DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 89 <-- 89 --> PDF |
MONTI E BOSCHI (talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjen na šume i planinski okoliš) Iz broja 6, studeni-prosinac 2000. izdvajamo: Patrizia Caspar i ni-Vittorio Tos i: Šume i biološka raznolikost-načela i metode obrade podataka. Osobine zajednice organizama koje žive najednom području obilježene su raznolikošću oblika i načina udruživanja. Raznolikosti ambijenta shvaćene kao zajednica fizičkih i biotskih sastavnica u kojemu žive pojedine vrste i biološke zajednice, označena je nazivom biološka raznolikost. Više od 50. g. biološka raznolikost je predmet izučavanja biologa i ekologa. U svojoj osnovi biološka raznolikost izražena je u kvantitativnim odnosima, preko uporabe indeksa učestalosti pojedinih vrsta ili individua koje pripadaju različitim grupama. Koncept raznolikosti bazira se na analizama krajolika uporabom indeksa koji se upotrebljavaju u biologiji, a koji izražavaju raznolikost okoliša. Zahvaljujući bogatstvu i raznolikosti staništa, šumski ekosustavi su od elementarne važnosti za očuvanje biološke raznolikosti. U njima nalaze povoljne životne uvjete mnoge vrste vezane za šumske ambijente, dok površine gdje se šume izmjenjuju s pašnjacima i obrađenim površinama pogoduju vrstama koje imaju potrebu za većim raznolikostima. Zaštita biološke raznolikosti šumskih ekosustava treba biti glavno načelo koje potiče moderno gospodarenje šumama. Inicijative za zaštitu biološke raznolikosti dobile su značaj prigodom konferencije UN o ambijentu i razvoju (Rio de Janeiro 1992), potpisivanjem Konvencije o biološkoj raznolikosti. Taj dokument, koji su potpisali predstavnici više od 150 zemalja, sadrži priznanje važnosti zaštite biološke raznolikosti međunarodne zajednice. (Hrvatska je postala potpisnica konvencije 1997. g. - opaska autora) Biološka raznolikost koja je predmet potpisane konvencije ne odnosi se samo na genetsku raznolikost unutar jedne vrste, već uključuje raznolikost staništa i cijelog ekosustava. U članku 2. Konvencije, danaje definicija biološke raznolikosti kao promjenjivost u živim organizmima bilo kakvog podrijetla, uključujući raznolikost unutar vrste, među vrstama i ekosustavima. U prilogu konvencije nalazi se popis komponenata biološke raznolikosti staništa i ekosustava, koji su od globalnog utjecaja na povećanje raznolikosti. Nadalje, popis uključuje i velik broj endemičnih i ugroženih vrsta veće socijalne, naučne i kulturne vrijednosti. 1994. g. Italija je ratificirala Konvenciju zakonom br. 124, te je iste godine je donesen dokument: Strategija i prelimnarni program za aktualizaciju Konvencije o biološkoj raznolikosti u Italiji (Ministarstvo okoliša 1994 g,). U nastavku članka autori obraduju načela i instrumente procjene i snimanje biološke raznolikosti šuma. Od velike važnosti je poznavanje bogastva biološke raznolikosti preko inventarizacije i obrade podataka. Za šume i planinske zone donesen je popis indikatora biološke raznolikosti koji se temelji na odredbama Konvencije. Ovaj popis sadrži sve potrebne podatke o staništu, vrstama (bogastvo, promjenjivost, ugroženost, nove vrste, gustoća i rasprostranjenost, upotreba i si.), klimatskim odnosima, infrastrukturi, zagađivanju tla, vode i zraka te zaštitnim mjerama. Sve potpisnice Konvencije dužne su snimiti podatke o biološkoj raznolikosti na nacionalnoj razini i čuvati prirodno bogatstvo svoga teritorija. Za kontrolu promjena biološke raznolikosti unutar prirodnih sustava (posebice šumskih), dužne su u svakom trenutku prezentirati ažurirane informacije i saznanja o mehanizmima koja reguliraju ekološku ravnotežu ekosustava. Autori su dali podatke o aktualnom stanju inventarizacije biološke raznolikosti šuma: Austrije, Švicarske, Finske, Francuske, Belgije, Švedske, Norveške, Španjolske te SAD i Kanade. Najnoviji podaci ispitani na nacionalnoj i regionalnoj razini postali su važni izvori informacija o biološkoj raznolikosti šuma. Ti radovi predstavljaju značajne inicijative u korist zaštite biološke raznolikosti šuma, i osnova su znanstvene obrade podataka u sklopu inventarizacije šuma. Davide Petternella: Orkan "Lothar" - posljedice događaja i utjecaj na šumske zalihe U posljednjem razdoblju u Italiji na cijene drveta, a posebice oblovine, djeluju dvije bitne činjenice. Sjedne strane povećana građevinska aktivnost pobudila je potražnju za drvetom, ali velike količine oblovine, koje su kao posljedica orkanskog nevremena u zapadnoj Europi stigle na talijansko tržište, utjecale su na veliki pad cijena. To se posebno osjetilo na sortimentima malih i srednjih dimenzija. Analiza razloga, a posebice načina postupanja u slučaju šteta ovako velikih razmjera, koje je prouzročio orkan "Lothar", mogu dobro poslužiti kao pouka za stabilizaciju posljedica, a isto tako ukazuje na potrebu valorizacije šumskih resursa. Bitni uvjet za mogućnost prave nadoknade šumskim vlasnicima za svoje proizvode je postojanje stabilnog tržišta. Orkan "Lothar" koji se sručio na šume središnje i zapadne Europe u vremenu od 26. do 28. prosinca 1999. g. prouzrokovao je ogromne štete u zemljama koje je obuhvatio. U širokom pojasu djelovanja od francuske atlantske obale do Bavarske, najviše su stradale |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 90 <-- 90 --> PDF |
francuske šume. Izračunato je daje oko 140 milijuna kubika drvne mase srušenih stabala, od čega 40 milijuna kubika otpada na državne šume. Posebno su stradale šume bukve i hrasta (40 mil. kubika), primorskog bora (25 mil. kubika) i jele (22 mil. kubika). Kako je godišnji etat u Francuskoj posljednjih godina iznosio 43 mil. kubika, proizlazi daje u par dana trajanja orkana oborena količina od tri godišnja etata. U Švicarskoj su štete nastale u sjeverozapadnim kantonima s oko 15 mil. srušenih stabala ili 12 mil. kubika drvne mase, što je relativno najveća šteta koju je prouzročio "Lothar". U Njemačkoj se štete penju na oko 30 mil. kubika i to najviše četinjača (80 %), od toga 27 mil. kubika u Schwarzwaldu (Baden-Wuerttemberg) i 3 mil. kubika u Bavarskoj. Manje štete dogodile su se u Skandinavskim zemljama, dok južne dijelove Alpa orkan nije zahvatio. "Lothar" je izvalio ukupno oko 193 mil. kubika drvne mase, od čega 60-65 % četinjača i 40-45 % listača. Ova drvna masa predstavlja 50 godišnjih etata tehničkog drva Italije ili 19 etata ukupne drvne mase. Od ukupne količine porušenih stabala oko 50 % je izrađeno i izvučeno iz šume, i to 40 mil. kubika listača i 55 mil. kubika četinjača. To predstavlja oko polovinu količine koju propilaju pilane Europe tijekom jedne godine. Ovome treba dodati i znatne količine drvne mase lošije kvalitete za ambalažu, celulozu i ogrijev. U samom početku poslije nesretnog događaja, cijene drvetu su pale 10-20 % za tehničko drvo, a oko 50 % za drvo lošije kvalitete. Cijene su praktički određivali kupci a ne vlasnici drva. Šumske administracije zemalja koje su pogođene štetom, odmah su poduzele mjere za ublažavanje nastale problematike. Tako je Francuska odmah odobrila iz proračuna 750 mil. DM za korištenje u 2000. g. i daljnjih 3,6 mil. DM povoljnih kredita. Slične intervencije poduzele su i administracije ostalih zemalja. U daljnjem dijelu članka autor obraduje problematiku koja se pojavljuje nakon ovakvih katastrofalnih pojava. Na bazi iskustva poslije orkana "Lothar" i orkana "Vivian" koji je 1990. g. srušio oko 105 mil. kubika drvne mase u Švicarskoj i Njemačkoj potrebno je programirati preventivne mjere za ublažavanje posljedica. Mjerama gospodarenja nije moguće mnogo postići, jer uz brzinu vjetra od 230 km/h i prisutnost teškog snijega, niti jedna sastojina bilo koje gustoće i starosti ne bi izdržala. U Italiji je zbog konfiguracije terena teško predvidjeti orkan takve snage, ali su ipak štete većih razmjera moguće. Autor predlaže niz mjera koje bi mogle ublažiti posljedice takvih šteta. To su: stabilizacija tržišta, razvoj pilanskih kapaciteta, mogućnost boljeg uskladištenja drveta, veća upotreba drveta u građevinarstvu, korištenje drveta za ambalažu, kemijsku preradu i kao izvor toplinske energije. Šumska patologija Antonio S c a 1 i s e, Pierluigi C o 1 o s i m o, Gennaro Cristinzio: Štete od raka kore i bolesti crnila u mladoj kulturi kestena u okolici Catansara U Kalabriji uzgoj kestenovih kultura za proizvodnju plodova je od velikog značenja. Površine pod kestenovim kulturama zauzimaju 37 341 ha ili 17,86 % ukupne površine. Veliki potencijal i popularnost ove proizvodnje stimulirani su investicijskim programima regije Kalabrija. Širenje novih kestenovih nasada za proizvodnju plodova otežavaju značajni gubici, tj. velik mortalitet sadnica, zbog čega su provedena detaljna istraživanja. Evidentirani su razni uzroci gubitaka: 1. Unošenje sadnica nepovoljne provenijencije koje su pretrpjele krizu prilagođavanja zbog različitih pedoklimatskih uvjeta 2. Velika ljetna suša 3. Pogrešne kulturno-tehničke mjere 4. Gljivična oboljenja Od ukupnog broja sadnica 34 % su potpuno zdrave, 48,6 % su uginule, a 17,4 % je djelomično oštećeno. Kako bi se proširila saznanja obavljena su ispitivanja na lokaciji San Niccola u općini Zagarise (CZ), gdje je ustanovljen napad dvaju važnih gljivičnih oboljenja, rak kestenove kore (Cryphonectria parasitica) i bolest crnila (Phytophtora cambivora). Tijekom 1991-92. g. posađena je kultura kestena unutar čistine u staroj kestenovoj šumi. Tada je posađeno 1800 sadnica kestena i to domaćeg kultivara marona iz Toskane i europsko-japanski hibridi iz rasadnika sjeverne Italije. Sadnice su sađene u razmacima od 9 X 8 m, a prilikom sadnje sadnice su tretirane na sljedeći način: umakanje korjena u otopinu Captan 50, umakanje korjena sadnica u smjesu sastavljenu od fine zemlje, svježe balege i vode, premazivanje ožiljaka od obrezivanja s preparatom "Bayleton SK". Kontrole koje su vršene tijekom 1999. g. nakon pregleda svih sadnica, upućivale su na ozbiljnu prisutnost obje fitopatološke pojave. Od ukupnog broja sadnica, 23,8 % na zdrave biljke, 39,1 %je uginulo u tom razdoblju, 17,4 % sadnica se regeneriralo iz panja, 10,2 % sadnica je napadnuto rakom kore, a 9,5 % sa bolesti crnila. Najveći postotak uginulih biljaka je bio među sadnicama marona i eurojapanskog hibrida. Najmanje mortaliteta je bilo među sadnicama domaćih kultivara. U pravilu rak se manifestira u intenzivnom obliku na udubinama i pukotinama kore na deblu. Bolest crnila se očituje u promjeni boje lišća i sušenju debla, često duž cijelog debla do prvih grana. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Tipični oblik crnila na mladoj biljci kestena (Phvtophtora cambivora) Moglo bi se zaključiti daje pojavi raka doprinjelo loše obrezivanje i slaba efikasnost sredstva za premazivanje ožiljaka od obrezivanja. U sadnji bi trebalo upotrebljavati sadnice otporne na ovu bolest. Kod bolesti crnila pretpostavlja se da su sadnice bile zaražene već u rasadniku (sa sjevera Italije), jer sadnice lokalne provenijencije nisu bile zaražene. Istraživanja bi trebalo usmjeriti tako da se pronađe način da se bolest eliminira već u samom začetku, izborom zdravog sadnog materijala. Istraživanja Gianfranco M ino t ta, Ilaria Santi, Francesca Ponti: Usporedba klonova trešnje za proizvodnju drveta (P. avium L.) na dvijema lokacijama sjevernih Apenina - rezultati nakon 13 g. promatranja Zadnjih desetak godina uzgoj divlje trešnje u specijalnim kulturama za proizvodnju drveta je vrlo raširen kako u Italiji tako i u ostalim europskim zemljama. Razlog tomu je dvostruk: velika potražnja za cijenjenim drvetom za proizvodnju namještaja i opremanje interijera i raspoložive površine zemljišta nakon napuštanja tradicionalnih poljoprivrednih kultura. Rak kestenove kore (Cryphonectria parasitica) U tu svrhu su vršena razna istraživanja radi poboljšanja genetskih svojstava i selekcioniranja trešnje koja odgovara proizvodnji kvalitetnog drveta. Proučavanja su vršena u Njemačkoj (Tessier du Cros 1980), u Francuskoj (Santi i dr. 1994), u Velikoj Britaniji (Hammatt i dr. 1996) i u Italiji (Grasi Ducc i, 1998). U Italiji postoji mreža ploha za istraživanja vrijednosti različitih vrsta klonova trešnje domaćeg i stranog porijekla. Kao prilog ovom istraživanju Odsjek za šumske kulture iz Bolonje uspostavio je 1985. g. dvije pokusne plohe za usporedbu četiri vrste klonova trešnje i sadnica trešanja uzgojenih iz sjemena. Iako je vršen sa ograničenim brojem genotipova ovo istraživanje je dalo dobre rezultate. Pokus je vršen na dvije lokacije (Loiano i Ozzano) smještene na sjevernim Apeninima, na različitim nadmorskim visinama i na tlima različitih pedoloških karakteristika. Odabrana su četiri klona na fenotipskoj osnovi i obilježena oznakama "VG", "PC", "MM" i "CB" i sadnice trešnje iz rasadnika iz Emilije obilježene sa oznakom "SEM". Za svaki od genotipova su upotrebljene dvije vrste materijala: sadnice malih dimenzija i sadnice standard |