DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 77 <-- 77 --> PDF |
IZLOŽBE UKORIJENJENO U KAMENU* (Uz izložbu fotografija Ante P.B. Krpana , Novi Vinodolski 11. kolovoza 2000.) Otkad je biblijski Adam u rajskom vrtu kušao plod sa stabla spoznaje, drvo je postalo jedno od najvažnijih Božjih darova koji su bitno utjecali na razvitak ljudskoga roda, darujući mu hranu, zaklon i sklonište, vatru, oruđe i oružje... Tisućama godina ono je nedvojbeno utjecalo na našu materijalnu, duhovnu i estetsku kulturu i postalo čovjekov civilizacijski pratitelj poput psa, mačke, ili npr. kanarinca. I danas, kad se čovječanstvo koracima neusporedivo dužim od onih vazda sanjanih koraka od sedam milja naprosto odlijepilo od zemlje i uzletjelo u nebeske izazove, nezamisliv je vrt bez cvijeta i hladovine, bez šuma vjetra u krošnji i ptice na grani. Bez širokih krošanja lipa, platana i kestena nezamislivi su gradski drvoredi, bez zelenih vertikala nade - čempresa, tuja, jablanova - nezamisliva su čovjekova posljednja počivališta. Što bi bio primorski pejzaž bez drveća koje često i nije drveće nego simbol? Nije li se u trenutku kada je postao svjestan svoje golotinje čovjek pokrio listom smokve? Nije li taj mitski list prva čovjekova adjeća? Može li išta bolje simbolizirati mir od grančice masline? Može li išta bolje simbolizirati toplinu ognjišta od crnikine ili grabove glavnje? Tko li to može bolje od bora simbolizirati ukorijenjenost u zavičaj, u narod ili u prostor? Suvremena estetika nezamisliva je bez stabla. Ono je vječni simbol ljepote, topline i prisnosti, što nas nenametljivo prati kroz iskušenja. U ljudskom životu drvo je toliko uobičajena potreba da ga često i ne primijećujemo, kao što često ne primijećujemo temelje kuće ili dimnjake na krovovima. Ono je toliko ljudsko, da mnogi nosimo imena drveća: Dunja, Višnja, Jasenka, Lovorka, Jasmin... Svi vrhunski kozmetički preparati za higijenu tijela sadrže mirise dobivene iz cvjetova i kore drveća. Lako je, dakle, ustvrditi da svaki čovjek miriše po drvu. Svaki veći ljudski skup, pa tako i ovaj, ako govorimo o mirisima, predstavlja poprilično veliku šumu jasmina, naranči, ruža ili borova. Tko se nije divio maslinama što svjedoče o tisućljetnoj težačkoj muci sa slika Veže, Paraća i drugih? Kako * Premda je dr. se. V. Ivančević dijelove ovog teksta uklopio u svoj prikaz izložbe fotografija A.P. Krpana "Lungomare", (Š. L. 1-2/2001), objavljujemo ga u cijelosti. To je izazov i poziv svima nama da se potrudimo i mi biti rječitijima i pismenijima ili da bar više cijenimo trud i umijeće naših kolega koji pored neprijeporne šumarske stručnosti, predstavljaju istinsku veličinu i izvan matične struke. Uredništvo, uz priznanje i čestitke kolegi Milanu Krmpotiću. bi izgledale Babićeve slike bez smokava, Medovićeve bez crnike, ili Becićeve bez hrastova? Kako bi izgledala svjetska poezija ako biste joj oduzeli stablo? Koliko bi bez drveta bilo beskrajno ljudsko siromaštvo? I zaista - nema nafte ni zlata koje bi ga moglo nadoknaditi. Napokon, može li čovjek zamisliti raj bez vrta i kako bi se uopće mogao zbiti prvi biblijski grijeh da nije bilo one zanosne sudbinske voćke? Ne zaboravimo -Adam je prije podlegao čarima koje mu je ponudilo drvo negoli čarima svoje Eve, možda i zato stoje na stablu mogao birati koji će plod ubrati, a Eva je bila samo jedna jedina. Da nije zagrizao, pitanje je da li bi se zaljubio, jer- očito je - prije ljubavi morao postati svjestan svoje golotinje. Ljudska se kultura može mjeriti ovim ili onim, ovakvom ili onakvom mjerom, ali je jedno nepobitno - naša je kultura kultura stabla, drva ukorijenjena u ovu jedinu zemlju i ustremljena u nebo vječne nade. Naravno, ni oko fotokamere ne može odoljeti izazovu stabla, njegovoj ljpoti, pouci i poruci. Izložba autora Prof. dr. Ante P.B. Krpana "Lungomare" dočarava fascinantnu energiju što izbija iz svake žile snimljenoga, drveta, ali ona ne govori samo o odnosu kamena i drveta, nego i o odnosu čovjeka i stabla - čovjeka i okoliša -jer iza većine fotografiranih kamenih tvorevina stoji ljudska ruka. Vidimo daje često stablo i neželjen gost, jer postoje okolnosti kada ie čovjeku kamen bitniji od tla; ali zemlja ima pravo na rađanje, a drvo na nicanje, i u tom srazu događaju se u ljudskom oku zadivljujući estetski odnosi, stoje autor uspio vrlo snažno predočiti izazovnim okom svoje kamere. On kamerom svjedoci o energiji života, koju nikakva prepreka ne može zaustaviti, ni kamen, ni pila ni smrt koja iznutra pomoću truleži izjeda, Tako, dok gledamo panj što je iznutra sav istrunuo, imajmo na umu onoga neuslikanog, ali svakako dolazećega proljeća, iz njega izbiti nove mladice na slavu životu i korijenu koji ga hrani. Koliko li je samo životne snage potrebno da bi se suprotstavilo kamenoj vertikali? Ne čini li nam se na jednoj od tih impresivnih slika daje stablo izgradilo vlastita stopala, kako bi se moglo ustremiti prema nebu? Za život je očito potrebno malo. Samo je važno imati vezu sa zemljom, čvrsti oslonac da se možeš uspraviti, i puno žudnje. U tome nema razlike između čovjeka i stabla, jer je ijednom i drugom životna ustrajnost pouzdano ishodište. Istančanim motrilačkim darom Ante P.B. Krpan, kao iskusan i darovit fotograf, živopisno |