DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 110     <-- 110 -->        PDF

Zagrebu ( 1981 ), pripremi novog izdanja
Lovačkog priručnika, organizaciji
XXX. generalne skupštine
Međunarodnog savjeta za lovstvo i
zaštitu divljači (CIC) u Dubrovniku,
izradi kriterija za bonitiranje
lovišta i dr. Uz sve to, obavljajući
pritom redovne tajničke poslove,
Novaković je član radnog tima na
pripremi novog Zakona o lovstvu,
član Stručnog savjeta LSH i agilni
propagator izrade što kvalitetnijih
lovnogospodarskih osnova, kao novine
u planskom gospodarenju
lovištima. Sređenost i nepokolebljivost
u oživotvorenju postavljenih
zadataka za njega je bila karakteristična.
Trudio se da svoje suradnike
ne samo zainteresira za određeni
posao, nego i da ga zavole. Poštivao
ih je, vjerujući u moć iskrene
riječi, prijateljskog pristupa i savjetovanja.


Nakon šest i pol godina rada u
LSH, gdje je pomalo razočaran morao
napustiti poslove tajnika i prihvatiti
se dužnosti savjetnika za
krupnu divljač, 1. rujna 1987. vraća
se na staru dužnost republičkog šu


marskog i lovnog inspektora, koju
će obnašati i u novoosnovanom Ministarstvu
poljoprivrede i šumarstva
samostalne i međunarodno priznate
Republike Hrvatske. Agresijom
na Hrvatsku, zajedno sa sinovima
Goranom i Mladenom javio se u
dragovoljce sudjelujući u jedinicama
narodne zaštite. Osjećajući se
pomalo zasićenim i umornim od
poslova inspekcijskog nadzora nad
provedbom zakona i propisa 1. kolovoza
1992. definitivno napušta
rad u Ministarstvu, i osniva vlastitu
tvrtku "Borna" d.o.o. Zagreb, u kojoj
ga na dužnosti direktora zatiče
nenadana smrt.


Kao iskusni šumarski i lovni
stručnjak kolega Bojan Novaković
je za potrebe razvoja i obrazovanja
djelatnika u lovstvu napisao i publicirao,
pretežito u Lovačkom vjesniku
HLS-a, dvadesetak stručnih priloga
od kojih izdvajamo: Stanje u
lovstvu Hrvatske s osvrtom na mjere
sanacije (1976), Provođenje postupka
za utvrđivanje brojnog stanja
divljači (1977), Metodologija za izradu
godišnjeg plana gospodarenja


lovištem (1977), Remize u lovištu
( 1982), Ponuda i potražnja umjetno
uzgojene divljači (1986), Repelenti
i njihova upotreba (1986), Životne
navike divljači i nedostaci staništa
(1986) i dr. Opširno je izvješćivao s
generalne skupštine CIC-a u Dubrovniku
i (vele)Sajma u Grazu,
upozorivši u jednom svom napisu
na moguću radioaktivnu zagađenost
divljačine nakon černobilske
havarije nuklearne elektrane.


Na zagrebačkom groblju Mirogoj
pokopan je 1. prosinca 2000.,
ispraćen od brojne rodbine, prijatelja
i kolega šumara i lovaca iz Zagreba
i mnogih krajeva Hrvatske.


Ispred kolega šumara od pokojnika
se oprostio dirljivim riječima
mr. se. Stjepan Opalički, evocirajući
uspomene na rad i djelovanje
pok. Novakovića kao šumarskog i
lovnog inspektora.


Neka mu je vječni spomen.


Alojzije Frković


MARTIN KRAJINA, mr. se, dipl. ing. šum. (17. 7. 1932. - 2. 2. 2001. )


U petak 2. veljače, na Svjećnicu,
upravo u trenutku kada sam se
prisjećao da sam na ovaj dan prije
mnogo godina diplomirao - zazvonio
je telefon... kolega iz ureda
Taksacije javio mi je isprekidanim
glasom, biranim riječima "Martinu
se dogodilo... ono najgore."


Toga dana naglo se ugasio život
našeg kolege Martina koji je podlegao
drugom srčanom udaru. Iako
smo znali da gaje već jedan doživio,
ostali smo zatečeni i zaprepašteni,
jer smo bili svjedoci da se nakon prvog
napada (u veljači 1997. god.)
postupno i sigurno oporavljao.


U subotu 3. veljače 2001 .godine
ispraćen je na svoje posljednje počivalište,
a otpratili su ga brojni kolege,
prijatelji, suradnici i znanci.
Sahranjen je na gradskom groblju u
Vinkovcima.


Martin Krajina rođenje 17.
srpnja 1932. godine u mjestu Halapić,
općina Glamoč u BiH. Potječe
iz zemljoradničke obitelji od oca


Šimuna i majke Šime rođ. Liović,
hrvatske nacionalnosti. U vihoru II.
svjetskog rata obitelj bježi pred najezdom
četnika u (tada hrvatsku)
Sremsku Mitro vicu, gdje 1943. godine
završava osnovnu školu. Obitelj
se potom seli u Ruščicu, a na
Gimnaziji u Slavonskom Brodu
1948. god. polaže malu maturu.
Srednju šumarsku školu za krš u
Splitu završio je 1952. godine, a zatim
kraće vrijeme radi u Benkovcu
kao šumarski tehničar. Vojni rok
odslužio je u Zadru. Težeći višem
stupnju šumarskog obrazovanja
upisuje studij šumarstva na Šumarskom
fakultetu u Beogradu, na kojem
diplomira 1959. god., kao prvi
u svojoj generaciji. U 1960. godini
zapošljava se u Taksaciji tadašnjeg
SG Spačva u Vinkovcima kao pripravnik,
a iduće 1961. godine radi
na poslovima stručnog suradnika




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 111     <-- 111 -->        PDF

za građevinarstvo. Ubrzo se vraća
poslovima uređivanja šuma, koje je
od 1962. godine neprekidno obavljao
u svojstvu samostalnog taksatora
sve do 1991. godine, kada je
postavljen za šefa Odjela za uređivanje
šuma pri Upravi šuma Vinkovci.
Ovu dužnost obavlja sve do
1997. godine odlaskom u mirovinu.


U međuvremenu uspio je na Šumarskom
fakultetu u Zagrebu završiti
poslijediplomski studij iz područja
uređivanja šuma, obranivši
1973. magistarski rad pod naslovom
"Uspijevanje kultura crnog oraha
(Juglans nigra) u Istočnoj Hrvatskoj."
Bio je jedan od najboljih studenata
prof. Dušana. Klepca, te jedan
od prvih magistara iz područja
uređivanja šuma u ovom dijelu Hrvatske.
Ovdje treba još nešto istaći:
Martin Krajina kao inženjer šumarstva
radio je punih 36 godina isključivo
na poslovima uređivanja šuma!
Bilo bi interesantno istražiti nije li time
postao (govoreći športskim rječnikom),
rekorder među taksatorima
svih dosadašnjih generacija?


U svojstvu samostalnog taksatora
radio je na izradi osnova gospodarenja
gotovo svih gospodarskih
jedinica na vinkovačkom i slavonsko-
brodskom području. Neke od tih
jedinica uređivao je i višekratno, te
bio jedan od najboljih pozanavatelja
šuma ovoga područja. Kao vođa
terenskih ekipa pokazao je velik
smisao za organizaciju i raspoređivanje
poslova, a posjedovao je i veliku
energiju i ustrajnost, posebice
prilikom izlučivanja novih odsjeka
u brdskim šumama te uvijek poštovao
propise važećih Pravilnika za
uređivanje šuma. Nije bio sklon detaljiziranju
i prevelikom broju odsjeka
u nekoj jedinici, čime je šumarijama
olakšavao gospodarenje.
S druge strane upozoravao je taksatore
drugih uprava na nedovoljno
izlučivanje u nekim odjelima, posebice
kada se radilo o razdvajanju
većih površina različitih EGT - tipova.
U kriznim i nejasnim situacijama
na terenu donosio je brze i hrabre
odluke. Sjećam se da smo (ne


jednom) kao ekipa zastali pred ulazom
u neku sastojinu, u dilemi da li
se uopće isplati ulaziti u šumu koja
je mokra od noćne i jutarnje kiše, a
izgledi da se uskoro razvedri bili su
minimalni. Martin se nije kolebao,
nego je povikao: "Otimaj!" To je
značilo da treba upravo sada oteti
dio nama nesklonog vremena i iskoristiti
ga za izvršenje planiranih
radova. Raštrkali smo se tada po jedinici
i... začudo, kišaje uskoro sasvim
prestala, sunce je granulo, a posao
bio obavljen.


Martin Krajina bio je energičan i
brz i prilikom obavljanja svih uredskih
poslova. Tu potrebnu brzinu i
točnost zahtijevao je i od svojih suradnika.
Osnove gospodarenja koje
je on izradio uvijek su bile dovršene
i odobrene u propisanom roku, a
neke i znatno prije, čime se on otvoreno
ponosio - no, u njegovoj uređivačkoj
djelatnosti nije išlo sve
tako glatko. Dugogodišnje iskustvo
u poslovima uređivanja šuma nije
kod Martina rezultiralo samo činovničko-
zanatskom uspješnošću
izrade osnova, nego i širokim, strateškim
pogledom na uređivanje i
njegov odnos prema drugim šumarskim
djelatnostima. Koristio je svaku
priliku da na šumarskim skupovima,
stručnim savjetovanjima i
komisijama upozna kolege sa nekim
svojim idejama čijim bi oživotvorenjem
prestala potreba izrade
nekih manjih uredajnih elaborata.
No, dugo vremena nije nailazio na
razumijevanje, ali zato na žestoki
otpor, posebice onih koji su njegove
zamisli doživljavali kao idejni
avanturizam, nedovoljnu promišljenost
ili strukovno zanesenjaštvo.
Martin je zbog svog temperamenta
u ovakvim sukobljavanjima upadao
u žučne rasprave s onima koji nisu
imali strpljenja da ga do kraja
saslušaju i dublje promisle o razmatranom
problemu. Želeći da njegove
ideje dopru do šireg kruga
šumarskih stručnjaka počeo ih je
objavljivati pisanom riječju u Šumarskom
listu, ali tek dvije godine


nakon umirovljenja, jer za to prije
nije imao vremena. Tako je 1999.
god. u Šumarskom listu broj: 11-12
u rubrici Izazovi i suprotstavljanja
objavio članak "Nezakoniti godišnji
planovi gospodarenja", a u
2000. godini dva članka: "Visinske
krivulje i tarifni nizovi u jednodobnim
šumama" (Š.L. br. 3-4, str.
212) i "Vrste prihoda ujednodobnim
šumama" (Š.L. br. 7-8, str. 462).
U jednom kratkom susretu dva tjedna
prije svoje smrti, rekao mi je da
je dovršio i dao u tisak članak u kojemu
komparira međusobnu točnost
trovrsnog načina inventarizacije
jedne određene sastojine (totalnom
klupažom, primjernim prugama
i relaskopiranjem).


Mr. sc. Martin Krajina nije svoj
radni vijek proživio samo u uskom
obruču svoje profesije. Kao pasionirani
šahist sudjelovao je redovito i
uspješno u nekadašnjim šumarskim
radničko-športskim igrama, a u vinkovačkom
šahovskom klubu igrao
je s mnogo mlađim igračima brzopotezni
šah koji mu je održavao i
obnavljao duševno zdravlje.


Godinama je kao sudac sudjelovao
u proizvodnim natjecanjima
šumskih radnika, a u nešto mlađim
danima rado bi zaigrao i nogomet.
Iznenađivao je svojim poznavanjem
svih glavnih športova koje je
zdušno pratio na televiziji i o njima
vatreno raspravljao. Treba naglasiti
i daje bio pobornik uvođenja novih
tehnologija u šumarstvu, a posebno
informatike, od koje je s pravom
očekivao ubrzanje i olakšanje uredskih
poslova.


Martinovim odlaskom supruga
Bojana gubi uzornog supruga, kćer
Mirna, mlada cijenjena liječnica i
sin Hrvoje, nedavni diplomant veterine
neće zaboraviti svog brižnog
oca, a Anisja i Luka svog djeda, koji
se s njima rado igrao i vodio ih u
ribolov.


A mi, Martinovi dugogodišnji
suradnici, kolege i prijatelji zahvaljujemo
mu na svemu što je učinio
za šumarstvo ovih krajeva, i što je