DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Svi navedeni rezultati istraživanja nedvojbeno namukazuju na utjecaj prirodnih sastojina na povećanje njihove stabilnosti, biološke raaznolikosti i produktivnosti. Cilj svakog naprednog šumarstva, pa tako i hrvatskog, trebao bi biti u prirodnom pomlađivanju prirodnih sastojina te njihovoj njezi koja se temelji na proce- Prof. dr. se. Joso Vukel ić : sima koji se odvijaju u svakoj stabilnoj prirodnoj sastojini. To je jedini način da nam šume ostanu i dalje stabiIne i produktivne te da im na temeljima potrajnog gospodarenja, koje je svojstveno našemu šumarstvu, osiguramo vječnost. ŠTO JE TO ŠUMA I NJEN ODRŽIVI RAZVOJ Danas se u svijetu barata pojmom "održivi razvoj" - to je pojam kojim se promiče novo načelo u želji da se ujedine gospodarske socijalne i ekološke potrebe u harmoničnu cjelinu. Tu ima i pristalica i oponenata da li je to utopija ili jedini izlaz? Osnovne kritike kod nas i u svijetu su, da nije definirano nulto stanje i da se ne uzima u obzir veliki porast stanovništva, što uzrokuje porast energije i nemogućnost kontroliranja takvoga razvoja. Kod nas su najčešće pristalice toga bili sociolozi, dok fundamentalce što će reći i nas, nitko nije ni pitao. No u šumarstvu - ako je išta pogodno za definiciju i primjenu termina održivi razvoj, onda je to prirodni resurs koji je obnovljiv, a takvog resursa osim šume nema. Mi govorimo o potrajnosti, to je načelo koje potječe iz njemačkog šumarstva 1713. god., a u Hrvatskoj isto načelo uvodi Marija Terezija 1769. god. zakonskim uredbama o šumama Austrougarske. U predmetu Uređivanja šuma kao studenti čuli smo definiciju tada shvaćanu na malo drukčiji način: "s obzirom na dobivanje prihoda, šumska gospodarstva možemo organizirati tako da iz šume dobivamo svake godine trajno podjednake prihode. Tako gospodarenje zovemo, trajnim, potrajnijim gospodarenjem". Za to sijede i potvrde na svjetskoj razni Rio i Helsinki. Potrajno gospodarenje šumama definira se kao "gospodarenje i iskorištavanje šuma i šumskih zemljišta na način i u takvoj mjeri da se održava njihova biološka raznolikost, vitalnost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, da sada i u budućnosti ispune ekološke, socijalne i gospodarske funkcije na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini i da ne štete drugim ekosustavima". Najkraća, a potpuna definicija je "Šumskim bogatstvima i zemljištima treba potrajno gospodariti da bi socijalno, gospodarski, ekološki, kulturno i duhovno, koristili sadašnjim i budućim generacijama". Bit toga je korištenje kamata (prirasta) ali ne i glavnice (drvne zalihe) koja mora ostati netaknuta. Najbolja pak definicija je ona Petra Preradovića od prije 150 godina kada je i osnovano Hrvatsko šumarsko društvo "nije blago ovo naše domovine, glavnica je ono što mi uživati možemo a potrošiti ne smijemo". Šumarskim radom kroz 150 godina bili smo na tragu onoga što traži 21. stoljeće. Uglavnom danas se u svijetu ukazuje na to da su se mnogi suviše bazirali na klasičnu kratkoročnu korist od šuma, zanemarujući šumske ekosustave i korist koju od njih ljudi imaju, a koji rijetko imaju tržišnu vrijednost. Stoga neki sugeriraju da bi prirodne šume morale ostati državne šume a plantaže i si. u privatnom vlasništvu. Država i politika nije baš veliki zagovornik održivoga razvoja, više su to nevladine udruge kao HŠD-a i npr. Pro-Silva, što je i nama poticaj da pri HŠD-u osnujemo našu Pro-Silvu. Kakva je situacija u Hrvatskoj? Iz tablica zaliha iz 1986., 1996. i procjene za 2005. g. za šume s kojima gospodare "Hrvatske šume", vidimo vodi se gospodarenje po načelima održvoga razvoja. Imali smo dvije nacionalne inventure, 1986. god. drvna zaliha je 250 mil. m\ 1996. god. 278 mil. m3 - za sve vrste drveća raste, osim za jelu koja je pala na 28 mil. m3 u tih 10 godina. U 2005. god. očekuje se drvna zaliha od 310 mil. m3. Znači i prije nego stoje svijet definirao održivi razvoj bili smo na tragu apsolutno održivog razvoja, potrajnog gospodarenja šumama, a da u tehnološkom procesu, propisima i ponašanjima ne da nezaostajemo, nego prednjačimo pa smo tu i ispred Europe. No, problem je u sociologijskom i marketinškom načelu, gdje kompletna struka apsolutno griješi. Tako da se događa i ovih dana čitamo izjave političara daje npr. Velebit očuvan zahvaljujući dosadašnjoj depresiji u zadnjih 10-tak godina. Priznanje dobivaju Zelena akcija i si., a hrvatska šumarska struka nije ni spomenuta. Još je bilo takvih slučajeva, pa nam to daje pravo iznijeti 10-tak razloga zastoje to tako, bez namjere ikoga vrijeđati, a s ciljem promijeniti nešto u odnosima naše struke i javnosti. Nema javnih rasprava i ne pišu se dovoljno knjige, nismo održali raspravu hrvatske šume i održivi razvoj. Ovo što danas govorimo u skladu je s tim, ali kao posebnu temu to nismo raspravljali. To je učinila npr. Turistička zajednica još 1994. god. U Rijeci je 1995. na Ekonomskom fakultetu tiskana knjiga Ekonomika i održivi razvoj, Državna uprava za zaštitu okoliša prevodila je niz dokumenata koji govore o održivom razvoju itd. Danas ćemo promovirati jednu izvanrednu knjigu (o jeli), ali za nas šumare, za struku, što će nam značiti puno ali možda bi nam više koristila knjiga, npr. "Šumarstvo za nešumare". Krajnji je čas da na tome poradimo. |