DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 110     <-- 110 -->        PDF

Zagrebu ( 1981 ), pripremi novog izdanja
Lovačkog priručnika, organizaciji
XXX. generalne skupštine
Međunarodnog savjeta za lovstvo i
zaštitu divljači (CIC) u Dubrovniku,
izradi kriterija za bonitiranje
lovišta i dr. Uz sve to, obavljajući
pritom redovne tajničke poslove,
Novaković je član radnog tima na
pripremi novog Zakona o lovstvu,
član Stručnog savjeta LSH i agilni
propagator izrade što kvalitetnijih
lovnogospodarskih osnova, kao novine
u planskom gospodarenju
lovištima. Sređenost i nepokolebljivost
u oživotvorenju postavljenih
zadataka za njega je bila karakteristična.
Trudio se da svoje suradnike
ne samo zainteresira za određeni
posao, nego i da ga zavole. Poštivao
ih je, vjerujući u moć iskrene
riječi, prijateljskog pristupa i savjetovanja.


Nakon šest i pol godina rada u
LSH, gdje je pomalo razočaran morao
napustiti poslove tajnika i prihvatiti
se dužnosti savjetnika za
krupnu divljač, 1. rujna 1987. vraća
se na staru dužnost republičkog šu


marskog i lovnog inspektora, koju
će obnašati i u novoosnovanom Ministarstvu
poljoprivrede i šumarstva
samostalne i međunarodno priznate
Republike Hrvatske. Agresijom
na Hrvatsku, zajedno sa sinovima
Goranom i Mladenom javio se u
dragovoljce sudjelujući u jedinicama
narodne zaštite. Osjećajući se
pomalo zasićenim i umornim od
poslova inspekcijskog nadzora nad
provedbom zakona i propisa 1. kolovoza
1992. definitivno napušta
rad u Ministarstvu, i osniva vlastitu
tvrtku "Borna" d.o.o. Zagreb, u kojoj
ga na dužnosti direktora zatiče
nenadana smrt.


Kao iskusni šumarski i lovni
stručnjak kolega Bojan Novaković
je za potrebe razvoja i obrazovanja
djelatnika u lovstvu napisao i publicirao,
pretežito u Lovačkom vjesniku
HLS-a, dvadesetak stručnih priloga
od kojih izdvajamo: Stanje u
lovstvu Hrvatske s osvrtom na mjere
sanacije (1976), Provođenje postupka
za utvrđivanje brojnog stanja
divljači (1977), Metodologija za izradu
godišnjeg plana gospodarenja


lovištem (1977), Remize u lovištu
( 1982), Ponuda i potražnja umjetno
uzgojene divljači (1986), Repelenti
i njihova upotreba (1986), Životne
navike divljači i nedostaci staništa
(1986) i dr. Opširno je izvješćivao s
generalne skupštine CIC-a u Dubrovniku
i (vele)Sajma u Grazu,
upozorivši u jednom svom napisu
na moguću radioaktivnu zagađenost
divljačine nakon černobilske
havarije nuklearne elektrane.


Na zagrebačkom groblju Mirogoj
pokopan je 1. prosinca 2000.,
ispraćen od brojne rodbine, prijatelja
i kolega šumara i lovaca iz Zagreba
i mnogih krajeva Hrvatske.


Ispred kolega šumara od pokojnika
se oprostio dirljivim riječima
mr. se. Stjepan Opalički, evocirajući
uspomene na rad i djelovanje
pok. Novakovića kao šumarskog i
lovnog inspektora.


Neka mu je vječni spomen.


Alojzije Frković


MARTIN KRAJINA, mr. se, dipl. ing. šum. (17. 7. 1932. - 2. 2. 2001. )


U petak 2. veljače, na Svjećnicu,
upravo u trenutku kada sam se
prisjećao da sam na ovaj dan prije
mnogo godina diplomirao - zazvonio
je telefon... kolega iz ureda
Taksacije javio mi je isprekidanim
glasom, biranim riječima "Martinu
se dogodilo... ono najgore."


Toga dana naglo se ugasio život
našeg kolege Martina koji je podlegao
drugom srčanom udaru. Iako
smo znali da gaje već jedan doživio,
ostali smo zatečeni i zaprepašteni,
jer smo bili svjedoci da se nakon prvog
napada (u veljači 1997. god.)
postupno i sigurno oporavljao.


U subotu 3. veljače 2001 .godine
ispraćen je na svoje posljednje počivalište,
a otpratili su ga brojni kolege,
prijatelji, suradnici i znanci.
Sahranjen je na gradskom groblju u
Vinkovcima.


Martin Krajina rođenje 17.
srpnja 1932. godine u mjestu Halapić,
općina Glamoč u BiH. Potječe
iz zemljoradničke obitelji od oca


Šimuna i majke Šime rođ. Liović,
hrvatske nacionalnosti. U vihoru II.
svjetskog rata obitelj bježi pred najezdom
četnika u (tada hrvatsku)
Sremsku Mitro vicu, gdje 1943. godine
završava osnovnu školu. Obitelj
se potom seli u Ruščicu, a na
Gimnaziji u Slavonskom Brodu
1948. god. polaže malu maturu.
Srednju šumarsku školu za krš u
Splitu završio je 1952. godine, a zatim
kraće vrijeme radi u Benkovcu
kao šumarski tehničar. Vojni rok
odslužio je u Zadru. Težeći višem
stupnju šumarskog obrazovanja
upisuje studij šumarstva na Šumarskom
fakultetu u Beogradu, na kojem
diplomira 1959. god., kao prvi
u svojoj generaciji. U 1960. godini
zapošljava se u Taksaciji tadašnjeg
SG Spačva u Vinkovcima kao pripravnik,
a iduće 1961. godine radi
na poslovima stručnog suradnika