DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 106 <-- 106 --> PDF |
ZNANSTVENI STRUČNI SKUPOVI UNAPREĐENJE POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA NA KRŠU Znanstveno vijeće za poljoprivredu i šumarstvo Hr vatske akademije znanosti i umjetnosti, organiziralo je znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem pod gornjim naslovom. Skup je održan 29. i 30. ožujka 2000. godine u pala či Milesi HAZU u Splitu na Trgu braće Radića 7. Su dionici skupa dobili su knjigu sa sažecima svih referata na hrvatskom i engleskom jeziku, koji su tiskani prema propozicijama HAZU. Skup je otvorio prof. dr. sc. Petar Males, predsjednik Odbora za pripremu skupa. U ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti skup je pozdravio akademik Milan Macelj ski, predsjednik Znanstvenog vijeća za poljoprivredu i šumarstvo, a rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Ivo B a b i ć je to učinio u ime Sveučilišta. Rad skupa započeo je zajedničkim plenarnim izlaganjima, a nakon toga je šumarski dio skupa održan odvojeno. Problematika koja se odnosi na šumarstvo obrađena je u 31 referatu i na tri postera. U dvorani 2 prije samog izlaganja šumarskih referata prezentirani su posteri: K. Poštenj ak, S. Poštenj ak*, M. Gradečki : Značaj kozarstva u poljoprivrednoj proizvodnji i šumarstvu imotske krajine Autori su na svom pošteni dali prikaz poljoprivredne proizvodnje i stočnog fonda imotskog područja 1953. i 1997. godine. Procjenjuju ekonomske i ekološke vrijednosti oštećenja koja nastaju ispašom i brstom koza u niskim šumama i šikarama, te vrijednosti stočne proizvodnje koza. M.Gradečki,K. Poštenjak na posteru pod naslovom "Obnova i podizanje šuma na kršu s posebnim osvrtom na crniku i medunac", upućuju na činjenicu da priznate sjemenske sastojine crnike i medunca ne mogu udovoljiti složenoj problematici alimentiranja sjemenom godišnjih potreba, jednostavne i obvezne biološke reprodukcije šuma na kršu. Na posteru N. Potočić, I. Seletković: Rezultati petogodišnjeg praćenja stanja ishrane, osutosti krošanja i debljinskog prirasta hrasta medunca (Quercuspubescens Willd.) na trajnoj pokusnoj plohi "Lovrečica", autori u sklopu međunarodnog kooperativnog programa za procjenu i motrenje utjecaja onečišćenja zraka na šume (ICP Forests) u Republici Hrvatskoj, daju prikaz procjene osutosti krošanja i folijarne analize po godinama uzorkovanja i stupnjevima oštećenja, godišnjeg debljinskog prirasta hrasta me dunca, te rezultate analize tla na početku i na kraju petogodišnjeg razdoblja na plohi Lovrečica. Nakon toga, rad znanstvenog skupa je počeo izlaganjem referata kako slijedi: N. Pernar, D. Bakšić : Organska tvar tla šumskih ekosustava na kršu Referat je izložio N. Pernar, te ukazao na količinu, kvalitetu i razlike organske tvari tla nekih šumskih ekosustava na kršu. Kod prirodnih šumskih ekosustava količina i kvaliteta organske tvari odražavaju, u prvom redu, opće bioklimatske značajke te fiziografske značajke tla. Kod poljodjelskih ekosustava i šumskih kultura značajke organske tvari najviše odražavaju vrstu i razinu antropogenog utjecaja. B. Vrbek u referatu pod naslovom "Utjecaj posolice na šumska tla i vegetaciju otoka Korčule", koji je iznio M. Benko, ukazuje na problematiku utjecaja šumske kulture na tlo i zasoljavanje putem zračne depozicije. Istraživanja su provedena na pokusnim plohama u predjelu Šaknja rata i Pupnata na otoku Korčuli. Prikazana je uloga šume u filtraciji i primanju glavnog udara depozicije koja se taloži na krošnje, a zatim ispire u tlo i dalje transportira kroz tlo. Ovisno o pufernoj sposobnosti tla mogu nastati manja ili veća oštećenja na vegetaciji, a to se zatim očitava i na prirastu drvne mase. Referat G. M i č e t i ć : Bujice i erozija na području sjevernojadranskog krša daje osnovne podatke o bujicama i eroziji na sjevernojadranskom krškom području, kao što su površine slivova, njihova bujičnost, produkcija i pronos nanosa. Obraduje utjecaj vegetacijskog pokrova na eroziju i bujice, ukazuje na problem erozije vjetrom, kao i pojave ekstremne erozije nakon požara. V. To p i ć u referatu pod naslovom "Utjecaj kultura crnog bora (Pinus nigra Arn.) na zaštitu tla od erozije", prikazuje rezultate istraživanja utjecaja kultura crnog bora na zaštitu tla od erozije. Istraživanja su provedena na pokusnim plohama u mladim i starim sastojinama crnog bora, nagiba 16 i 32°. U razdoblju od 1993. do 1998. godine na istraživanim površinama utvrđeni su koeficijenti površinskog otjecanja oborinskih voda i sadržaja mulja u protjecajnim vodama, odnosno gubici tla pod borovom kulturom. M Grubešić i K. Krapinec u referatu "Sukcesija vegetacije na kršu i njen utjecajna lovno gospodarenje" ističu da su u proteklih 50 godina nastale zna |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 107 <-- 107 --> PDF |
čajne promjene u demografskoj strukturi, načinu života i intenzitetu korištenja površina na kraškom dijelu Hrvatske, stoje uzrokovalo i reakciju prirode na novonastalo stanje. Ta reakcija prirode odražava se kroz sukcesiju vegetacije. Promjene u sastavu vegetacije povlače za sobom i promjene stanišnih uvjeta za divljač, te s promjenom u staništima nastaju i promjene u sastavu divljači. Istraživanja provedena na području Like, Dalmatinske Zagore i dubrovačkog primorja pokazuju intenzitet promjene u tim staništima. Racionalno korištenje prostora u lovnom gospodarstvu pruža velike mogućnosti: za lovni turizam, za zapošljavanje malobrojnog pučanstva na tom prostoru, za proizvodnju zdraveprirodne hrane i za komercijalno korištenje napuštenih površina koje na drugi način ne ostvaruju prihod. K. Krapinec, J. Vukelić, M. Grubešić: Prilog poznavanju brštenja širokolisne zelenike (Phyllirea latifolia L.) od strane divljih preživača na otoku Rabu Referat je iznio K. Krapinec. On je istakao daje u sklopu znanstveno-istraživačkog rada u lovištu "Kalifront" na otoku Rabu jedan od ciljeva istražiti šumu hrasta crnike s gledišta prehrambenog potencijala za divljač. Pregledom oštećenosti vrsta ove fitocenoze od strane jelena axisa i muflona, ustanovljeno je kako je, uz lempriku, širokolisna zelenika najjače oštećena biljna vrsta. Budući da su istraživanja još u tijeku, namjerava se utvrditi razlog veće preferabilnosti širokolisne zelenike u odnosu na ostale vrste makije. V. To p i ć : Utjecaj ispaše i brsta koza na devastaciju šumske vegetacije i degradaciju tla na kršu V. Topić je u svom referatu upoznao znanstveni skup o istraživanjima koja se provode na trajnim pokusnim plohama Stilja, u području šume hrasta medunca i bijeloga graba, o štetnom utjecaju koza na šumsku vegetaciju i tlo, kao i pozitivnom učinku vegetacije na rast i razvoj koza. Dobiveni rezultati predstavljaju značajan doprinos u rješavanju ove složene i aktualne problematike. Na osnovi dosadašnjih znanstvenih spoznaja može se zaključiti da su ekološke i ekonomske vrijednosti gubitaka u drvnoj zalihi, lisnoj i travnoj masi veće od vrijednosti prirasta koza i jaradi nastalih racionalnom ispašom i brstom koza u šumama. Z. Jenko: Uzgoj ovaca i koza u svrhu uništavanja šumskog prizemnog raslinja slovenskog krša U referatu autor je ukazao na problem zapuštenih poljoprivrednih površina na krškom području Slovenije. Zarasle površine opet su, uz pomoć države i angažiranosti seljaka kultivirane i namijenjene ispaši sitne stoke (ovaca i sanskih koza) i to ispaši pod nadzorom u ograđenim pašnjacima. Na taj način izbjegnute su moguće štete u kraškim šikarama koje bi imale za posljedicu eroziju osjetljivog kraškog tla. Uzgoj ovaca i koza na tim pašnjacima donosi prihode jer se njihovi proiz vodi dobro prodaju na tržištu, a krško područje je ljepše i potupožarno sigurnije. S. Matić, I.Ani ć,M. Oršanić: Radovi na obnovi, podizanju i njezi šuma na kršu u današnjim ekološkim i gospodarskim prilikama U svom referatu prof. dr. Slavko Matić je iznio problem obnove, podizanja i njege šuma na kršu. Šumarstvo na kršu, rekao je S. Matić, mora prepoznati realne mogućnosti svakog staništa i sastojine, te na temelju njih odrediti način i intenzitet uzgojnih postupaka. Nužno je definirati one uzgojne postupke koji će pridonijeti povećanju kvalitete staništa, sastojine i njihovih proizvoda. Držeći se tih načela S. Matić je podrobnije obrazložio: broj biljaka koji je nužan kod pošumljavanja krša, učešće listopadnih vrsta drveća kod pošumljavanja, ulogu postojeće, često devastirane šumske vegetacije, u različitim degradacijskim stadijima, uzgojne zahvate u šikarama i makijama glede njihovog intenziteta, metodologije i dinamike izvođenja, uzgojne postupke u panjačama i ophodnju panjača, uzgojne postupke njege u kulturama i prirodnim sastojinama crnogorice, obnovu kultura i prirodnih sastojina crnogorice, konverziju panjača u viši uzgojni oblik, uzgojne postupke s ciljem smanjenja štete od požara i biotskih čimbenika. Posebno je naglašena potreba većeg broja biljaka po hektaru prilikom pošumljavanja krša, kako bi procesi regresije sastojine na pošumljenoj površini u što kraćem vremenu prešli u progresiju. Sadnjom manjeg broja biljaka od optimalnog, povećava se količina korova koji neposredno konkurira u rastu posađenim sadnicama, oduzimajući im hranu, vlagu i svjetlo, što se negativno odražava na kvalitetu novopodignutih sastojina. V. Ivančević : Rezultati pošumljavanja na dijelu krša Hrvatskog primorja U svom referatu V. Ivančević prikazao je rezultate uspjeha kultura crnog bora na dijelu krša Hrvatskog primorja, koje su osnovane i podignute tijekom senjske krške šumarske ustanove (Kraljevskog nadzorništva - Inspektorata). Kulture su u prvom redu imale zaštitnu i pionirsku ulogu. Usporedbom između početnog i sadašnjeg stanja obračunat je prosječni uspjeh pošumljavanja, odnosno podizanja kultura po ha. Ti su podaci vrlo vrijedni i dr. V. Ivančević smatra da bi i danas trebalo voditi evidenciju o pošumljavanju prema uzoru na nekadašnju senjsku kršku ustanovu. D. Kajba i M. Vidaković : Uspijevanje rasa i međurasnih hibrida crnog bora (Pinus nigra ) na flišu Istre Referat je izložio akademik Mirko Vidaković. On je upoznao skup s pokusima rasa i međurasnih hibrida crnog bora na području Istre, koji su osnovani 1982. godine. Na osnovi podataka o visinama i promjerima biljaka pojedinih rasa autori su utvrdili da postoji varijabilnost između pojedinih provenijencija. U prvu skupinu spa |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 108 <-- 108 --> PDF |
daju provenijencije koje uspijevaju na flišu (ssp. austriaca iz Italije, var. Ulyrica podrijetlom sa Tare u Crnoj Gori, "Pyramidalis " iz Turske, "Brzac" iz Istre ijedna provenijencija ssp. laricio iz Francuske), a u drugu i treću skupinu spadaju provenijencije koje na flišu imaju slabiji rast (ssp. fenzlii iz Turske, ssp. laricio (dvije provinijencije iz Francuske), ssp. austriaca iz Knina i Vrhovina, te ssp. pallasiana iz Berova i Maleševa u Makedoniji). I kod međurasnih hibrida kod kojih su za muškog roditelja korištena tri stabla korzičkog crnog bora (Pinus nigra ssp. laricio), a za ženskog roditelja stablo austrijskog crnog bora, pokazale su se razlike između pojedinih kombinacija križanja. Na kraju svog izlaganja akademik Mirko Vidaković je zaključio da su u ovom stadiju razvoja biljaka bolje rezultate u produkciji i preživljavanju imale rase crnog bora u odnosu na međurasne hibride. S. Matić, I. Anić, M. Oršanić: Uzgojne značajke mladih sastojina alepskog bora (Pinus halepensis) Referat je izložio I. Anić. U uvodu I. Anić je istakao značaj alepskog bora kao pionirske vrste drveća, vrste koja na mediteranskom krškom području tvori prirodne šume i šumske kulture koje imaju sposobnost stvaranja povoljnih uvjeta, u i na tlu, za povratak autoktone vegetacije šume hrasta crnike. U sklopu opširnih istraživanja šuma alepskog bora, koje provodi Zavod za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prikazani su i rezultati šumskouzgojnih istraživanja u 5 godišnjem pomlatku alepskog bora na području Skradina. Sastojina je nastala prirodnim pomlađivanjem iz sjemena nakon požara 1992. godine. Ciljevi istraživanja su: utvrditi strukturne značajke pomlatka alepskog bora i optimalan intenzitet njege čišćenjem u razvojnom stadiju pomlatka. Pokus je postavljen na 7 tretiranja, svako sa tri ponavljanja (2000, 5000, 7000, 10000, 15000, 20000 biljaka/ha i kontrola). Prvi rezultati značajni su za šumarsku znanost i praksu. A. Krpan, M. Šušnjar: Proizvodnost alepskog bora (Pinus halepensis Mili.) u kulturama srednjodalmatinskog područja Referat je izložio M. Šušnjar koji je upoznao sudionike skupa s istraživanjima proizvodnosti alepskog bora u kulturama različite starosti na lokalitetima na području Zadra. Dobiveni rezultati vrlo su interesantni i značajni za šumarsku znanost i praksu. A. Krpan, Ž. Zečić: Struktura biomase nadzemnog dijela stabala alepskog bora (Pinus halepensis Mili.) Referat je izložio Ž. Zečić i upoznao sudionike znanstvenog skupa s vrlo interesantnim istraživanjima strukture biomase alepskog bora u kulturama zadarskog područja, koja doprinose boljem poznavanju biomase šumskih ekosustava na kršu. M. Figurić, S. Posavec: Mogućnosti uporabe alepskog bora (Pinus halepensis Mili.) - tržišni i tehnološki aspekti Referat je održao S. Posavec. On je upoznao skup s tehničkim svojstvima i anatomskom gradom alepskog bora, te mogućnostima njegove uporabe u graditeljstvu, brodogradnji, izradi stupova i paleta. S. Posavec zalaže se za izradu programa proizvodnje iz alepskog bora različitih stupnjeva finalizacije, te projektiranje novih i modernizaciju postojećih proizvodno- tehničkih kapaciteta u industrijskoj preradi drva na mediteranskom području Hrvatske. Time bi se postavili temelji nove razvojne politike u preradi drva na području Mediterana u Republici Hrvatskoj i osnova za malo poduzetništvo kako bi se zadržalo stanovništvo u toj regiji. V. Krej či, T. Du bra vac : Obnova panjača hrasta crnike (Quercus ilex L.) oplodnom sječom Referat je izložio V. Krejči. On je ukazao na problem obnove crnikovih šuma prirodnim putem, prevođenjem u viši sastojinski oblik, odnosno u stabilnu produktivnu sjemenjaču. Na temelju istraživanja provedenih na području Uprave šuma Buzet, Šumarije Pula, V. Krejči ukazuje na veliki problem preživljavanja mladog naraštaja crnike nastalog iz sjemena nakon oplodne sječe. Iako je nakon sječe zadovoljavajući broj jedinki crnikovog ponika po ha, visine do 30 cm, nadvladaju ga i zaguše viši izbojci crnike iz panja, a u drugoj godini samo 2 % crnikovih stabalaca iz sjemena uraste u visinski razred izbojaka iz panja. Ako tome pridodamo i značajnu nazočnost grmlja, potreba za intenzivnijom njegom je neophodna ako želimo ostvariti zacrtan cilj sjemenjače hrasta crnike, rekao je V. Krejči. C. Krizmanić,M.Vukičević,D. Bošković: Obnova i uzgoj šuma u kraškim predjelima Istre Referat je izložio Č. Križmanić. On je posebni naglasak dao na obnovu i uzgoj šuma u kraškim predjelima južne, srednje i sjeverne Istre. Uzgoju mediteranskih i kraških šuma, uz mogućnost njihove eksploatacije u gospodarstvu, daje se velika pozornost na području Istre. A. Krpan iT. Porsinsky: Šumska mehanizacija i tehnologije eksploatacije šuma na kršu Referat je održao A. Krpan. On je prikazao postojeće sustave šumarske mehanizacije i metode rada koje su primjenjive na krškom obalnom području. Navodi paletu standardnih tehnologija od ručno-strojnog rada do visoke mehanizacije, kopnenih i zračnih sustava. Posebnu pozornost A. Krpan usmjerava prema sustavima usitnjavanja biomase kao potencijalnog izvora energije za kućanstva ili manje toplinske jedinice. T. Dubravac u referatu pod naslovom: Utjecaj šumskih požara na izgled oštećenosti krošanja i mogućnost njihove obnove, iznio je rezultate istraživanja |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 109 <-- 109 --> PDF |
utjecaja šumskih požara na promjene strukture sastojina, s naglaskom na promjene oštećenosti krošanja te mogućnosti njihove obnove. Istraživanja su provedena na području Uprave šuma Buzet, na trajnim pokusnim plohama u panjačama hrasta medunca i cera. Rad predstavlja značajan prilog rješavanju problematike obnove niskih šuma hrasta medunca i cera nakon požara. J. Nodilo: Požari otvorenog prostora otoka i priobalja - slučajnost ili logičan slijed događanja? J. Nodilo ističe problem zapuštenih poljoprivrednih površina kao mjesta najčešćeg izbijanja i najbržeg širenja požara na otvorenom prostoru. U svom referatu J. Nodilo rekao je da se šumarska struka zapostavlja, često i marginalizira kod preventivnih mjera zaštite šuma od požara. Posebice je to izraženo kod gašenja požara gdje u stožerima za rukovođenje gašenja požara uopće nema inženjera šumarstva, već se njegova uloga svodi na poslove procjene šteta. D. Baričević, Ž. Španjol, L. Guić: Sanacija opožarenih površina u sastojinama crnog bora (Pinus nigra Arn.) na Vidovoj gori - otok Brač Referat je izložio D. Baričević. On je u referatu iznio probleme, metode i rezultate sanacije opožarenih površina u sastojinama autoktonog dalmatinskog crnog bora na Vidovoj gori, koji predstavlja značajan prilog rješavanju problematike obnove sastojina dalmatinskog crnog bora na kršu nakon požara. D. Pičman iT. Pentek: Šumske protupožarne ceste u zaštiti šuma od požara na području krša Referat je izložio D. Pičman. On je istakao da su požari najveći destabilizatori šumskih ekosustava na kršu. Šumske protupožarne ceste, kao tehničke preventivne mjere, zauzimaju značajano mjesto u borbi protiv šumskih požara. Tehnologija izvedbe, postojeća otvorenost šumskim protupožarnim cestama, kao i planirana otvorenost šuma na kršu, također je tema ovoga referata. D. Pičman navodi suvremene računalne metode koje se mogu upotrijebiti za planiranje učinkovite mreže šumskih protupožarnih cesta na digitaliziranoj podlozi, te određivanja dostupnih i nedostupnih površina pri eventualnoj vatrogasnoj intervenciji. U ovisnosti o terenskim čimbenicima i raspoloživim sredstvima za gašenje požara utvrđena je potreba gustoća cesta po jedinici površine. Ž. Španjol i D. Baričević: Zaštita prirode i okoliša na kršu Republike Hrvatske Referat je održao Ž. Španjol. On je istakao da krš predstavlja najznačajnije prirodno obilježje hrvatskog prostora i okoliša. To je i razlog stoje prema Zakonu o zaštiti prirode u svim kategorijama zaštićeno 180 objekata, što čini gotovo 60 % cjelokupne zaštićene površine Hrvatske. Na kršu su svih 8 nacionalnih parkova, te 8 od 10 parkova prirode. Sagledavajući cjelokupne prirodne značajke krša (krajobrazne, hidrološke, geomor fološke, vegetacijske, florističke, turističke), zajedno s povijesno-urbanističko-kulturološkim vrijednostima, područje krša predstavlja, rekao je Ž. Španjol, ne samo iznimnu nacionalnu vrijednost, već i europsku i svjetsku vrijednost. Ovo područje R. Hrvatske traži uspostavu cjelovite zaštite prirodnih vrijednosti, koju treba provoditi kroz sustavni znanstveno-istraživački rad, odgovarajuće vrednovanje prirode, zaštićenost pojedinih dijelova prirode, i provođenje odgovarajućih dokumenata prostornog uređenja i unapređenja pravne osnovice zaštite. M. Harapin i B. Hrašovec: Najznačajnija štetna entomofauna šuma jadranskog područja Hrvatske Referat je izložio M. Harapin. On je u referatu dao pregled najznačajnije štetne entomofaune šuma obalnog dijela i otoka Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije. Posebnu je pozornost posvetio defolijatorima četinjača i listača. Defolijatori na četinjačama su: korov četinjača, borov prelac, obična borova osa pilarica i borov savijač. Defolijator na listačama su: gubar, hrastov savijač, jasenova grbica, veliki i mali mrazovac, brijestova zlatica, hrastov prstenar, čempresov krasnik i ose šiškarice. M. Harapin je za navedene štetne vrste prikazao njihovu rasprostranjenost, učestalost pojave, intenzitet oštećenja i ekonomsko značenje. Za važnije vrste, kao što su: borov četnjak, gubar, hrastov savijač i drugi M. Harapin je dao pregled njihova parazitskog kompleksa glede njegove važnosti prenamnoženja navedenih i drugih vrsta štetne entomofaune. Ta se pojava dovodi u vezu s drugim čimbenicima kao što su: klimatske promjene, zagađenje okoliša i negativni antropogeni utjecaji. M. Glavaš: Rasprostranjenost, biologija i štetnost gljive Mycosphaerella dearnesü Barr Glavašev referat odnosi se na gljivu Mycosphaerella dearnesü Barr, uzročniku smeđe pjegavosti i osipanja borovih iglica. U nas je prvi put utvrđena 1975. godine na iglicama alepskog bora u Crvenoj luci, a zatim je pronađena i u okolici Biograda, Dubrovnika, Zadra i 1998. godine na Rabu. Prema istraživanjima M. Glavaša gljiva uzrokuje masovno otpadanje iglica, tako da na granama ostaju samo jednogodišnje iglice. Zato su u bolesnih stabala krošnje vrlo rijetke, pogotovo donji dijelovi. Uslijed toga smanjenje prirast, stablo fiziološki slabi, podložno je napadu sekundarnih štetnika, a u krajnjem slučaju može i uginuti. Gljiva je posebno štetna za mlade borove koji rastu u gustom sklopu i u nepovoljnim uvjetima. D.Diminić : Pojava i štetnost fitopatogenih gljiva na crnom boru priobalja Hrvatske U referatu koji nije izložen na ovom znanstvenom skupu, danje prikaz najučestalijih fitopatogenih gljiva na iglicama, izbojcima i granama stabala crnog bora u priobalnom području Dalmacije. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 110 <-- 110 --> PDF |
Prema D. Diminiću, najučestalija je gljiva na obrađenim uzorcima stabala crnog bora Sphaeropsis sapinea. Javlja na oboljenim iglicama, izbojcima različite dobi i granama, uzrokujući njihovo sušenje. Pretpostavlja se da su pojedini abiotski i biotski čimbenici (suša, siromašniji stanišni uvjeti, kukci), uzrokovali stresno stanje borovih stabala i time stvorili povoljne uvjete za razvoji širenje gljive. B. Hrašovec: Potkornjaci i kukcari (Coleoptera: Scolytidae, Anobiidae) hrvatskog priobalja i njihova važnost u zaštiti šuma B. Hrašovec u svom referatu daje prikaz potkornjaka i kukcara na području hrvatske obale i otoka, i ukazuje na njihovu važnost u zaštiti šuma. Od istraživanih potkornjaka najčešće se kao izrazito štetne gljive javljaju vrste iz rodova Blastophagus, Orthotomicus, Isp, Phloeosinus, Hylesinus, Hylastes i Pityogenes, a od kukcara vrste iz roda Ernobius. Najveći brojštetnih vrsta utvrđenje na borovima, čempresima i šmriki, dok se manji brojvrste razvija na autoktonim bjelogoričnim vrstama. Osobitu važnost B. Hrašovec pridaje aspektu zaštite ovih šuma od potkornjaka. Osim klasičnih kulturalnih, fizikalnih i kemijskih metoda zaštite, autor ističe i mogućnost neposredne primjene suvremene biotehničke metode korištenjem agregacijskih feromona. D. J ure i M. Jure : Bolesti i štetočinje crnoga bora (Pinus nigra Arn.) na slovenskom kršu Referat je izložio D. Jure. On daje prikaz najznačajnijih bolesti i štetočina sastojina crnog bora na slovenskom kršu, te šteta koje one izazivaju. Od štetnika najčešće se javljaju: Diprionpini, Neodiprion sertifer, Blastophagus minor, B. piniperda, Pityogenes spp., Ips acuminatus, Isp sexdenatus i Thaumatopoea pityocampa., a od gljiva koje izazivaju sušenje borovih izbojaka i grana, Sphaeropsis sapinea i Cenangium ferruginosum. Prema autorima sušenje borovih izbojaka najrasprostranjenija je bolest crnog bora na slovenskom kršu. M. Jure : Vrste kukaca na požarištima crnog bora (Pinus nigra Arn.) na slovenačkom kršu M. Jure u svom referatu daje prikaz rasprostranjenosti i brojnosti raznih vrsta kukaca na požarištima kulture crnog bora na slovenskom kršu. Istraživanja su provedena u kulturama koje su izgorjele u različitom vremenu i s različitim intenzitetom. Na tim požarištima pronađeni su potkornjaci tipični za oštećene i oslabljene kulture crnog bora, kao što su Ips sexdentatus i druge vrste. Prema M. Jurcu razlike u sastavu vrsta i broju jedinki iste vrste na različitim požarištima ukazuju na razliku u uvjetima mikrostaništa i na intenzitet izgorjelosti pojedinih šumskih kompleksa. Š. Meštrović i Z. Đurđević: Zaštita sadnica kod pošumljavanja Referat je izložio S. Meštrović. On je u referatu obradio metodu zaštite sadnica prilikom pošumljavanja krša koje je dvojako: zaštita plastičnom folijom i zaštita plastičnim lijevkom. Plastičnom folijom prekriva se tlo oko same sadnice i time sprječava isušivanje tla i rast travne vegetacije uz samu sadnicu, a plastičnim lijevkom štiti se biljka od udara vjetra i sunca te povećava količina oborina uz samu sadnicu. Prema autorima, nakon 3-4 godine lijevak i folija se vade, a radi lakšeg vađenja na lijevku je prorez po visini, a na foliji od centra do ruba. M. Nodilo u referatu: Zaštita prirode u službi posjetitelja NP "Mljet", ističe ljepote Nacionalnog parka Mljet u kojem se provodi sustavna zaštita prirode. Radi što boljeg upoznavanja nacionalnog parka postavljene su oznake i karte s opisom ekoloških staza, te panoi koji educiraju posjetitelje o karakteristikama šumskih zajednica, vegetacije, karakteristikama jezera, zaštićenom morskom dijelu, arheološkim lokalitetima, mogućnostima razgledavanja. ZAKLJUČCI sa znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem "Unapređenje poljoprivrede i šumarstva na kršu", održanog 29. i 30. ožujka 2000. godine u Splitu u organizaciji Znanstvenog vijeća za poljoprivredu i šumarstvo, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od ukupne površine R. Hrvatske (56.538 km2) na mediteransko krško područje otpada 15.389 km2 ili 27,22 %. Degradiranost šumskih površina opća je karakteristika mediteranskog krškog područja. Gotovo 60 % površina pokrivaju panjače, šikare, makije i kamenjare-goleti, dok visoke šume zauzimaju samo 3,7 %. Vrlo nepovoljna struktura šumskog fonda rezultat je brojnih biotskih i abiotskih čimbenika. Utjecaj čovjeka i njegovih navika devastacije i propadanja šuma, nigdje nije tako jako izražena kao na području Mediterana. To je ujedno i glavni razlog stoje ono ostalo bez šume, a kao posljedica toga je nestanak tla, loša poljoprivredna proizvodnja, ekstremni klimatski uvjeti, jaki erozijski procesi i si. Svi su ti čimbenici razlog, što je nekada u davnoj prošlosti od kvalitetnih šuma visokog uzgojnog oblika crnike i medunca danas ostao samo njihov degradacijski stadij. Veliki zemljišni potencijal krša koji sada leži neiskorišten, a na čijem je pretežitom dijelu jedino moguća šumska proizvodnja, treba aktivirati u interesu ekološkog i gospodarskog razvoja regije i zemlje u cjelini. To je i veliki izazov za hr |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 111 <-- 111 --> PDF |
vatsku državu i njezino šumarstvo, a poslovi koje treba obavljati trajat će izuzetno dugo. 2. Šumski pokrov na mediteranskom krškom području Hrvatske, iako gaje čovjek snažno devastira, čini i dalje neprocijenjeno nacionalno bogatstvo ne samo za ovu, nego i buduće generacije. Njegova vrijednost temelji se na općekorisnim funkcijama i proizvodnji drvne mase. S obzirom da potrošnja drveta u svijetu neprekidno raste, te daje njegova proizvodnja limitirana u prvom redu čimbenikom zemljišta, onda mediteransko područje krša sa svojih 400.000 hektara neobraslih šumskih površina predstavlja ogroman zemljišni potencijal za proizvodnju drvne mase. Ostavljati to zemljište i dalje neiskorišteno bilo bi ekonomski neopravdano i društveno neodgovorno. 3. U svrhu očuvanja poljoprivrednog i šumskog zemljišta na kršu, kao temeljnog prirodnog bogatstva na kojemu se odvija većina ekoloških i socio-ekonomskih procesa, potrebno je posvetiti osobitu pozornost radovima na zaštiti tla od erozije, uređenja bujica, obrani od poplava i uređenju hidromelioracijskog sustava. Nužno je osigurati biološke investicije, jer bez biološke sanacije krajolika i slivnih područja nema učinkovite zaštite. Intervencije u okoliš treba izvoditi na način da se u najvećoj mogućoj mjeri poštuju prirodne osobitosti i zakonitosti. 4. Šumarstvo na kršu pridonosi razvoju ovog područja, a njegovo unapređenje moguće je jedino ako se podižu nove i obnavljaju postojeće šume. Uz tehnologiju podizanja vrlo je važan izbor vrsta i broj biljaka pri pošumljavanju. Kod osnivanja šumskih kultura na kršu nužno je posaditi onaj broj biljaka koji će u što kraćem roku procese regresije preokrenuti u proces progresije sastojine. 5. Istraživanje genetske varijabilnosti i adaptabilnosti vrsta šumskog drveća na kršu od velikog je značaja za uzgajanje šuma i za poboljšanje stabilnosti prirodnih i degradiranih šumskih populacija. S obzirom da je genetska struktura pojedinih vrsta šumskog drveća jako ugrožena i da postoji opasnost da takve vrste izgube dobar dio svoje genetske varijabilnosti, potrebno je sačuvati i zaštititi prirodne genetske resurse, tim više što prema dosadašnjim znanstvenim spoznajama bolje rezultate u produkciji i preživljavanju postižu prirodne vrste u odnosu na hibride. 6. Zbog boljeg poznavanja biomase šumskih ekosustava na kršu, početna istraživanja strukture biomase alepskog bora, tehnologije eksploatacije i mogućnosti njegove uporabe, svakako treba nastaviti. 7. Na mediteranskom krškom području potrebno je organizirati jedinstven sustav zaštite šuma protiv štetnika i šumskih požara kao najvećeg destabilizatora šumskih ekosustava na kršu, te nakon požara potpuno sanirati, odnosno obnoviti izgorjele površine, pogotovo sastojine alepskog i crnog bora. 8. Zbog zaštite i racionalnog gospodarenja šumskim fondom na kršu, posebna pozornost dana je istraživanju utjecaja ispaše i brsta koza na devastaciju šumske vegetacije i degradacije tla. Na osnovi dosadašnjih znanstvenih spoznaja može se zaključiti da su ekološke i ekonomske vrijednosti oštećenja u šumama hrasta medunca i bijelog graba, koje nastaju ispašom i brstom koza, znatno veće od vrijednosti produkcije mesa i mlijeka koje iste daju. Međutim, napuštene i zakorovljene poljoprivredne površine na kršu postale su veliki problem i mjesta najčešćeg izbijanja i najbržeg širenja požara. Stoga ih opet treba uz pomoć države i vlasnika kultivirati i namijeniti ispaši sitne stoke, i to ispaši pod nadzorom u ograđenim pašnjacima. Na takav način izbjegle bi se moguće štete u šumama i erozija osjetljivog krškog tla, a okoliš i priroda krša postali bi ljepši, bogatiji i protupožarno sigurniji. 9. Lovno gospodarenje na krškom području pruža velike mogućnosti za lovni turizam, za zapošljavanje dijela pučanstva na tom prostoru, za proizvodnju zdrave-prirodne hrane i za komercijalno korištenje napuštenih površina, koje na drugi način ne ostvaruju prihod. Naravno, uvijek vodeći računa da to gospodarenje (korištenje) bude racionalno i da lovna djelatnost ne postane opterećenje stabilnosti ekosustava, koja je s lovnoekonomskog aspekta vrlo labilna i lako izaziva konflikte šumarske i poljoprivredne djelatnosti. Stoga sve navedene mogućnosti treba koristiti u zajedničkom dogovoru s poljoprivredom i šumarstvom, kako bi se što cjelovitije i bolje koristili prirodni resursi. 10. Da bi šumarstvo na kršu moglo na racionalan i učinkovit način podizati, zaštićivati i održavati postojeće prirodne šume, poboljšavati njihov biodiverzitet, potrajnost, stabilnost, produktivnost i sposobnost kvalitetnog i optimalnog pomlađivanja, potrebno je jačati stručnu službu i razvijati znanstveno-istraživački rad, a to moraju potpomagati svi koji žive od gospodarskih i općekorisnih blagodati koje šuma pruža. Šumski ekosustavi, posebice na kršu, ne trpe pogreške, jer svaka pogreška je katastrofalna za okoliš i sve one koji se u njemu nalaze. Prof. dr. sc. Slavko Matić Dr. sc. Vlado Topic |