DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 77 <-- 77 --> PDF |
CUBASTI GNJURAC (Podiceps cristatus) - PTICA 2001. GODINE Nakon crvenkaste lunje (Milvus milvus) jubilarne ptice 2000. godine, za pticu prve godine novog tisućljeća 2001. proglašen je ćubasti gnjurac {Podiceps cristatus), znana ptica močvarica, čiji je život vezan za močvarna i vodena staništa Europe i Hrvatske. Za razliku od sve prorjeđenije crvene lunje, za koju smo ustvrdili da joj ugroženost proizlazi kao posljedica devastacije životnog prostora (otvorenih oraničnih i livadnih površina) i neodgovornog odnosa čovjeka prema prirodi i okolišu, za aktualnu pticu godine to se ne bi moglo reći. Ćubasti gnjurac ne samo daje česta i relativno brojna ptica, nego je i poznata širem krugu ljudi. Motritelji ptica mogu je vidjeti gotovo na svakom našem ribnjaku, jezeru i/ili umjetnoj akumulaciji nizinskog dijela zemlje, čije su obale prekrivene trskom, ša- šom ili nekom drugom vodenom vegetacijom. Koji je onda pravi razlog da ova prelijepa ptica močvarica dobija status "ptice godine"? "Ne izabire se uvijek ugrožena vrsta ptice, niti iznimno rijetka vrsta koju ljudi nikada nisu vidjeli. Problem se može zahvatiti i šire, tako da izabrana vrsta simbolički predstavlja ujedinjene probleme u okolišu ..." napisala je ornitologinja dr. se. Jasmina Mužinić u ovogodišnjem svibanjskom broju časopisa "Hrvatska vodoprivreda". Dok se na ugroženost livadnih biotopa upozorilo izborom bijele rode (Ciconia ciconia), neprimjerenim gospodarenjem oraničkih površina izborom već spomenute crvenkaste lunje (Milvus milvus), izborom ovogodišnjeg ćubastog gnjurca "skreće se pozornost na Slika 1. Ćubasti gnjurac - ptica godine 2001. vodu i probleme slobodnih voda u prirodi". A daje voda naša strateška odrednica, nek posluže riječi iz uvodnika urednice Branke Mataković -Paver iz spomenutog broja "Hrvatskih šuma": Teško je kada nema tekuće vode. Nikome ne pada na pamet da vodom iz bunara ili udaljene česme puni do vrha kadu za kupanje, da za pranje zubi potroši i po dvije litre vode (koliko zna iscuriti iz slavine), da se od vrućine brani zalijevanjem terasa... Predočite kako je tek onima koji pješače kilometre i kilometre da bi donijeli tu dragocjenu tekućinu tek za najnužnije potrebe. A kako žive oni koji je nemaju odakle donijeti, nego vodu kupuju kao i svaku drugu robu? Ako imaju čime. Slika 2. lako slab letač ćubasti gnjurac u letu drži glavu i vrat ispod razine tijela. Prema znanstvenoj sistematici gnjurci spadaju u red plijenorki (Pygodes), podred gnjurci (Podicipedidae) i rod gnjurci (Podiceps). Od poznatih pet europskih gnjuraca u nas, pored ćubastog gnjurca, gnijezde još crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis) i mali gnjurac (Tachyhabtus ruficollis), dok nam ušati gnjurac (Podiceps auritus) i ridogrli gnjurac (Podiceps grise- gena) dolaze samo na zimovanje. Svi su gnjurci ptice vodenih staništa, jednako spretni na vodi i pod vodom. Na kopnu su vrlo nespretni. U svih pet vrsta osnovna boja perja tijela je ista, odozgo tamno siva, a odozdo bijela. Gnijezda viju na stajaćim vodama, močvarama i/ili jezerima, a tvore ih skupljene vlati trske i drugih vodenih biljaka. Ćubasti gnjurac najveći je i najpoznatiji od svih naših gnjuraca. Veličine je divlje patke, od koje je manje zdepast i dugovrat. Krila su mu uska i malena (u rasponu mjeri 85 cm) pa nije čudo da slovi kao slab letač. U vrijeme gniježđenja odlikuje se crnosmeđim produženim perjem na glavi, koje formira a obliku ćube (kukme) i riđim ovratnikom kojega u vrijeme snubljenja pri maštovitim ljubavnim igrama oblikuje u lepezu, prekrivajući perjem uši i gornji dio vrata. Nakon gniježđenja gubi svadbeno ruho. Za razliku od divljih pataka spolovi se ne razlikuju ni veličinom, ni bojom perja. Od odraslih jedinki mlade lučimo po prugastom vratu i glavi. |