DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 89     <-- 89 -->        PDF

MONTI E BOSCHI
(talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjen na šume i planinski okoliš)


Iz broja 6, studeni-prosinac 2000. izdvajamo:


Patrizia Caspar i ni-Vittorio Tos i: Šume i biološka
raznolikost-načela i metode obrade podataka.


Osobine zajednice organizama koje žive najednom
području obilježene su raznolikošću oblika i načina
udruživanja. Raznolikosti ambijenta shvaćene kao zajednica
fizičkih i biotskih sastavnica u kojemu žive pojedine
vrste i biološke zajednice, označena je nazivom
biološka raznolikost. Više od 50. g. biološka raznolikost
je predmet izučavanja biologa i ekologa. U svojoj
osnovi biološka raznolikost izražena je u kvantitativnim
odnosima, preko uporabe indeksa učestalosti pojedinih
vrsta ili individua koje pripadaju različitim grupama.
Koncept raznolikosti bazira se na analizama krajolika
uporabom indeksa koji se upotrebljavaju u biologiji,
a koji izražavaju raznolikost okoliša.


Zahvaljujući bogatstvu i raznolikosti staništa, šumski
ekosustavi su od elementarne važnosti za očuvanje
biološke raznolikosti. U njima nalaze povoljne životne
uvjete mnoge vrste vezane za šumske ambijente, dok
površine gdje se šume izmjenjuju s pašnjacima i obrađenim
površinama pogoduju vrstama koje imaju potrebu
za većim raznolikostima. Zaštita biološke raznolikosti
šumskih ekosustava treba biti glavno načelo koje
potiče moderno gospodarenje šumama.


Inicijative za zaštitu biološke raznolikosti dobile su
značaj prigodom konferencije UN o ambijentu i razvoju
(Rio de Janeiro 1992), potpisivanjem Konvencije


o biološkoj raznolikosti. Taj dokument, koji su potpisali
predstavnici više od 150 zemalja, sadrži priznanje
važnosti zaštite biološke raznolikosti međunarodne zajednice.
(Hrvatska je postala potpisnica konvencije
1997. g. - opaska autora)
Biološka raznolikost koja je predmet potpisane konvencije
ne odnosi se samo na genetsku raznolikost unutar
jedne vrste, već uključuje raznolikost staništa i cijelog
ekosustava. U članku 2. Konvencije, danaje definicija
biološke raznolikosti kao promjenjivost u živim organizmima
bilo kakvog podrijetla, uključujući raznolikost
unutar vrste, među vrstama i ekosustavima.


U prilogu konvencije nalazi se popis komponenata
biološke raznolikosti staništa i ekosustava, koji su od
globalnog utjecaja na povećanje raznolikosti. Nadalje,
popis uključuje i velik broj endemičnih i ugroženih vrsta
veće socijalne, naučne i kulturne vrijednosti.


1994. g. Italija je ratificirala Konvenciju zakonom
br. 124, te je iste godine je donesen dokument: Strategija
i prelimnarni program za aktualizaciju Konvencije


o biološkoj raznolikosti u Italiji (Ministarstvo okoliša
1994 g,).
U nastavku članka autori obraduju načela i instrumente
procjene i snimanje biološke raznolikosti šuma.
Od velike važnosti je poznavanje bogastva biološke
raznolikosti preko inventarizacije i obrade podataka.
Za šume i planinske zone donesen je popis indikatora
biološke raznolikosti koji se temelji na odredbama
Konvencije. Ovaj popis sadrži sve potrebne podatke o
staništu, vrstama (bogastvo, promjenjivost, ugroženost,
nove vrste, gustoća i rasprostranjenost, upotreba i si.),
klimatskim odnosima, infrastrukturi, zagađivanju tla,
vode i zraka te zaštitnim mjerama.


Sve potpisnice Konvencije dužne su snimiti podatke


o biološkoj raznolikosti na nacionalnoj razini i čuvati
prirodno bogatstvo svoga teritorija. Za kontrolu promjena
biološke raznolikosti unutar prirodnih sustava
(posebice šumskih), dužne su u svakom trenutku prezentirati
ažurirane informacije i saznanja o mehanizmima
koja reguliraju ekološku ravnotežu ekosustava.
Autori su dali podatke o aktualnom stanju inventarizacije
biološke raznolikosti šuma: Austrije, Švicarske,
Finske, Francuske, Belgije, Švedske, Norveške, Španjolske
te SAD i Kanade. Najnoviji podaci ispitani na
nacionalnoj i regionalnoj razini postali su važni izvori
informacija o biološkoj raznolikosti šuma. Ti radovi
predstavljaju značajne inicijative u korist zaštite biološke
raznolikosti šuma, i osnova su znanstvene obrade
podataka u sklopu inventarizacije šuma.


Davide Petternella: Orkan "Lothar" - posljedice
događaja i utjecaj na šumske zalihe


U posljednjem razdoblju u Italiji na cijene drveta, a
posebice oblovine, djeluju dvije bitne činjenice. Sjedne
strane povećana građevinska aktivnost pobudila je
potražnju za drvetom, ali velike količine oblovine, koje
su kao posljedica orkanskog nevremena u zapadnoj Europi
stigle na talijansko tržište, utjecale su na veliki pad
cijena. To se posebno osjetilo na sortimentima malih i
srednjih dimenzija.


Analiza razloga, a posebice načina postupanja u slučaju
šteta ovako velikih razmjera, koje je prouzročio orkan
"Lothar", mogu dobro poslužiti kao pouka za stabilizaciju
posljedica, a isto tako ukazuje na potrebu valorizacije
šumskih resursa.


Bitni uvjet za mogućnost prave nadoknade šumskim
vlasnicima za svoje proizvode je postojanje stabilnog
tržišta.


Orkan "Lothar" koji se sručio na šume središnje i
zapadne Europe u vremenu od 26. do 28. prosinca
1999. g. prouzrokovao je ogromne štete u zemljama koje
je obuhvatio. U širokom pojasu djelovanja od francuske
atlantske obale do Bavarske, najviše su stradale




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 90     <-- 90 -->        PDF

francuske šume. Izračunato je daje oko 140 milijuna
kubika drvne mase srušenih stabala, od čega 40 milijuna
kubika otpada na državne šume. Posebno su stradale
šume bukve i hrasta (40 mil. kubika), primorskog bora
(25 mil. kubika) i jele (22 mil. kubika). Kako je godišnji
etat u Francuskoj posljednjih godina iznosio 43 mil. kubika,
proizlazi daje u par dana trajanja orkana oborena
količina od tri godišnja etata.


U Švicarskoj su štete nastale u sjeverozapadnim
kantonima s oko 15 mil. srušenih stabala ili 12 mil. kubika
drvne mase, što je relativno najveća šteta koju je
prouzročio "Lothar".


U Njemačkoj se štete penju na oko 30 mil. kubika i
to najviše četinjača (80 %), od toga 27 mil. kubika u
Schwarzwaldu (Baden-Wuerttemberg) i 3 mil. kubika u
Bavarskoj.


Manje štete dogodile su se u Skandinavskim zemljama,
dok južne dijelove Alpa orkan nije zahvatio.


"Lothar" je izvalio ukupno oko 193 mil. kubika drvne
mase, od čega 60-65 % četinjača i 40-45 % listača.
Ova drvna masa predstavlja 50 godišnjih etata tehničkog
drva Italije ili 19 etata ukupne drvne mase.


Od ukupne količine porušenih stabala oko 50 % je
izrađeno i izvučeno iz šume, i to 40 mil. kubika listača i
55 mil. kubika četinjača. To predstavlja oko polovinu
količine koju propilaju pilane Europe tijekom jedne godine.
Ovome treba dodati i znatne količine drvne mase
lošije kvalitete za ambalažu, celulozu i ogrijev.


U samom početku poslije nesretnog događaja, cijene
drvetu su pale 10-20 % za tehničko drvo, a oko 50 %
za drvo lošije kvalitete. Cijene su praktički određivali
kupci a ne vlasnici drva.


Šumske administracije zemalja koje su pogođene
štetom, odmah su poduzele mjere za ublažavanje nastale
problematike. Tako je Francuska odmah odobrila iz
proračuna 750 mil. DM za korištenje u 2000. g. i daljnjih
3,6 mil. DM povoljnih kredita. Slične intervencije
poduzele su i administracije ostalih zemalja.


U daljnjem dijelu članka autor obraduje problematiku
koja se pojavljuje nakon ovakvih katastrofalnih pojava.
Na bazi iskustva poslije orkana "Lothar" i orkana
"Vivian" koji je 1990. g. srušio oko 105 mil. kubika
drvne mase u Švicarskoj i Njemačkoj potrebno je programirati
preventivne mjere za ublažavanje posljedica.


Mjerama gospodarenja nije moguće mnogo postići,
jer uz brzinu vjetra od 230 km/h i prisutnost teškog snijega,
niti jedna sastojina bilo koje gustoće i starosti ne
bi izdržala. U Italiji je zbog konfiguracije terena teško
predvidjeti orkan takve snage, ali su ipak štete većih
razmjera moguće.


Autor predlaže niz mjera koje bi mogle ublažiti posljedice
takvih šteta. To su: stabilizacija tržišta, razvoj
pilanskih kapaciteta, mogućnost boljeg uskladištenja


drveta, veća upotreba drveta u građevinarstvu, korištenje
drveta za ambalažu, kemijsku preradu i kao izvor
toplinske energije.


Šumska patologija


Antonio S c a 1 i s e, Pierluigi C o 1 o s i m o, Gennaro
Cristinzio: Štete od raka kore i bolesti crnila u
mladoj kulturi kestena u okolici Catansara


U Kalabriji uzgoj kestenovih kultura za proizvodnju
plodova je od velikog značenja. Površine pod kestenovim
kulturama zauzimaju 37 341 ha ili 17,86 % ukupne
površine. Veliki potencijal i popularnost ove proizvodnje
stimulirani su investicijskim programima regije Kalabrija.
Širenje novih kestenovih nasada za proizvodnju
plodova otežavaju značajni gubici, tj. velik mortalitet
sadnica, zbog čega su provedena detaljna istraživanja.


Evidentirani su razni uzroci gubitaka:


1.
Unošenje sadnica nepovoljne provenijencije koje su
pretrpjele krizu prilagođavanja zbog različitih pedoklimatskih
uvjeta
2.
Velika ljetna suša
3.
Pogrešne kulturno-tehničke mjere
4.
Gljivična oboljenja
Od ukupnog broja sadnica 34 % su potpuno zdrave,
48,6 % su uginule, a 17,4 % je djelomično oštećeno.
Kako bi se proširila saznanja obavljena su ispitivanja
na lokaciji San Niccola u općini Zagarise (CZ), gdje
je ustanovljen napad dvaju važnih gljivičnih oboljenja,
rak kestenove kore (Cryphonectria parasitica) i bolest
crnila (Phytophtora cambivora).
Tijekom 1991-92. g. posađena je kultura kestena
unutar čistine u staroj kestenovoj šumi. Tada je posađeno
1800 sadnica kestena i to domaćeg kultivara marona iz
Toskane i europsko-japanski hibridi iz rasadnika sjeverne
Italije. Sadnice su sađene u razmacima od 9 X 8 m, a
prilikom sadnje sadnice su tretirane na sljedeći način:
umakanje korjena u otopinu Captan 50, umakanje korjena
sadnica u smjesu sastavljenu od fine zemlje, svježe
balege i vode, premazivanje ožiljaka od obrezivanja s
preparatom "Bayleton SK".


Kontrole koje su vršene tijekom 1999. g. nakon pregleda
svih sadnica, upućivale su na ozbiljnu prisutnost
obje fitopatološke pojave. Od ukupnog broja sadnica,
23,8 % na zdrave biljke, 39,1 %je uginulo u tom razdoblju,
17,4 % sadnica se regeneriralo iz panja, 10,2 % sadnica
je napadnuto rakom kore, a 9,5 % sa bolesti crnila.


Najveći postotak uginulih biljaka je bio među sadnicama
marona i eurojapanskog hibrida. Najmanje mortaliteta
je bilo među sadnicama domaćih kultivara.


U pravilu rak se manifestira u intenzivnom obliku
na udubinama i pukotinama kore na deblu. Bolest crnila
se očituje u promjeni boje lišća i sušenju debla, često
duž cijelog debla do prvih grana.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Tipični oblik crnila na mladoj biljci kestena


(Phvtophtora cambivora)


Moglo bi se zaključiti daje pojavi raka doprinjelo
loše obrezivanje i slaba efikasnost sredstva za premazivanje
ožiljaka od obrezivanja. U sadnji bi trebalo upotrebljavati
sadnice otporne na ovu bolest.


Kod bolesti crnila pretpostavlja se da su sadnice bile
zaražene već u rasadniku (sa sjevera Italije), jer sadnice
lokalne provenijencije nisu bile zaražene. Istraživanja
bi trebalo usmjeriti tako da se pronađe način da se
bolest eliminira već u samom začetku, izborom
zdravog sadnog materijala.


Istraživanja


Gianfranco M ino t ta, Ilaria Santi, Francesca
Ponti: Usporedba klonova trešnje za proizvodnju
drveta (P. avium L.) na dvijema lokacijama sjevernih
Apenina - rezultati nakon 13 g. promatranja


Zadnjih desetak godina uzgoj divlje trešnje u specijalnim
kulturama za proizvodnju drveta je vrlo raširen
kako u Italiji tako i u ostalim europskim zemljama. Razlog
tomu je dvostruk: velika potražnja za cijenjenim
drvetom za proizvodnju namještaja i opremanje interijera
i raspoložive površine zemljišta nakon napuštanja
tradicionalnih poljoprivrednih kultura.


Rak kestenove kore (Cryphonectria parasitica)


U tu svrhu su vršena razna istraživanja radi poboljšanja
genetskih svojstava i selekcioniranja trešnje koja
odgovara proizvodnji kvalitetnog drveta. Proučavanja
su vršena u Njemačkoj (Tessier du Cros 1980), u
Francuskoj (Santi i dr. 1994), u Velikoj Britaniji
(Hammatt i dr. 1996) i u Italiji (Grasi Ducc i, 1998).


U Italiji postoji mreža ploha za istraživanja vrijednosti
različitih vrsta klonova trešnje domaćeg i stranog
porijekla. Kao prilog ovom istraživanju Odsjek za šumske
kulture iz Bolonje uspostavio je 1985. g. dvije pokusne
plohe za usporedbu četiri vrste klonova trešnje i
sadnica trešanja uzgojenih iz sjemena. Iako je vršen sa
ograničenim brojem genotipova ovo istraživanje je dalo
dobre rezultate.


Pokus je vršen na dvije lokacije (Loiano i Ozzano)
smještene na sjevernim Apeninima, na različitim nadmorskim
visinama i na tlima različitih pedoloških karakteristika.
Odabrana su četiri klona na fenotipskoj osnovi
i obilježena oznakama "VG", "PC", "MM" i "CB"
i sadnice trešnje iz rasadnika iz Emilije obilježene sa
oznakom "SEM".


Za svaki od genotipova su upotrebljene dvije vrste
materijala: sadnice malih dimenzija i sadnice standard