DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 71 <-- 71 --> PDF |
AKTUALNO OKRUGLI STOL: ŽIRENJE, PAŠARENJE I BRST U PRIRODNIM ŠUMSKIM EKOSUSTAVIMA U organizaciji Hrvatskoga šumarskoga društva 25. siječnja 2001. god. održanje u Hrvatskom šumarskom društvu Okrugli stol na navedenu temu. Predsjednik HSD-a prof. dr. sc. Slavko Matić , pozdravlja sve nazočne, zahvaljuje im na odazivu i u uvodnoj riječi navodi kako će tema ovog okruglog stola biti rasprava o utjecajima na šume, koje nisu samo šumarske, nego vlasništvo svakog građanina ove zemlje. Svi mi uživamo njihove blagodati i moramo znati što se i kako se s njima gospodari. Ova tema nije slučaj no odabrana. Šumari znaju kakav je utjecaj stoke na šume - ono što ne spada u šumski ekosustav ne može ni biti u njemu. To je bilo jasno i onima koji su vodili dalmatinske gradove još u 13. stoljeću, jer mnogi statuti upravo decidirano zabranjuju ulazak koza u šumu, kao i Rabski statut u 15. stoljeću, a da ne govorimo o vremenu kada se šumarstvo javlja kao struka, negdje prije 250 godina. Strano tijelo u šumskom ekosustavu utječe na njegovu ravnotežu. Tu leže i odgovori onima koji kažu da su u prošlosti "svinje žirovali" bez posljedica. Te su šume tada bile gotovo prašume, šumarstvo se tek organiziralo, šumski ekosustavi bili su u naponu snage, hrast je živio u optimalnim uvjetima, bez zagađivanja zraka vode i tla, bez nasipa, podzemne i poplavne vode su funkcionirale, pa je taj 300-godišnji hrast mogao podnositi male neprirodnosti. Taj ekosustav definiran je zoocenozom, fitocenozom, mikrobiocenozom, a stanište (tlo i klima) mu je točno određeno. Ako je sve u njemu u dinamičkoj ravnoteži on opstoji. Sve drugo što uđe u njega, posebice danas kada se mijenja klima, podzemna voda pada, zatrovanost zraka, vode i tla raste, sve to uzrokuje velike probleme tom prirodnom ekosustavu, još uvijek najstabilnijem u Europi. Problemi koji nastaju u vezi su s pravnom državom, jer kada ona funkcionira, tih problema nema. To posebno vrijedi za šumarstvo. Sve ostalo je politikanstvo, bitka za glasove i podilaženje narodu, koji na žalost zbog tisućgodišnjeg življenja pod tuđinom razmišlja na način "sve stoje državno nije naše", odnosno ničije je. Nažalost, nemamo javnu scenu, ovakav skup za medije nije vijest. Ipak potrebno je obavijestiti javnost o čemu se zapravo radi, jer je nama šumarima društvo povjerilo 2,4 mil. ha šuma i šumskog zemljišta, pa smo odgovorni, iako šume ne ovise samo o šumarima, već i drugima (industrija, poljoprivreda, naftovodi, dalekovodi i sve ostalo). Interesantno je da će medijski npr. biti popraćena sječa trule bukve u Maksimiru, svašta će se pričati o Kopačkome ritu, o sječi šuma prije 200 godina na Plitvicama- sve ovo zapanjujuće neznanje ide u javnost - ali kada treba čuti struku, primjerice šumarsku, agronomsku, veterinarsku, lovačku, to nikoga ne interesira. Očito niti jedna vlast ne voli šumarstvo - vjerojatno zbog toga što rad temelji na zakonima, statutima i pravilnicima. Društvo se, kada je šume dalo šumarima na upravljanje, debelo ogradilo zakonom i inspekcijama. Zašto svi ostali kada je u pitanju šuma ne poštuju te zakone? I to pitanje je tema ove današnje rasprave. Nakon ovih uvodnih riječi predsjednika HSD-a prof, dr. Slavka Matica, tajnik HŠD-aje pročitao kome su sve upućeni pozivi za ovaj okrugli stol. Prema popisu (u prilogu), ispričali su se gosp. Drago Krpi na (zasjedanje Hrvatskog sabora), dr. L i p ej koji je poslao svoj kratki pismeni prilog raspravi te ministar mr. Božidar Pan- k r e t i ć i pomoćnik ministra ing. Željko R e n d u 1 i ć . Sa žaljenjem je zaključeno da osim predsjednice Zbora novinara za okoliš gde prof Lidije Firšt, novinarke Večernjeg lista, gđe Valentine Wiesner M i j i ć i urednice II. programa Hrvatskog radija gde Tanje Devčić (koja je zbog obveza reportažu snimila dan ranije), predstavnici medija nisu pokazali interes, a bila je prilika na temelju interdisciplinarne i stručno utemeljene rasprave o odnosnom problemu izvjestiti zainteresiranu javnost. U svojoj poticajnoj raspravi, ing. Tomislav Starce v i ć glede napasanja, žirenja i brsta u šumama, ukazuje na povijesne istine o reguliranju odnosa čovjek |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 72 <-- 72 --> PDF |
šuma još od Krčkog statuta 1388. godine, akta "Krajiška prava" Marije Terezije iz 1754, Privremenog šumskog reda Karlovačkog generalata od 1. veljače 1764, Zakona o šumama iz 1930. (članci 30-35.) do sada važećeg Zakona o šumama (čl. 44 NN 52/90). Ta višegodišnja saznanja o štetnosti prisutnosti stoke u šumama i bojazan o nestanku istih, poticaj su borbi za zaštitu i očuvanje šuma i šumskih ekosustava, posebice u vrijeme rastućeg značenja općekorisnih funkcija šume. Danas su one zdravstveno ugrožene, narušene stabilnosti i proizvodnosti. Ukazujući na današnji problem sušenja hrastika, degradacije i propadanja staništa, što uz prorjeđene urode sjemenom značajno otežava njihovu prirodnu obnovu, upozorava na ogromne štete. To potkrepljuje primjerom iz područja Uprave šuma Nova Gradiška, gdje je u 2000. godini sakupljeno i posađeno u šume, gdje se hrast suši, 400 tona žira uz trošak sabiranja, sjetve i sadnje od 4,245.147 kn. Bespravnim žirenjem domaćih svinja koje su pojele znatnu količinu toga žira, onemogućena je obnova hrastika. Od 27 prijava, prekršajno je uz kazne od samo 400-800 kn po predmetu, riješeno 17 prijava. Tu je i šteta koju te domaće svinje čine i na poljoprivrednim kulturama, a ona se pripisuje divljim svinjama i pada na teret lovoovlaštenika. Starčević posebno ukazuje na nekompetentnost i slabo poznavanje stručnih problema u nekim medijima - primjerice u emisiji HT "Pravo i pravda" od 18. prosinca 2000. godine glede žirenja u državnim šumama, u kojoj se zapravo daje podrška nepoštivanju zakona bezvlašću. Kako je zadaća programirati razvoj Hrvatske u 21. stoljeću, svoju raspravu zaključuje podcrtavajući daje temeljni cilj ove rasprave osiguranje stručnoodgovornog odnosa (bez prisustva dnevno političkih interesa) prema brojnim obvezama svih interesnih i odgovornih skupina, koje svojim institucionalnim, gospodarskim, edukativnim, informativnim i kontrolnim aktivnostima mogu, ali i moraju, provodeći postojeće zakone, osigurati zaštitu prirodnih šumskih ekosustava. Prof. dr. sc. Zvonko Mustapić s Agronomskog fakulteta, svoj prilog raspravi temelji na problemima i zapažanjima na znanstveno-nastavnom poligonu Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je smješten u državnom lovištu Prolom kraj Gline te istraživanjima i edukaciji studenata iz disciplina Lovstvo, Botanika, Fitocenologija i dr. U proteklih godinu dana otkada Fakultet gospodari lovištem, na temelju gospodarske osnove, uočeni su brojni akutni problemi, koji gotovo onemogućavaju suvremeno gospodarenje i aplikaciju znanstvenih spoznaja, a konzekventno tome i odvijanje suvremene nastave - posebice vježbovnog dijela iz nastavne discipline Lovstvo. Osim devastacije lovišta po vrstama i intenzitetu populacija divljači, uzrokovane svim mogućim načinima krivolova, najveći problem je upravo žirenje. Brojne napuštene domaće svinje u poslijeratnim godinama križane su s divljim, te su danas u lovištu pri sutne populacije cijepajućih generacija svih mogućih morfolohabitualnih svojstava, gotovo bez čistih linija divlje svinje. Ovaj teško rješivi problem produbljuje i nekoliko seljaka-stočara, koji slobodnim pašarenjem, žirenjem i brstom, nepoštivajući postojeću zakonsku legislativu, čine neprocjenjivu štetu, šumskom ekosustavu s poznatim posljedicama, i napose lovstvu s nepoznatim posljedicama. Stoga je po njegovom mišljenju potrebno hitno, svim mogućim instrumentima pravne države zaustaviti ovaj ekstenzivni način stočarenja, jer su njegovi ekonomski i socijalni učinci i po broju uzgajivača i po ostvarenoj gospodarskoj vrijednosti minorni, a štete neprocjenjive. Osnovica svega je poštivanje zakona i krajnje je vrijeme da se zaustavi problem na ovoj razini počinjene štete, jer će kasnije posljedice postati nepopravljive. Dr. sc. Maks K a r 1 o v i ć, napominje kako seciravši kao patolog tijekom 37-godišnjeg staža u Veterinarskom institutu više od 640.000 životinja, ima dosta dobar pregled patologije životinja u Hrvatskoj. Prva pojava svinjske kuge u Hrvatskoj bilježi se 1895. godine, a održala se 75 godina. Glavni razlozi širenja bili su stočni sajmovi, gdje se skupljalo mnoštvo svinja, a potom žirenje. Posljednja epidemija kuge bila je 1953. godine u hrastovim šumama oko Velike Gorice kada je uginulo preko 300 svinja, a zaraza se širila dalje. Druga još opasnija bolest je bjesnoća. Seciranjem lisica, kao prenosnika bjesnoće, ustanovljeno je da je svaka peta lisica pozitivna. Treća bolest je trihineloza. Pretraživanjem bjesnoće kod lisica, istovremeno je pregledom jezika ustanovljavana trihineloza na svakoj petoj. Kako je najveća koncentracija trihinele u ošitu, to možemo zaključiti daje svaka četvrta lisica bila trihinelozna. I uginućem zaražene lisice ne prestaje opasnost, jer svinja kao svežder, jedući zaraženu strvinu postaje opasnim prenosnikom zaraze. Još možemo kao bolesti navesti brucelozu (koja izaziva pobačaj ili sterilitet) i leptospirozu. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Ovdje treba još spomenuti nepoznavanje hranidbene vrijednosti i kemijskog sastava žira, što može utjecati na oplemenje pasmine landras, jorkšir, bekšir itd. Pitamo se priznaje li tržište meso iz takvog nekontroliranog tova? Prof. dr. sc. Branimir P rp i ć, polazeći od značaja i vrijednosti s ekološkog i općega gospodarskog stajališta lužnjakovih nizinskih šuma u međurječju Save i Drave, njihove biološke raznolikosti biljnoga i životinjskog svijeta, uravnoteženja vodnih odnosa, zaštite pitke vode, protuerozijskog djelovanja, povoljnog utjecaja na klimu, pročišćavanje zraka i vode te njihovu golemu ulogu u općoj zaštiti prirode na prostoru od kojih 200 000 ha navodi: kako su štete, koje nastaju antropogeno utjecano žirenjem pitomih svinja velike, i mogu znatno oštetiti prirodni šumski ekosustav hrasta lužnjaka (već i kod normalnog gospodarenja s divljači vodi se skrb ne prekoračenja kritičnog broja jedinki po jedinici po vršine); - kako je živi svijet tla (edafon), biljni (bakterije, gljive - posebice mikorizne, alge, virusi i korijenje šumskog drveća, grmlja i prizemnog rašća) i životinjski (praživotinje, oblici, kolnjaci, kolutićavci, stonoge, paučnjaci, kukci i kralješnjaci), predstavlja bitan dio šumskog ekosustava, tzv. razgrađivače, koji žive na različitim dubinama tla - ekološkim nišama, pa kada svinja svojim rovanjem i žderanjem edafona poremeti odnose, u šumskome ekosustavu nastaju stresovi i fiziološko slabljenje šumskog drveća, a oporavak traje godinama; kako gazeći rahlo šumsko tlo, stoka zbijanjem i mijenjanjem strukture tla smanjuje hidrološku, vodozaštitnu i fiziološku (ispuštanje kisika, vezivanje ugljika) funkciju tla. Dr. sc. Marijan G r u b e š i ć, potičući raspravu, uvodno podsjeća kako su prirodni šumski ekosustavi sačinjeni od pripadajućih biljnih i životinjskih vrsta, odnosno prostoru i staništu. Manji dio životinjskih vrsta koji obitava u šumskim ekosustavima, predstavlja po Zakonu o lovu divljač s kojom se gospodari, dok je veći dio vrsta zaštićen i tretiran kao ostale životinjske vrste. Stoljetna tradicija gospodarenja prirodnim šumama i divljači u lovištima, omogućila je upoznavanje prirodnih procesa i zakonitost, te na temelju znanstvenih spoznaja i izradu normativa o optimalnom broju određenih vrsta divljači na jedinici površine. Danas u Hrvatskoj imamo 311 državnih lovišta i 607 zajedničkih. Za sva lovišta izrađeni su elaborati na temelju kojih se njima gospodari - lovnogospodarske osnove koje propisuju vrstu i broj divljači koja se može (i mora) uzgajati u dotičnom lovištu. Ti normativi usklađeni su tako da divljač koja obitava u lovištu bude u optimalnom broju za određeno stanište (bonitet lovišta). Nije nam poznato daje ikada do sada izrađen elaborat kojim bi bio nominiran broj domaće stoke u prirodnim ekosustavima i izrađeni propisi za takav ekstenzivan način stočarstva! Problemi koje uzrokuje stoka u šumi nisu samo paša, žirenje i brst, iako su oni najznačajniji i najuočljiviji, već i daleko širi. Na kraju ističe koji su to negativni aspekti prisutnosti domaće stoke u prirodnim šumskim ekosustavima: Pašom, žirenjem i brstom stvara se neprirodna konkurencija za hranom i prostorom, životinjskim vrstama koje tu žive od prirode i sastavni su dio ekosustava. Brojno stanje domaće stoke i do 100-struko je veće od brojnog stanja konkurentne divljači po jedinici površine. Prisutnošću domaće stoke u prirodnim šumskim ekosustavima uništavaju se stanišni i prehrambeni uvjeti za obitavanje i uzgoj bilo koje vrste divljači i ostalih životinjskih vrsta. Prekomjernom gustoćom populacije eksponencijalno se povećava negativan utjecaj na stanište (uništenje prirodne flore i faune). Nekontroliranim ispuštanjem stoke u šumu narušava se prirodni genofond divljači, ali i domaće stoke kod vrsta gdje je normalna pojava križanja poput križanja domaće i divlje svinje te domaće ovce i muflona. Boravak domaće stoke u šumama i lovištima onemogućava izvršenje propisa lovnogospodarske osnove i bavljenje lovnim turizmom. Veliki je problem nekontrolirano širenje zaraznih bolesti s domaće stoke na divljač i obrnuto (trihineloza, bjesnoća, svinjska kuga, bruceloza, metilj i dr.). Prof. dr. sc. Milan G1 a v a š ukazuje kako su oštećeno sjeme (žir), mlade polomljene biljke, guljenjem oštećena stabla, upravo plodna podloga za razvoj različitih gljiva: saprofitnih od tzv. plijesni koje crpe hran´iva i isušuju plodove (gljive iz rodova Aspergillus, Penicilium, Pestalotia, Trichoderma, Trichotecium, Fusarium, Botritis i dr.). Druga pak grupa uzrokuje trulež žira kao npr. Ciboria batschiana ili one koje uzrokuju pjegavost žira i kasnije prelaze na sadnice koje uništavaju. Oštećene ranjene biljke lako se zaražavaju parazitima rana i slabosti te uzročnicima truleži. Tu među najštetnije svakako spada Armillaria mellea, poznati uzročnik masovnih sušenja biljaka, a poznate su i Phellinus robustus, vrste rodova Poria, Ganoderma, Fontes i dr. Velika grupa je i onih koje uzrokuju bolesti kore (Calpoloma quarcinum, Phomopsis spp., Gloesporium spp., Dioporthe spp., Fusicoccum spp., Nectria spp. i mnoge druge). Dakle od nastalih oštećenja kreće lanac štetnog djelovanja brojnih negativnih čimbenika koji djeluju na cijelu šumu. Dr. sc. Zoran Lipe j iz Hrvatskoga veterinarskog instituta, ispričavši se što zbog smrtnog slučaja ne može |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 74 <-- 74 --> PDF |
sudjelovati u raspravi, u svom pismenom prilogu navodi kako u nastojanjima za sprječavanjem štetnih posljedica prisutnosti domaće stoke u šumskim ekosustavima, ponajprije treba ukazati na pozitivne propise, tj. "Naredbu" Ministarstva poljoprivrede i šumarstva o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti, kao i propisa o obveznom označavanju, tj. markiranju životinja. Budući da je domaća svinja uzgajana u ekstenzivnim uvjetima putem pašarenja i žirenja kao tradicionalni način držanja, najznačajniji objekt interesa s gledišta očuvanja šumskog ekosustava, ukazuje na postojanje potencijalne opasnosti širenja nekih zaraznih bolesti unutar populacije tako držanih svinja. Naime, vrlo često tako ekstenzivno uzgajane svinje nisu cijepljene protiv svinjske kuge, čime se krši spomenuta "Naredba", što podliježe sankcijama veterinarske inspekcije. Istodobno takve životinje nisu ni označene (markirane), pa im je otežano utvrditi porijeklo. Također je poznato, da su divlje svinje izvor infekcije virusom svinjske kuge kako u svijetu tako i u nas, što je i potvrđeno laboratorijskim pretragama na Veterinarskom institutu. A budući da slobodno živuće svinje vrlo često dolaze u kontakt s divljim svinjama s kojima se križaju, moguće je širenje te opasne zarazne bolesti s jednih na druge. Postoji još jedna zarazna bolest koja se može širiti unutar populacije slobodno držanih svinja. Riječ je o brucelozi, zaraznoj bolesti koja se također nalazi na listi A, tj. listi bolesti od značaja za našu zemlju obuhvaćenih "Naredbom" Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Ing. Damir C v r k o v i ć, rukovoditelj za lovstvo U. Š. Vinkovci navodi primjer iz Uprave šuma Vinkovci koja gospodari s državnim lovištima "Spačva-Sjever", "Spačva-Jug" te uzgajalištem divljači "Kunjevci", ukupne površine 35.717 ha. Rubom tih lovišta izgrađena je žičana ograda visine 2,5 m u ukupnoj dužini od oko 130 km, te je kroz par godina u ogradu investirano oko 2.600.000 DEM. Redovito se u ogradu i dalje ulažu znatna sredstva kako bi se održala u funkciji. Ograda je izgrađena i održava se u funkciji s ciljem intenzivnijeg napučivanja divljači, te sprječavanja poljskih šteta od divljači. Međutim, danas dio te ograde služi kao "okol" za držanje pitomih svinja. Radi se o površini od oko 5.100 ha na kojoj je i sada danonoćno prisutno oko 1.000 pitomih svinja (zna ih biti i do 2.000). Tim dijelom lovišta "Spačva-Jug" zapravo ne gospodarimo, nemoguće je vršiti prihranu divljači, raditi lovno-gospodarske ili lovno-tehničke objekte, voditi lovce u lov, niti bilo što drugo što spada u gospodarenje lovištem. Pitome svinje su bez nadzora, nekontrolirano se kreću u potrazi za hranom i vodom, šire se i u dio lovišta "Spačva-Sjever", prelazeći autoput Zagreb-Lipovac, te izazivaju prometne nesreće. Svinje nisu zaštićene od svinjske kuge (prije pet godina od kuge je u šumi uginulo 400 pitomih svinja) te je opasnost od ponovne pojave kuge i širenja na populaciju divljih svinja stalno prisutna. Sve je veći udjel križanih svinja, što vrlo loše djeluje na razvoj lovnog turizma, a u zadnje vrijeme sve je više divljih svinja zaraženo trihinelom. Zapravo, radi se o samovolji i "snazi" 12 (dvanaest) mještana sela Vrbanja i Bošnjaci (usput, isti ne spadaju u socijalnu kategoriju), koji su "jači" od cijelog državnog aparata (Zakona o šumama, Zakona o lovu, sudstva, MUP-a, Hrvatskih šuma, šumarsko-lovnih, veterinarskih i drugih inspektora...). Uprava šuma Vinkovci kontinuirano prijavljuje vlasnike pitomih svinja, no svinje i dalje ostaju u šumi. Isto tako povremeno se ruše nastambe za svinje da bi sutra niknule nove. U znak dobre volje nude se i površine šume izvan ograde (oko 2.500 ha), gdje bi se moglo držati svinje uz čuvanje, no za to ne postoji nikakav interes. Kako tome stati na kraj? Prof. dr. sc. Pavo Caput smatra da te stvari treba kompleksno sagledati, i daje to širi i nacionalni problem. Naime, on se zalaže za širi pristup problemu, i mišljenja je da i domaće životinje uz divlje imaju mjesto u šumi uz određene uvjete. Potrebno je biti aktualan u promišljanju. Navodi primjer koze koja izbija u prvi plan u proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda i ruši postupno poziciju krave i ovce. Ona je s obzirom na tjelesnu masu, životni vijek i energiju koju konzumira tjekom života, te proizvodnju mlijeka, najučinkovitija životinja. Glede proteinske strukture mlijeka, ono je najzdravije. Stoga je teško na državnoj razini zagovarati stroge granice, već je potrebno zagovarati poljoprivredno- šumsko gospodarenje, gdje se oba sektora nadopunjuju, a ne potcijenjuju. Dakle potreban je stručni konsenzus, jer nitko ne zagovara današnji nekontrolirani stupanj proizvodnje, što je jedan stupanj anarhije, da ne upotrjebimo stroži izraz hajdučije, već kontrolirani oblik proizvodnje i brsta i ispaše i zagovora žirenja. Treba poštivati osnove gospodarenja šumama, ali razumljivo je da su na marginalnim prostorima mediterana "zelenija vrata" nekim vrstama stoke - kozi i ovci. Naravno, u mlađoj uzgojnoj dobi šume domaća životinja šteti, ali u starijoj koristi šumi - nije prihvatljiv stav da domaća životinja uništava ekosustav, naprotiv ona ga obogaćuje, naravno ako je pravovremeno, na dobar način i u optimalnom broju u njega došla. Sprega više struka na državnoj razini bit će obvezna za osmišljavanje modernog programa proizvodnje, a to će onda omesti pojedince da rade štete koje sada čine. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Ovome gledištu replicirao je prof. Matić, smatrajući da domaćim životinjama nije mjesto u šumi. Na području Dalmacije, ima toliko neobrađenih površina da na njemu može opstati milijun koza. Takve akcije svesrdno podržavamo, ali ne da se to radi na šumskim površinama gdje postoje osnove gospodarenja za 100 godina unaprijed. Dalmatinske šume ne moraju biti samo šikare i makije, iako su i one vrhunske šume u odnosu na one iz vremena dok je harala koza. To su šume čija je općekorisna funkcija daleko vrijednija od onoga što bi dala koza. Svoj posjed ograditi i čuvati, a u državni posjed utjerati domaću životinju, za neke je normalna stvar. Prof. Prpić navodi kako u jednoj Francuskoj, koja ima velik broj koza, nikome ne pada na pamet kozu tjerati u šumu. Osnovni je problem ovdje kod nas nerazgraničenje šumskog i poljoprivrednog zemljišta. Šuma koja treba zadržati svoj osnovni cilj, a čiji ekosustav podnosi određen broj biljojeda i mesojeda njemu pripadajućih, ne podnosi bez posljedica ništa izvan tog ekosustava. Prof. dr. sc. Paula D u r b e š i ć, ekolog s PMF-a, posebno pozdravlja multidisciplinarnost u ovoj raspravi HŠD-a, ukazujući na nedosljednost, kada nakon mukotrpnog rada na donošenju podcrtavajućih dobrih odluka, društvo zbog trenutačnih probitaka i podilaženja želi učiniti korak natrag. To možemo okarakterizirati čak amoralnim i neodgovornim ponašanjem onih zaduženih da zakon provode, i običnih građana koji gledaju samo osobni interes. Imajući prilike proučavati šumsko tlo, bogato takvim materijalom koji nam, ako ga pogledamo govori što to može na njemu rasti - ono je indikator onoga gore, i obratno, ako gledamo što raste na njemu, imamo i odgovor koliko je tlo bogato. Narušivši taj sustav u jednoj slavonskoj hrastovoj ili jedinoj gorskokotarskoj šumi, posebice onoj dalmatinskoj koja je u fazi nastanka, činimo neprocjenjivu štetu. Dakle struka treba imati riječ, treba braniti stavove struke, pa tako tu dužnost i pravo moraju imati i šumari, jer oni su za šumu zaduženi. Dr. Durbešić se posebno osvrnula na dio medija gdje se iznose neznanstvene činjenice, što nije dobro za hrvatsku javnost, jer se donose nepravilni zaključci, koji su onda poticaj i poziv da se čini ono što ni stručno pa ni zakonski nije dozvoljeno. Ako gledamo dalje oko sebe, onda nam je jasno zašto "svi danas proizvode zdravu hranu". Pitamo se koja je nezdrava i tko nam na nju ukazuje? Zdrava hrana, eko-hrana posebno, ponajprije je pitanje utemeljenosti tog naziva. Prof. Matić zahvaljujući prof. Durbešić na raspravi, slaže se kako se treba čuvati bombastičnih izraza i izjava, posebice naglašavajući onu kako "koza čuva šumu od požara", ali ako hoćemo biti sarkastični, ona je istinita, naime kad koza sve obrsti nije ništa ostalo i nema što gorjeti - kamen ne gori! Zapravo naš je problem što svatko sve zna, naravno o šumarstvu znaju svi. U ovoj kući HSD-a gdje se nalazimo, 1898. godine, dakle prije 102 godine počela s radom šumarska visokoškolska nastava i HSD od svog utemeljenja 1846. godine do danas kontinuirano radi i bori se za šumarstvo, ali na osnovu znanosti. Prof. dr. sc. Joso Vukelić svoju raspravu započinje tvrdnjom kako mi danas ovdje ne bi raspravljali o odnosnoj temi kada bi funkcionirala pravna država, jer treba poštovati zakone i to je polazište svega. Neutemeljene izjave opasne su glede formiranja mišljenja i laičkog i polustručnog. U raspravi smo čuli što to domaća stoka donosi šumi negativno, zašto nema mišljenja što donosi pozitivno - ima li toga - vjerojatno nema. Inače se slaže s dijelom rasprave prof. Caputa, ali ne da se na taj način radi u šumi, jer ima drugih površina. Primjer Paga -7 % površine je šuma, na tih 7 % površine posječe se šuma za nogometno igralište, a onda stiže u Ministarstvo zahtjev da se i stoka tjera u šumu, a 93 % površine je kamenjar i pašnjaci. Gdje je tu logika i opravdanje - to je ono što nas tjera da ponekad pušemo i na hladno. Jedna ozbiljna država, Ministarstvo i Svjetska banka, morale bi u ozbiljnoj strategiji razgraničiti i reći da je od naših 660.000 ha krša, npr. 200.000 ha šumsko tlo, i zatražiti od šumarstva program kako pošumiti gole i održati pošumljene površine. Određeni dio od 660.000 ha treba dati poljoprivredi pa neka ona da program gdje će se uzgajati koze i dr. Slijedi turističko područje, građevno, vojno itd. Kada je pak riječ o makiji, nemojmo je omalovažavati, jer je to jedan sukcesijski stadij koji može teći u regresivnom, ali i progresivnom smjeru. Reći da makija ili šikara nikada neće biti šuma, nije utemeljeno, jer pitanje je to ulaganja ili neulaganja i stručnog rada u tome prostoru. Na kraju, podsjeća na pitanje poštivanja zakona i potpisanih dokumenata, ukazujući na Ministarsku konferenciju 1993. godine u Helsinkiju, gdje je ministar poljoprivrede i šumarstva potpisao rezoluciju Hl o očuvanju europskih šuma, koja govori o smjernicama za potrajno gospodarenje europskim šumama. U dokumentima, točka K se kaže, da se "priznaju štetni utjecaji na šume u nekim dijelovima Europe zbog uništavanja većih šumskih površina požarima i olujama, zbog neprimjerenog gospodarenja, zbog štetnika, bolesti, paše, neregularnog brštenja i industrijskog i infrastrukturnog razvoja. Opće smjernice gospodarenja koje je potpisalo 39 zemalja, a među njima i Hrvatska, u točci 7 kazuju postupci u gospodarenju šumama trebaju težiti barem održavanju sadašnjeg stanja, a ako je moguće i poboljšanju, stabilnosti, vitalnosti, regenerativnih sposobnosti, otpornosti šuma i prilagodbi šumskih ekosustava prema stresu, posebice zaštiti od požara, štetnih bolesti, divljači i drugih uzročnika kao stoje paša i brštenje". Dakle, sve je jasno rečeno. Na kraju predlaže da HŠD i "Hrvatske šume" upute |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 76 <-- 76 --> PDF |
ozbiljan apel HT, od gosp. Galica na niže, s napomenom da sada kada su prestali politički zahtjevi prema šumarstvu, sada ga napadaju kvazi-stručnjaci, tako da je onaj komentar o Kopačkome ritu, a i neki drugi, na granici histerije. Gledajući tekstove Helsinkija, Ria i ono što se od šumarstva traži - glede ophodnje, autoktonih vrsta, prirodne obnove i drugo, pa to je može se reći 99,9 % hrvatskoga šumarstva tamo. Skidanjem sa satelita pojedinih bombastičnih dijelova emisija, i sa sličnim prilozima ne može se biti tvorac javnog mišljenja o šumarskoj struci. Tome se treba suprotstaviti. Prof. Glavaš ovome dodaje i odgovornost pojedinih šumarskih stručnjaka za određene nestručne izjave. Svatko, pa i šumarski inženjer, mora znati o čemu može stručno, odgovorno i utemeljeno govoriti. Slušajući raspravu, prof. Lidija Firšt preporuča kako iz toga trebaju proizaći zaključci struke, koji bi trebali biti upućeni nadležnom Saborskom odboru, svim ministarstvima, posebice HT. Na emisije s kojima struka nije zadovoljna, i kada ima ozbiljne stručne zamjerke, treba odmah reagirati protestom, jer svima nam je važna stručnoobjektivna i znanstveno utemeljena istina. HT-u treba uputiti zamolbu da se ponajprije u znanstveno-obrazovnom programu rasvijetle pitanja struke. Pozive treba upućivati i novinarima koji imaju sluha za prirodoslovlje. Ing. Mile Dodan iz Ministarstva polj. šumarstva, uz ispriku ministra i pomoćnika ministra koji zbog sjednice Vlade nisu mogli biti nazočni ovome skupu, podržava dosadašnju raspravu. Ističe izmjene Zakona o denacionalizaciji i probleme u vezi s podatcima o šumama - koliko i kome će se vratiti, da li onima koji će zaista promicati prirodne vrijednosti šume i gospodarski ih koristiti prema programima i planovima. Sto će biti s pravima imovnih općina i zemljišnih zajednica koje danas traže županije - odnosno lokalna uprava. Stoji li iza toga skrb za šumu ili nešto drugo. Slijedi pitanje rekonstrukcije Hrvatskih šuma i koliko će struka u vraćenim šumama biti zastupljena. Što će se dogoditi glede izjednačavanja prava kupnje šuma i šumskog zemljišta svih zemalja članica europskih integracija, njihovih pravnih i fizičkih osoba. Suočen i s glavnom temom rasprave, podržava mišljenja glede štetnosti domaće svinje u šumskom ekosustavu, a replicirajući prof. Caputu, navodi kako se Dalmacija s kozom bijelila, a danas se bez nje zeleni, i na pojedinim područjima ima već sklopljene gospodarske šume. Svakodnevno Ministarstvo zaprima zamolbe onih koji bi zapravo htjeli, provlačeći se kroz zakone, nešto bespravno uzeti sebi, a neki mediji i politička scena ih podržava. Odgovori samo Ministarstva nisu dostatni, manjka zapravo šumaraski lobi. Struku treba propagirati i reagirati na sva nestručna tumačenja i pojedinačne neutemeljene zahtjeve koji se prikazuju kao javno mišljenje. Ing. Božidar Terzić, šumarski inženjer, ovdje predstavnik Hrvatskoga lovačkog saveza pozdravlja organizaciju ovakve rasprave, jer ona potiče i problematiku hrvatskoga lovstva. Iskazuje mišljenje lovaca, kako zaista nije do kraja ustrojena pravna država, i da svi problemi kao i ovaj glede žirenja, pašarenja i brsta leže tu. Kada bi funkcionorala pravna država ne bi bilo potrebe za ovakvim raspravama, a izostale bi nestručne i neutemeljene medijske nedorečenosti. Problemi nekontroliranoga kretanja stoke na lovnim površinama koje se prostiru na cijeloj površini Hrvatske, jer su su nelovne površine samo 300 m od naselja, javne prometnice i ceste te privredni ribnjaci (koji imaju drugo lovno svojstvo) tako da je ovdje u pitanju kompletni ekosustav. Ljudi govore kako je nekad bilo drukčije, no tada su stoku čuvali i napasali je na određenim prostorima. Danas je to napušteno. Oni malobrojni koji danas drže stoku imaju stada, a ne dva do tri grla kao nekad, i nitko to ne čuva. I na lovce ima velikih i neutemeljenih povika. Lovci plaćaju svaki hektar lovišta koji su zakupili, a državne poljoprivredne površine mogu se dati u zakup ili prodati. Iste bi trebalo ograditi ili pak stoku čuvati, ali te površine onda treba izuzeti iz lovišta i lovce osloboditi plaćanja lovozakupa. Nekontrolirano pašarenje ovaca npr. ugrozilo je zeca, a srnu potisnulo sa dotadašnjeg staništa. Slično utječe i druga stoka. Drugi problem je križanje divlje i pitome svinje i prenapučenost lovišta tim križancima, jer se između ostalog, divlja svinja pari (buca) jednom godišnje i praši 2-3 praseta, dok ove sada prase 6-10 prasadi i pare se dva puta godišnje. Te probleme imamo na cijelom području Hrvatske i ako se ne posluša struka, doći će do prekobrojnosti koja uz to donosi veliku mogućnost zaraznih bolesti. Na kraju iskazuje svoje nezadovoljstvo nedovoljnim uključivanjima šumara u lovstvo, što uzrokuje nestručne izjave glede šumarstva, npr. glede borovih šuma u Dalmaciji. Nažalost, lovstvo nam vode ljudi koji malo znaju o struci. Prof. Matić ponovno upozorava na nestručan istup u medijima i navodi primjer Plitvičkih jezera, gdje je navodno bukva uzrokom destabilizacije jezera, jer stvara |