DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 106     <-- 106 -->        PDF

Q. coccifera L.: detalj
Podaci skupljeni tijekom jedne godine obrađeni su
primjenom tehnike multivarijabilne statističke metode,
a dobiveni rezultati uneseni u fitosociološke tablice.


Posebna pozornost posvećena je proučavanju terena
s geopedološkog i klimatskog gledišta. Podloga je
slojevite vapnene strukture, na kojoj se zbog intenzivnih
erozivnih procesa tlo obnavlja i stvara se crvenica
{terra rossa). Cesta je pojava da se javlja i jedan cementni
sloj koji često ometa razvoj korjenovog sustava.
Proučavanje tla i njegovu sistematizaciju obrađivali
su razni autori, medu kojima se ističu radovi Pantanellial999g.


Bioklima područja ispitana je pomoću raznih bioklimatskih
diagrama za razdoblje 1967. do 1996. g.
(Montero de Burgos i Gonzales Rebollar).


Vegetacijska analiza provedena je vrlo detaljno. U
okolici Barija ispitano je deset različitih zona gdje je


Q. coccifera L.: sastojina Q. eoceifera-e
rasprostranjena oštrika, a svi podaci su sistematizirani i
obrađeni.


U Italiji su makije u kojima se nalazi oštrika svrstane
u sljedeće asocijacije: Chamaeropo-Quercetum cocciferae
Brullo i Marceno 1984, Arbuto-Quercetum
cocciferae Brullo 1986, Cocciferetum Lorenzoni 1987
i Junipero-Quercetum cocciferae Bartolo, Brullo i
Marceno 1983 g.


Na bazi rezultata geopedološkog, klimatskog i vegetacijskog
istraživanja, vrlo je jasno da sastoji ne s dominantnom
oštrikom u okolici Barija ne pripadaju ni
jednoj do sada poznatoj asocijaciji, već su potrebna
daljna istraživanja radi određivanja preciznih karakteristika
za ustanovljenje fitocenološke pripadnosti.


L´ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima izdanje
talijanske Akademije šumarskih nauka-
Firenze)


Broj 6, studeni-prosinac 2000 g. obrađuje problematiku
vezanu za šumu Vallombrosa i kongres na temu:
Sačuvati znanja prošlosti - šumski muzej Vallombrosa.


Šuma Vallombrosa nedaleko Firence (u prijevodu
sjenovita dolina), s površinom od oko 1300 ha u Italiji
je jako poznata, i to ne samo u šumarskim i znanstvenim
krugovima, već i širokoj javnosti. Prvi podaci o
postojanju šume potječu iz XIV stoljeća kada su redovnici
Vallombrosiani u sklopu postojeće šumske površine
podigli jelovu monokulturu po načelu umjetne
sadnje i gole sječe.


U nastavku ćemo izložiti kratke preglede objavljenih
članaka:


Orazio Ciancio: Šumski muzej Vallombrosa susret
između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.


Autor je dao uvodno izlaganje u kojemu navodi
opravdanost odluke direkcije i uređivačkog odbora da
posvete jedan broj časopisa razlogu zbog kojega je osnovan
šumskig muzej i održan Kongres, koji je pobudio
veliku pozornost šumarske i znanstvene javnosti.


Kongres je organiziran pod pokroviteljstvom Državne
zajednice šumarstva, Akademije šumarskih znanosti,
Poljoprivrednog fakulteta sveučilišta u Firenci,
uz potporu mnogih autoriteta političkog, kulturnog i
znanstvenog života.


Odgovor na pitanje zašto je šumarski muzej u Vallombrosi
jednostavan: potrebno je udovoljiti sve jasnijem
zahtjevu za popularizaciju šumarske misli i oživljavanju,
makar na maloj površini oko opatije vallombroških
redovnika, šumske tehnike i metoda uzgoja i
uređivanja koje čine dio šumarske povijesti i kulture,
koje su obilježile naše vrijeme. Opasno je zaboraviti
prošlost, jer bez nje nema ni budućnosti. Osnivanjem
muzeja odaje se počast intuiciji i djelu redovnika za
ono što su zamislili i stvorili. To je mudra odluka za