DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 84 <-- 84 --> PDF |
MONTI E BOSCHI (talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šume i planinski okoliš) Iz broja 5, rujan-listopad 2000. Dajemo osvrt na sljedeće priloge: Enrico R o v e 11 i : Bilješke o procjenama bukovih sastojina središnjih i južnih Apenina. Ekologiju i rasprostranjenost bukve na Apeninskom poluotoku proučavali su mnogi autori a, posebno Hofman( 1956, 1960, 1991) te Susmel 1959. Ovim člankom autor je doprinjeo poznavanju apeninskih sastojina bukve, koje predstavljaju najvažnije ekosustave visokih planina. Autor je naglasio limitirajuće aspekte koji utječu na normalan razvoj sastojina bukve i koji su prepreka brzom i ispravnom oporavku tih lijepih šumskih formacija. Radi usporedbi, koristio je mnogo arhivskih fotografija iz razdoblja druge polovice prošlog i početka ovog stoljeća, kao i aerosnimke iz polovice ovog stoljeća. Rod Fagus tipičan je za sjevernu Europu, Aziju i Sjevernu Ameriku, dok u Australiji rastu vrste srodnog roda Nothofagus. U Europskom kontinentu prevladava F sylvatica L., dok na istoku raste i F. orientalis te se njihovi areali na istoku preklapaju. Neki autori potvrđuju postojanje treće vrste "moesiaca ", ali autor osobno po svojim istraživanjima na Balkanu i Italiji to ne potvrđuje. U odnosu na ekologiju, bukva preferira ova područja radi ujednačene klime i količina oborina od preko 1000 mm, ali svakako manje od 2500 mm. Oborine veće od ovog maksimuma uzrokuju pretjerano ispiranje tla. Temperaturne razlike trebaju biti manje od 20 stupnjeva C s rijetkim kasnim mrazovima. Ljetnu sušu bukva dobro podnosi, a posebno na dubokim tlima i južnim obroncima, gdje je korjenje jače razvijeno. Optimalni klimatski uvjeti za bukvu nalaze se u središnjem, južnom dijelu Europskog kontinenta, posebno u Kordiljerima, zapadnim Pirenejima, Središnjem masivu, zapadnim Alpama, Vogezima, Juri, Karpatima, Apeninima i zapadnom Balkanu. U Italiji najveću rasprostranjenost bukve nalazimo u regijama: Abruzzo, Emilia-Romagna i Liguria. Visoke šume rasprostranjene su uglavnom na jugu i Siciliji, a panjače na sjeveru. Nakon tisuću godina korištenja terena u poljoprivredne svrhe, šumske površine su se stalno smanjivale i to najprije u bazalnim dijelovima planina, zbog velikih suša pašarenje i uzgoj travnih kultura penjao se i preko 2000 m n.m. To pokazuju ostaci nastamba i skloništa koji se nalaze na velikim visinama duž cijelih Apenina. Ujedinjenje Italije i pogrešna politika prema šumama uništile su mnoge tisuće hektara šuma. Prvi svjetski rat doprinjeo je daljnjem uništenju visokih šuma zbog povećane potrošnje drveta i loše politike gospodarenja. Pojava fašizma i Drugi svjetski rat dali su veliki udarac talijanskom šumarstvu, posebice bukovim sastojinama. Bukva se koristila za izgradnju i održavanje željezničkih pruga. Veliki kompleksi visokih šuma posječeni su i pretvoreni u degradirane panjače. Mnogi zapisi i fotografije iz tog razdoblja dokaz su nestanka tih "prirodnih spomenika", što podsjeća, kaže autor, na fotografije lovaca iz vremena lova na bizone. U nastavku članka autor daje prikaz stanja bukovih sastojina po talijanskim pokrajnama, prikazujući detaljno posljedice pogrešnog gospodarenja, što je potkrjepljeno brojnim podacima i fotografijama. Šumska patologija Tullio Turchetti, Giorgio Maresi, Damiano N i 11 i, Alessandro G u i d o 11 i, Giovanni M i c c i n e s i, Giuseppe Rotundaro: Rasprostranjenosti bolesti crnila u sastojinama pitomog kestena u Mugettu (Fi) U posljednjem razdoblju uzgoj kestenovih kultura u Italiji nalazi se u velikom porastu. Zahvaljujući poboljšanim fitosanitarnim uvjetima i sve široj spontanoj rasprostranjenosti biljaka otpornih na Ciyphonectria parasitica (Murr), uzročnika raka kestenove kore. Ovoj povoljnoj situaciji u novije vrijeme sve se više suprostavljaju znaci opasne bolesti crnila (tintana bolest). Ova je bolest ponovo u ekspanziji, nakon stoje početkom stoljeća prouzrokovala znatne štete na kulturama kestena (Petri, 1917 g.). Bolesti se dugi niz godina pripisivala sekundarna uloga pored raka kestenove kore i smanjenog interesa za uzgoj kultura kestena zbog migracije stanovnika iz brdskih područja. Nakon dužeg razdoblja patogeni uzročnik crnila Phytophtora cambivora (Petri) vrato se s većom učestalošću u kulturama kestena i u rasadnicima, uzrokujući crnilo i uginuće širokih razmjera (Turchetti i Parrini 1993.,Anselmiidr. 1999.). U toj situaciji i uslijed ozbiljnih napada u kulturama kestena na području Firence, smatralo se opravdanim obaviti istraživanja zbog procjene uloge bolesti u području Mugello. Ta istraživanja vršena su u suradnji s Institutom za patologiju šumskog drveća, zajednice šumarstva Mugello-Sieve i Arsia (Toscana). U ovom članku autor je iznio rezultate istraživanja, koja su vršena u razdoblju od 1997-1999 g. Kestenici područja Mugello svrstani su u "Zaštićeno geografsko okružje" i svim vlasnicima kultura podijeljen je obrazac gdje su trebali osim općih podataka upisati štete od bolesti crnila, s naznakom intenziteta i stanja bolesti. Poslije su izabrani posjedi gdje je najintenzivniji napad bolesti, kako bi se lokalizirala žarišta bolesti. Za svako žarište ustanovljeni su glavni parametri staništa (nadmorska visina, ekspozicija, položaj i nagib). Gdje je to bilo moguće, uzeti su od posjednika podaci o početku i |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 85 <-- 85 --> PDF |
razvoju bolesti. Izvršene su potrebne klimatske analize na bazi podataka susjednih meteoroloških stanica za razdoblje od 1951. do 1970. g. i uspoređeni onima u razdoblju od 1971. do 1990. Uzeti su uzorci od oboljelih stabala iz zone korjena i kore u prsnoj visini radi izoliranja patogenog uzročnika. Uzorci su uzgajani na pločici sa supstratom u mraku i na temperaturi od 25 stupnjeva C, u trajanju od deset dana. Poslije su ispitane morfološke karakteristike uzročnika i uspoređene s uzorcima micelija P. cambivora iz središnjeg ureda u Baarn-u (Nizozemska) i ostalim uzročnicima iz Instituta. Ozbiljno napadnute stabljike tretirane su organskim gnojivima, zatim organskim gnojivima kojima je dodan gnoj od peradi, te konačno ista kombinacija kojoj su dodani mikroelementi. Ovi preparati dodaju se biljci u količini od 100 kg s dodatkom od 10 kg gnoja od peradi. Tijekom tretmana ispitane su 63 sastojine kestena sa 23 166 stabala na površini od 314 ha. Starost sastojina bila je 70-300 g. za stabla visokog uzgoja i 20-30 g. za panjače. Od ispitanih kultura 46 % imalo je uginula stabla, 27 % bilo je bolesno, a na ostalih 27 % nije bilo nikakvih šteta ili 1300 stabala bilo je bolesno od kojih 700 nepovratno. Možemo zaključiti daje bolest podjednako napadala odrasla i mlada stabla, zatim stabla u srednjem dijelu kulture, kao i ona druga. Također je podjednako evidentirana bolest kod pojedinačnih stabala kao i kod grupa. Intenzitet napada veći je tamo gdje je ispiranje tla veće, a posebno kod obilnih proljetnih i jesenskih kiša. Čišćenje tla od listinca i smanjenje količine organske materije nepovoljno djeluje na razvoj bolesti. Pozitivni rezultati u suzbijanju postižu se dodavanjem organskih gnojiva, a posebno ako se to radi krajem travnja ili početkom svibnja. To pospješuje razvoj korjenovih vrhova, poboljšava strukturu terena, povećava mikrobiološku aktivnost i unošenje hranjivih tvari, minerala i mikroelemenata. Obnovljena snaga korjenovog sustava postignuta dodavanjem gnojiva omogućava uspostavljanje ravnoteže između biljke domaćina i patogenog uzročnika. Potrebno je stabla očistiti od suhih grana, a teren ne osiromašivati konstantnim eliminiranjem listinca i ostalih organskih tvari, a ukoliko se to radi treba nadoknaditi organsku materiju u obliku komposta. Vodni režim treba urediti tako da se regulira protok vode i spriječi stagnacija vode drenažom i skretanjem vodenog toka. Poduzimanjem adekvatnih uzgojno-tehničkih radova trebalo bi eliminirati uvjete koji pogoduju parazitu. Ostaje i nadalje potreba da se nastavi s još detaljinim analizama koje bi omogućile uspješniju borbu protiv ove opasne bolesti. Gianfranco Minotta: Miting udruženja šumarskih novinara Europe (EFA) u nizozemskim šumama U mjesecu svibnju 2000. g. održan je u Nizozemskoj godišnji miting udruženja koje objedinjuje glavne šumarske revije Europe (European Forest Journals Association-EFA). Susret omogućava analizu aktivnosti udruženja, razmjenu vijesti i informacija između sudionika sa svrhom boljeg poznavanja realnog stanja u šumarstvu raznih zemalja članica EFA-e. Odlučeno je da EFA službeno sudjeluje na Kongresu međunarodne federacije novinara poljoprivrednog sektora, koji će se održati u Finskoj u rujnu 2001. g. Stoga je potrebno pripremiti niz prijedloga koje će EFA predstaviti na Kongresu, a koji se odnose specijalno na stanje u šumarskom novinarstvu. Kao i obično, u sklopu aktivnosti godišnjeg mitinga održane su različite ekskurzije i susreti s predstavnicima šumskog sektora sa svrhom upoznavanja stanja i aktualne problematike u šumarstvu domaćina. Šumarstvo Nizozemske raspolaže skromnim površinama šuma od oko 335 000 ha ili oko 10 % površine zemlje. U strukturi vlasništva na privatne šume otpada oko 50 %. Važno je naglasiti da postoji vrlo velika naklonost općeg javnog mišljenja o značaju šuma posebno o ulozi šuma u pogledu zdravlja, kao i rekreativnoj i ekonomskoj ulozi. Središnja i lokalne vlasti u posljednje vrijeme poduzimaju sve više zakonskih inicijativa za stimuliranje privatnih vlasnika za očuvanje i poboljšanje stanja šumskih površina, posebice glede njihove rekreativne funkcije. Predviđeno je ukidanje zemjišnog poreza i poreza na nasljeđivanje zemjišta pod uvjetom da: najmanje 30 % površine zemjišta bude pošumljeno, a poljoprivredne površine trebaju biti okružene sta blima u iznosu od najmanje 75 % opsega posjeda, unutar posjeda poljoprivredne površine moraju se izmjenjivati sa šumskim zonama i isključenje inten zivni uzgoj stoke (osim peradi i svinja), te površine moraju ostati pod tim uvjetima najmanje 25. g. i trebaju biti otvorene za građanstvo, tj. treba biti dozvoljeno kretanje cestama i stazama (pješice ili sredstvima bez motornog pogona). Taj program pod nazivom "cjelovito gospodarenje šumama", ima zadatak stimulirati privatne i javne vlasnike da prilagode metode gospodarenja ujedinjenom produktivno-rekreativno-naturalističkom cilju. Ova inicijativa predviđena je za vlasnike s više od 25 ha površine, a za male vlasnike je predviđeno udruživanje u konzorcije. Ti konzorciji udružuju više od tisuću vlasnika s površinom od oko 130 000 ha. Konzorciji obavljaju razne poslove za članove, kao što su kupoprodaja proizvoda i tehničke konzultacije. Šumarstvo Nizozemske pokušava naći kompromis između aktivnosti ekonomskog karaktera i ambijentalno- socijalnog karaktera, što sve više postaje obilježje europskog i izvaneuropskog šumarstva. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Beatrice Pesenti Barili, Valeria Va 1 e r i o : Prikladnost pojedinih terena za uzgoj tartufa u području Val Bormida (SV) Prisutnost crnog tartufa {Tuber melanosporum Vitt.) u šumskoj zajednici Val Bormida predstavlja značajan doprinos vrijednosti prirodnih resursa tog područja. Mogućnost da se u budućnosti pristupi umjetnom uzgoju tartufa ocijenjena je kao povoljnost za stvaranje dopunske zarade. Odsjek za poljoprivredu, parkove i šume regije Ligurija, vršio je ispitivanja o prikladnosti pojedinih tala za uzgoj crnog tartufa. Utvrđene su pedološke, morfološke i geološke karakteristike tla, te analiza vegetacije i klimatskih elemenata u svim zonama koje imaju predispoziciju za uzgoj tartufa. Detaljni pedološki podaci omogućili su da se izradi matrica procjene vrijednosti tala za umjetni uzgoj tartufa, što predstavlja polaznu točku za izbor terena na kojem je mogućnost uspješnog uzgoja dobra. Ispitivanja su vršena u šumskoj zajednici Alta Val Bormida (Savona) u Liguriji u zoni niskih brežuljaka, s nadmorskom visinom koja varira između 300 i 500 m nadmorske visine. U tom brežuljkastom području vegetaciju obilježavaju mješane panjače u kojima prevladava medunac (Q. pubescens) i crni grab (O. carpinifolia), obje vrste koje žive u simbiozi s crnim tartufom. Kao pridruženi ovim vrstama česti su: jasen (F. excelsior), lužnjak (Q. robur), klen (A. campestre), brijest (Ulmus sp.), dren (C. mas), ljeska (C. avellana), bijeli trn (C. oxyacanthä), trešnja (P. avium), breza (Betula sp.), kupina (Rubus sp.) i rijeđe bijeli bor (P. silvestris). To su uglavnom zapuštene panjače na dosta strmom i kamenitom terenu. S geološkog gledišta tla u predmetnim zonama pripadaju novijem razdoblju (oligocen) sa sedimentnim pokrovom laporasto-glinaste, vapneno-laporaste i laporasto- šljunčane strukture. Teren je sastavljen od niskih, srednjih i visokih obronaka, s udubinama i terasama koje su nekad napravljene u poljoprivredne svrhe, a sada napuštene, te pašnjačkih površina koje zadiru duboko u šumu. Zemjište je nestabilno, sklono klizanju i odronima. Nasipi stvoreni odronima zatvaraju udoline i formiraju prostore u obliku amfiteatra. Klima je umjereno kontinentalnog tipa sa srednjom godišnjom temperaturom od 12,4 °C, a godišnje oborinef iznose prosječno 833 mm. Minimalne temperature su -3,9 °C, a maksimalne 25,4 °C. Sušni period traje oko 50 dana, s početkom u mjesecu lipnju. Za istraživanje prikladnosti za uzgoj crnog tartufa izabrana su tri tipa tla. Evidentirani su i tabelirani svi relevantni podaci koji daju vrlo važne smjernice uzgajivačima tartufa za izbor najprikladnijih terena. Glavni čimbenici koji utječu na prikladnost terena su: sastav zemljišta, propusnost tla, pH tla, postotak kalcijevog karbonata, kapacitet zadržavanja vlage, nagib terena, erozija te šumske vrste kao nositelji mikorize. Napravljena je tablica vrijednosti tala za uzgoj crnog tartufa, što predstavlja znatnu stručnu podlogu za poduzetnike koji sve više ulaze u ovaj projekt. Časopis MONTI E BOSCHI objavio je izlazak iz tiska tri interesantna izdanja: Raffaele Spinel li: Šumarska mehanizacija ilustrirani priručnik Knjiga ima 162 stranice i 154 ilustracije, namijenjena je manjim poduzetnicima i drvosječama part-time. Obrađuje adaptacije tipičnih poljoprivrednih traktora za primjenu u izvršavanju šumarskih operacija. Opisuje priključne elemente (vitla, prikolice, kranove i sjekirostroj) i njihovo funkcioniranje. Dva poglavlja opisuju izbor poljoprivrednih traktora, njihovo opremanje i upotrebu, a ostala dva poglavlja obrađuju pravilnu upotrebu najvažnijeg "stupa" šumske mehanizacije - motorne pile. Cijena priručnika je 40 000 lira. Lorenco Vi et to, Achille Giorcelli: Bolesti topola Priručnik donosi analizu glavnih bolesti koje napadaju kulture topola, s prijedlozima za poduzimanje valjanih mejra za obranu. Obrađena su sljedeća poglavlja: bolesti korjenovog aparata, bolesti debla i grana, bolesti izbojaka i lišća, virozna oboljenja, bolesti abiotskog porijekla, tablice klonskih obilježja, tumač naziva i literatura. Priručnik ima 84 stranice i 47 ilustracija, a cijena mu je 20 000 lira. Guido S a n e s i : Osnovi pedologije Ovo izdanje obrađuje tlo, njegove osobine, prostornu rasprostranjenost te probleme vezane za njegovo korištenje i odnose između formacija tla i okoliša. Prvi dio - okoliš i formacije tla sadrže: glavne osobine tala, otvorena problematika, čimbenici koji utječu na stvaranje tla, sinteza i promjene organskih materija u profilu tla. Drugi dio - vrste tla, njihova rasprostranjenost i osobine sadrži: opis pedoloških podataka, klasifikacija tla, dijagnostičke osnove (Soil Taxonomy), vrste organskih tala i osnove procjene tala. Knjiga ima 390 stranica i 75 ilustracija, a cijena joj je 65 000 lira. |