DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 112     <-- 112 -->        PDF

učvrstio i podigao tradicionalni neumoljivom logikom dokučio da svemira nagradi za ovu vjeru kao i


ugled vinkovačke taksacije. mora postojati Netko tko je bio za sva dobra djela koja si učinio za
Sjećam se Martine jednog našeg stvoritelj "svega vidljivoga i nevistruku
i ljude oko sebe !


davnog razgovora o početku i kraju dljivoga."


ovoga svijeta, u kojemu si svojom Zato neka te Vrhovni Uređivač Milan Juraj Herak, dipl. ing. šum .


Umro pionir umjetnoga sušenja drva Hrvatske i B.i H.


TOMISLAV BARIŠIĆ, dipl. ing. šum. (1928 - 2001)


Tomislav Barišić rođenje u
Mrkonjićgradu 19. Siječnja 1928, a
nesretnim je slučajem izgubio život


6. veljače 2001. Godine. Nakon osnovnog
i srednjoškolskog obrazovanja
1946. upisuje Šumarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu. Studiju
pristupa vrlo savjesno, pa se odmah
izdiže iznad svojih kolega produbljenijim
učenjem i svestranijim
naukovanjem. Već ga je u početku
zapazio naš publicistički najplodniji
profesor, zapravo utemeljitelj
znanosti drvne preradbene tehnologije,
akademik Aleksandar Ugren
o v i ć, koji ga odabire za demonstratora.
Uz ovog eminentnog stručnjaka
drvne struke, a nadasve pedagoga,
Tomislav Barišić razvijao se
kao biljka na plodnu tlu. Za svoju
budućnost izabire proučavanje prepariranja
piljenica za budući finalni
proizvod, i tako postaje pionir
umjetnoga sušenja drva u nas.
Odmah nakon završenoga studija
1953. godine odlazi u Sarajevo i
zapošljava se u Institutu za šumarstvo
i drvnu industriju. Već 1957.
godine u nakladi Udruženja drvne
industrije Jugoslavije izdaje svoju
prvu knjigu: Umjetno sušenje drveta
- Priručnik. Taje knjiga prvijenac,
ne samo njegov, nego i te uže
specijalnosti u nas. Bilo mu je tada
tek 29 godina.


Kako bi se piljenica sve više koristila
za finalnu proizvodnju i sve
manje izvozila u bogate zemlje, valjalo
je najprije osvajati znanje o
prepariranju drva sušenjem i parenjem.
Tomislav Barišić se za to sis


tematično pripremao. Obogaćivao
je svoja znanja svjetskih jezika, dopunjujući
ih svojim uzorom-profesorom.
On se jednako tako bavio i
znanstvenim istraživanjem, tj svestranim
pristupom proučavanja
svih zavisnih čimbenika: fizike,
osobito termodinamike, produbljivao
znanje o sušenju i parenju drva.
To mu je ostala preokupacija do
kraja života. Poslije svladanih jezičnih
barijera proučavao je rezultate
istraživanja instituta u Njemačkoj
(Eberswalde, Reinbeck), nezaobilaznog
znanstvenika Kollmanna
institutu, u Engleskoj (Princes Risborough
Laboratory, London) i
USA (F.P.L.-Madison).


U Sarajevu se tada djelotvornije
nego igdje a zemlji prišlo okupljanju
kadrova i njihovu usmjerenju,


pa je taj polet, čak "zalet" ponio i
mladog Tomicu Barišića, kojemu to
ostaje trajna odrednica. Tadašnje
vlasti bile su izuzetno darežljive za
svaku akciju u tome smjeru.


Godine 1958. prelazi u sarajevski
"Šumaprojekt", gdje projektira
isključivo sušare za BIH. Ubrzo
prelazi u Zagreb u Institut za drvnoindustrijska
istraživanja, gdje je već
okupljen stručno jak i ekipirani kadar.
Razvoj u Institutu tekao je nesmetano,
stoje izazov mnogim stručnjacima.
Tu Tomislav Barišić doživljava
renesansu razvoja, jer su tržišta
veća i otvorenija, stil suradnje
jednostavniji i slobodniji, sa širim i
većim mogućnostima komuniciranja
u jačemu znanstvenome okruženju.
No, kao pionir koji uvijek mora
krčiti put, on se osim na projektiranje
sušionica usredotočio i na instruktažu
tehničkoga osoblja za vođenje
sušionica, na izradu uputa
tehnike sušenja pojedinih vrsta drva,
te izradu smjernica za rad i održavanje
sušioničkih postrojenja.
Sve to, dakako, u kontekstu potreba
prakse i razine stupnja opremljenosti.
Njegov je rad od tada bio produbljivanje
problematike sušenja, a
kasnije osmišljavanje kako taj dio
procesa proizvodnje pojednostaviti,
skratiti i pojeftiniti.


Tomislav Barišić nije nikada
skretao u neku drugu specijalnost,
ostavši do kraja radnoga vijeka ekspert
za sušionice za drvo, nenadmašan
a svojoj zemlji. Svo vrijeme održavao
je kontakte sa svjetskim institucijama
iste specijalnosti, prateći




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 113     <-- 113 -->        PDF

dostignuća i transfcrirajući ta znanja
na svoju klijentelu u Hrvatskoj i
svagdje gdj god je projektirao.


Po projektima Tomice Barišića
u Hrvatskoj je izvedeno preko 45
sušionca za drvo, u Sloveniji 4, u
BiH 31, u Vojvodini 7, u Srbiji 7, u
Crnoj Gori 5, i u Makedoniji 2, jedna
u Gvineji, a za potrebe studijskoga
projekta tipske građevne stolarije
za zemlje u razvoju Afro-Azije,
što je izradio Institut za drvo u Zagrebu
(Tomašević-Silinger) i tipski
projekti sušionice za drvo egzota.


Tomislav Barišić uvijek je naglašavao
da mu je osnovna životna
premisa očuvanje drva tijekom sušenja,
zapravo sprječavanje nastanka
pukotina, deformacija i drugih
šteta koje može uzrokovati loš postupak
sušenja. Nije trpio improvizacije,
a pristajao je samo na
čestite projekte i znalačko vođenje
projekta sušenja. Bio je neizostavan
u timskim nastupima Instituta za drvo
kod svih velikih poduzeća.
Njegova tangenta bila je uvijek autoritarna,
jer je postupao s obrazloženjima
ranga visoke struke,
znanstveno. Dok je radio u Institutu
za drvo napravio je puno projekata.
Svi su bili ostvareni i uspješni, čime
je podario svojoj kući veliki ugled,
iako je to bila samo uža specijalnost
u kojoj je uostalom bio prvi, jedini i
nenadmašiv. Uvijek je originalan,
jer nije imao od koga prepisivati.
Nerado je nudio napisano dok to od
njega nije zatraženo, a prije svakoga
pisanja prethodila bi rasprava i
obrazloženje, a sve to bi na kraju
sažeo racionalno, lakonski se izražavajući.
Uvijek bi težio nametanju
optimalnoga rješenja sa stajališta
instalacija energije, medija grijanja,
veličine komore, izvedbi izolacije,
stupnja mehanizacije za odgovarajuću
razinu kapaciteta, pribora, obveznoga
probnog rada, instruktaže
te održavanja postrojenja.


Tomica je oblikovao upitne listove
za nevježe u projektnim zahtjevima
o kapacitetima, vrstama drva
za zahtjevane namjene, tangente
na energetska postrojenja, unutartvorničke
mehanizacije, rješenja
slaganja građe prije i poslije sušenja
te manipulacije s njom.


Ta, inače uvjetno rečeno, nesklonost
pisanju, odrazila se u odluci
da iz njega gotovo naglo nahrupi
bujica prijedloga, informacija, analiza,
zaključaka, a nerijetko i bujica
viceva, od kojih je većina mirisala
na njegovo autorstvo, a to je u svojoj
samozatajnosti skrivao.


Godine 1988. Tomislav Barišić
napustio je svojevoljno Institut za
drvo, prešavši raditi isti posao u
Centru za razvoj drvne industrije
Slavonski Brod (CDI). Tu je dobio
odrješene ruke u radu svoje specijalnosti
te postigao velike rezultate,
realiziravši velik broj svojih projekata.
On projektira više varijanata
vlastitih projektnih zamisli, ne naslanjajući
se više na prethodne autorizirane
projekte iz kojih je nekada
crpio znanje. To je mogao ostvariti
samo vrlo nadaren stručnjak,
uporan i neslomljiv karakter, postojan
prema onima koji su imali manje
stručnoga znanja, i koji su u to
vrijeme izazvali njegov odlazak iz
Instituta za drvo. Povijesno gledano,
bolje da se to dogodilo, jer Tomislav
Barišić je u CDI-u dao bolje
rezultate nego daje ostao a sredini
koja mu nije bila sklona.


Tomica je 1993. g. otišao u mirovinu,
no stručno svjež ostao je do
svoje smrti. U to se uvjerio potpisnik
ovoga nekrologa, kojemu je 48
dana prije prometne nesreće završio
recenziju poglavlja o drvu za vrata
europske kakvoće, što je i njegov
posljednji stručni rad.


Veliko je stručno i ljudsko djelo
Tomislava Barišića, poučno za mla


de, pa ga stoga sažeto iznosim:


- Čitav njegov radni vijek bio je
posvećen samo jednoj specijalnosti,
kojoj ostaje dosljedan. Nije išao u
širinu, produbljivao je znanja i akcije
do pravih rezultata, što je u
našoj struci rijetkost.
Pedantan je do iznemoglosti,
čak "cjepidlaka" u dokazivanju
nastanka deformacija u drvu
zbog pogrešnih postupaka a građevinarstvu.
Svoje postupke
potkrepljivao je matematičkofizikalnim
proračunima.


-
Osobno je bio skroman, nije tražio
titule ni čast već samo neoborivost
svojih postavki, što mu
je činilo zadovoljstvo. Tu je bio
čak sretan, a ne samo zadovoljan.
Citirao bi Matoša: "oni su
zadovoljniji, ami sretniji".
Glede karaktera valja reći daje
bio "po zanimanju prijatelj",
uvijek je na strani progonjenih,
što gaje stajalo i izolacije. Polemičar
i zahtjevan glede inteligencije
polemičara - protivnika,
nepopustljiv i bezkopromisan
kada bi znao da je dokazao nešto,
a uvijek je nešto i dokazivao,
jer je bio nenadmašan. Emotivan
da, ali bi ga moral sustegnuo
u pravi trenutak.


Tomica Barišić je neponovljiv!
Počivaj a miru dragi Tomica, bio
si uzor, i to bi trebao ostati mnogima
mladima da uvide kako je trnovit
put do velikih znanja i kako se
uzdignute glave može doći do kraja
života.
Sretan Ti put u vječnost, Tvoj
kolega i prijatelj


Josip Tomašević




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 114     <-- 114 -->        PDF

UPUTE AUTORIMA


Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz područja
šumarstva, primarne prerade drva, zaštite prirode,
lovstva, ekologije, prikaze stručnih predavanja,
savjetovanja, kongresa, proslava i si., prikaze iz
domaće i strane stručne literature, te važnije spoznaje
iz drugih područja koje su važne za razvoj i unapređenje
šumarstva. Objavljuje nadalje i ono što se
odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i
crtice iz prošlosti šumarstva, prerade i uporabe drva,
te radove Hrvatskoga šumarskog društva.


Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavljaju
zbog objavljivanja, moraju biti napisani jasno i
sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni i stručni
članci u prilogu trebaju imati sadržaj (sažetak)
na engleskom ili njemačkom jeziku (iz posebnih
razloga na nekom drugom jeziku), podatke i zaključke
razmatranja. Sažetak na stranom jeziku treba
biti napisan najmanje na 2 stranice s proredom
na papiru formata A4.


Molimo autore da se pridržavaju sljedećeg:


- Prije uvoda treba napisati kratki sažetak o temi
članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše do 1/2
stranice napisane s proredom na papiru formata A4.
- U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati
ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku ono što
omogućuju dobiveni rezultati uz opće prihvaćene
spoznaje iz određenog područja šumarske struke i
prakse.
- Opseg teksta može iznositi najviše 10 tiskanih
stranica Šumarskog lista, zajedno s prilozima (tablice,
crteži, slike...), što znači do 16 stranica s proredom
na papiru A4. Samo u iznimnim slučajevima
Uređivački odbor časopisa može prihvatiti radove
nešto većeg opsega, ako sadržaj i kvaliteta tu opsežnost
opravdavaju.
- Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno izražavati
sadržaj rada. Ako je članak već tiskan ili se radi
o prijevodu, treba u bilješci na dnu stranice (fusnote)
navesti kada je, gdje i na kojem jeziku tiskan.
- Naslove, podnaslove u članku, sažetak (s uvodom,
metodološkim napomenama, raspravom,
rezultatima istraživanja i zaključcima), opise slika
i tablica, treba napisati i na engleskom ili njemačkom
jeziku.
- Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdicom,
dok se fusnote u tekstu označavaju redosljedom
arapskim brojevima, a navode se na dnu stranice
gdje se spominju. Fusnote u tablicama označuju
se malim slovima i navode se odmah iza tablica.
- Za upotrebljene oznake treba navesti nazive fizikalnih
veličina, dok manje poznate fizikalne veličine
treba posebno objasniti u jednadžbama i si.
Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da budu
razumljivi bez čitanja teksta i obilježiti ih brojevima
kako slijede.


- Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti odvojeno
od teksta i olovkom napisati broj slike, ime autora
i skraćeni naslov članka.. Slike trebaju u pravilu
biti u omjeru 2:1.
- Crteže i grafikone treba uredno nacrtati. Tekst i
brojke (kote) napisati uspravnim slovima, a oznake
fizikalnih veličina kosim. Fotokopije trebaju biti jasne
i kontrastne.
- Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost
članka i zbog kategorizacije po međunarodnim kriterijima.
- Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu
na koju se autor u tekstu poziva. Kao primjer navodimo:
1. Klepac, D. 1965: Uređivanje šuma, Šumarski
fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
2. Prpić, B., Komlenović, N., Seletković,
Z. 1988: Propadanje šuma u Hrvatskoj, Šumarski
list 5-6, str. 195-215.
- Pored punog imena i prezimena autora treba
navesti zvanje i akademske titule (npr. prof., dr.,
mr., dipl. ing....).
-Tekst članka treba (osim izuzetno), pripremiti s
pomoću nekog od tzv. wordprocesora na osobnom
računalu sukladnom s IBM, te tako uređeni
rukopis predati na disketi 3.5".


- Potpuno završene i kompletne članke (disketu,
tekst u dva primjerka) slati na adresu Uredništva.
Autori su odgovorni za točnost prijevoda na strani
jezik.
- Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu odgovarajućeg
područja na mišljenje u zemlji, a za
znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu.
-Autori koji žele separate - posebne pretiske svojih
članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem rukopisa.
Separati se posebno naplaćuju, a trošak se ne
može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se
može naručiti 20 separata.


- Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz
rukopis treba dostaviti svoj broj žiro-računa,
JMBG, adresu i općinu stanovanja.
Uredništvo ŠUMARSKOG LISTA
Zagreb, Trg Mažuranića 11
Telefon: 48 28 477, 48 28 359
Telefax: 48 28 477
E-mail: hrvatsko-sumarsko-drustvo@zg.tel.hr
WEB stranica: www.hrsume.hr/sumlist