DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 101 <-- 101 --> PDF |
1999. g. za suzbijanje hrastove pepelnice u šumskim rasadnicima korištene su dvije grupe fungicidal 1. Na bazi sumpora korišteni su: Chromosul 41,43 %; Sumpor SC 80 24,29 %; Micro 80 8,75 %; Tiovit 24,28 %; Močivi sumpor 1,43 %-tni. 2. Sintetički pripravci: Rubigan 45,80 %; Tilt 19,12 %; Anvil 18,55 %; Topas 2,61 %; Sumi-8 7,25 %; Alto 2,03 %; Bayleton 1,74 %; Systhane 2,32 % i Vectra 0,58 %-tni. Broj i vrijeme tretiranja variraju za pojedine rasadnike. Tretira se od ožujka do listopada. Prosječan broj tretiranja za sve rasadnike je 10 puta. U pokusnom tretiranju na sadnicama lužnjaka s pripravcima: Folicur 250 (tebuconazol 25 %); Sumi- 8 (dinikonazol 12,5 %; Vectra (brom konazol 10 %); Tiovit (sumpor 80 %) najučinkovitiji bio je Folicur 250, a najslabiji Tiovit. Slika 2. Sudionici seminara Hrašovec, B.: Suvremene metode suzbijanja potkornjaka. Potkornjaci (Coleoptera, Scolytidae) kao sekundarni štetnici u određenim okolnostima mogu postati primarni, uzrokuju ekonomske gubitke i poremetnje u šumskih ekosustavima. Postoji velik broj metoda i postupaka praćenja brojnosti i analize kvalitativnih svojstava njihovih populacija. Postoji širok spektar metoda za njihovo suzbijanje kao što su: mehaničke, uzgojne, kemijske, biološke i biotehničke. Revolucionarno je otkriće mehanizma komunikacije unutar pojedinih vrsta potkornjaka koherentnih i jednoznačnih kemijskih nositelja informacija i njihovog djelovanja na ponašanja kukaca. Kod fiziološki oslabljenih stabala dolazi do mnogostrukog povećavanja atraktivnosti za napad potkornjaka bioprodukcijom agregacijskih feromona. Mnogobrojni sintetski pripravci su imitacija ili istovjetna kopija takvih tvari, a služe za primamljivanje i ulov ciljanih vrsta potkornjaka. Značajno je svojstvo selektivnosti, jer se radi o tvarima koje privlače bliske vrste ili samo jednu vrstu. U Europi i u nas postoji znatan broj pripravaka za praćenje dinamike populacija i suzbijanja nekoliko ekonom ski najvažnijih vrsta potkornjaka, kao što su: Ips typographic, Pityogenes chalcographus, i Trypodendron lineatum. U postupku istraživanja su feromoni za: 7bmicuspiniperda, T. minor, Ips sexdentatus, I. acuminatus i drugih. Za drvaše osim navedenog T. lineatum nema još gotovih pripravaka. Za ulov potkornjaka do sada su korištene cjevaste klopke, a u novije vrijeme sve se više koriste barijerne. Primjena atraktanata i klopki za smanjenje brojnosti potkornjaka ima veliku prednost u odnosu na kemijsko tretiranje trupaca s ekonomskog, a napose ekološkog stajališta. Diminić, D.: Zdravstveno stanje kultura crnog bora u Hrvatskoj. Već nekoliko godina u Hrvatskoj se provode istraživanja zdravstvenog stanja kultura crnog bora u priobalju, srednjoj i sjevernoj Hrvatskoj. Za laboratorijsku obradu uzimani su uzorci iglica, izbojaka i češera. Istraživanja su pokazala da su najugroženiji lokaliteti na području Istre, Raba, Vinska draga-Zumberak i Đurđevački peski. Determiran je veći broj fitopatogenih gljiva, a najštetnije su: Mycosphaerella pini i Lophodermium seditiosum na iglicama, te Sphaeropsis sapinea na izbojcima i granama. Suše se pojedinačne grane i cijele krošnje. Pretpostavlja se da su abiotski čimbenici kao suša, nepovoljni stanišni uvjeti, visoke koncentracije sumpornog dioksida, posolica i mehanička oštećenja uzrokovali stanje stresa i stvorili predispoziciju za napad gljivičnih uzročnika. Margaletić, J., Glavaš, M., Janicki, Z., Turk, N., IVI i 1 a s, Z.: Glodavci u šumskim ekosustavima kao prenositelji bolesti. U šumama glodavci čine velike štete na biljkama i plodovima. Posebno se ističu 3 vrste miševa i 4 vrste voluharica. Nisu samo štetnici nego su izvori i prenositelji zaraznih bolesti. Tijekom evolucije došlo je do prilagodbe nekih mikroorganizama i parazita i određene životinjske vrste. Uzročnici bolesti i paraziti mogu se prenijeti na divlje i domaće životinje i na čovjeka. Glodavci uzročnike, često zaraznih bolesti, mogu izlučivati aktivno putem sekreta ili ekskreta ili pasivno putem endo i ektoparazita. Neka šumska područja postaju enzootska, odnosno endemska različitih zaraznih bolesti. Bolesti koje se prenose na ljude poznate su u medicini kao zoonoze, kao što su napr. trihineloza, leptospiroza, lyme borelioza, krpeljni encefalitis i druge zarazne bolesti. Opasnosti infekcije izloženi su svi koji rade u šumi ili njome prolaze. Zato je važno poznavati vrste i brojnost, odnosno gustoću populacije glodavaca u šumama i smanjiti njihovu brojnost na podnošljivu razinu s ekonomskog i zdravstvenog gledišta. Harapin, M.: Zdravstveno stanje šuma u Hrvatskoj na kraju stoljeća. Na početku prošlog stoljeća (oko 1900. g.) zabilježena su velika sušenja i enormna sječa sušaca, kao i krajem stoljeća. Može se reći da se |