DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 112     <-- 112 -->        PDF

učvrstio i podigao tradicionalni neumoljivom logikom dokučio da svemira nagradi za ovu vjeru kao i


ugled vinkovačke taksacije. mora postojati Netko tko je bio za sva dobra djela koja si učinio za
Sjećam se Martine jednog našeg stvoritelj "svega vidljivoga i nevistruku
i ljude oko sebe !


davnog razgovora o početku i kraju dljivoga."


ovoga svijeta, u kojemu si svojom Zato neka te Vrhovni Uređivač Milan Juraj Herak, dipl. ing. šum .


Umro pionir umjetnoga sušenja drva Hrvatske i B.i H.


TOMISLAV BARIŠIĆ, dipl. ing. šum. (1928 - 2001)


Tomislav Barišić rođenje u
Mrkonjićgradu 19. Siječnja 1928, a
nesretnim je slučajem izgubio život


6. veljače 2001. Godine. Nakon osnovnog
i srednjoškolskog obrazovanja
1946. upisuje Šumarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu. Studiju
pristupa vrlo savjesno, pa se odmah
izdiže iznad svojih kolega produbljenijim
učenjem i svestranijim
naukovanjem. Već ga je u početku
zapazio naš publicistički najplodniji
profesor, zapravo utemeljitelj
znanosti drvne preradbene tehnologije,
akademik Aleksandar Ugren
o v i ć, koji ga odabire za demonstratora.
Uz ovog eminentnog stručnjaka
drvne struke, a nadasve pedagoga,
Tomislav Barišić razvijao se
kao biljka na plodnu tlu. Za svoju
budućnost izabire proučavanje prepariranja
piljenica za budući finalni
proizvod, i tako postaje pionir
umjetnoga sušenja drva u nas.
Odmah nakon završenoga studija
1953. godine odlazi u Sarajevo i
zapošljava se u Institutu za šumarstvo
i drvnu industriju. Već 1957.
godine u nakladi Udruženja drvne
industrije Jugoslavije izdaje svoju
prvu knjigu: Umjetno sušenje drveta
- Priručnik. Taje knjiga prvijenac,
ne samo njegov, nego i te uže
specijalnosti u nas. Bilo mu je tada
tek 29 godina.


Kako bi se piljenica sve više koristila
za finalnu proizvodnju i sve
manje izvozila u bogate zemlje, valjalo
je najprije osvajati znanje o
prepariranju drva sušenjem i parenjem.
Tomislav Barišić se za to sis


tematično pripremao. Obogaćivao
je svoja znanja svjetskih jezika, dopunjujući
ih svojim uzorom-profesorom.
On se jednako tako bavio i
znanstvenim istraživanjem, tj svestranim
pristupom proučavanja
svih zavisnih čimbenika: fizike,
osobito termodinamike, produbljivao
znanje o sušenju i parenju drva.
To mu je ostala preokupacija do
kraja života. Poslije svladanih jezičnih
barijera proučavao je rezultate
istraživanja instituta u Njemačkoj
(Eberswalde, Reinbeck), nezaobilaznog
znanstvenika Kollmanna
institutu, u Engleskoj (Princes Risborough
Laboratory, London) i
USA (F.P.L.-Madison).


U Sarajevu se tada djelotvornije
nego igdje a zemlji prišlo okupljanju
kadrova i njihovu usmjerenju,


pa je taj polet, čak "zalet" ponio i
mladog Tomicu Barišića, kojemu to
ostaje trajna odrednica. Tadašnje
vlasti bile su izuzetno darežljive za
svaku akciju u tome smjeru.


Godine 1958. prelazi u sarajevski
"Šumaprojekt", gdje projektira
isključivo sušare za BIH. Ubrzo
prelazi u Zagreb u Institut za drvnoindustrijska
istraživanja, gdje je već
okupljen stručno jak i ekipirani kadar.
Razvoj u Institutu tekao je nesmetano,
stoje izazov mnogim stručnjacima.
Tu Tomislav Barišić doživljava
renesansu razvoja, jer su tržišta
veća i otvorenija, stil suradnje
jednostavniji i slobodniji, sa širim i
većim mogućnostima komuniciranja
u jačemu znanstvenome okruženju.
No, kao pionir koji uvijek mora
krčiti put, on se osim na projektiranje
sušionica usredotočio i na instruktažu
tehničkoga osoblja za vođenje
sušionica, na izradu uputa
tehnike sušenja pojedinih vrsta drva,
te izradu smjernica za rad i održavanje
sušioničkih postrojenja.
Sve to, dakako, u kontekstu potreba
prakse i razine stupnja opremljenosti.
Njegov je rad od tada bio produbljivanje
problematike sušenja, a
kasnije osmišljavanje kako taj dio
procesa proizvodnje pojednostaviti,
skratiti i pojeftiniti.


Tomislav Barišić nije nikada
skretao u neku drugu specijalnost,
ostavši do kraja radnoga vijeka ekspert
za sušionice za drvo, nenadmašan
a svojoj zemlji. Svo vrijeme održavao
je kontakte sa svjetskim institucijama
iste specijalnosti, prateći