DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Kao uzorci su uzeti svaki 15 red površine. Izmjerena su 6301 stablo kalifornijskog bora, 2310 stabala alepskog bora i 4729 stabala eukaliptusa. Mjereni su promjeri i visine stabala te evidentirani gubici i suha stabla. Podaci su statistički obrađeni za svaku vrstu i podjeljeni u tri klase plodnosti. Usporedbe radi navesti ćemo podatke za prvu kategoriju plodnosti za svaku od ispitanih vrsta: kalifornijski bor, sadnice su posađene 1978/79. g. sa razmacima od 3 X 1,5 m. Mjerenjem je ustanovljeno da temeljnica iznosi 49,7 m2 po ha (ekstremne vrijednosti 16,4 i 79,6), drvna masa 409,5 m3po ha (ekstremne vrijednosti 124,9 i 672,3), godišnji prirast 20,5 m3 po ha (u 1988. g. je iznosio 10,3 m3) alepski bor, sadnice su posađene 1978/79. g. u razmaku 3 X 1,5 m. mjerenjem je ustanovljeno da temeljnica iznosi 48,7 nv, a kubatura 279,9 m3 te godišnji prirast 13,3 m\ a po hektaru (1988 je iznosio 3,3 m3 po ha). U proteklom razdoblju je zabilježen mortalitet stabala od 7% eukaliptus, sadnja je obavljenal 978/79. g. u rasporedu istostraničnog trokuta stranica 2,9 metara. Mjerenja su ustanovila temeljnicu od 25,1 m2 po hektaru (sa ekstremima 7,8 i 59,7 m2 po ha), drvna masa je 249,7 m3 (sa ekstremima 68,8 i 644,7 m3). Godišnji prirast iznosi 12,5 m3 po ha (1988. g. je iznosio 8,7 m3 po ha). Zabilježen je dosta veliki gubitak stabala od gotovo 30 %. Postavljeni cilj da se u relativno kratkom razdoblju proizvede velika drvna masaje ostvaren. Sigurno je da su izvjesni uzgojni zahvati u promatranom razdoblju izostali što je uzrokovalo zaostajanje u razvoju većeg broja stabala kao i znatan prirodni gubitak. No ipak postignuti rezultati dokazuju da su i u mediteranskom okružju mogući kulturni zahvati pod uvjetom primjene uzgojnih mjera i da šumske vrste brzog prirasta budu upotrebljene u zonama koje imaju odgovarajuće ekološke karakteristike. Giacomo Certini, Fiorenzo C. Ugolini, Giuseppe Co rt i : Uzajamni odnosi tla i šumskih vrsta- primjer jele (Abies alba Mill.) i korzičkog crnog bora (Pinus nigra Arn. ssp. Laricio Maire) Jela i korzički crni bor predstavljaju dvije najraširenije vrste Italije. Ovaj članak je nastao na bazi promatranja skupljenih tokom godina, a odnosi se na utjecaj ovih šumskih vrsta na pedogenezu. Ove vrste su potpuno različite u odnosu na zahtjeve za kvalitetu tla: jela traži duboka tla dobre strukture i velike vlažnosti, dok korzički crni bor uspjeva na gruboj kamenitoj podlozi bez prisutstva finog materijala. Velike probleme za rast jele čine kompaktni horizontalni slojevi u blizini površine koji sprječavaju prodiranje korjena u dubinu već se ono razvija površinski. Korjenje koje se nalazi samo 30-40 cm od površine ne uspjeva dobro "usidriti" stabla pa su ona sklona izvalama pod utjecajem snijega i vjetra. Na pjeskovitom terenu kao na primjer planine Monte Amiata jele razvijaju korjenje u dubinu i izvale su rijetke unatoč intenzivnom vjetru i snijegu. Čak i stabla čije je korjenje napadnuto sa Heterobasidion annosum ostaju uspravna dugo nakon uginuća: utjecaj tla na razvoj ovog patogena je očit i može se reći daje brzina širenja bolesti (pomoću spora) obrnuto proporcionalna kapacitetu zadržavanja vode. Proučavanjem u šumi Vallomrosa (Certini i dr. 1999. g.) u sastojini jele, ustanovljeno je veliko djelovanje erozije uslijed sijevanja vode duž kanala kore što je prouzročilo odnošenje tla u neposrednoj blizini stabala. Ova pojava nazvana "stemflovv" zbog specifične morfologije kore jele tj. zbog uzdužnih kanala i velikog kapaciteta krošnje za zadržavanje vode dolazi do brzog sijevanja velike količine vode , a time i erozije tla. Ocjenjuje se da oko 20 % kiše koja padne na krošnju otječe na tlo na ovaj način. Odnošenje tla na strmim terenima je mnogo značajnije. Kod korzičkog bora ovi problemi ne postoje. Njegova raspucana kora zaustavlja silazak vode i efekt "stemflow- a" nema negativan utjecaj na tlo oko debla. Pored oblika kore od velike važnosti je i mali kapacitet krošnje korzičkog bora na zadržavanje vode, koji iznosi svega 2 % od oborina koje padnu na krošnju. Ali korzički bor daje jednu drugu nepovoljnost za tlo, a to je njegovo zakiseljavanje. To se ostvaruje dvostruko: mineralizacijom iglica koje padaju u okolici debla i ispiranjem kore putem "stenflow-a", u kontaktu s korom još više zakiseljuju vodu već prethodno kiselih kiša. Takvo tlo u okolici debla postaje siromašno aktivnim mineralima s velikim naslagama inertnih organskih tvari i silikatnih spojeva. Ipak to degradiranje tla ne može ići tako daleko da bi tlo u jednoj borovoj kulturi postalo pravi podzol (G a b b r i e 11 i 1962. g.). Na karbonatnoj podlozi degradiranje tla je umanjeno. Ukratko: nepropusni horizontalni slojevi tla nepovoljno djeluju na razvoj korjenja jele; ispod stabala jele tlo je erodirano zbog utjecaja "stenflow-a"; jela popravlja kemijska svojstva tla; ispod korzičkog bora tlo nije izloženo eroziji ali se degradira zbog zakiseljavanja. Paolo Casanova, Anna Memo li: Lovstvo od pučkog do lovačkog prava Autori u ovom članku iznose razvoj lovačkog prava polazeći od rimskog pravnika Gaja (II. stoljeće), preko Francuske revolucije 1789. g. do današnjeg doba. Lov predstavlja aktivnost koja se razvijala usporedno s čovjekom, tako da se danas može govoriti o jednoj pravoj lovačkoj kulturi. Iako ona nije prihvaćena od |