DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 55 <-- 55 --> PDF |
O. Anionic: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KL1MATOGENE RASPROSTRANJENOSTI? Šumarski lisl br. I 2, CXX V (2001 ). 45-56 Slika 7. Prostorna razdioba dubine u lokalnim sabirnicama za šumu Repaš, prikazana u skali zelene boje od svjctlog (0 m, otvoren teren izvan sabirnica) do tamnog (2 m). Figure 7 Spatial distribution of depths in sinkholes for Rcpaš forest, shown in the green scale from light (0 m, open slope out of the sinkhole) to the dark (2 m). ZAKLJUČAK Hrast lužnjak je vrsta čije je rasprostranjenje i uspijevanje dominantno uvjetovano potrebom za značajnom količinom fiziološki aktivne vlage u tlu tijekom vegetacije (usporedi npr. Ivkov, 1994). Fiziološki aktivna vlaga tla posljedica je cijelog niza utjecaja: makroklimatskih (oborina, evaporacija, transpiracija), hidropedoloških (kapilarno podizanje, vodni kapaciteti, infiltracija), hidroloških (dubina do podzemne vode, učestalost poplava) i geomorfoloških (nagib terena, položaj terena u slivu, položaj terena u lokalnim sabirnicama - mikrodepresijama). Prostorne granice ekološke niše lužnjaka određene su međudjelovanjem svih tih utjecaja. Lužnjak se može smatrati vrstom klimatogenog rasprostranjeni a samo ondje gdje dopunski izvori vlaženja (podzemna voda, poplave) ne doprinose osiguravanju dovoljne količine fiziološki aktivne vlage potrebne za rast i razvoj. U kojoj su mjeri ti uvjeti ostvareni unutar lužnjakovog areala u Hrvatskoj, ne može se precizno procijeniti zbog nedostatka podataka. Hrast kitnjak je vrsta klimatogenog rasprostranjenja, čije sastojine možda predstavljaju monoklimaks ne samo prigorskog, nego i ravničarskog područja, tamo - Conclusion gdje skup navedenih utjecaja ne osigurava lužnjaku dovoljno vlage. Obje vrste hrasta grade sastojine s običnim grabom, koji se zbog plićeg zakorjenjivanja može smatrati vrstom klimatogenog rastprostranjenja i na svim staništima s lužnjakom (slika 8.). Vrednovanje značaja utjecaja koji uvjetuju pridolazak hrasta lužnjaka na konkretnom staništu iznimno je važno za šumarsku struku iz perspektive njegovog sušenja i razloga koji do toga dovode. Dosada su to najčešće bili hidrotehnički zahvati, ali u budućnosti to može biti i globalno zatopljenje koje bi moglo mnogostruko izmijeniti doprinos hidroloških i makroklimatskih utjecaja opskrbi lužnjaka vodom na konkretnim staništima. O tome posebno valja voditi računa u planiranju i projektiranju hidrotehničkih zahvata u blizini lužnjakovih sastojina, koje treba, gdje god je to moguće, usmjeravati prema meliorativnom utjecaju, a drugdje inzistirati na prihvatljivim tehničkim rješenjima i/ili zaštitnim mjerama. Sličan problem granice lužnjakovog rasrostranjenja postoji i na suprotnoj strani njegove ekološke niše - na barskoj granici šume gdje se javljaju uvjeti prevlaživa |