DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 47 <-- 47 --> PDF |
J. Domac: PROJEKT ARBRE: ODRŽIVO ENERGETSKO PODUZETNIŠTVO I ŠUMARSTVO IDU ZAJEDNO Šumarski list br. 5 6, t´XXV (2001), 283-290 odrediti strategiju razvoja elektroenergetskog sustava, kojom se određuju temeljni pravci razvoja. Među te pravce razvitka mogu se uvrstiti dalje iskorištavanje vodnih snaga s određivanjem prioriteta prema vodotocima, određivanje strukture termoelektrana, izgradnja toplana i centraliziranih toplinskih sustava za grijanje gradova i opskrbu industrije, povećanje energetske učinkovitosti posebice na strani potrošnje, primjena obnovljivih izvora energije, realne cijene energije, tarifni sustavi za umrežene energente itd. Biomasa je poslije velikih hidroelektrana najznačajniji obnovljivi izvor energije. Iako je u prošlosti korištena uglavnom za dobivanje toplinske energije, u novije se vrijeme sve više podižu i postrojenja za biomasu za dobivanje električne energije, a očekuje se da će se takav trend nastaviti i u budućnosti. U velikom broju razvijenih zemalja prisutan je, ili je čak već u velikoj mjeri uznapredovao, trend deregulacije tržišta električne energije i restrukturirajućih promjena u svim dijelovima elektroenergetskog sustava. Sličan proces započeo je i u Hrvatskoj, te se procjenjuje da će njegove posljedice imati značajan učinak na bu duću proizvodnju električne energije iz biomase. Kako će se proces tranzicije razvijati, pojačavat će se i potreba za ekonomski konkurentnom, niskom cijenom električne energije, ali i primjenom ekološki prihvatljivih tehnologija i goriva. Iako su ova dva zahtjeva naizgled u suprotnosti, takav je trend već vidljiv u brojnim zemljama kao što su SAD, Finska, Nizozemska i si. [4, 5]. Daleko najznačajniji način proizvodnje električne energije iz biomase, danas su kogeneracijska postrojenja (istovremena proizvodnja toplinske i električne energije). Osim malih, pojedinačnih sustava u sklopu europskih elektroprivreda, trenutačno je instalirano preko 1200 MVVe Š6Ć. Biomasa (najviše otpad iz drvne industrije i poljoprivrede te komunalni otpad) se koristi za proizvodnju električne energije u sustavima s konvencionalnom parnom turbinom. U SAD je u takvim sustavima instalirano više od 8000 MVVe [7]. Iako su takva postrojenja prilično male snage, najčešće oko 20 MVVe, a zahtijevaju relativno visoke investicijske troškove, ipak je moguće proizvesti električnu energiju koja je cijenom konkurentna tamo gdje su na raspolaganju dovoljne količine jeftine biomase (tablica 2). Tablica 2. Pregled tehnologija za proizvodnju električne energije iz biomase [8] Table 2 Power range and reported efficiences of different technologies [8] Tehnologija Električna snaga u MWe Prosječna ukupna efikasnost u % Parni motor Parna turbina (protutlačna) Parna turbina (kondenzacijska s oduzimanjem) Parna turbina (kondenzacijska) Plinski motor Plinska turbina Rasplinjavanje i kombinirani ciklus Stirling motor Gorive ćelije Višu učinkovitost i niže investicijske troškove moguće je postići u sustavima koji će koristiti plinske turbine. Trenutačno se najviše razvijaju sustavi integriranog rasplinjavanja biomase i plinske turbine (BIG/GT, od engl. Biomass Integrated Gasifier/Gas Turbine) [8]. Rasplinjavanje je termokemijski proces pri kojem se sirovina (ugljik) djelomično oksidira zagrijavanjem do temperature od 1200 °C kako bi se proizveo stabilni gorivi plin. Postoji nekoliko načina rasplinjavanja, a dobiveni gorivi plin sastoji se uglavnom od CO, vodika i metana, a goriva mu je vrijednost relativno niska i iznosi između 4 i 6 MJ/Nm5. Od tehnologije rasplinjavanja za proizvodnju električne energije dosta se očekuje već u skoroj budućnosti. U razvoju su različiti sustavi u Europi i obje Amerike. Prvo potpuno komercijalno postrojenje za rasplinjavanje gradskog otpada pušteno je 1998. godine u pogon u Lahti, u Finskoj. Energija se iz 0,025-2,0 16 1 - 150 25 5-800 35 1 -800 40 0.025- 1.5 2 1 -200 35 5-450 55 0.0003 - ? 40 0.005 - ? 70 dobivenog plina proizvodi u sklopu kogeneracijskog postrojenja ukupne snage 160 MVVe i 250 MVVth, od čega se rasplinjavanjem pokriva 15% [9]. Postoji mišljenje da bi za proizvodnju električne energije iz biomase trebalo uzgajati energetske biljke na velikim površinama, provoditi masovnu sječu šuma i slično, što bi sve imalo izrazito nepovoljan utjecaj na okoliš. U stvarnosti se, međutim električna energija iz biomase proizvodi isključivo u manjim postrojenjima snage do 70 MWe, najčešće i puno manje, a energija se proizvodi iz otpada i sporednih proizvoda poljoprivrede, šumarstva i drvne industrije. Osim toga, biomasa kao gorivo za proizvodnju električne energije može predstavljati samo značajan dodatni, ali ne i najvažniji element elektroenergetskog sustava. Čak i ako se energija proizvodi iz plantažno uzgojenih biljaka, zauzeće zemljišta je relativno malo, a utjecaj na okoliš bitno je |