DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 99 <-- 99 --> PDF |
sastavu vrsta drveća u središnjoj regiji, dok su relativno velike površine prorijeđenih šuma i učestali šumski požari tipični za mediteransko područje. Najdojmljivija je potvrda o povećanju šumskog pokrova. Osim u Albaniji, u preostalih 12 zemalja bilježi se postupan porast broja šuma i porast drvnih resursa u posljednjih pedeset godina. Porast je očigledan unatoč velikoj šteti koju su prouzročili živi ili neživi čimbeni ci: spomenuto zagađenje okoliša, insekti, oluje i šumski požari. Oštećeno je otprilike 10 % ukupnih šumskih površina. U zemljama baltičkog područja zabilježen je značajan porast: 125 % u Estoniji, 75 % u Litvi i 65 % u Latviji. Važno je i spomenuti obnovu šuma u Poljskoj i Makedoniji, te pošumljavanje u Mađarskoj. Kada govorimo o stanju šuma, očigledno je kako je stabilno stanje u velikoj mjeri uvjetovano režimom uprave. Umjetno podignute šume u pravilu su osjetljivije na vanjske utjecaje od poluprirodnih i prirodnih šuma. Sposobnost otpora prema vanjskim utjecajima (kako živih tako i neživih čimbenika) razlikuje se ovisno o sastavu vrste i dobnoj strukturi šume. Mlade su šume obično zdravije, dok su šumske površine sa drvećem različite dobne strukture uglavnom otpornije. Iskorištenost oštećenih šuma znatno je smanjena. Ovo se pogotovo odnosi na grmlje i polušipražje. Zbog razlika u prirodnim uvjetima, povijesti i tradiciji šumarske uprave, stanje šuma u pojedinim zemljama i regijama teško je uspoređivati. No složenost pitanja koja se odnose na šume podvlači neophodnost zdravog profesionalnog poznavanja kako očuvanja tako i ekonomske vrijednosti šuma. Isto se odnosi i na svijest upravitelja o dugoročnim posljedicama različitih oblika iskorištavanja šuma i primijenjenih sustava upravljanja. Ekonomsko stanje sektora šumarstva postalo je prilično teško u razdoblju tranzicije. Kao prvo, smanjena je izravna i neizravna državna potpora šumarstvu i javnim dobrotvornim službama. Drugo, tržište drvom postalo je krajnje nestabilno zahvaljujući promjenama strukture i smanjenoj domaćoj potražnji. Loša izvedba i kakvoća proizvoda, te nedovoljno poznavanje marketinga u drvnoj industriji izloženoj pritisku vanjske konkurencije dodatno otežavaju tranziciju u sektoru šumarstva. Usto je porasla i potreba za višenamjenskom šumarskom upravom koja će imati zaštitnu, društvenu, kulturnu i funkciju očuvanja. Omjer šuma kojima namjena nije samo proizvodnja drva u zemljama sudionicama Phare programa, u prosjeku iznosi 31 % ukupne šumske površine i u daljnjem je porastu. Očekuje se i porast strogo zaštićenih područja u većini zemalja sudionica Phare programa, s izuzetkom zemalja koje su već proširile ovakva područja (posebice Bugarska i Slovačka). Usprkos zahtjevima javnosti i profesionalnom značaju, u većini zemalja samo se ograničen broj financijskih stimulansa može preusmjeriti prema kori štenju šuma za javnu dobrobit. Ovo je jedan od čimbenika koji u mnogim zemljama sudionicama Phare programa ometaju širu primjenu rezolucija ministarskih konferencija o zaštiti šuma u Europi. Ova opća tendencija prema usklađivanju različitih funkcija šuma otvara pitanje procjene nekomercijalnih vrijednosti i službi u ponekad zanemarenim šumarskim sektorima. Kako procijeniti vrijednost koju službe za rekreaciju i zaštitu imaju u nacionalnoj privredi? Kako odrediti koliki je utjecaj šuma na opskrbu čistom vodom, usporavanje erozije i kolika je moguća ušteda? Takve prosudbe korisne za proračun, značajne su za rasvjetljavanje stvarnog doprinosa i važnosti šumarskog sektora za društvo i za utvrđivanje mogućih potreba ovog sektora. Subvencije su danas niske. Tako se sektor mora snalaziti sa smanjenim prihodom od proizvodnje drva i slabom ili nikakvom naknadom za troškove vezane opće korisne funkcije šuma. Posljedica ovakvog stanja, koja se najlakše može uočiti u nekim zemljama južne regije, jest neprovođenje zakona i šteta u šumskim resursima, što ponekad završava krčenjem šuma ili češće još podmuklijim propadanjem šumskih resursa. Znanje stečeno kroz stoljeća uči nas da su šume resurs koji se može obnavljati, ali ne u beskonačnost. Potrebna im je prikladna njega i prikladna uprava. Šumarstvo po definiciji podrazumijeva dugoročno upravljanje (ciklus izmjene traje i do 100 godina). Potrebno je puno vremena da se rezultati počnu uočavati. Posebna se pozornost mora posvetiti prirodnim procesima i pažljivom planiranju. Poneka analogija ovakvih obilježja može se pronaći u bilo kojem privrednom sektoru. Još veći značaj ima stabilnost šuma u svim zemljama Europe. Kad god je to moguće šumari pokušavaju umanjiti posljedice lošeg upravljanja tijekom zadnjih desetljeća. Pokušavaju stvoriti stabilnije ekosustave koji će paziti na sastav vrsta drveća, dobnu strukturu, zaštitu od nametnika i bolesti, te zaštitu od požara. Ovo objašnjava značaj koji se pridaje upravljanju "bliskom prirodi". To je oruđe koje može pomoći u stvaranju istinski višenamjenske šumske uprave koja će biti ekonomski zdrava, te proizvesti održivu biološku raznolikost. Saznanja o višenamjenskoj upravi postoje i razmjenjuju se između zemalja članica Europske unije i sudionica Phare programa. U razdoblju tranzicije, osim novca, nedostaju i jedinstven pravni okvir i stabilne institucije. Problem najčešće spominjan na svim regionalnim Seminarima za ciljano interventno planiranje koji su bili organizirani kao dio Phare projekta, bilo je restrukturiranje drvne industrije u koju se nedovoljno ulaže, a ima potrebu za razvojem novih strategija u marketingu i dizajnu. Drugi je problem povrat šumskih područja legalnim potražiteljima. Ovi problemi uzrok su loše uprave, a mogu izazvati poriv za kratkoročnom zaradom pogotovo na malenim restituiranim šumskim posjedi |