DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 72 <-- 72 --> PDF |
šuma još od Krčkog statuta 1388. godine, akta "Krajiška prava" Marije Terezije iz 1754, Privremenog šumskog reda Karlovačkog generalata od 1. veljače 1764, Zakona o šumama iz 1930. (članci 30-35.) do sada važećeg Zakona o šumama (čl. 44 NN 52/90). Ta višegodišnja saznanja o štetnosti prisutnosti stoke u šumama i bojazan o nestanku istih, poticaj su borbi za zaštitu i očuvanje šuma i šumskih ekosustava, posebice u vrijeme rastućeg značenja općekorisnih funkcija šume. Danas su one zdravstveno ugrožene, narušene stabilnosti i proizvodnosti. Ukazujući na današnji problem sušenja hrastika, degradacije i propadanja staništa, što uz prorjeđene urode sjemenom značajno otežava njihovu prirodnu obnovu, upozorava na ogromne štete. To potkrepljuje primjerom iz područja Uprave šuma Nova Gradiška, gdje je u 2000. godini sakupljeno i posađeno u šume, gdje se hrast suši, 400 tona žira uz trošak sabiranja, sjetve i sadnje od 4,245.147 kn. Bespravnim žirenjem domaćih svinja koje su pojele znatnu količinu toga žira, onemogućena je obnova hrastika. Od 27 prijava, prekršajno je uz kazne od samo 400-800 kn po predmetu, riješeno 17 prijava. Tu je i šteta koju te domaće svinje čine i na poljoprivrednim kulturama, a ona se pripisuje divljim svinjama i pada na teret lovoovlaštenika. Starčević posebno ukazuje na nekompetentnost i slabo poznavanje stručnih problema u nekim medijima - primjerice u emisiji HT "Pravo i pravda" od 18. prosinca 2000. godine glede žirenja u državnim šumama, u kojoj se zapravo daje podrška nepoštivanju zakona bezvlašću. Kako je zadaća programirati razvoj Hrvatske u 21. stoljeću, svoju raspravu zaključuje podcrtavajući daje temeljni cilj ove rasprave osiguranje stručnoodgovornog odnosa (bez prisustva dnevno političkih interesa) prema brojnim obvezama svih interesnih i odgovornih skupina, koje svojim institucionalnim, gospodarskim, edukativnim, informativnim i kontrolnim aktivnostima mogu, ali i moraju, provodeći postojeće zakone, osigurati zaštitu prirodnih šumskih ekosustava. Prof. dr. sc. Zvonko Mustapić s Agronomskog fakulteta, svoj prilog raspravi temelji na problemima i zapažanjima na znanstveno-nastavnom poligonu Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je smješten u državnom lovištu Prolom kraj Gline te istraživanjima i edukaciji studenata iz disciplina Lovstvo, Botanika, Fitocenologija i dr. U proteklih godinu dana otkada Fakultet gospodari lovištem, na temelju gospodarske osnove, uočeni su brojni akutni problemi, koji gotovo onemogućavaju suvremeno gospodarenje i aplikaciju znanstvenih spoznaja, a konzekventno tome i odvijanje suvremene nastave - posebice vježbovnog dijela iz nastavne discipline Lovstvo. Osim devastacije lovišta po vrstama i intenzitetu populacija divljači, uzrokovane svim mogućim načinima krivolova, najveći problem je upravo žirenje. Brojne napuštene domaće svinje u poslijeratnim godinama križane su s divljim, te su danas u lovištu pri sutne populacije cijepajućih generacija svih mogućih morfolohabitualnih svojstava, gotovo bez čistih linija divlje svinje. Ovaj teško rješivi problem produbljuje i nekoliko seljaka-stočara, koji slobodnim pašarenjem, žirenjem i brstom, nepoštivajući postojeću zakonsku legislativu, čine neprocjenjivu štetu, šumskom ekosustavu s poznatim posljedicama, i napose lovstvu s nepoznatim posljedicama. Stoga je po njegovom mišljenju potrebno hitno, svim mogućim instrumentima pravne države zaustaviti ovaj ekstenzivni način stočarenja, jer su njegovi ekonomski i socijalni učinci i po broju uzgajivača i po ostvarenoj gospodarskoj vrijednosti minorni, a štete neprocjenjive. Osnovica svega je poštivanje zakona i krajnje je vrijeme da se zaustavi problem na ovoj razini počinjene štete, jer će kasnije posljedice postati nepopravljive. Dr. sc. Maks K a r 1 o v i ć, napominje kako seciravši kao patolog tijekom 37-godišnjeg staža u Veterinarskom institutu više od 640.000 životinja, ima dosta dobar pregled patologije životinja u Hrvatskoj. Prva pojava svinjske kuge u Hrvatskoj bilježi se 1895. godine, a održala se 75 godina. Glavni razlozi širenja bili su stočni sajmovi, gdje se skupljalo mnoštvo svinja, a potom žirenje. Posljednja epidemija kuge bila je 1953. godine u hrastovim šumama oko Velike Gorice kada je uginulo preko 300 svinja, a zaraza se širila dalje. Druga još opasnija bolest je bjesnoća. Seciranjem lisica, kao prenosnika bjesnoće, ustanovljeno je da je svaka peta lisica pozitivna. Treća bolest je trihineloza. Pretraživanjem bjesnoće kod lisica, istovremeno je pregledom jezika ustanovljavana trihineloza na svakoj petoj. Kako je najveća koncentracija trihinele u ošitu, to možemo zaključiti daje svaka četvrta lisica bila trihinelozna. I uginućem zaražene lisice ne prestaje opasnost, jer svinja kao svežder, jedući zaraženu strvinu postaje opasnim prenosnikom zaraze. Još možemo kao bolesti navesti brucelozu (koja izaziva pobačaj ili sterilitet) i leptospirozu. |