DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Ovdje treba još spomenuti nepoznavanje hranidbene vrijednosti i kemijskog sastava žira, što može utjecati na oplemenje pasmine landras, jorkšir, bekšir itd. Pitamo se priznaje li tržište meso iz takvog nekontroliranog tova? Prof. dr. sc. Branimir P rp i ć, polazeći od značaja i vrijednosti s ekološkog i općega gospodarskog stajališta lužnjakovih nizinskih šuma u međurječju Save i Drave, njihove biološke raznolikosti biljnoga i životinjskog svijeta, uravnoteženja vodnih odnosa, zaštite pitke vode, protuerozijskog djelovanja, povoljnog utjecaja na klimu, pročišćavanje zraka i vode te njihovu golemu ulogu u općoj zaštiti prirode na prostoru od kojih 200 000 ha navodi: kako su štete, koje nastaju antropogeno utjecano žirenjem pitomih svinja velike, i mogu znatno oštetiti prirodni šumski ekosustav hrasta lužnjaka (već i kod normalnog gospodarenja s divljači vodi se skrb ne prekoračenja kritičnog broja jedinki po jedinici po vršine); - kako je živi svijet tla (edafon), biljni (bakterije, gljive - posebice mikorizne, alge, virusi i korijenje šumskog drveća, grmlja i prizemnog rašća) i životinjski (praživotinje, oblici, kolnjaci, kolutićavci, stonoge, paučnjaci, kukci i kralješnjaci), predstavlja bitan dio šumskog ekosustava, tzv. razgrađivače, koji žive na različitim dubinama tla - ekološkim nišama, pa kada svinja svojim rovanjem i žderanjem edafona poremeti odnose, u šumskome ekosustavu nastaju stresovi i fiziološko slabljenje šumskog drveća, a oporavak traje godinama; kako gazeći rahlo šumsko tlo, stoka zbijanjem i mijenjanjem strukture tla smanjuje hidrološku, vodozaštitnu i fiziološku (ispuštanje kisika, vezivanje ugljika) funkciju tla. Dr. sc. Marijan G r u b e š i ć, potičući raspravu, uvodno podsjeća kako su prirodni šumski ekosustavi sačinjeni od pripadajućih biljnih i životinjskih vrsta, odnosno prostoru i staništu. Manji dio životinjskih vrsta koji obitava u šumskim ekosustavima, predstavlja po Zakonu o lovu divljač s kojom se gospodari, dok je veći dio vrsta zaštićen i tretiran kao ostale životinjske vrste. Stoljetna tradicija gospodarenja prirodnim šumama i divljači u lovištima, omogućila je upoznavanje prirodnih procesa i zakonitost, te na temelju znanstvenih spoznaja i izradu normativa o optimalnom broju određenih vrsta divljači na jedinici površine. Danas u Hrvatskoj imamo 311 državnih lovišta i 607 zajedničkih. Za sva lovišta izrađeni su elaborati na temelju kojih se njima gospodari - lovnogospodarske osnove koje propisuju vrstu i broj divljači koja se može (i mora) uzgajati u dotičnom lovištu. Ti normativi usklađeni su tako da divljač koja obitava u lovištu bude u optimalnom broju za određeno stanište (bonitet lovišta). Nije nam poznato daje ikada do sada izrađen elaborat kojim bi bio nominiran broj domaće stoke u prirodnim ekosustavima i izrađeni propisi za takav ekstenzivan način stočarstva! Problemi koje uzrokuje stoka u šumi nisu samo paša, žirenje i brst, iako su oni najznačajniji i najuočljiviji, već i daleko širi. Na kraju ističe koji su to negativni aspekti prisutnosti domaće stoke u prirodnim šumskim ekosustavima: Pašom, žirenjem i brstom stvara se neprirodna konkurencija za hranom i prostorom, životinjskim vrstama koje tu žive od prirode i sastavni su dio ekosustava. Brojno stanje domaće stoke i do 100-struko je veće od brojnog stanja konkurentne divljači po jedinici površine. Prisutnošću domaće stoke u prirodnim šumskim ekosustavima uništavaju se stanišni i prehrambeni uvjeti za obitavanje i uzgoj bilo koje vrste divljači i ostalih životinjskih vrsta. Prekomjernom gustoćom populacije eksponencijalno se povećava negativan utjecaj na stanište (uništenje prirodne flore i faune). Nekontroliranim ispuštanjem stoke u šumu narušava se prirodni genofond divljači, ali i domaće stoke kod vrsta gdje je normalna pojava križanja poput križanja domaće i divlje svinje te domaće ovce i muflona. Boravak domaće stoke u šumama i lovištima onemogućava izvršenje propisa lovnogospodarske osnove i bavljenje lovnim turizmom. Veliki je problem nekontrolirano širenje zaraznih bolesti s domaće stoke na divljač i obrnuto (trihineloza, bjesnoća, svinjska kuga, bruceloza, metilj i dr.). Prof. dr. sc. Milan G1 a v a š ukazuje kako su oštećeno sjeme (žir), mlade polomljene biljke, guljenjem oštećena stabla, upravo plodna podloga za razvoj različitih gljiva: saprofitnih od tzv. plijesni koje crpe hran´iva i isušuju plodove (gljive iz rodova Aspergillus, Penicilium, Pestalotia, Trichoderma, Trichotecium, Fusarium, Botritis i dr.). Druga pak grupa uzrokuje trulež žira kao npr. Ciboria batschiana ili one koje uzrokuju pjegavost žira i kasnije prelaze na sadnice koje uništavaju. Oštećene ranjene biljke lako se zaražavaju parazitima rana i slabosti te uzročnicima truleži. Tu među najštetnije svakako spada Armillaria mellea, poznati uzročnik masovnih sušenja biljaka, a poznate su i Phellinus robustus, vrste rodova Poria, Ganoderma, Fontes i dr. Velika grupa je i onih koje uzrokuju bolesti kore (Calpoloma quarcinum, Phomopsis spp., Gloesporium spp., Dioporthe spp., Fusicoccum spp., Nectria spp. i mnoge druge). Dakle od nastalih oštećenja kreće lanac štetnog djelovanja brojnih negativnih čimbenika koji djeluju na cijelu šumu. Dr. sc. Zoran Lipe j iz Hrvatskoga veterinarskog instituta, ispričavši se što zbog smrtnog slučaja ne može |