DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 107 <-- 107 --> PDF |
obranu "kulture šuma" i svjedočenje povijesne, kulturne, estetske i ambijentalne vrijednosti šume, koja je "kolijevka" šumarskih učenja u Italiji. Za šumare je tehnika umjetnog uzgoja jele s golom sječom jedna utopija, ali je to vrijedan spomenik koji zaslužuje da bude muzej na otvorenom, sastavljen od prastarih stabala jele koji okružuju Benediktinsku opatiju, svjedočeći o jednoj kulturi koja oplemenjuje šumarsku djelatnost i pomaže u poznavanju tajne prirode, te doprinosi napretku nauke, povezujući prošlost, sadašnjost i budućnost. Pozdravni govori: Lorenzo R u s s o - glavni opat Benediktinskog samostana Vallombrosa pozdravio je sudionike "Kongresa" u svoje ime i u ime Zajednice redovnika te zaželio uspješan rad svima koji imaju odgovornost i koji vode brigu za ovu šumu u Valllombrosi. Uprava samostana će sa svoje strane davati punu podršku Zajednici šumarstva za realizaciju šumarskog muzeja. "Dobro došli i uspješan rad s blagoslovom i zagovorom Sv. Ivana Gualberta osnivača Vallombrose i zaštitnika šumara i šuma Italije", bile su riječi blagoslova koje je uputio glavni opat sudionicima "Kongresa". Fausto M a r t i n e 11 i - zamjenik direktora Državne zajednice šumarstva, nakon upućenog pozdrava Zajednici redovnika samostana, znanstvenim radnicima i šumarima sa žaljenjem je najavio intenciju državne administracije na relaciji odnosa država-regije da prirodni rezervati prelaze iz državne u regionalnu nadležnost. Ova odluka odnosi se i na Prirodni rezervat Vallombrosa. Donošenje ove odluke može imati negativan utjecaj na sprovodenje strategije o upravljanju zaštićenim zonama i stvaranju mreža tih zona u koje spadaju i nacionalni parkovi. Unatoč tomu, Državna zajednica šumarstva će s velikom odgovornošću predati regijama prirodne rezervate i nastaviti suradnju, ali na žalost treba naglasiti da mnoge regije nisu prihvatile okvirni zakon o zaštićenim zonama. U daljnjem govoru naglasio je vrijednost šume Vallombrosa za šumarsku znanost te pozdravlja ideju Akademije šumarskih nauka za osnivanje šumskog muzeja, jer arboretum i opatija sa svojim prirodnim krajolikom to već i jesu. To ne umanjuje vrijednost ove inteligentne, korisne i interesantne inicijative. Augusto Marinelli -predsjednik Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta u Firenci, u svom pozdravu naglasio je 150-godišnju vezu Sveučilišta i šume Vallombrosa. Od 1886. g. studenti promatraju, uče i ureduju ovu šumu. Činjenica je da se stvari mijenjaju vrlo brzo, te da se tradicionalno gospodarenje zamjenjuje i usklađuje s višekorisnom ulogom koja danas šumi daje sve veće značanje. U sklopu novog plana gospodarenja ovom šumom, izdvaja se ideja profesora Ciancia i profesorice Nocen tini o osnivanju šumskog muzeja koji će sačuvati za budućnost, bar na maloj površini, uspomenu na djelo redovnika, poznatu jelovu šumu osnovanu prije mnogo godina, a koja će i dalje ostati "laboratorij pod otvorenim nebom" koji je vodio i formirao šumare posljednjih 150 godina. Fiorenzo Mane in i - predsjednik talijanske Akademije šumarskih nauka, u ime članova Akademije dao je veliku podršku aktivnostima oko osnivanja šumarskog muzeja, upozoravajući da se ne rade statički spomenici, jer je dinamika promjena mnogo brža nego se to moglo predvidjeti. O tome svjedoči fotodokumentacija, zračni snimci stari 60 g. iz vremena rata, gdje su vidljive velike promjene koje čine Italiju posve drukčijom. Promjene vegetacijske strukture, vodotoka te povećanje šumskih površina na račun poljoprivrede, daju Italiji posebnu ljepotu od pejzaža Alpa preko Apenina, sve do otoka i Mediterana. Massimmo Sottani - predsjednik općine Reggelo, na čijem se području nalazi šuma Vallombrosa, osvrnuo se na slavnu prošlost ovog područja koje je oduvijek imalo veliko turističko značenje, skijaški i rekreacijski centar. Tomu je posebice doprinosio poseban izgled krajolika, a jelova šuma davala mu je posebnu vrijednost. Poželio je za Vallombrosu sretnu budućnost, koja bi se sastojala u postizanju triju odrednica: stvoriti uvjete za prirodnu obnovu šume, osigurati postojanost i izgled jelove šume u okolici samostana, koja je povijesno vezana za ovo mjesto, - sačuvati kao poseban interes staru tehniku uzgoja šume. Ove šume nisu dovoljne za osiguranje bogatstvom ovoga područja, ali uz nove ideje i nove prijedloge bit će uvijek dovoljan razlog da se potraži ovo prekrasno mjesto. Alberto Bronzi -Aktualno stanje jelove sastojine u Vallombrosi, autor, član uprave prirodnog rezervata Vallombrosa, naglasio je razloge koji izdvajaju vrijednosti ove šume u odnosu na mnoge. Šuma Vallombrosa sistematizirana je u Prirodni biogenetski rezervat 1977. g. u površini od 1273 ha. Od te površine 52 % ili 664 ha otpada na glasovitu sastojinu jele, koju već od XIV stoljeća uzgajaju redovnici benediktinskog samostana. U drugoj polovici XVII. stoljeća počeli su sa sadnjom čiste jelove šume između samostana i kapele sv. Ivana Gualberta, na 1200 m nadmorske visine na površini od 200 ha. Ta se površina tijekom vremena povećavala, da bi 1969. g. postigla konačnu površinu. Izgled ove sastojine nije potpuno homogen, pa se mogu razlikovati četiri zone: - najstarija jezgra od oko 183 ha. To su visoka, veličanstvena stabla, koja daju Vallombrosi sakralni karakter, |