DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 92 <-- 92 --> PDF |
nih dimenzija. Gustoća sadnje je bila 1100 sadnica po ha, a taj broj je ostao nepromjenjen za cijelo vrijeme trajanja pokusa. Najbolji rezultati su postignuti sa klonom "VG" (Villa Ghigi), koji je dao bolje rezultate od ostalih klonova kao i od biljaka uzgojenih od sjemena i to na obadvije lokacije. Osim ostalog ovaj klon je imao pravilan oblik krošnje i manji postotak račvanja. Klon "CB" (Colli Bolognesi) je pokazao značajno veći poprečni prirast od "SEM" na obje plohe, a klon "PC" (Piantata Catenaia) je imao veći visinski prirast od "SEM" na plohi Ozzano, ali ne i na plohi Loiano. Klon "MM" (Monte Mignaio) ima sličan prirast kao i "SEM" na obje plohe. Gustoća sadnje je na plohi Loiano imala negativan utjecaj nakon sedme godine, a na plohi Ozzano nakon desete godine. Veličina sadnica u momentu sadnje nema nikakvog bitnog utjecaja kako na opstanak sadnica tako i na dimenzije stabala nakon 13. g. Naravno imajući u vidu daje turnus uzgoja ovih kultura značajno duži, te da period od 13. g. nije dovoljan za donošenje konačne ocjene o genotipovima koji su se uspoređivali, pa će biti potrebno u nastavku pokusa usporediti i kvalitetu drveta dobivenog od pojedinih genotipova trešnje. Časopis "MONTI E BOSCHI" objavio je prodaju sljedećih interesantnih izdanja: Andrea Z o c c a : Razmnožavanje drveća i grmlja Autor, docent sveučilišta u Udinama na bazi bogatog iskustva podučava podizanje biljaka i njihovo formiranje od sjemena ili nekog vegetativnog organa do odrasle biljke. Knjiga je idealna za one koji proučavaju ili se bave uzgojem spontanih, ukrasnih i šumskih vrsta, bogata je definicijama i nedvosmislenim uputama. Kniga ima 430 stranica i 182 ilustracije, a cijena joj je 65 000 lira. Bolislaw S u s z k a, Claudine M u 11 e r, Marc B o n net- Mas imbert: Sjeme šumskih listača (od ubiranja do sjetve) Djelo, rezultat suradnje trojice vrhunskih stručnjaka područja, obrađuje potrebne metode obrade sjemena listača za vrijeme različitih faza od ubiranja do sjetve sa naročitim osvrtom na tretiranje i uskladištenje. Sadržaj knjige Prvi dio: sazrijevanje i sakupljanje plodova i sjemena, transport sjemena, privremeno uskladištenje, čišćenje i selekcija, sušenje sjemena, priprema sjemena za uskladištenje, čuvanje sjemena, pravila uskladištenja, tretiranje sjemena, pokusi za ustanovljenje kvalitete i sjetva. Drugi dio: detaljna obrada 15 vrsta biljaka Knjiga ima 322 stranice, 103 ilustracije a cijena joj je 59 000 lira. Ilaria Landi, Silvano Landi: Šume, drveće i ljudi Književno djelo koje daje jedan presjek o ulozi šume u literaturi, poeziji i umjetnosti. Čarobna šuma, prijatelj ljudi kojima može pomoći, obraniti od agresije, razveseliti, zaštititi od žege i hladnoće, dati svakodnevnu hranu i osigurati potrebne materijale. U knjizi su također prikazane glavne vrste drveća te način upotrebe plodova, bobica, lišća i dr. Knjiga ima 258 stranice, 132 ilustracije i čvrsto je uvezana. Cijena joj je 55000 lira. ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima-izdanje talijanske Akademije šumarskih Iz broja 5, rujan-listopad 2000. izdvajamo: Lorenzo Acidiaco, Orazio Ciancio, Vittorio Garfi, Vittoria Mendicino, Giuliano Menguzzato: Uzgoj drveća u mediteranskom okružju-posjed Massanova (Salerno) U ovom članku autori su prikazali rezultate uspješnosti uzgoja brzorastućih vrsta u mediteranskom okružju. Istraživanja su provedena na posjedu Massanova (Salerno) 1920. g. nakon osnivanja kultura kalifornijskog bora (P. insignis Dougl.), eukaliptusa (Eucalyptus sp.) i alepskog bora (P halepensis). Posljednje godine su obilježene nizom pojava koje opravdavaju aktivnosti u podizanju šumskih kultura, a to su: sve veća raspoloživost slobodnih površina zbog smanjenja poljoprivrednih aktivnosti, - nauka-Firenze) težnja Europske zajednice za sprečavanje hiperprodukcije poljoprivrednih proizvoda, potreba za povećanjem proizvodnje drvne mase zbog sve veće potražnje drveta kao sirovine, uloga vegetacije u apsorpciji CO: i smanjenje efekta staklenika, te ostali indirektni efekti koji utječu na ekosisteme, eliminiranje negativnih djelovanja umjetnih gnojiva i pesticida, zapošljavanje radne snage ii mehanizacije itd. Površina gospodarstva Massanova iznosi 417 ha od kojih je prije 20. g. pošumljeno 256 ha i to: 122 ha kalifornijskog bora, 120 ha eukaliptusa i 23 ha alepskog bora. Istraživanja uspješnosti vršena su u srpnju 1999. g. na površini od oko 10 ha (3,9 % pošumljene površine). |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Kao uzorci su uzeti svaki 15 red površine. Izmjerena su 6301 stablo kalifornijskog bora, 2310 stabala alepskog bora i 4729 stabala eukaliptusa. Mjereni su promjeri i visine stabala te evidentirani gubici i suha stabla. Podaci su statistički obrađeni za svaku vrstu i podjeljeni u tri klase plodnosti. Usporedbe radi navesti ćemo podatke za prvu kategoriju plodnosti za svaku od ispitanih vrsta: kalifornijski bor, sadnice su posađene 1978/79. g. sa razmacima od 3 X 1,5 m. Mjerenjem je ustanovljeno da temeljnica iznosi 49,7 m2 po ha (ekstremne vrijednosti 16,4 i 79,6), drvna masa 409,5 m3po ha (ekstremne vrijednosti 124,9 i 672,3), godišnji prirast 20,5 m3 po ha (u 1988. g. je iznosio 10,3 m3) alepski bor, sadnice su posađene 1978/79. g. u razmaku 3 X 1,5 m. mjerenjem je ustanovljeno da temeljnica iznosi 48,7 nv, a kubatura 279,9 m3 te godišnji prirast 13,3 m\ a po hektaru (1988 je iznosio 3,3 m3 po ha). U proteklom razdoblju je zabilježen mortalitet stabala od 7% eukaliptus, sadnja je obavljenal 978/79. g. u rasporedu istostraničnog trokuta stranica 2,9 metara. Mjerenja su ustanovila temeljnicu od 25,1 m2 po hektaru (sa ekstremima 7,8 i 59,7 m2 po ha), drvna masa je 249,7 m3 (sa ekstremima 68,8 i 644,7 m3). Godišnji prirast iznosi 12,5 m3 po ha (1988. g. je iznosio 8,7 m3 po ha). Zabilježen je dosta veliki gubitak stabala od gotovo 30 %. Postavljeni cilj da se u relativno kratkom razdoblju proizvede velika drvna masaje ostvaren. Sigurno je da su izvjesni uzgojni zahvati u promatranom razdoblju izostali što je uzrokovalo zaostajanje u razvoju većeg broja stabala kao i znatan prirodni gubitak. No ipak postignuti rezultati dokazuju da su i u mediteranskom okružju mogući kulturni zahvati pod uvjetom primjene uzgojnih mjera i da šumske vrste brzog prirasta budu upotrebljene u zonama koje imaju odgovarajuće ekološke karakteristike. Giacomo Certini, Fiorenzo C. Ugolini, Giuseppe Co rt i : Uzajamni odnosi tla i šumskih vrsta- primjer jele (Abies alba Mill.) i korzičkog crnog bora (Pinus nigra Arn. ssp. Laricio Maire) Jela i korzički crni bor predstavljaju dvije najraširenije vrste Italije. Ovaj članak je nastao na bazi promatranja skupljenih tokom godina, a odnosi se na utjecaj ovih šumskih vrsta na pedogenezu. Ove vrste su potpuno različite u odnosu na zahtjeve za kvalitetu tla: jela traži duboka tla dobre strukture i velike vlažnosti, dok korzički crni bor uspjeva na gruboj kamenitoj podlozi bez prisutstva finog materijala. Velike probleme za rast jele čine kompaktni horizontalni slojevi u blizini površine koji sprječavaju prodiranje korjena u dubinu već se ono razvija površinski. Korjenje koje se nalazi samo 30-40 cm od površine ne uspjeva dobro "usidriti" stabla pa su ona sklona izvalama pod utjecajem snijega i vjetra. Na pjeskovitom terenu kao na primjer planine Monte Amiata jele razvijaju korjenje u dubinu i izvale su rijetke unatoč intenzivnom vjetru i snijegu. Čak i stabla čije je korjenje napadnuto sa Heterobasidion annosum ostaju uspravna dugo nakon uginuća: utjecaj tla na razvoj ovog patogena je očit i može se reći daje brzina širenja bolesti (pomoću spora) obrnuto proporcionalna kapacitetu zadržavanja vode. Proučavanjem u šumi Vallomrosa (Certini i dr. 1999. g.) u sastojini jele, ustanovljeno je veliko djelovanje erozije uslijed sijevanja vode duž kanala kore što je prouzročilo odnošenje tla u neposrednoj blizini stabala. Ova pojava nazvana "stemflovv" zbog specifične morfologije kore jele tj. zbog uzdužnih kanala i velikog kapaciteta krošnje za zadržavanje vode dolazi do brzog sijevanja velike količine vode , a time i erozije tla. Ocjenjuje se da oko 20 % kiše koja padne na krošnju otječe na tlo na ovaj način. Odnošenje tla na strmim terenima je mnogo značajnije. Kod korzičkog bora ovi problemi ne postoje. Njegova raspucana kora zaustavlja silazak vode i efekt "stemflow- a" nema negativan utjecaj na tlo oko debla. Pored oblika kore od velike važnosti je i mali kapacitet krošnje korzičkog bora na zadržavanje vode, koji iznosi svega 2 % od oborina koje padnu na krošnju. Ali korzički bor daje jednu drugu nepovoljnost za tlo, a to je njegovo zakiseljavanje. To se ostvaruje dvostruko: mineralizacijom iglica koje padaju u okolici debla i ispiranjem kore putem "stenflow-a", u kontaktu s korom još više zakiseljuju vodu već prethodno kiselih kiša. Takvo tlo u okolici debla postaje siromašno aktivnim mineralima s velikim naslagama inertnih organskih tvari i silikatnih spojeva. Ipak to degradiranje tla ne može ići tako daleko da bi tlo u jednoj borovoj kulturi postalo pravi podzol (G a b b r i e 11 i 1962. g.). Na karbonatnoj podlozi degradiranje tla je umanjeno. Ukratko: nepropusni horizontalni slojevi tla nepovoljno djeluju na razvoj korjenja jele; ispod stabala jele tlo je erodirano zbog utjecaja "stenflow-a"; jela popravlja kemijska svojstva tla; ispod korzičkog bora tlo nije izloženo eroziji ali se degradira zbog zakiseljavanja. Paolo Casanova, Anna Memo li: Lovstvo od pučkog do lovačkog prava Autori u ovom članku iznose razvoj lovačkog prava polazeći od rimskog pravnika Gaja (II. stoljeće), preko Francuske revolucije 1789. g. do današnjeg doba. Lov predstavlja aktivnost koja se razvijala usporedno s čovjekom, tako da se danas može govoriti o jednoj pravoj lovačkoj kulturi. Iako ona nije prihvaćena od |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 94 <-- 94 --> PDF |
onih koji joj se načelno suprotstavljaju njezini su korjeni duboko u modernom društvu. Danas na početku trećeg milenija lov ostaje nepromijenja, fascinantna "ars venandi" (umjetnost lovljenja), gdje je vještina lovljenja ispred ubijanja. Moderni lov se bazira na načelima po kojima se daje divljači mogućnost da pobjegne limitiranjem daljnjeg usavršavanja lovačkog oružja. Skulpture i crteži iz antičkog doba svjedoče da lovljenje predstavlja najrašireniju formu ljudske aktivnosti. Biblija navodi ime prvog poznatog lovca, a to je Etiopljanin Nembrod, kojem se pripisuju božanske vrline. Stari Asirci lovili su kopljima, lukom i strijelama, a u lovu su upotrebljavali pse i geparde. U V. stoljeću p.n.e. u Perziji su već organizirani pravi lovovi s pogonima uz mnogobrojne lovce. Stari spomenici potvrđuju daje lov kod Etrušćana bio vrlo raširen. Antička Grčka i Sparta smatrali su lov važnom disciplinom za vježbanje vojnika i privikavanje na napor i opasnost vojničkog života. Grci su pridavali lovu božansko značenje, a bogovi su podučavali omiljene junake lovačkim vještinama. Božicama lova Artemidi u Grčkoj i Dijani u Rimu posvećivana je prvoulovljena divljač, te krzna, rogovi, oružje i si. Lovna aktivnost razvijala je razne forme u odnosu na stupanj kulture naroda, terenske uvjete i brojno stanje divljači. Istodobno i lovno pravo kao i lovno zakonodavstvo mjenjaju svoje oblike u raznim vremenskim epohama i prostorima. Tri su osnovne etape kroz koje je prošla evolucija lovnog prava a to su: koncept juriste Gaja iz II. stoljeća, proglas Rotarija kralja Longobarda (643. g.) i objave Francuske revolucije ( 1789. g.). Rimski jurist Gajo u II. stoljeću - smatra lov prirodnim pravom svakog, a divljač je vlasništvo onoga tko je uspije uloviti (res nullius). Vlasnik zemljišta nije vlasnik divljači koja se nalazi na zemljištu. Radi se o osnovnom konceptu na kojem se i danas zasniva lovno zakonodavstvo mnogih zemalja uključujući i Italiju. Rotario kralj Longobarda je 643. g. izdao proglas sa 588 članaka, gdje je između ostaloga sankcionirao i nova načela lovačkog prava. Prva odredba predviđa osnivanje lovačkih rezervata u kojima može loviti samo kralj i visoko društvo, a to je prvo ograničenje prava lova. Druga odredba uređuje pravo sijeđenja divljači koje pripada isključivo onome tko ju je otkrio, a to pravo pripada drugome tek kad on odustane. To načelo vrijedi i danas u gotovo svim zemljama. Ova načela uskoro su usvojili Franci u cilju zaštite privilegije kralja i dvorske elite. U mnogim zemljama pripadnici klera su isto tako sudjelovali u privilegiranim lovovima. Kmetovi su mogli dobiti pravo lovljenja samo sitne divljači i ptica selica uz uporabu mreža i omča, a bez uporabe lovačkog oružja. Za ubijanje divljači predviđene su visoke kazne (na primjer smrtna kazna za ubijenog jelena). Feudalno lovačko pravo palo je s Francuskom revolucijom. Ustavotvorna skupština je 4. kolovoza 1789. g. na svojoj sjednici potvrdila da: "pravo lovljenja divljači ima svaki vlasnik na svom zemljištu uz obvezu poštivanja policijskih zakona. Lov je pravo nerazdvojivo od vlasništva, a divljač ne pripada nikome". Ideje Francuske revolucije djelovale su na naknadne zakone većine Europskih zemalja, samo se Italija vratila Rimskom pravu gdje lov ponovo postaje "prirodno pravo čovjeka", a divljač je "res nullius". Lovac može slobodno loviti u privatnim posjedima, dok posjednik ne raspolaže ni pravom lovljenja ni pravom zabrane (Jus pmibbendi). Prvi talijanski zakon o lovu je izašao 1923. g. sa dekretom br. 1420. Taj dekret zajedno s regulativom iz 1924. g. i integralnim zakonom "Acerbo" iz 1931. g. osnova su za "Jedinstveni tekst br. 1016" iz 1939. g. čije su odrednice ostale na snazi do današnjih dana. Aktualna lovačka zakonodavnost Italije na osnovi nacionalnog zakona br. 157 iz 1992. g. (praktički zakon "Acerbo") sadrži mnoge anakronizme kao: nedostatak građevinske i krivične odgovornosti za gospodarenje faunom, divljač je još uvijek ničije vlasništvo unatoč izjavama o općem dobru, te nedostatak kontrole odstrela u odnosu na fondove divljači. Zbog ovakvog niza nepovoljnih okolnosti fond faune u Italiji zauzima jedno od posljednjih mjesta u Europi, a što je najgore još se ne vidi izlaz iz ove situacije, zaključuje autor. Botanika i šumarstvo Giovanni B er nett i: Dugovječnost drvećapredviđanja trajnosti šumskih krajolika Među mnogim vidovima života šume i života u šumi, dugovječnost stabala uvijek je izazivala velik znanstveni interes. Divljenje prema velikom broju godina koje može doživjeti jedno stablo poprima duboko uvažavanje. Ovaj članak ima za cilj ispitati dugovječnost stabala u funkciji potrajnosti šumskih krajolika. Ponajprije , od interesa je pitanje koje se odnosi na sačuvanje fizionomije šuma putem prirodne obnove, te koliko jedna individua može produžiti svoje postojanje putem vegetativnog razmnožavanja. Za izgled krajolika važan je dio života jedne biljke u kojoj ona ima puno sudjelovanje u populaciji t.j. isključuje se razdoblje koje biljka provede u "razdoblju čekanja", koje kod nekih vrsta može trajati dugo. Kod mnogih biljaka teško je ustanoviti starost. Brojiti godove možemo samo na panju oborenih stabala. Kod stojećih stabala je moguća samo procjena. Tropske i subtropske vrste ne formiraju vidljive godove i kod njih se starost može ustanoviti pomoću analize ugljikovog |