DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2001 str. 104     <-- 104 -->        PDF

Značajna je i velika razlika u boji donje i gornje strane
lista. Donja strana je mnogo svjetlija s naglašenom nervaturom
i jednoliko prekrivena svijetlijim dlačicama
(vidi sliku)


Cvijetovi su dvospolni, sastavljeni u uspravne cvatove
i nisu tako mnogobrojni kao kod S. aria, s vjenčićem
sastavljenim od bijelih ovalnih latica.


Plod je ovalna jabučica veličine 0,5-1,5 cm promjera,
smedkaste boje u dobi zrelosti.


Sastojina hibrida nalazi se na južnim padinama središnjih
Apenina u okolici Cittaducale (Rieti). Nadmorska
visina je oko 700 m, a ekspozicija uglavnom jugozapadna.
Podloga je vapnena, erodirana sa siromašnom
crvenicom. Klima je obilježena velikom količinom
oborina (preko 2000 mm godišnje), čestim vjetrovima,
od kojih jugo ima veće značenje.


Površina na kojoj rastu stabla hibrida iznosi oko jedan
hektar. Unutar te površine nalaze se stabla različite
veličine. Stabla iz sjemena promjera su 10-12 cm i visine
5-6 m, u starosti od oko 15-20 g., dok je prisutnost
stabala iz panja također očita.


Hibrid se nalazi zajedno s ostalim vrstama listača, a
to su: crni grab, hrast medunac, cer, crni jasen, javor
gluhač, brekinja, mukinja i česmina, a od četinjača obična
borovica i šmrika. Osim ove vegetacije prisutni su
i grmovi koji odgovaraju fitocenozi Ostryo-Quercetum
pubescentis.


U ovom članku autor je htio ukazati na učešće hibrida
Sorbus scandica izvan predalpske zone, gdje je tipično
rasprostranjen. S obzirom da to do sada nije bilo
evidentirano, ovo je vrijedan prilog za njegovo bolje
upoznavanje.


Šumska patologija
Giorgio Maresi, Paolo Ambrosi, Paolo Capretti:
Meria laricis Vuill. u trentinskim sastojinama
ariša


Meria laricis Vuill je gljivični parazit odavno poznat
kao defoliator ariša (Larix decidua L.) kako u Europi,
tako i u Sjevernoj Americi. Mnogi su autori proučavali
problematiku vezanu za fitopatološka oboljenja
uzrokovana ovim patogenom kao D i bona 1998. g. i
Gravano 1999. g.


U Italiji se bolest prvi puta javila 1937. g. Najnovija
oboljenja zapažena su u Švicarskoj i u Italiji u pokrajni
Trentino tijekom 2000. g.


Zbog pojave oboljenja poduzeta su istraživanja "šumarske
operativne zajednice" u suradnji sa šumskom
biljnom patologijom sa sveučilišta u Firenci.


U ovom članku opisan je parazit i rezultati prvih istraživanja.
Polovicom srpnja 2000. g. u Trentinu (Val di Non i
Val di Fiemme) u sastojinama ariša opažena je pojava


intenzivnog žućenja iglica na velikom broju stabala.
Uzeti su uzorci grana s više stabala na obadva lokaliteta
za laboratorijsko ispitivanje. Uspoređeni su i svi relevantni
meteorološki podaci s prosjecima za razdoblje
1989. do 1999. g.


U laboratoriju je mikroskopskom analizom proučavan
patogen u svim stadijima njegovog razvoja na raznim
supstratima. Detaljno su istražene sve morfološke
karakteristike Merie laricis Vuill, posebice minimalne
i maksimalne širine i dužine konidija na uzorcima s
obadva lokaliteta.


Posebna pozornost posvećena je promatranju u šumi.
Na obje lokacije ustanovljena je ista simptomatologija
na napadnutim stablima. Krajem srpnja krošnje
stabala su bile žute, ali su iglice još bile čvrste. U kasnijem
razdoblju vrh iglica bio je suh, stoje ubrzo prelazilo
polovinu dužine iglica. Boja iglica postepeno je
postajala smeđe-bjelkasta. Napad je bio podjednako
rasprostranjen na čupercima iglica kao i na pojedinačnim
iglicama duž izbojka, podjednako na mladim i
odraslim stablima. Površina na kojoj je evidentiran napad
iznosi ukupno oko 40 ha, a radi se o mješovitoj šumi
ariša, bijelog bora, smreke, jele i bukve.


Sastojine su locirane na nadmorskoj visini od 800
do 1300 m. Poslije prvog napada i djelomične defolijacije
napad nije nastavljen. Izgleda daje parazitu pogodovala
okolnost što je u srpnju u dužem razdobljdu
pala temperatura uz pojavu obilne kiše. Ukupan intenzitet
napada može se ocijeniti sa 60-90 % očite promjene
boje i do 20 % defolijacije, i to najčešće na granama
donjeg i unutrašnjeg dijela krošnje.


Sveukupna istraživanja nesumnjivo dokazuju daje
napad prouzrokovala patogena gljiva Meria laricis
Vuill, koja do sada nije primijećena u Trentinu ili je
pak postojala, ali bez evidentnih šteta. Ipak se i ovaj
puta čini da je njeno djelovanje kao patogena dosta
ograničeno, s izuzetkom što može štetno djelovati na
mlade biljke u rasadnicima, kao i otežati prirodnu obnovu
ariševih stabala.


Raffaele Spine Ili, Davide Pettenella: Usporedba
tehnologije za proizvodnju iverja


U posljednje vrijeme interes za uporabu biomase za
proizvodnju energije je sve veći. Aktivnost na istraživanju
tehnologija i interes za ulaganje u energetska postrojenja
temelje se na pretpostavci uporabe velike količine
drvenaste biomase za bar djelomičnu zamjenu
tradicionalnih fosilnih goriva. Šumarstvo također slijedi
taj interes i to iz više razloga: drvo je kvalitetno gorivo,
zalihe su obnovljive, praktički je dostupno u širokim
razmjerima, jer to omogućava korištenje drveta
koje se dobiva obavljanjem uzgojnih zahvata.


S druge strane otvorenje problem u činjenici, što cijena
drvenog goriva ne može biti visoka, mora biti usporediva
s cijenom fosilnog goriva. U Italiji su te cijene