremonijala snubljcnja u vrijeme "svadbenih svečanosti"; a. uspravni stav na površini vode pred izradu gnijezda, b. podvodno približavanje partneru a "pingvin" stavu, (svi crteži iz Buch der Vogelwelt, Stuttgart 1973.) U razdoblju od svibnja do srpnja u plivajuće gnijezdo ženka jednom godišnje snese 3-6 jaja, na kojima naizmjence s mužjakom sjede 25-29 dana. Mladi su potrkušci; čim se izvale iz jajeta i osuše spremni su zaplivati pa čak i roniti. Umorivši se, redovno se uspnu ženki na leda, koja su po vanjskoj strani providena nešto produljenim perjem poput ograde, unutar koje se ugodno smjeste i odmaraju. Već smo istakli daje ćubasti gnjurac u nas čest i široko rasprostranjen. Računa se da u Hrvatskoj gnijezdi 2500 do 3000 parova. Obitava na svim odgovarajućim staništima Europe, uz izuzetak Islanda te najsjevernijih dijelova Skandinavije i Rusije. U kasnu jesen usporedo sa zamrzavanjem otvorenih voda seli na jug, zimujući na priobalju mora i ušćima većih rijeka. Od prve izabrane ptice godine, sivog sokola (Falco peregrinus) godine 1971. pa do danas, prošlo je punih 30 godina otkako Njemački savez za zaštitu prirode iz Bonna (NABU) provodi izbor europske ptice godine. Ćubasti gnjurac tako je trideset prva vrsta po redu, čijim se izborom, ponovimo to još jednom, nije toliko željelo zaštititi ovu prelijepu pticu naših preostalih močvara, koliko skrenuti pozornost na vodu i svu delikat nost sve većeg iskorišćavanja slobodnih voda na kojima obitava ovaj gnjurac. Kako prijedlog za pticu godine NABU-a može proslijediti bilo koja europska zaštitarska udruga, možda je red na nama šumarima da okupljeni oko Hrvatskoga šumarskog društva istaknemo neku od ugroženih šumskih vrsta za pticu godine 2002. Ovo tim prije, jer je Generalna skupština UN-a upravo tu godinu proglasila Međunarodnom godinom planina. Alojzije Frković Literatura Heinzel, H., Fitter, R. i Parslow J. 1999: Ptice Hrvatske i Europe. Hrvatsko ornitološko društvo, Zagreb. Knop, F. 1961/62: Gnjurci. Lovački vjesnik 7-8, str. 169-170. Mužinić , J. 2001: Ćubasti gnjurac - ptica godine. Hrvatska vodoprivreda 104, str. 52-53. |