DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 111 <-- 111 --> PDF |
za građevinarstvo. Ubrzo se vraća poslovima uređivanja šuma, koje je od 1962. godine neprekidno obavljao u svojstvu samostalnog taksatora sve do 1991. godine, kada je postavljen za šefa Odjela za uređivanje šuma pri Upravi šuma Vinkovci. Ovu dužnost obavlja sve do 1997. godine odlaskom u mirovinu. U međuvremenu uspio je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu završiti poslijediplomski studij iz područja uređivanja šuma, obranivši 1973. magistarski rad pod naslovom "Uspijevanje kultura crnog oraha (Juglans nigra) u Istočnoj Hrvatskoj." Bio je jedan od najboljih studenata prof. Dušana. Klepca, te jedan od prvih magistara iz područja uređivanja šuma u ovom dijelu Hrvatske. Ovdje treba još nešto istaći: Martin Krajina kao inženjer šumarstva radio je punih 36 godina isključivo na poslovima uređivanja šuma! Bilo bi interesantno istražiti nije li time postao (govoreći športskim rječnikom), rekorder među taksatorima svih dosadašnjih generacija? U svojstvu samostalnog taksatora radio je na izradi osnova gospodarenja gotovo svih gospodarskih jedinica na vinkovačkom i slavonsko- brodskom području. Neke od tih jedinica uređivao je i višekratno, te bio jedan od najboljih pozanavatelja šuma ovoga područja. Kao vođa terenskih ekipa pokazao je velik smisao za organizaciju i raspoređivanje poslova, a posjedovao je i veliku energiju i ustrajnost, posebice prilikom izlučivanja novih odsjeka u brdskim šumama te uvijek poštovao propise važećih Pravilnika za uređivanje šuma. Nije bio sklon detaljiziranju i prevelikom broju odsjeka u nekoj jedinici, čime je šumarijama olakšavao gospodarenje. S druge strane upozoravao je taksatore drugih uprava na nedovoljno izlučivanje u nekim odjelima, posebice kada se radilo o razdvajanju većih površina različitih EGT - tipova. U kriznim i nejasnim situacijama na terenu donosio je brze i hrabre odluke. Sjećam se da smo (ne jednom) kao ekipa zastali pred ulazom u neku sastojinu, u dilemi da li se uopće isplati ulaziti u šumu koja je mokra od noćne i jutarnje kiše, a izgledi da se uskoro razvedri bili su minimalni. Martin se nije kolebao, nego je povikao: "Otimaj!" To je značilo da treba upravo sada oteti dio nama nesklonog vremena i iskoristiti ga za izvršenje planiranih radova. Raštrkali smo se tada po jedinici i... začudo, kišaje uskoro sasvim prestala, sunce je granulo, a posao bio obavljen. Martin Krajina bio je energičan i brz i prilikom obavljanja svih uredskih poslova. Tu potrebnu brzinu i točnost zahtijevao je i od svojih suradnika. Osnove gospodarenja koje je on izradio uvijek su bile dovršene i odobrene u propisanom roku, a neke i znatno prije, čime se on otvoreno ponosio - no, u njegovoj uređivačkoj djelatnosti nije išlo sve tako glatko. Dugogodišnje iskustvo u poslovima uređivanja šuma nije kod Martina rezultiralo samo činovničko- zanatskom uspješnošću izrade osnova, nego i širokim, strateškim pogledom na uređivanje i njegov odnos prema drugim šumarskim djelatnostima. Koristio je svaku priliku da na šumarskim skupovima, stručnim savjetovanjima i komisijama upozna kolege sa nekim svojim idejama čijim bi oživotvorenjem prestala potreba izrade nekih manjih uredajnih elaborata. No, dugo vremena nije nailazio na razumijevanje, ali zato na žestoki otpor, posebice onih koji su njegove zamisli doživljavali kao idejni avanturizam, nedovoljnu promišljenost ili strukovno zanesenjaštvo. Martin je zbog svog temperamenta u ovakvim sukobljavanjima upadao u žučne rasprave s onima koji nisu imali strpljenja da ga do kraja saslušaju i dublje promisle o razmatranom problemu. Želeći da njegove ideje dopru do šireg kruga šumarskih stručnjaka počeo ih je objavljivati pisanom riječju u Šumarskom listu, ali tek dvije godine nakon umirovljenja, jer za to prije nije imao vremena. Tako je 1999. god. u Šumarskom listu broj: 11-12 u rubrici Izazovi i suprotstavljanja objavio članak "Nezakoniti godišnji planovi gospodarenja", a u 2000. godini dva članka: "Visinske krivulje i tarifni nizovi u jednodobnim šumama" (Š.L. br. 3-4, str. 212) i "Vrste prihoda ujednodobnim šumama" (Š.L. br. 7-8, str. 462). U jednom kratkom susretu dva tjedna prije svoje smrti, rekao mi je da je dovršio i dao u tisak članak u kojemu komparira međusobnu točnost trovrsnog načina inventarizacije jedne određene sastojine (totalnom klupažom, primjernim prugama i relaskopiranjem). Mr. sc. Martin Krajina nije svoj radni vijek proživio samo u uskom obruču svoje profesije. Kao pasionirani šahist sudjelovao je redovito i uspješno u nekadašnjim šumarskim radničko-športskim igrama, a u vinkovačkom šahovskom klubu igrao je s mnogo mlađim igračima brzopotezni šah koji mu je održavao i obnavljao duševno zdravlje. Godinama je kao sudac sudjelovao u proizvodnim natjecanjima šumskih radnika, a u nešto mlađim danima rado bi zaigrao i nogomet. Iznenađivao je svojim poznavanjem svih glavnih športova koje je zdušno pratio na televiziji i o njima vatreno raspravljao. Treba naglasiti i daje bio pobornik uvođenja novih tehnologija u šumarstvu, a posebno informatike, od koje je s pravom očekivao ubrzanje i olakšanje uredskih poslova. Martinovim odlaskom supruga Bojana gubi uzornog supruga, kćer Mirna, mlada cijenjena liječnica i sin Hrvoje, nedavni diplomant veterine neće zaboraviti svog brižnog oca, a Anisja i Luka svog djeda, koji se s njima rado igrao i vodio ih u ribolov. A mi, Martinovi dugogodišnji suradnici, kolege i prijatelji zahvaljujemo mu na svemu što je učinio za šumarstvo ovih krajeva, i što je |