DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Q. coccifera L.: detalj Podaci skupljeni tijekom jedne godine obrađeni su primjenom tehnike multivarijabilne statističke metode, a dobiveni rezultati uneseni u fitosociološke tablice. Posebna pozornost posvećena je proučavanju terena s geopedološkog i klimatskog gledišta. Podloga je slojevite vapnene strukture, na kojoj se zbog intenzivnih erozivnih procesa tlo obnavlja i stvara se crvenica {terra rossa). Cesta je pojava da se javlja i jedan cementni sloj koji često ometa razvoj korjenovog sustava. Proučavanje tla i njegovu sistematizaciju obrađivali su razni autori, medu kojima se ističu radovi Pantanellial999g. Bioklima područja ispitana je pomoću raznih bioklimatskih diagrama za razdoblje 1967. do 1996. g. (Montero de Burgos i Gonzales Rebollar). Vegetacijska analiza provedena je vrlo detaljno. U okolici Barija ispitano je deset različitih zona gdje je Q. coccifera L.: sastojina Q. eoceifera-e rasprostranjena oštrika, a svi podaci su sistematizirani i obrađeni. U Italiji su makije u kojima se nalazi oštrika svrstane u sljedeće asocijacije: Chamaeropo-Quercetum cocciferae Brullo i Marceno 1984, Arbuto-Quercetum cocciferae Brullo 1986, Cocciferetum Lorenzoni 1987 i Junipero-Quercetum cocciferae Bartolo, Brullo i Marceno 1983 g. Na bazi rezultata geopedološkog, klimatskog i vegetacijskog istraživanja, vrlo je jasno da sastoji ne s dominantnom oštrikom u okolici Barija ne pripadaju ni jednoj do sada poznatoj asocijaciji, već su potrebna daljna istraživanja radi određivanja preciznih karakteristika za ustanovljenje fitocenološke pripadnosti. L´ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima izdanje talijanske Akademije šumarskih nauka- Firenze) Broj 6, studeni-prosinac 2000 g. obrađuje problematiku vezanu za šumu Vallombrosa i kongres na temu: Sačuvati znanja prošlosti - šumski muzej Vallombrosa. Šuma Vallombrosa nedaleko Firence (u prijevodu sjenovita dolina), s površinom od oko 1300 ha u Italiji je jako poznata, i to ne samo u šumarskim i znanstvenim krugovima, već i širokoj javnosti. Prvi podaci o postojanju šume potječu iz XIV stoljeća kada su redovnici Vallombrosiani u sklopu postojeće šumske površine podigli jelovu monokulturu po načelu umjetne sadnje i gole sječe. U nastavku ćemo izložiti kratke preglede objavljenih članaka: Orazio Ciancio: Šumski muzej Vallombrosa susret između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Autor je dao uvodno izlaganje u kojemu navodi opravdanost odluke direkcije i uređivačkog odbora da posvete jedan broj časopisa razlogu zbog kojega je osnovan šumskig muzej i održan Kongres, koji je pobudio veliku pozornost šumarske i znanstvene javnosti. Kongres je organiziran pod pokroviteljstvom Državne zajednice šumarstva, Akademije šumarskih znanosti, Poljoprivrednog fakulteta sveučilišta u Firenci, uz potporu mnogih autoriteta političkog, kulturnog i znanstvenog života. Odgovor na pitanje zašto je šumarski muzej u Vallombrosi jednostavan: potrebno je udovoljiti sve jasnijem zahtjevu za popularizaciju šumarske misli i oživljavanju, makar na maloj površini oko opatije vallombroških redovnika, šumske tehnike i metoda uzgoja i uređivanja koje čine dio šumarske povijesti i kulture, koje su obilježile naše vrijeme. Opasno je zaboraviti prošlost, jer bez nje nema ni budućnosti. Osnivanjem muzeja odaje se počast intuiciji i djelu redovnika za ono što su zamislili i stvorili. To je mudra odluka za |