DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 96 <-- 96 --> PDF |
lješnjaka u Posebnom zoološkom rezervatu "Kopački rit" (u daljnjem tekstu samo Zoorezervat) koji je sastavni dio Parka prirode. Izmijenjen je i čl. 28 o ribolovu, tzv. "spašavanju ribe" (od života op. aut.) kojeg je terminološki oživotvorio sada već bivši upravitelj Javne ustanove. Dakle novim Pravilnikom onemogućeno je privredno ribarenje, masovna ribičija, haklanje itd. Nadalje uvodnom odredbom čl. 3 osujećena je želja lokalnih (lobiranih) zaštitara prirode i pojedinaca iz lokalne samouprave, da se dijelovi Zoorezervata, njegovo jeze ro Sakadaš i pripadajući Novi kanal, izuzmu iz strožije kategorije zaštite i privedu u blažu parka prirode (vidi Dopuna Pravilnika o unutarnjem redu u Parku prirode "Kopački rit" NN 11/2.000), kako bi se na najatraktivnijem jezeru Sakadaš mogao postaviti privez za čamce privrednih ribara i mogla oformiti mjesta za športski ribolov i druge si. potrebe. To se pokušalo riješti promjenom ranije utvrđene granice za nedorečene katastarske granice iz prošlog stoljeća. KRAJOBRAZNE PROMJENE U ranijim napisima upozorili smo na činjenicu daje Park prirode Kopački rit toliko zanimljiv i privlačan koliko su to htjeli ondašnji ljudi. Utjecaj čovjeka - šumara je u ovom prostoru isuviše velik da bi se mogao zanemariti i umanjiti njegov značaj nekom odredbom, direktivom i si. podzakonskim aktom. Možemo tvrditi da će nestankom šumara i uzgajivača divljači s ovoga područja, uslijediti promjene u ekosustavu koje bi mogle razočarati i one najzagriženije zaštitare prirode. Zatečeno stanje ekosustava u vrijeme proglašenja ovog područja zaštićenim objektom prirode nije ono s početka 15. stoljeća ili ranije. Mnoge su vrste nestale, neke su u fazi izumiranja, a mnoge "doseljene" traže svoj prostor. Svemu tomu znatno je pamogao čovjek, prilagodavajući okoliš svojim potrebama. U svezi s rečenim, neuvjerljivo glasi odredba čl. 10, kojim se inzistira na autoktonosti šumskog drveća i grmlja. Kao da se želi zaobići istina da baš udomaćene vrste naglašavaju izgled, zanimljivost i ljepotu ovog krajolika. Od spornog šumskog drveća zaštitarima posebno smetaju introducirane strane vrste topola. Podsjetili bi, da se kanadska topola u Baranji pojavila krajem devetnaestog stoljeća. Pošumljavanja se intenziviraju nakon 1. svjetskog rata (Podhorskyi, 1. 1951. Uzgoj topola, Zagreb), tako da mnoga stabla koje neupućeni "zaštitari" prirode proglašavaju "autoktonim" crnim topolama su zapravo stare "kanadanke" (prsnog promjera 100-150 cm, visine 35 metara) na kojima se rado gnijezde ptice grabljivice. Pojava stranih vrsta životinja i biljaka u ekosustavu Kopačkog rita davno je izmakla kontroli. Tko danas može spriječiti masovnu pojavu srebrnog karasa (babu ške), patuljastog somića, obrastaj ambrozije (Ambrosia artemisiifolia L.) pojavu amorfe (Amorpha fruticosa L.) ili neke druge korovske biljke. Mnoge udomaćene vrste imaju veliko gospodarstveno značenje kao na pr.: američki crni orah, američki bagrem, euroameričke hibridne topole: ("serotina", "marilandica", "robusta", klon 1-214), američki jasen itd.*2 Nezamisliva je daljnja opstojnost "nizinskog" šumarstva bez mogućnosti podizanja brzorastućih šuma mekih lišćara. Težiti nekoj autoktonosti dendroflore u poriječju rijeka Drave, Save, Dunava i spomenutog Parka nema smisla, i što je još važnije, nije bitno za očuvanje životinjskog svijeta, posebice ptica, koje se unatoč zakonskom tumačenju o istoznačju vrsta prema zakonu ovdje posebno ističu i prate. Uostalom bitna oznaka Kopačkog rita su ipak ptice močvarice (kormorani, čaplje, žličarke, divlje guske, divlje patke, galebovi, liske itd.), a manje krajobrazne zanimljivosti ritskih livada i šuma. Pomalo nas to podsjeća na preporuke pojedinih zaštitara prirode da se ekosustav Velikog Brijuna (ili Briona) vrati u prvobitno stanje, koje je trebalo započeti uklanjanjem brijunskog zoološkog vrta, a nastavilo bi se sječom aloktonih drvoreda: pinija, cedrova, alepskih borova itd? Ne postoji valjan razlog za promicanjem autoktonih vrsta biljaka i životinja V. Brijuna osim formalno ekološkog. Po međunarodnim kriterijima V. Brijun ne zadovoljava kriterije nacionalnog parka, ali je sa svim faunističko-florističkim i drugim sadržajima vrlo vrijedan spomenik vrtne kulture, koji treba takav ostati za budućnost. SNIMANJE PRIRODE I ŽIVOTINJA "VELIKA OPASNOST" ZA PARK PRIRODE?? Nedoumicu izazivaju i stroge kazne. Osim što upoujedno i plaše obične građane koji namjeravaju obići zoravaju prijestupnike na mogući sukob sa zakonom, ovo područje. Na svu sreću potencijalni posjetitelji " (po Jovanović, B.. 1965): Aloktone vrste šumskog drveća i grmlja umjetno unesene u prirodne šume i ritove Baranje od početka 20. stoljeća; američki crveni hrast, Quere us borealis (Marsh), - američki crni orah. Jugions nigra L., - američki bagrem, Robinia pseudacacia L., američki bagrenac, Amopha fruticosa L., - američki zeleni jasen, Fraxinus viridis Michx., - američki maljavi jasen, FraxinuspennsylvanicaMarsh, - američki jasenoliki javor, Acer negundo L., istočnoazijski pajasen, Ailantus glandulosa Desf., - istočnoazijski bijeli dud, Monis alba L., - istočnoazijska sofora, Sophora japonica L., - euroameričke hibridne topole, Populus euroamericana "Serotina", Marilandica", "Robusta", klon 1-214 i druge, - curoamerička hibridna platana, Platanus acerifolia Wild, - te domaće, srednjoeuropske vrste (u Baranji aloktone): ariš, Larixdecidua Mili., - obični bor, Finus silevestris L., - divlji kesten, Aesculus hippocastaneum L., - bukva, Fagussilvatica L. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 97 <-- 97 --> PDF |
Kopačkog rita ne čitaju pravilnike, pa ni ovaj o unutarnjem redu u Kopačkom ritu, jer bi ih to navelo na razmišljanje i možda promjenu odluke o posjeti područja. Jer nitko nije toliko lakomislen izlagati se nepotrebnom riziku samo zato što je u Park ušao na pogrešnom mjestu ili je "škljocnuo" svojim fotoaparatom, na kojem ne postoje oznake da li služi u komercijalne ili amaterske svrhe. A tek da je odlučio smočiti noge u jezeru Sakadaš ili nekoj drugoj bari Zoorezervata, snašla bi ga još veća nevolja. Prekršitelje ovog Pravilnika, vlasnike fatoaparata, Videokamera na kojima izričito nema oznake da ne služe u "komercijalne" svrhe, Slika I. Rijeka Dunav; neriješeno granično pitanje Republike Hrvatske i SR Jugoslavije, očekuje kazna od 500 do 5.000 Kn međunarodni plovni put, područje interesa privrednih riječnih ribara, športskih ribolovaca i vikendaša obiju država, ne može biti predmet tumačenja Pravilnika o unutarnjem redu uz eventualno oduzimanje inkrim- Parka prirode "Kopački rit". Članak 56 stavak 2 je u ovom trenutku bez važnosti i značaja iniranog sredstva, dakle fotoapara pa ga treba izbrisati iz teksta. ta, videokamere i možda privođeAmaterska fotografija snimljena 18. siječnja 1998. godine u Aljmašu. U daljini, lijevo je nje u slučaju pružanja otpora, o čeutok rijeke Drave i šume Zoorezervata. mu najrječitije govori 51. 62, 87. toč. 44, 51. 88 toč. 54, 51. 92 toč. 5. Ne prihvaćajući ovakav Pravilnik nedavno su "Osječki zeleni" uputili Ministarstvu okoliša prosvjed (citiramo): "Posebno je pitanje prenaglašena šteta po prirodu od tzv. "komercijalnog" snimanja. Pretpostavljamo da se pod tim nazivom podrazumijeva izrada koloriranih sličica pomoću fotoaparata, kinokamere ili videokamere koje će netko kasnije unovčiti. Na čelu posjetitelja vlasnika fotouređaja, a ni u njegovim osobnim ispravama ne piše da gaji zadnje namjere i namjerava spomenute sličice bogato unovčiti na račun prirode i Kopačkog rita i njezinog ekološkog inventara kojim upravlja Javna ustanova. Redarstvenici javne ustanove i ostali stručni personal imaju neprikosnoveno pravo "procjene" svakog imaoca fotoaparata ili videokamere i narediti mu ukoliko po njihovoj prosudbi prepoznaju "komerefotografa". nadoplatu od 400 Kn ili podnijeti prijavu sucu za prekršaje. Manje je važna činjenica da se i tzv. kompaktnom kameram (prozvanom u žargonu "idiot kamerom") mogu napraviti vrhunski dijakolori koji vrijede par tisuća USA $ i obrnuto, da se s vrlo skupocjenom "Niconovom " opremom ili glasovitim digitalnim "Sonyevim" kamkoderima mogu snimati prekrasne slike, metri predivnih video sličica koji urednicima dobroplatežnih časopisa ili urednicima znanstveno- popularnih TV emisija nisu zanimljivi". Ostaje nepoznato zašto fotografiranje prirode i njenog živoga svijeta tako jako zabrinjava tvorce Pravilnika? Kakovu oni štetu mogu prouzročiti ekosustavu, životinjama i biljkama da ih se izjednačuje s piromanima, zagađivačima vode i zraka, krivolovcima i ribokradicama? Suprotno lošim iskustvima predlagatelja Pravilnika, naša dugogodišnja praksa pokazala je da su "komercijalni" snimatelji (snimatelji prirode, dokumentarnih i dugometažnih filmova) vrlo čestiti ljudi, kojima nije bilo ni na kraj pameti skrivati se od čuvara u potrazi za nekom životinjom, krajobrazom i si. Naprotiv, oni su unaprijed najavljivali dolazak, tražili posebne usluge kao npr. korištenje čamaca, konjskih zaprega, traktora, vodiče itd., i dakako sve te usluge i platili. Bilo je slučajeva daje osoblje šumarije sudjelavalo u snimanju dugometražnih igranih filmova*´. Većinu nama poznatih "komercijalnih" snimatelja pamtimo kao velike ljubitelje prirode i učinkovite promicatelje zaštite prirode. Podsjetimo se: princeze i nadvojvotkinje Izabele Croy-Dülmen Habsburg, Stcvana Kolarevića, Petra Lalovića, Hansa i Stcfana Pollina, Güntera Poocha, Jakoba Lövenicha, Vladimira Pfciffera, Wernera Czarneckia, Laburasha iz filmske ekipe J. Y. Cousteaua, Stevana Suljc Stefanovića, Gorana i Stje" Tako napr. prilikom snimanja jugoslavensko-franeuskog dugometražnog filma ´"Seobe", na području Kopačkog rita od 4. kolovoza do 19. kolovoza 1987. god iznajmljeno je od Šumarije "Tikveš" (ondašnje OOUR-a): dva traktora, konjska zaprega, konji, apartman u Lovačkom dvorcu "Tikveš" i drugo. U snimanju filma (te ostalim uslugama) sudjelovalo je oko 30-ak djelatnika šumarije, djelomično kao statisti u odorama austro-ugarske ophodnje, a djelomično kao pomočno-tehničko osoblje režisera filma. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Slika 2. Glasoviti snimatelj prirode, zaštitar i ornitolog Vladimir Pfeiffer i osječki "zeleni" puškar Ivan Moro, promatraju ptiee s parkirališta´Hrvatskih šuma" (na Sakadašu) uz javnu županijsku cestu Bilje - Kopačevo - Podunavlje -Tikveš, na koju polaže zakonsko pravo Javna ustanova Parka prirode "Kopački rit". pana Kardoša, te brojnih TV snimatelja iz Zagreba, Sarajeva, Münchena i drugih gradova Europe. AKTUALNO Zabranjivati fotografiranje, odnosno tražiti neku dodatnu nadoplatu vlasnicima fotoaparata, Videokamera i si., zatim braniti slobodno kretanje županijskom cestom Osijek - Bilje - Kopačevo - (Sakadaš) - Podunavlje, zadržavanje kod parkirališta Sakadaša koji se još uvijek vodi kao inventar "Hrvatskih šuma", zabranjivati promatranje ptica dalekozorom bez ulaznice sa spomenute ceste, i sve to još "regulirati" kaznama ovoga Pravilnika, sigurno ne doprinosi razvoju kontinentalnog turizma i suživota ovdašnjih građana s Upravom Parka. Neshvatljiva je odredba čl. 55, st. 3 i 57. st. 3 kojem se ograničava pravo plovidbe šumarima i vodoprivrednicima, a dopušta, između ostalog, lokalnoj samoupravi (načelniku i si.). Kopački rit nije samo splet bara i kanala, barskih livada i tršćaka, Kopački rit su šume koje je potrebno stručno nadzirati, evidentirati promjene i predlagati mjere čuvanja, obnove i zaštite. Spomenimo da se na obali Hulovskoga kanala glavnog dovodnika - odvodnika naplavnih voda Kopačkog jezera i rita nalazi stotinjak crnih topola koje zaslužuju posebnu pozornost (genofond). Konačno tu se zadržava populacija jelenske divljači i divljnih svinja koju nadzire stručna služba za lovstvo pri "Hrvatskim šumama". Zakjučimo, iako je verzija ovoga poslijednjeg Pravilnika o unutarnjem redu Parka prirode "Kopački rit" znatno poboljšana u odnosu na prethodnu iz 1998. god., još uvijek obiluje nelogičnostima, protuslovljima, što otežava njegovu primjenu i provedljivost. Stoga preporučujemo dodatnu doradu i dopunu njegovih odredbi u duhu održivog gospodarenja, promidžbe, razvoja edukativnog turizma i dakako smislene i svrsishodne zaštite njegovih stanovnika, brojnih vrsta biljaka i životinja. Mr. sc. Darko Getz, dipl. ing. biologije PRILOG RASPRAVI O PROSTORNOM PLANU ZAGREBAČKE ŽUPANIJE* Iz dostavljenih kartografskih prikaza za područje Uprave šuma Zagreb, zbog sitnog i umanjenog mjerila nije moguće detaljno analizirati pojedine gospodarske jedinice, pa ni šumarije, jer su šumsko-gospodarske karte uglavnom u mjerilu 1:25 000 ili još detaljnije, a gospodari se sa stablom i grupom stabala, rubom šume, gredom, nizom, park šumom i slično. * Ove primjedbe dostavljene su Županijskom zavodu za prostorno uređenje i zaštitu okoliša. Uočili smo sljedeće: U prostornom planu ucrtano je 7 hidroelektrana/termoelektrana na rijeci Savi. Poznat je utjecaj vodnog režima na gospodarski najvrijednije nizinske lužnjakove i druge šume koje ovise o podzemnim vodama i prilagođene su stoljetnom režimu poplavnih, površinskih i podzemnih voda. Sava i sustav Srednje Posavlje ( 1972. godine) u dolinama Save i Kupe od granice sa Slovenijom do Gradiške, sa svojim odterenim kanalima i nizinskim retenci |