DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 99     <-- 99 -->        PDF

sastavu vrsta drveća u središnjoj regiji, dok su relativno
velike površine prorijeđenih šuma i učestali šumski požari
tipični za mediteransko područje.


Najdojmljivija je potvrda o povećanju šumskog pokrova.
Osim u Albaniji, u preostalih 12 zemalja bilježi
se postupan porast broja šuma i porast drvnih resursa u
posljednjih pedeset godina. Porast je očigledan unatoč
velikoj šteti koju su prouzročili živi ili neživi čimbeni


ci: spomenuto zagađenje okoliša, insekti, oluje i šumski
požari. Oštećeno je otprilike 10 % ukupnih šumskih površina.
U zemljama baltičkog područja zabilježen je
značajan porast: 125 % u Estoniji, 75 % u Litvi i 65 % u
Latviji. Važno je i spomenuti obnovu šuma u Poljskoj i
Makedoniji, te pošumljavanje u Mađarskoj.
Kada govorimo o stanju šuma, očigledno je kako je
stabilno stanje u velikoj mjeri uvjetovano režimom
uprave. Umjetno podignute šume u pravilu su osjetljivije
na vanjske utjecaje od poluprirodnih i prirodnih šuma.
Sposobnost otpora prema vanjskim utjecajima (kako
živih tako i neživih čimbenika) razlikuje se ovisno o
sastavu vrste i dobnoj strukturi šume. Mlade su šume
obično zdravije, dok su šumske površine sa drvećem različite
dobne strukture uglavnom otpornije. Iskorištenost
oštećenih šuma znatno je smanjena. Ovo se pogotovo
odnosi na grmlje i polušipražje. Zbog razlika u
prirodnim uvjetima, povijesti i tradiciji šumarske uprave,
stanje šuma u pojedinim zemljama i regijama teško
je uspoređivati. No složenost pitanja koja se odnose na
šume podvlači neophodnost zdravog profesionalnog
poznavanja kako očuvanja tako i ekonomske vrijednosti
šuma. Isto se odnosi i na svijest upravitelja o dugoročnim
posljedicama različitih oblika iskorištavanja
šuma i primijenjenih sustava upravljanja.


Ekonomsko stanje sektora šumarstva postalo je prilično
teško u razdoblju tranzicije. Kao prvo, smanjena
je izravna i neizravna državna potpora šumarstvu i javnim
dobrotvornim službama. Drugo, tržište drvom postalo
je krajnje nestabilno zahvaljujući promjenama
strukture i smanjenoj domaćoj potražnji. Loša izvedba i
kakvoća proizvoda, te nedovoljno poznavanje marketinga
u drvnoj industriji izloženoj pritisku vanjske konkurencije
dodatno otežavaju tranziciju u sektoru šumarstva.
Usto je porasla i potreba za višenamjenskom
šumarskom upravom koja će imati zaštitnu, društvenu,
kulturnu i funkciju očuvanja. Omjer šuma kojima namjena
nije samo proizvodnja drva u zemljama sudionicama
Phare programa, u prosjeku iznosi 31 % ukupne
šumske površine i u daljnjem je porastu. Očekuje se i
porast strogo zaštićenih područja u većini zemalja sudionica
Phare programa, s izuzetkom zemalja koje su
već proširile ovakva područja (posebice Bugarska i
Slovačka). Usprkos zahtjevima javnosti i profesionalnom
značaju, u većini zemalja samo se ograničen broj
financijskih stimulansa može preusmjeriti prema kori


štenju šuma za javnu dobrobit. Ovo je jedan od čimbenika
koji u mnogim zemljama sudionicama Phare programa
ometaju širu primjenu rezolucija ministarskih
konferencija o zaštiti šuma u Europi.


Ova opća tendencija prema usklađivanju različitih
funkcija šuma otvara pitanje procjene nekomercijalnih
vrijednosti i službi u ponekad zanemarenim šumarskim
sektorima. Kako procijeniti vrijednost koju službe za rekreaciju
i zaštitu imaju u nacionalnoj privredi? Kako
odrediti koliki je utjecaj šuma na opskrbu čistom vodom,
usporavanje erozije i kolika je moguća ušteda?
Takve prosudbe korisne za proračun, značajne su za rasvjetljavanje
stvarnog doprinosa i važnosti šumarskog
sektora za društvo i za utvrđivanje mogućih potreba
ovog sektora. Subvencije su danas niske. Tako se sektor
mora snalaziti sa smanjenim prihodom od proizvodnje
drva i slabom ili nikakvom naknadom za troškove vezane
opće korisne funkcije šuma. Posljedica ovakvog stanja,
koja se najlakše može uočiti u nekim zemljama južne
regije, jest neprovođenje zakona i šteta u šumskim
resursima, što ponekad završava krčenjem šuma ili češće
još podmuklijim propadanjem šumskih resursa.


Znanje stečeno kroz stoljeća uči nas da su šume resurs
koji se može obnavljati, ali ne u beskonačnost. Potrebna
im je prikladna njega i prikladna uprava. Šumarstvo
po definiciji podrazumijeva dugoročno upravljanje
(ciklus izmjene traje i do 100 godina). Potrebno je
puno vremena da se rezultati počnu uočavati. Posebna
se pozornost mora posvetiti prirodnim procesima i pažljivom
planiranju. Poneka analogija ovakvih obilježja
može se pronaći u bilo kojem privrednom sektoru. Još
veći značaj ima stabilnost šuma u svim zemljama Europe.
Kad god je to moguće šumari pokušavaju umanjiti
posljedice lošeg upravljanja tijekom zadnjih desetljeća.
Pokušavaju stvoriti stabilnije ekosustave koji će paziti
na sastav vrsta drveća, dobnu strukturu, zaštitu od nametnika
i bolesti, te zaštitu od požara. Ovo objašnjava
značaj koji se pridaje upravljanju "bliskom prirodi". To
je oruđe koje može pomoći u stvaranju istinski višenamjenske
šumske uprave koja će biti ekonomski zdrava,
te proizvesti održivu biološku raznolikost.


Saznanja o višenamjenskoj upravi postoje i razmjenjuju
se između zemalja članica Europske unije i sudionica
Phare programa. U razdoblju tranzicije, osim novca,
nedostaju i jedinstven pravni okvir i stabilne institucije.
Problem najčešće spominjan na svim regionalnim
Seminarima za ciljano interventno planiranje koji su
bili organizirani kao dio Phare projekta, bilo je restrukturiranje
drvne industrije u koju se nedovoljno ulaže, a
ima potrebu za razvojem novih strategija u marketingu i
dizajnu. Drugi je problem povrat šumskih područja legalnim
potražiteljima. Ovi problemi uzrok su loše uprave,
a mogu izazvati poriv za kratkoročnom zaradom pogotovo
na malenim restituiranim šumskim posjedi