DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 109 <-- 109 --> PDF |
kestena i cera, dok su jela i bukva bile manje zastupljene. Najviše se trgovalo s hrastom i kestenom, dok je bukva smatrana svetim drvetom i uglavnom je bila zaštićena. Naime, po legendi sv. Ivan Gualberto našao je utočište pod bukvom, koja je spustila svoje grane kako bi mu pružila zaštitu. Postoje zapisi da se hrast prodavao za brodogradnju, kesten se upotrebljavao za vinogradsko kolje, a od bukve se palio drveni ugljen (stoje bilo zabranjeno, posebno doseljenicima). Na veliku potražnju drveta djelovao je i razvoj Firence, gdje se gradilo mnogo objekata, posebice crkvenih (katedrala II Duomo). Ta gradnja zahtijevala je puno jelovog drveta, koje su Benediktinci već uzgajali u svojim jednodobnim kulturama u neposrednoj blizini. Prikaz iz XVI. ili XVII. stoljeća gdje se vidi oratorij, fontana i u središtu bukva sv. Ivana Gualberta. U drugom planu vide se redovi jelove kulture, te brežuljci pokriveni bukvom. Prihodi od šumarstva zauzimali su u ekonomiji samostana Vallombrosa peto mjesto. Iz bilance 1627. g. prihod šuma iznosio je 8861 škudu (talira). Veće prihode su dali vino, žito, stoka i pašnjaci te maslinovo ulje. Ovakvi prihodi od šuma dali su poticaj opatima za stvaranje novih površina, pa su tako nastale jednodobne jelove šume uzgojene sadnjom sadnica u redove, zatim po potrebi prorjeđivane i uzgajane u turnusu koji je oscilirao od 80 do 100 g. Orazio Ciancio, Susana Nocentini: Zašto muzej u Vallombrosi U ovom članku autori iznose argumente koji neosporno dokazuju potrebu i opravdanost da se u šumi Vallombrosa osnuje šumarski muzej na otvorenom. Razlozi tomu su mnogobrojni, a posebice se navodi: šuma Vallombrosa ima svoju povijesnu vrijednost, jer o njoj postoje pismeni dokazi od XIII. stoljeća, šuma Vallombrosa je poznata ne samo šumarima Italije; u njoj se stoljećima primijenjuju metode ko je su utemeljili redovnici samostana, Vallombrosa je koljevka talijanskog šumarstva; u njoj je najveći dio šumara napravio "prve korake", studenti oduvjek tu obavljaju praktično-aplikativne vježbe, šumski muzej osigurati će da na životu ostane me toda uzgoja koju su inicirali redovnici i na taj način će se sačuvati "znanja" prošlosti za budućnost. Ideja o šumskom muzeju rođena je i razvijena na bazi Plana višenamjenske funkcije šume Vallombrosa, koji je povjeren na izradu Poljoprivrednom fakultetu sveučilišta u Firenci, a koji su izradili stručnjaci raznih profila uz primjenu znanstvenih dostignuća. Misao vodilja je sačuvati jedan dio šume u prastarom obliku, a na drugome primjenjivati metode modernog šumarstva s osiguranjem prirodne reprodukcije. Orazio Ciancio, Susana Nocentini: Plan uređivanja jelove sastojine u Vallombrosi Da bi se sačuvala tehnika uzgoja u jelovim sastojinama, donesen je plan uređivanja sukladan prethodnim planovima utemeljenim po metodi Generosa Patronea, pripadnika fiorentinske škole. Prvi plan uređivanja šume načinio je inspektor Giacomeli 1876. g. na površini od 217 ha. Reviziju toga plana napravio je Perona 1886. g. i 1896. g. na 292 ha, s istim tretmanom i turnusom (ophodnjom) od 90 g. Godine 1923. Di Telia je povećao ophodnju na 100 g. Od 1936-84. g. plan uređivanja elaborira Patrone Generoso, s ophodnjom od 100 g., golom sječom i naknadnim umjetnim pošumljavanjem. Po tablicama koje je napravio Perona 1911. g., najveći prirast jela u Vallombrosi je u razdoblju od 80-115 g., ali je Patrone Generoso ipak zadržao ophodnju od 100 g., koji približno odgovara ekonomskom turnusu, a također pogoduje estetskom izgledu krajolika. Po novom planu uređenja površina šumskog muzeja po prijedlogu autora, bit će podijeljena na dva sadržaja: mali turistički sadržaj sastavljen od 11 parcela sta rosti od 50 do 170 god., s površinom od oko 14 ha i posebnim tretmanom. U tu površinu uključena je parcela broj 579 u kojoj se nalazi poznata "sveta bukva", koja je svoj hlad poklonila sv. Ivanu Gual bertu, - površina s jelovom šumom koja se sastoji od 59 parcela na 87 ha i populacijom jele u starosti od 31 do 140 g., gdje je zadržan tradicionalni uzgoj golom sječom. U daljnjem nastavku članka, autori su obradili sve potrebne uredajne elemente s prijedlozima mjera koje su prilagođene funkciji i namjeni šumskog muzeja, čija je ideja zaokupila interes šumarske struke i javnosti Italije. Frane Grospić dipl. ing. |