DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 108 <-- 108 --> PDF |
- drugi kompleks od oko 262 ha predstavljaju jele posađene prije 100 g. na brežuljcima koji se spuštaju prema udolini, - treća grupa jela je oko 82 ha na nadmorskoj visini od 850-900 m, sastavljena od djelomično posađenih i prirodno niklih stabala jele ispod starih kestena (uzgajanih kao voćke), površina od 109 ha sastavljena od jelovih stabala starih oko 100 g., koje su miješane s ostalim četinja čama: smreka, bijeli i korzički bor te listačama ke stenom i bukvom. Kako se ova šuma nalazi gotovo na rubu areala jele, podložna je nepovoljnim utjecajima različitog porijekla. Ceste su štete od vjetra, snijega, te dugotrajne suše i pojave truljenja korijena i debla. Marginalni položaj jele u odnosu na svoj areal očituje se i u slaboj mogućnosti prirodne obnove, tako da su opati za pomlađivanje redovito koristili sadni materijal, u početku samonikli, a kasnije iz rasadnika (nabavljen iz drugih područja). Tako je to ponavljano do sadašnjeg četvrtog ciklusa ove povijesne šume. Autor predlaže da se čuvena jelova šuma sačuva u njenom sadašnjem obliku radi povjesnih, kulturnih i ambijentalnih motiva, a da se u ostalim područjima osigura prirodna obnova. Francesco M o r i o n d o, Riziero T i b i e r i: Fitopatološko stanje jelove šume u Vallombrosi Po mnogobrojnim zapisima, iz kojih se može izdvojiti sjećanje opata Fornaini-a iz 1804. g., zdravstveno stanje jelove šume često je bilo zabrinjavajuće. Nerjetko se moralo pribjegavati sječi sušaca (stojeća mrtva stabla), čije su sušenje uzrokovali razni biotski i abiotski čimbenici. Izvanredne sječe zbog oboljenja, prelazile su često polovicu redovitih sječa. Zbog ove problematike obavljena su istraživanja fitopatologa, koji su ustanovili da su napadi biljnih parazita često u kombinaciji sa napadom fitofagnih insekata. Od mnogih patogenih uzročnika najčešće su gljive vezane za drvenaste strukture stabla do dva metra visine. Radi se o Armillariji ostoyae (Romagn), koja uobičajeno živi kao saprofit. Daljnjim istraživanjem ustanovljeno je daje primarni štetnik u unutrašnjem dijelu debla Heterobasidion annosum, koji uzrokuje tz. "mokro srce", a zatim trulež. Ova kombinacija Heterobasidion+Armillaria uzrok su mnogih sušaca u jelovoj šumi. Osim ovih uzročnika bolesti, česti su i napadi insekata i to: Drayfusiapiceae (Radzeburg), Mindarus abietinus (Koch), Epinotia nigricana (Henrich-Schaeffer), Pissodes piceae (Illiger), te Scolitidae Pityoktcines vorontsovi (Jacobson), Cryphalus piceae (Ratzeburg) i Xyloterus lineatus (Olivier). Najveći dio insekata javljaju se kao sekundarni štetnici na već biološki oslabljenim ili starijim stablima. Antonio Gabbrielli: Povijesne šume jele iz Vallombrose Iako šuma Vallombrosa svoju popularnost dobrim dijelom zahvaljuje slavi monumentalne opatije, ipak je svojim slikovitim krajolikom glavna meta mnogobrojnih turista. Pretpostavlja se da je jezgra ove šume bila prirodna jelova šuma, jer postoji zapis da su opati 12. rujna 1389. g. ugovorom prodali stotinjak stabala, a drugi dokument iz 1574. g. govori o prodaji oko 300 stabala. Iako nema pisanih dokaza, pretpostavlja se da su redovnici iz te prirodne šume uzimali jelove sadnice za podizanje mladih sastojina, jer rasadnike nisu nikada imali. Po jednom planu 1584. g., koji liči na ilustrirani katastar, vidljivi su objekti osim opatije npr. pilana, mlin te ostali sakralni objekti između kojih su posađene grupe jelovih stabala. Polovinom XVII. stoljeća takvih je grupa bilo preko dvadeset. U to doba počinje i življa trgovina drvetom. Drvo poznato kao jela iz Toskane prodavalo se u Piši i Livornu, a pored 500 stabala godišnje prodavalo se i sitno oblo drvo. Paralelno s trgovinom površine šuma su se povećavale, tako da su male grupe polako spojene u veće komplekse. Po inventuri koju su redovnici napravili krajem XVIII. stoljeća (a bilo ih je više), evidentirano je 220 000 stabala u 34 parcele, a površina je iznosila oko 200 ha. Ta stabla nisu bila velikih dimenzija, jer je ophodnja bila u početku 70 i 80 godina. Godišnje se sadilo oko 24 000 sadnica. Ovi pisani podaci svjedoče s koliko su brige opati uzgajali svoju šumu, što također govori o potrebi da se sačuva ova vrijednost, jer ako zaboravimo tradiciju gubimo mogućnost vladanja sadašnjicom. Mauro Agnoletti: Između poljoprivrede i šumarstva - uloga šume i uzgoj jele u Vallombrosi između XII. i XVII. stoljeća Autor u ovom članku iznosi zanimljive podatke o prvim danima Vallombrose, koja se smatra prethodnicom šumarstva koje je kasnije (posebice u Njemačkoj u XVIII. stoljeću) doživjelo razvoj u modernu šumarsku znanost. Uzgoj jele u formacijama jednodobne strukture nazivalo se "samostansko šumarstvo", u kojem se očitovalo opredjeljenje Benediktinaca (Camaldolesi i Vallombrosiani) za iskorištavanje šuma u komercijalne svrhe, za razliku od Franjevaca koji su šumske resurse koristili uglavnom za pokrivanje vlastitih potreba. Za vrijeme osnivanja 1037. g. samostan je činio prostor ograđen kružnom drvenom ogradom, u kojoj se nalazila drvena crkva sa 12 većih i 20 manjih drvenih nastambi. Samostan je bio okružen šumom hrasta, |