DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Prof. dr. sc. Slavko M at i ć: PRIRODNOST ŠUMA I UVJET STABILNOSTI I PROIZVODNOSTI Prirodna šuma ili prirodni šumski ekosustav je najsloženija životna zajednica ili biogeocenoza u kojoj su živa bića i njihova stoj bina prostorno i vremenski povezana kružnim i ostalim protokom energije i tvari. Ta temeljna organizacijska jedinica prirode, svoju prirodnu jedinstvenost dokazuje sposobnošću samoorganizacije, samoodržanja i samoobnove. Životna zajednica ili biocenoza je predstavljena zajednicom biljaka, životinja i mikroorganizama a razvija se na određenoj stojbini obilježenoj osebujnim tlom i klimom koja je okružuje i na nju utječe. Ona je u stanju oblikovati i mijenjati svoju stojbinu te svojim dugogodišnjim utjecajem utječe na fizikalna i kemijska svojstva tla koja osiguravaju njenu samoopstojnost te selektira i onemogućava pridolazak stranih vrsta kako biljaka i životinja tako i mikroorganizama. Biljke su primarni proizvođači, koje su u stanju stvarati hranu iz jednostavnih anorganskih tvari, životinje su uglavnom makropotrošači ili fagotrofi, a mikroorganizmi su bakterije i gljive koje su mikropotrošači ili saprofiti jer su u stanju razgrađivati složene organske spojeve. Biotop ili stojbina je odlučujući čimbenik koji određuje vrste koje se na njemu mogu razvijati i koje će moći živjeti i funkcionirati u zajedništvu. Stojbina je sastavljena od tla sa svojim fiziklanim i kemijskim svojstvima, anorganskih tvari koje su uključene-u kruženju (C, N, C02 H20 i dr.), organiskih spojeva (bjelančevine, ugljikohidrati, lipidi, humusne tvari i dr.), klimatske i druge prilike (temperatura, svjetlost i drugi fizički čimbenici). Ove temeljne postavke ekologije šuma o prirodnim šumskim ekosustavima i načinu njihovog funkcioniranja iznosimo ponajprije, da bi na što jednostavniji način sagledali složenost u nastanku, opstanku i funkcioniranju prirodnog šumskog ekosustava ili prirodne šumske zajednice, koja je temeljni objekt gospodarenja u šumarstvu. Pogreške u gospodarenju, posebice u pomlađivanju ovih složenih ekosustava ispravljaju se stoljećima najčešće su za šumski ekosustav i okoliš katastrofalne. Zbog toga se takvi i slični radovi mogu povjeriti samo šumarskoj struci i kvalitetnim šumarskim stručnjacima. Poluprirodni i umjetni šumski ekosustavi, koji su nastali utjecajem čovjeka, razvijaju se jednim djelom na navedni način, ali uz jedno temeljno negativno obilježje izostanka svojstva samoodržavanja i samoobrane. Oni nemaju biološku raznolikost, koja je neophodna zbog održavanja prirodne ravnoteže i stabilnosti. Da bi šumske sastojine bile biološki raznolike, temeljna je pretpostavka u osiguranju prirodnog pomlađivanja. Prirodnost hrvatskih šuma iznosi 95 % u odnosu na ukupnu površinu šuma. Šumske kulture, koje sudjeluju sa 5 %, samo su jedan prijelazni stadij na putu prema prirodnim šumama. Pionirske vrste drveća s kojima osnivamo šumske kuture na tlima koja su izgubila svojstva šumskih tala, siguran su čimbenik koji će od nešumskih tala stvoriti pogodna šumska tla za jednu od klimatskih šumskih zajednica. U istraživanjima u Gorskom kotru 1998. godine definirali smo one klimatske promjene koje su uvjetovale sušenje određenih vrsta drveća, posebno obične jele, te blagovremeno formiranje sastojina s drukčijim odnosom vrsta drveća u omjeru smjese, a ponegdje i s drugim vrstama drveća.. U razdoblju od 20 godina prosječne godišnje i vegetacijske temperature za meteorološku postaju Vrelo Ličanke, odnosno Fužine, povećale za 1,3 "C odnosno 1.8 °C. Za istu postaju i razdoblje prosječne godišnje i vegetacijske padaline smanjile su se za 592.6 mm, odnosno 265.2 mm. Sve su te promjene znatno utjecale na sušenje jele, koja je vrsta s vrlo uskom ekološkom valencijom glede temperature i vlage. Uzmicanje jele, zbog povećanja temperature i smanjenja količine padalina ide u prilog običnoj bukvi koja zauzima njeno mjesto. Pretvaranjem mješovitih prebornih sastojina jele i bukve u čiste sastojine bukve, donekle se smanjila gospodarska vrijednost ovih sastojina, kao i biološka raznolikost, što u ovom slučaju neznatno utječe na smanjenje općekorisnih funkcija ovih šuma. Istražujući utjecaje razmaka sadnje i kvalitete staništa na uspijevanje mladih sastojina hrasta lužnjaka, osnovali smo pokusne plohe na kvalitetnim šumskim tlima, prirodne, suvisle grabove panjače te na ne šumskom tlu bivšeg pašnjaka. U sastojinama hrasta lužnjaka osnovanim na kvalitetnim šumskim tlima, postotak najkvalitetnijih stabala raste sa smanjenjem razmaka sadnje. Stabala srednje kvalitete ima najviše, a stabala najlošije kvalitete najmanje. U sastojinama osnovanim na nešumskim pašnjačkim tlima isto tako postotno učešće najkvalitetnijih stabala raste s povećanim brojem biljaka po jedinici površine. Postoje signifikantne razlike u kvaliteti stabala kod svih razmaka sadnje i broja biljaka hrasta lužnjaka između sastojina podignutih na kvalitetnom šumskom tlu i sastojina podignutih na nešumskom panjačkom tlu, u korist sastojina na šumskom tlu. Srednje visine stabala kod svih šest razmaka sadnje na šumskim tlima u prosjeku su 25 cm veće od visina koje su izmjerene u sastojinama na nešumskom tlu. |