DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 105 <-- 105 --> PDF |
limitirane za toplane u iznosu od 120 000 L/t, a za elektrane još niže, svega 70 000 L/t i to franko potrošač. Dakle, osnovni problem svodi se na mogućnost proizvodnje iverja po najnižoj mogućoj cijeni, što znatno umanjuje mogućnost masovne proizvodnje. U slučaju previsoke cijene ovi potrošači nalaze ekonomičnijim trošenje pilanskih otpadaka, makar uz veće transportne troškove. Problematika kako organizirati skupljanje otpada, koji iverač izabrati, koju produktivnost očekivati i kako transportirati, sadržaj je mnogih istraživanja (Pottie e Gumier 1986, Lazzari 2000, Petenella 2000). Glede obima posla i potrebnih ulaganja postoje razne opcije u kojima se prezentiraju različite povoljnosti. Autori su u ovom članku prikazali rezultate jedne serije pokusa izvedene na bazi programa "Chip-Cost" koji je korišten za rješenje osnovnih pitanja koja utječu na troškove proizvodnje i to: izbor iverača u odnosu na potrebni kapacitet, srednja težina sortimenata za iveranje, te organizacija dopreme drveta i alimentacija iverača. Radi usporedbe troškova istraživanja su vršena na dvama radilištima različitih kapaciteta: 1. Radilište s malom investicijom u strojeve i opremu, sastavljenu od iverača s maksimalnim otvorom od 35 cm pogonjenog poljoprivrednim traktorom od 95 KW, koje opskrbljuje hidraulični kran s drugog traktora snage 60 KW. 2. Radilište opskrbljeno samohodnim iveračom na gusjenicama s ugrađenim hidrauličnim kranom i motorom snage 345 KW. Ako se pretpostavi da se u oba postrojenja radi s prosječnim veličinama drveta za iveranje (ovršci i mala stabla) od oko 60 kg i korištenje radnog vremena od oko 65 %, učinci su po bruto satu za iverač na traktoru oko 3,6 t, a za samohodni iverač 12,5 t. Da bi se troškovi iveranja sveli na maksimalni iznos od 35 000 L/t, potrebno je s iveračem na traktoru preraditi najmanje 6500 t godišnje, a sa samohodnim iveračem najmanje 7500 t godišnje. Maksimalni godišnji kapacitet iverača na traktoru je 7 600 t godišnje, uz trošak od 32 000 L/t, a samohodni iverač ima trostruki kapacitet uz troškove koji variraju u odnosu na korištenje kapaciteta. Može se zaključiti daje iverač na traktoru primjenjiv za količine do 7 500 t godišnje. Kod te količine troškovi proizvodnje sa traktorom i samohodnim iveračem su izjednačeni. Za sve veće količine samohodni iverač je povoljniji, jer se kod većih količina troškovi iveranja spuštaju ispod 30 000 L/t. Posebna povoljnost kod samohodnog iverača je to što zbog većeg kapaciteta odgovara izravno tovarenje iverja u prikolice kamiona čime se uštedi oko 6 000 L/t materijala. Također su istražene i inačice troškova za izvlačenje drveta iz šume do iverača. Upotrjebljen je lagani skidder za vuču i alternativno tovarenje u traktorsku prikolicu. Rezultati učinka i troškovi analizirani su za razne prosječne udaljenosti i težine drvnog materijala. U prosjeku je za opskrbu iverača na traktoru dovoljan jedan "skidder" za vuču, dok za samohodni iverač su potrebna najmanje dva. Troškovi izvlačenja su varirali od 10-30 000 L/t materijala. Obzirom na specifične pojedinosti od velike je važnosti dobra organizacija posla i sinkronizacija akcija, što znatno utječe na troškove proizvodnje iverja od drvne biomase i mogućnost njene primjene za proizvodnju energije, kao zamjena za upotrebu fosilnih goriva. Felice V i t a, Rocco C a r e 11 a, Saverio DEmeri co: Bioklimatska i fitosociološka analiza šumskih makija s dominantnom oštrikom (Quercus coccifera L.) u okolici Barija Ispitivanja su rađena s ciljem da pomoću fitosociološke metode doprinesu poznavanju vegetacije šumskih makija u kojima dominira hrast oštrika (oštrikar, prnar, komorovac) Q. coccifera L., koja je do sada slabo istraživana. Oštrika je rasprostranjena u svim mediteranskim zemljama: Portugal, Španjolska, Baleari, Francuska, Korzika, Sardinija, Sicilija, poluotok Italije, Hrvatska, Crna Gora, Albanija, Grčka, Kreta, Turska, Izrael, Libija, Tunis, Alžir, Maroko i Bugarska. Glede morfoloških karakteristika moguće je razlikovati dvije podvrste, koje neki autori (Webb 1838, De Candolle 1864, Eig 1933, Camus 1936, Nahal 1962, Zahary 1971, Gentile i Gastaldo 1975) bilježe kao Quercus coccifera L. u zapadnim regijama i kao Quercus calliprinos Webb u istočnim regijama. Q. calliprinos se razlikuje po trajnoj maljavosti ženskih cvjetova i novih izbojaka. Q. coccifera L uglavnom ima grmolik oblik, dok Q. calliprinos Webb ima habitus stabla do 18 m. Neki autori navode i neke druge morfološke raznolikosti, koje su genetski učvršćene, a uzrokovane su različitim ekološkim i geografskim uvjetima u širokom arealu kojega vrsta zauzima (na pr. Puglia i Sicilia). Areal ove vrste u Italiji osim otoka je u Puglii i mala zona u Basilicati. Kako je u okolici Barija upitno postojanje dvije podvrste, autori su u ovom članku obradili isključivo Q. coccifera-u L. Područja koja zauzima oštrika su marginalne zone, gdje poljoprivreda nije imala uvjete zbog strmog i kamenitog terena. Na tim područjima javlja se spontana vegetacija. Za određivanje tipa i izgleda fitocenoza istraživanja su vršena po metodi fitocenološke škole Cirih-Monpelier (Braun-Blanquet 1932), a primijenjena nomenklatura i floristička analiza rađena je pomoću Flora d´Italia (Pignatti 1982 g.). |